Goran Granić, potpredsjednik Vlade, za Nedjeljni Vjesnik govori o aktualnoj temi reforme državne uprave, koju Vlada namjerava započeti, o njenim posljedicama i ciljevima, ali i o trećem dolasku Svetog Oca u Hrvatsku u lipnju, te o porukama koje stižu iz State Departmenta o izručenju generala Janka Bobetka i Ante Gotovine Haaškom sudu.
• Vlada ove godine namjerava krenuti u opsežan posao reforme državne uprave, što je dugo najavljivano. Kada se s tim procesom namjerava stvarno započeti i kada predviđate da bi mogao biti završen?
- Sigurno će se s problemom državne uprave susresti i slijedeća Vlada, jer je to kontinuirani posao. Sada je zadaća postaviti koncept organizacije državne uprave. Kako njene institucionalnije izgrađenosti, tako i u pogledu odnosa prema ljudskom potencijalu u cijelosti, sa svih aspekata - od ulaska u državnu upravu, obrazovanosti, napredovanja, do izlaska iz nje. Naravno, sve je vezano uz jasnoću i jednoznačnost rada državne uprave, dostupnost javnosti, do u konačnici financijskih pokazatelja svega toga što se treba napraviti.
• No u javnosti se može čuti da je jedini razlog kretanja u tako opsežnu reformu isključivo rezanje velikih troškova.
- To je potpuno nepoznavanje problema, jer u ovom trenutku nitko ne može tvrditi da ima previše ili premalo zaposlenih u državnoj upravi. Veći je problem nedovoljna kvaliteta kadra koji obavljaju te poslove. Obzirom da mi nemamo institucionalnu izgrađenost državne uprave, pojavit će se određeni deficit kadrova, jednako kako će kod preslagivanja upravnih i stručnih poslova doći do podjela između različitih ministarstava, agencija, zavoda itd. U državnoj je upravi zaposleno između 52.000 i 53.000 ljudi, a tu ne ubrajam oružane snage koje imaju svoj program. Treba pričekati završetak cijelog projekta, da se može procijeniti koje su potrebe Hrvatske. Ono što se danas može sa sigurnošću reći, to je da će se pojaviti problem strukturne neusklađenosti. Znači, nedovoljnih profila i kvalitete kadrova, dovoljnih po broju a ne po kvaliteti. Drugi se dio odnosi na potpuno nova znanja i vještine koje državna uprava do sada nije trebala imati ili je premalo imala.
»U ovom trenutku nitko ne može tvrditi koliko je zaposlenih u državnoj upravi, previše ili premalo. No, veći je problem nedovoljna kvaliteta kadra koji obavljaju te poslove. Treba, uz to, procijeniti koje su naše potrebe. Ono što se danas može sa sigurnošću reći, to je da će se pojaviti problem strukturne neusklađenosti, znači, nedovoljnih profila i kvalitete kadrova, dovoljnih po broju, a ne po kvaliteti«, tvrdi Goran Granić
|
• U sklopu te reforme Vlada planira smanjivanje broja ministarstava. Hoće li se i na tome dalje inzistirati, hoće li Vlada predložiti zakon po kojem bi bila smanjena na 12 ministarstava?
- To je konačni rezultat reforme, koji ne može biti sam sebi cilj, već isključivo rezultat. Glavnina vlada zemalja Europske unije, pa i zemalja u tranziciji, su manje od naše Vlade. U pripremi koncepta reforme, snimit ćemo stanje u sedam ili osam zemlja, koje po veličini odgovaraju Hrvatskoj, promotrit ćemo veličinu njihove državne uprave, njihovu organizaciju, te izvući neke zajedničke nazivnike i organizaciju nekih zajedničkih nam funkcija. Iz toga bi u konačnici slijedio prijedlog Vlade. On može biti onakav kakav je već spominjan, ali u obzir dolazi i neka drugačija kombinacija. Sasvim je sigurno da je jedan broj ministarstava klasičan ili se nalazi u svim državama, dok je jedan broj ministarstava sadržajna izvedenica iz klasičnih ministarstava i nije uvijek na jednaki način tretiran u organizaciji Vlada u Europskoj uniji. S jedne strane namjeravamo promotriti uspješne zapadne zemlje, male zemlje, jer je veličina vrlo bitna za organizaciju, i naravno, promotrit ćemo što se događa u zemljama u tranziciji koje su sada kandidati za ulazak u EU. Veći je dio problema ukupna institucionalna izgrađenost državne uprave. O tome dovoljno govori podatak da uz ministarstvo gospodarstva u Irskoj postoje tri agencije u kojima je uposleno 1500 ljudi. Naše ministarstvo gospodarstva, ako uzmemo samo ministarstvo, ima 150 zaposlenih, a možda sva gospodarska ministarstva manje od tristo zaposlenih.
• S obzirom da se spekulira o vremenu izbora, a prošlog se ljeta tijekom rekonstrukcije Vlade govorilo da će ova Vlada do kraja svog mandata donijeti novi Zakon o Vladi, hoće li se s tog aspekta ubrzati cijeli proces?
- Ne. Mislim da bi bio prespekulativno da se sada bavimo samo organizacijom Vlade. I u četvrtak sam na sjednici Vlade rekao da smo sada definirali svaki sektor reformi. One su ili započete ili su u tijeku, ili su u jednom dijelu završene. Sada se postavlja pitanje kako državnom upravom upravljati cijelim sustavom. Ovakva državna uprava ne zadovoljava. Naravno da je sada daljnja zadaća da se ostvare, ne samo mehanička podjela na institucije i agencije, već upravo integracija rada državne uprave po projektnom načelu kako od najviše razine izvršne vlasti, znači Vlade i njenog odlučivanja u pogledu kvalitete, pripreme dokumenata, kvalitete sadržaja, kreativnosti inicijative itd., još više biti otvoren prema građaninu. Jer građanin mora osjetiti korist da je njegova komunikacija s državnom upravom jednostavnija, da brže dobiva odgovore, da brže može zadovoljiti svoje potrebe. Državna se uprava mora organizirati, a ne da se građanin organizira u smislu izvršavanja tih obveza. Ta dva aspekta moraju biti svakako prisutna kada govorimo o organizaciji državne uprave.
• Može li se reći da je sadašnja struktura državne uprave i obrazovna i dobna u nekim segmentima, sporije izvršavala akte koje je donijela Vlada i u tom pogledu kočila njen rad?
- Mislim da se ipak ova državna uprava nije dovoljno kvalitetno obrazovala za one potrebe koje sada postoje. Mogu se naći razlozi i opravdanja, no očito je da su to jasne činjenice zbog nepostojanja sustava obrazovanja i osposobljavanja. Vjerojatno, i u financijskom smislu nezanimljive zarade, jer nisu visoke, nisu ni poticale kvalitetne kadrove da imaju interesa prema državnoj službi. Drugi je problem kreativnost inicijativnosti. Ni tu ne možemo biti zadovoljni, a treće je vrlo slaba kultura suradnje i koordinacije, tako da se posao nerijetko mora raditi na najvišoj razini, a u normalnim bi se okolnostima obavljao na nižoj. Slažem se da su neki procesi kasnili, odnosno da je za neke procese trebalo više vremena nego što bi objektivno bilo potrebno da je sustav ukomponiran i da radi s onim odazivom koji je potreban u državnoj upravi. Ne mogu prosuđivati u odnosu na druge državne uprave, jer nemam iskustvo rada u njima, znam da je to svuda manje-više priličan problem, ali sasvim se sigurno ova državna uprava treba ubrzati. Nikada do razine onog što se događa u privatnom sektoru, jer je to sasvim logično, ali će tome trebati posvetiti posebnu pozornost.
Haaški sud nema »agresiju« na popisu zločina, a trebao bi je imati
• Voditelj Ureda State Departmenta za ratne zločine Pierre Richard Prosper, dolazi u Hrvatsku a svoj je posjet najavio negativnim porukama glede izručenja Haagu generala Bobetka i Gotovine. Što očekujete od tog posjeta?
- Slažem se s porukom gospodina Prospera koji je rekao da Hrvatska mora biti ozbiljna i saslušati prijatelje. Mislim da se ne smijemo ljutiti na bilo koju poruku takve vrste. Naravno ne moramo se složiti, i ja se s njom ne slažem, ali vjerujem da ćemo imati prilike razmotriti detalje. Promatranje crno bijele tehnike ne daje nikakav rezultat, jer se na kraju opredjeljenje ove Vlade da surađuje s Haaškim sudom potvrđuje ne deklarativno, već svakim danom. Možemo na to gledati različito od onih zemalja koje nemaju nikakvu komunikaciju s Haagom, pa niti potrebu suradnje, te mogu ostati na deklarativnoj razini. Hrvatski je parlament svakom svojom deklaracijom i zaključkom potvrdio suradnju s Haagom. Hrvatski predsjednik ju je svakom svojom izjavom također potvrdio, dok je Ustavni sud potvrdio nadležnost institucija i prava. Tu nema nikakvih spornih pitanja. Naravno da kao predstavnik Vlade, a ne neke međunarodne institucije ili neke od zemalja, pa makar i najvećih prijatelja, imam sasvim druge zadaće. Naša je obveza, koje se ja ne mogu osloboditi dok radim ovaj posao, jer na to nemam pravo, jest da bdijem nad nacionalnim interesima i da reagiramo onda kada su nejasni odnosi između pojedinačne odgovornosti i zaštite interesa hrvatske države. Stav ove Vlade i stav institucija je da nitko nije nedodirljiv. Prema svakome može biti pokrenut postupak i svatko se mora odazvati sudu. Neki to ne rade, kao što je general Gotovina, ali to je dio njegove odgovornosti. Ako se sve posloži, onda dolazi onaj dio pitanja, a to je odgovornost Vlade, gdje mi imamo vrlo nezahvalnu zadaću da u nejasnom i ne do kraja definiranom sustavu Haaškog suda, za kojeg se zalažemo i za kojeg smo cijelo vrijeme tvrdili da je važna institucija, da odvojimo osobne odgovornosti bilo koga, bilo koje razine, od povijesnih činjenica i konteksta i realnih događanja. Mogao bih kao predstavnik Vlade spekulirati zbog čega se izbjeglo precizno utvrditi neke stvari, ali očito da nepreciznost u pogledu definiranja zločina od strane Haaškog suda, nepreciznost definiranja moguće liste zločina stvara maglu nad kontekstom onog što se događalo. Da je kojim slučajem među zločine za koje se sudi u Haagu stavljen i zločin agresije, onda bi cijeli kontekst bio jasno definiran - tj. da je nad Hrvatskom izvršena agresija, da je cilj bio prostor hrvatske države, da su protjerani ljudi s tog prostora i da je taj posao trebalo sprovesti, za što postoji cijela dokumentacija, a na to je upozorio i Ustavni sud. I to je nedostatak. Mislim da Hrvatska mora pokrenuti inicijativu prema Vijeću sigurnosti, da se u katalog zločina uvrsti i zločin agresije, što bi onda dalo sasvim jasan kontekst. Ne radi se samo o pitanju pojedinačnih odgovornosti za neke zločine, nego o odgovornosti i za tu agresiju, jer da nje nije bilo, onda se ni drugi zločini kao takvi ne bi dogodili. Agresija je prvi zločin koji bi trebao biti na listi haaških zločina. Zbog toga je naša pozicija vrlo delikatna, jer moramo reagirati onda kada smatramo da se u optužnici napustila individualna odgovornost i da se ušlo u nejasnu konstrukciju, nejasni kontekst, ili je politički kontekst, koji potpuno narušava ono što se povijesno na ovom prostoru događalo, preširoko postavljen.
|
Dolazak Svetog Oca neponovljiv je događaj
• Sveti Otac u lipnju treći put dolazi u Hrvatsku. Možete li komentirati taj posjet i uopće suradnju i odnose hrvatske države s Vatikanom?
- To je vrlo značajan posjet i mislim da, posluži li zdravlje Svetog Oca da treći put dođe u Hrvatsku, bit će to događaj koji će se teško ponoviti u budućnosti s aspekta da jedan papa tri puta obilazi jednu državu u kratkom razdoblju. Mislim da je dolazak Svetog Oca i prethodna dva puta imao vrlo jasne poruke s obzirom na zauzimanje, s jedne strane Vatikana za stvaranje hrvatske države i prava hrvatskog naroda da ima svoju državu, ali i onih poruka koje je još 1994. godine jasno slao da se Hrvatska mora okrenuti prema stvaranju tolerantnog društva, da mora imati snage premostiti ratne tegobe, da se mora otvoriti - i vjerski i kulturno i nacionalno. Možda je tek sada stvoreno pravo vrijeme da te poruke možemo i realizirati. Drugi posjet je također bio važan jer se dogodio nakon završetka svih ratnih sukoba. Ovog puta možemo prihvatiti da je dolazak Svetog Oca, i njegovo zauzimanje za Hrvatsku, na određeni način podrška našem putu prema Europskoj uniji. Znamo koliko se Sveti Otac zauzima za stvaranje ujedinjene Europe i koliko su njegove poruke snažne da se isključi sebičnost onih zemalja koje su sada u tom društvu, da moraju biti otvorene i što prije stvoriti uvjete za priključak ostalima. To je možda i najsnažnija poruka, ako se govori s političkog aspekta. Svakako posjet pet gradova Hrvatske znači jedan dinamični susret s velikim brojem vjernika i poruke koje će ostati bit će sasvim sigurno dobro primljene.
|
Dada Zečić
|
