Pučki pravobranitelj Ante Klarić u razgovoru za Nedjeljni Vjesnik govori o općem stanju u društvu, političkoj kulturi, prevladavajućim porivima u hrvatskoj politici, te o posljedicama koje su se u vezi s tim dogodile u našem društvu. Na samom početku razgovora pučki pravobranitelj je ukazao na problem nepoštivanja hrvatskog parlamenta od strane izvršne vlasti.

- Bilo da je riječ o izjavi u vezi s Irakom, privatizacijom u turizmu ili, primjerice, ekološkoj zaštiti Jadrana u vezi s dodatnim transportima nafte, primjećujem da se ne konzultira hrvatski parlament. O svim tim pitanjima trebaju odlučivati i hrvatski ljudi preko hrvatskog parlamenta a ne samo nekolicina članova vlade. Radi se o značajnim pitanjima za budućnost i život ove zemlje.

• Kako gledate na vladajuću koaliciju i oporbu?
- Koalicija je još samo formalna, a stvarno se raspala. Još je drže interesi pa stoga prijevremenih izbora neće biti. Kako mnogi sumnjaju da će i nakon izbora nastaviti svoju sadašnju političku ulogu, traže mandat do kraja. Očito da svaka faza izgradnje hrvatske države i demokracije, za koju se neki busaju u prsa, zahtijeva ljude koji će davati sebe, a ne one koji će u tom stanju tražiti sebe i svoj položaj. Nažalost, po svemu sudeći, još nismo dovoljno zreli za prevladavanjem tih poriva. I ne vidim da će se u tom pogledu napraviti neki veliki iskorak bez obzira na rezultate izbora.

• U izbornoj smo godini kada se opet vode rasprave oko izbornog zakona?
- Izborni zakon bi trebao biti takav da se omogući sudjelovanje što većem broju ljudi koji ne ovise o partijskim interesima i listama, i koji nisu na njih dospjeli po kriteriju poslušnosti i podobnosti. Dakle, da se dâ šansa ljudima koji su neokaljani i časni i koji se nisu ogriješili ni prije ni sada. U tom smislu, sudeći prema nekim prijedlozima, ne vidim da će se dogoditi neki pomak.
 

• Kakvo ozračje očekujete za izbore?
- Hrvatskoj opet prijeti da se predizborna utakmica vodi kao u ringu, umjesto da to bude natjecanje između onih koji žele bolju budućnost zemlji s programima. Očito su porivi samo za osvajanjem vlasti i vladanjem još vrlo jaki u hrvatskom društvu. Nažalost, o tome se gotovo uopće ne raspravlja nego su to, tako reći, tabu teme.

• Kakve su posljedice tih poriva?
- Jedna od najtežih je da politička vlast ne mobilizira pamet u Hrvatskoj. Opet se postavlja pitanje podobnosti i svega onoga što se veže uz to.

• Toga ima dosta?
- Nažalost, to je raširena pojava u svim sferama života. Ne samo u vrhovima vlasti nego i na lokalnim razinama.

• Kako bi se to dalo definirati?
- Imamo partijski mentalitet bez obzira što imamo višestranačje. Zbog borbe političara za vlast, za moć gubi se nacionalna energija koja bi se inače usmjerila u borbu za opće dobro.

• Kako biste u vezi s tim ocijenili sadašnji trenutak?
- Došli smo u fazu kada su porivi za vladanjem i za uzimanjem moći u hrvatskoj državi, ispred nacionalnih interesa od kojih su svakako najvažniji život hrvatskih ljudi, kvaliteta življenja, kultura odnosa, učenje življenja demokracije i vlastite države. Prema tome, još se nalazimo u fazi kada sami sebi namećemo negativni predznak Balkana.

• U kojim segmentima društva?
- U međusobnim odnosima. U unutarpolitičkim razračunavanjima. A u gospodarstvu smo u jednoj fazi koja je više poriv za uzimanjem, otimanjem, gdje se pojedini segmenti života posebno u neposrednom radu, pretvaraju u robovlasnički, kmetovski sustav. Ljudima se ne plaća rad. Čak se unutar pojedinih dioničkih društava izbjegava plaćanje obveza i doprinosa prema državi. Iako to država zna - to tolerira. Pa se umjesto plaća, ljudima dijele bonovi. I to na najprimitivniji, najneljudskiji, najnehrvatskiji način. Sve su to vladajuća stanja, i duha i odnosa u hrvatskoj državi.

• Kako povezati ta stanja s činjenicom da smo vlastitu državu toliko čekali i željeli?
- Osobno sam, a kako vidim u tome nisam usamljen, zaprepašten činjenicom da smo ostvarivši slobodu i državu, u nekim segmentima, otkrili i svoje najnegativnije porive. Ponavljam, zaprepašten sam tom činjenicom koja nas je doista iznenadila nakon ostvarenja vlastite države bez obzira na to što nismo imali tradiciju takve vrste življenja.

• Kako gledate na medije?
- Veći dio medija služi isključivo čerečenju pojedinaca, grupa. Služe za pojedine političke ili gospodarske stožere koji su na granici nezakonitosti. Medijski prostor je postao - neetičan. Nesiguran. Možete prozivati sve i svakoga. Daju se ocjene o sudu, o određenim stanjima u društvu, velikim dijelom pod utjecajem određenih lobija.

• Znači, opći dojam nije optimističan?
- Umjesto da koračamo naprijed, mislim da je stanje u hrvatskoj državi dosta nazadovalo. Od Hrvatske smo velikim dijelom napravili podosta od onog negativnog balkanskog predznaka. A onda se u političkim sučeljavanjima, u borbi za uzimanjem pozicija, ljudi se straše i određenim stanjima afirmacije prošlih vremena, stvaranjem nove jugoslavenske ili balkanske asocijacije.

• Kako Vi gledate na to?
- Onoliko koliko sami budemo jaki, snažni i ozbiljni i koliko budemo u stanju uspostaviti vlastiti nacionalni ponos, moći ćemo se i boriti protiv takvih eventualnih razmišljanja iz našeg okruženja. U tom smislu, i uspostava dobrih odnosa pa čak i s jučerašnjim neprijateljima, značit će za nas i uspostavu stanja sigurnosti i dobrosusjedskih odnosa. Reprize povijesnih događanja sigurno nećemo ponoviti. Riješili smo se konačno promašene ideje o jedinstvu naroda i narodnosti, ali sada na tim definitivnim ruševinama trebamo stvoriti nove civilizirane odnose - bratstva među državama, narodima i ljudima. Po načelu uzajamnog poštivanja, te poštivanja subjektiviteta, posebnosti i samostalnosti uz uspostavu gospodarskih, prometnih i kulturnih veza ali bez stvaranja bilo kakvih ovisnosti jednih o drugima. Samo u takvom ozračju možemo graditi i svoju budućnost.

• Kako?
- Način na koji ćemo utirati svoj vlastiti put u budućnost uglavnom ovisi od nas samih. Iz ovog iskustva slobode i vlastite države danas trijezno možemo zaključiti da svi problemi povijesnog nasljeđa nisu ovisili o drugima nego uglavnom o nama. To je onaj dio naše nesretne povijesti iz kojeg bi trebali naučiti kako krenuti u budućnost. U vezi s tim, neki dan sam bio na jednom skupu užasnut zbog atmosfere u kojoj kao da se ponovno tražilo oslobađanje Hrvatske. Ma, od koga, molim vas lijepo? Od nas Hrvata? Hoćemo li stalno doživljavati reprizu naših povijesnih nesreća? A sve su to zapravo porivi koji nisu ni nacionalni, ni hrvatski, ni ljudski, nego imaju za cilj samo osvajanje vlasti i imati moć. Očito da jedan dio nacionalne neiživljenosti zbog, da tako kažem, naglog ispijanja slobode, ima i svoje negativne posljedice. Svoju drugu stranu. Ni ta faza se očito nije mogla izbjeći, te je sada samo pitanje kako je liječiti i kako skratiti njeno trajanje.

• Kako gledate na izjave hrvatskih vlasti u vezi s mogućim ratom protiv Iraka?
- Držim da mnoge te izjave nisu rezultat volje velike većine javnog mnijenja u Hrvatskoj. Na to upućuje i činjenica da je Sveta Stolica uputila svijetu i savjesti vrlo ozbiljno upozorenje da se ne radi o obrambenom ratu nego o nečem drugom. U tom smislu, i mnogi u Hrvatskoj razmišljaju na taj način. Ovo što se radi, po mom mišljenju, je bumerang koji će se vratiti nesrećama.

• Vaša ocjena djelovanja Haaškog suda?
- Već sam javno rekao da Haaški sud - politički sud. Po mojoj ocjeni, međunarodna zajednica ga je osnovala za ovaj prostor da bi oprala ruke od onoga što je mogla a propustila je učiniti, a to je da se raspad Jugoslavije dogodi na drukčiji način, bez žrtava i razaranja.
S druge strane, ako govorimo o odgovornosti, objektivnoj i zapovjednoj, onda ona mora postojati i za međunarodnu zajednicu. Tko je odgovoran za ubojstva nekoliko stotina ne-Srba tijekom mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja? Što je sa Srebrenicom, gdje su neki gledali pokolj, a nisu ništa učinili da ga spriječe?
No, ono što je najgore za Hrvatsku jest - da Haaški sud provodi i jedan dio političkih ambicija nekih iz međunarodne zajednice - da izjednači žrtvu i agresora i da uspostave ravnotežu zločina kako bi oprali vlastitu savjest zbog onog što su propustili učiniti na ovim prostorima.
To je moj stav i duboko uvjerenje. No, s obzirom da je hrvatski parlament donio Ustavni zakon o suradnji sa Sudom, te na odluke bivše i sadašnje vlasti, suradnja je nešto što se ne može izbjeći. Stoga bih, unatoč svemu tome i unatoč takvim kriterijima, da sam na listi, išao pred Haaški sud braniti obraz svoje države i onoga što smo radili za obranu svoje države.

Marko Ba rišić