ZAGREB, 19. veljače - O odnosima u SDP-u, vladajućoj koaliciji, o novom izbornom zakonu i iračkoj krizi za Vjesnik govori potpredsjednik Sabora i SDP-a, Mato Arlović.

• Nagađa se da će Zdravko Tomac, navodno nezadovoljan dinamikom unutarstranačke demokratizacije SDP-a, otići iz stranke.
- SDP je demokratska stranka i zato mi je teško prihvatiti tvrdnje, pa makar ih izrekao i Tomac, da vrh stranke nije demokratizirao stranku. Jer, samom činjenicom da se sve to može javno izgovoriti na radnim tijelima SDP-a pokazuju da postoji visok stupanj demokratizacije i tolerancije. U SDP-u, kao i u drugim strankama vladajuće koalicije, postoji objektivan problem - stranka nema previše vremena baviti se sama sobom.
Što se Tomca tiče, imam informacije da neće napustiti stranku, no odluka može biti samo njegova. Riječ je o čovjeku koji je mnogo učinio za SDP i socijaldemokraciju u Hrvatskoj, no u isto vrijeme, on je sebi postavio i paralelni cilj, da treba učiniti mnogo više, ne vodeći računa o odnosima između stranaka, o stvarnoj situaciji na hrvatskoj političkoj sceni, koja se još profilira i po broju stranaka i po tome da mnoge stranke u vodstvima imaju mesijanske ciljeve, do onih koji se ponašaju poput populističkih pokreta.
U takvoj je situaciji teško postaviti ciljeve kakve je, prema onome što sam čitao, postavio kolega Tomac, koji smatra da treba nešto više učiniti za Hrvatsku i demokraciju u njoj. U tom se pogledu pridružio jednoj udruzi koja, među ostalim, ima namjeru sudjelovati na idućim izborima. Naravno da posljedica takvog njegova stava, pa i tog plemenitog cilja koji putem te udruge želi postići, kod onih zločestih oko SDP-a, a dijelom i unutar SDP-a, izaziva interpretacije da Tomac ima rezervnu varijantu. Većina drugih nema rezervnu varijantu, pa vjerujem da je nema ni kolega Tomac.
 

• Je li postignuto »primirje«, odnosno jesu li se koalicijski partneri SDP i HSS dogovorili o nenapadanju, kako objavljuju mediji? Je li dogovoreno da se koalicija sačuva do kraja mandata?
- Takav dogovor načelno postoji dok se ne raspetljaju pitanja vezana uz raspravu o Sunčanom Hvaru, koja će se voditi u Saboru, već na predstojećoj sjednici. Što se tiče napadanja i nenapadanja, moram naglasiti da smo mi zajednička koalicijska većina. Unutar koalicije može biti niz nesporazuma u traženju rješenja, ali ne mogu proći teze o napadanju, što obuhvaća sve moguće aspekte diskreditacije, diskvalifikacije itd. Posve je jasno da takvih napada nije bilo niti bi ih trebalo biti. Ako postoje neke nepravilnosti, treba ih svesti na odgovarajući nazivnik i subjekte. Teško je reći da se proziva stranka, ako iza toga zapravo stoji moguća odgovornost mjerodavne institucije državne vlasti.

• Sukobi unutar vladajuće koalicije traju tjednima, javnost je dobrano iziritirana...
- Ne bih rekao da su to bili sukobi, radilo se o spornim pitanjima o kojima su postojala različita stajališta. To je u koalicijama normalno, to je normalan oblik »sukoba mišljenja i argumentacija«. No problem nastaje kad se pojavi crv sumnje unutar koalicijskih partnera da netko od partnera vara druge partnere, pa se taj crv sumnje u trenutku pretvara u bušilicu koja iritira. Onda prozivate drugu stranku da je, primjerice, prevarila koalicijskog partnera. Kao što je HSS prozvao SDP da ga je prevario u slučaju Sunčanog Hvara. Iako SDP, ponavljam, o Sunčanom Hvaru nije ni raspravljao dok nije došlo do tako teške kvalifikacije, neću reći da se radi o optužbi. Kao stranka smo potom tražili potpunu informaciju, jer smo se opredijelili o političkom programu o privatizaciji, pretvorbi i reviziji pretvorbe i privatizacije. Kao stranka podupiremo državna tijela da zakonito provedu postupak privatizacije kojim se treba osigurati realizacija političke opcije programa koji je gurao SDP i koji nije u cijelosti prihvaćen kao projekt vladajuće koalicije. U SDP-u je zbog toga bilo i nezadovoljnih, ali ne prema javnosti nego unutar rasprave u koaliciji.
Mi se u SDP-u zalažemo da svako sporno pitanje za koje postoji poseban interes u javnosti raspravimo u Saboru. I da se o tome govori bez ograda.

• Kad bi se mogli održati izbori?
- Postoje realne mogućnosti da bi izbori mogli biti u listopadu. No, nije isključena ni mogućnost da se održe u proljeće iduće godine. Naravno, to će ovisiti o mogućnostima priprema za proračunsku 2004.

• Može li se do tada promijeniti izborni zakon?
- Izborni se zakon mora promijeniti, neovisno o tome hoće li biti donesen kao novi tekst izbornih pravila ili će se mijenjati i dopunjavati. Naime, Ustavni zakon za provedbu Ustava precizira da se izborna pravila moraju znati godinu prije redovnih izbora. A krajnji je ustavni rok za održavanje izbora 2. travnja 2004.
Postoje različite koncepcije, SDP ima svoj model novog izbornog zakona, HSS svoj, neke opozicijske stranke svoje modele. Bojim se da je teško na tim modelima, svest ću se na razinu vladajuće koalicije, odnosno SDP-a i HSS-a, doći do zajedničkog teksta novog izbornog zakona. Bojim se da su ta dva modela bitno različita, jer mi u SDP-u nudimo proporcionalni sustav s jednom izbornom jedinicom i većim približavanjem biračima, a kolege iz HSS-a ne nude čak ni mješoviti sustav, nego tzv. paralelni izborni sustav. Koji se temelji i na proporcionalnom i na većinskom sustavu 50 prema 50 posto.
Istodobno, SDP ne bi želio da izborni zakon bude razlog razdora unutar vladajuće koalicije, u slučaju da ga eventualno donese zajedno s opozicijom. Zato smatramo da bi se na temelju sadašnjeg izbornog zakona, na kojem smo s koalicijskim partnerima pobijedili na prošlim izborima, uz nužne izmjene, mogli održati izbori.

• Koje bi to »nužne promjene« bile?
- Nužno je provesti izmjene i dopune izbornog zakona koji bi trebalo uskladiti s izmjenama i dopunama Ustava i s Ustavnim zakonom o nacionalnim manjinama. Izmjene su potrebne zbog izbora zastupnika nacionalnih manjina, izbora zastupnika državljana s dvojnim državljanstvom.

• Kad će nacrt izbornog zakona ući u proceduru?
- U sljedećih mjesec dana, to je krajnji rok, dogodit će se dvije stvari. U sklopu koalicije će se pokušati postići dogovor je li moguće ići u Sabor sa zajedničkim projektom izbornog zakona. Ako se postigne visok stupanj konsenzusa, o tome će se razgovarati i s opozicijom. U protivnom, ići će se s izmjenama i dopunama zakona, o čemu bi također bilo dobro postići dogovor, barem u vladajućoj koaliciji. Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav treba pripremiti tekst izmjena i dopuna izbornog zakona. To će se dogoditi u roku mjesec dana. Ući će u saborsku proceduru, a što će odlučiti Sabor, pokazat će rasprava i izjašnjavanje.

• Hrvatski potpis na izjavu Vilniuske skupine izazvao je protivljenje domaće javnosti, ali i oštre reakcije, primjerice Francuske. Vladine stavove o Iraku u utorak nije podržao ni vanjskopolitički odbor Sabora. Kako to komentirate?
- Čini mi se da se tu miješaju kruške i jabuke. Vrlo je važno pročitati što tamo točno piše. A piše da Vilniuska skupina daje potporu traženju rješenja kako eliminirati oružje za masovno uništenje. Ona ne daje potporu za rat, iako ne isključuje mogućnost uporabe sile da bi se i na taj način spriječilo moguće posjedovanje i držanje oružja za masovno uništenje, koje bi moglo poslužiti u terorističke svrhe.
Želim jasno poduprijeti Vladu i premijera Ivicu Račana koji je izjavio da mi nismo za rat. Rat je najgore i zadnje sredstvo rješavanja problema. Mi u Hrvatskoj to vrlo dobro znamo.
Ali, isto tako, ne možemo poduprijeti ni posjedovanje sredstava masovnog uništenja koje prijeti svijetu. Vlada traži, u konstelaciji međunarodnih odnosa, mogućnost kako stvoriti uvjete da se iračka kriza razriješi mirnim putem i da dođe do neutraliziranja oružja za masovno uništenje, ako postoji. U takvoj situaciji Vlada ne isključuje mogućnost davanja potpore antiterorističkoj koaliciji ako UN odobri takvu akciju.

Milan Jelovac