Stjepan Ivanišević |
---|
![]() |
STJEPAN IVANIŠEVIĆ, MINISTAR PRAVOSUĐA, IZRAVNO OPTUŽUJE DRŽAVNOG ODVJETNIKA RH Prkosno ponašanje Potrebice i društva očito je izraz njihove spoznaje da imaju dobro zaleđe i da im nova vlast ne može baš puno nauditi. Nisu daleko od istine l Mi imamo dosta problema, ne toliko s Državnim odvjetništvom koliko s državnim odvjetnikom RH gospodinom Živkovićem. On očito nije spreman poslužiti se svojim ovlastima u stvarima u kojima ne bi trebao previše dvojiti. Kako je državni odvjetnik također jedna od pravosudnih institucija na koju je teško utjecati, jer kao ministar praktički imam vezane ruke, ne mogu nažalost učiniti ništa. Premda snosim dio odgovornosti, moram reći da se čak ne usuđujem ni previše govoriti o tome
“Najnoviji podaci o učinkovitosti pravosuđa dokazuju da broj neriješenih predmeta iz godine u godinu raste.”
“DSV je kao krovno tijelo u cijelom sustavu zakaza i u fazi izbora i u fazi eventualnog sankcioniranja neželjenog ponašanja među sucima.”
“Mislim da je sadašnji prvi čovjek Državnog odvjetništva mnogo više pogriješio nečinjenjem negoli time što je učinio nešto pogrešno.”
tekst
- Kad ste preuzeli dužnost ministra pravosuđa i uprave, najavili ste odlučan obračun s negativnim naslijeđem u pravosuđu i pritom posebno apostrofirali Državno sudbeno vijeće od čijih ste članova zatražili podnošenje ostavke. Kako su se vašem pozivu odazvala tek tri člana DSV-a, a ostali nastavili raditi kao da se ništa nije dogodilo, što možete i što ćete sada poduzeti kako bi se naslijeđeno klupko počelo odmotavati?
- Što se tiče problema u pravosuđu, oni su brojni i nije glavni problem DSV. Možda je još veći problem to što je naše pravosuđe neefikasno. Najnoviji podaci o učinkovitosti pravosuđa pokazuju da broj neriješenih predmeta iz godine u godinu raste. Doduše, i priljev novih predmeta je sve veći. Recimo, u odnosu na '98., u '99. godini broj novih predmeta veći je za deset posto, ali se i broj neriješenih predmeta povećao, tako da ih danas ima više od milijun i sto tisuća.
Istina, oni nisu jednako raspoređeni po pravosuđu. Dvije trećine ih je u općinskim sudovima, i to u nekoliko većih općinskih sudova, kao što su zagrebački, splitski, riječki. Petina je predmeta u prekršajnim sudovima, a oko deset posto u trgovačkim sudovima, posebno u Trgovačkom sudu u Zagrebu. Tako veliki broj zaostalih predmeta stvara velike probleme u vezi s ostvarivanjem prava građana.
ODGOVORNOST DSV-a
- Čime se objašnjava i opravdava takva nedjelotvornost?
- Često se ta situacija opravdava time da nema dovoljno ljudi, makar su sudovi relativno dobro ekipirani. Osnovano je dosta novih sudova, prošle godine je broj sudaca povećan za deset posto, popunjenost sucima je dosta dobra i zapravo bi se moglo reći da sudački aparat manje-više odgovara potrebama hrvatske države. Osim toga, ostale su im i dobre plaće. Kad smo odlučivali o plaćama dužnosnika, u Vladi su mi prigovarali kako zagovaram brahmansku kastu, koja ima privilegiran i poseban položaj u društvu, zbog toga što se plaća po koeficijentima. Morao sam upotrijebiti svu svoju rječitost kako bih pokazao da suci nisu nikakva kasta, nego da se radi o vrlo odgovornoj funkciji koja mora imati solidna primanja da bi se izašlo na kraj s eventualnim negativnim pojavama i da bi se ljudi motivirali da rade. Dakle, i taj materijalni aspekt pravosuđa, barem što se tiče plaća, uspješno je riješen. Puno lošije stojimo s pokrivanjem materijalnih troškova, jer u nekim sudovima ima problema s prostorom, smještajem itd. No, sve to skupa nije opravdanje za dosta velike zaostatke, i učinkovitost pravosuđa jedna je od stvari s kojima ćemo dugoročno imati problema.
- Nije li, ipak, osnovni problem u kvaliteti sudaca imenovanih u proteklom desetljeću?
- Moglo bi se tako reći, jer je dosta značajan dio sudaca neiskusan i ima premalo radnog staža. Prema ranijim statistikama, koje su rađene prije mojega mandata, 60 posto sudaca imalo je manje od šest godina radnog staža, što znači da su za obavljanje posla još relativno nedovoljno pripremljeni, vjerojatno i ne znaju neke stvari napraviti, što završava tako da im se ladice pune predmetima, jer se teži predmeti ostavljaju na stranu i čekaju da dođu na red. Dakle, to je kontekst u kojemu se javlja problem pokretanja tog razmjerno velikog mehanizma, jer je riječ o sustavu koji ima gotovo 1400 sudaca. U svemu tome specifična je pozicija i odgovornost Državnoga sudbenog vijeća, ponajprije zbog toga što je velikim dijelom odgovorno za popunjavanje sudova, pogotovo u ranijoj fazi, kad je počelo djelovati i kada je neselektivno primalo nove suce, i vrlo selektivno, po kriterijima koji nisu stručni, radilo u odnosu na suce koji su trebali biti reimenovani. Nadalje, DSV je odgovoran i zato što je propustio intervenirati kad se vidjelo da ima sudaca koji svojim radom i ponašanjem ne udovoljavaju ni stručnim ni etičkim kriterijima. Malo je stegovnih postupaka provedeno i cijeli proces selekcije sudaca, odnosno eventualno udaljavanje onih koji ne spadaju među njih, praktički je izostao. DSV je kao krovno tijelo u cijelom sustavu zakazalo i u fazi izbora i u fazi eventualnog sankcioniranja neželjenog ponašanja među sucima.
DESET GODINA KUŠNJE
- Što ćete učiniti sada, nakon što se većina njegovih članova nije odazvala vašem pozivu da podnesu ostavke zbog svega ovoga o čemu govorite?
- Efekt mojega poziva doista je bio relativno slab i kad se to dogodilo, okrenuli smo se promjeni zakona, jer drugih mogućnosti nemamo. Trenutno pripremamo izmjene i dopune Zakona o DSV-u, napose nakon odluke Ustavnog suda kojom se osporava pravo DSV-a da imenuje predsjednike sudova. Prijedlog izmjena i dopuna tog Zakona dat ćemo u saborsku proceduru do ljeta. Pripremili smo i izmjenu Zakona o sudovima kojom se na nov način regulira imenovanje predsjednika sudova koje sada izlazi iz kompetencije DSV-a. Prihvaćeno je stajalište da oni u prvom redu obavljaju poslove pravosudne uprave, odnosno poslove koji se odnose na organizaciju rada u sudovima, osiguravanje uvjeta da sudovi normalno funkcioniraju i slično. S te strane, naravno, u nekoj mjeri odgovaraju i Ministarstvu pravosuđa, pa će se i to imati u vidu pri reguliranju načina njihovoga imenovanja. Dakako, očekujemo i stanovite promjene Ustava koje se odnose na DSV, a koje će možda i neka rješenja koja smo ponudili u izmjenama Zakona o DSV-u još značajnije mijenjati. Kao što je poznato, stručna skupina predsjednika Stjepana Mesića predložila je da se DSV drugačije formira i da mu se u određenoj mjeri suze kompetencije, primjerice, da ubuduće ne bira zamjenike državnih odvjetnika. Osim toga, predlažu se i neka pravila o postupanju pri imenovanju sudaca. Predviđeno je i vrijeme kušnje od deset godina, u kojemu bi se pratio rad sudaca i tek nakon toga bi ih se imenovalo na stalnu sudačku dužnost. Ako bi se sve to prihvatilo, stvorio bi se normativno-organizacijski ambijent u kojemu bismo mogli početi pomalo sređivati stvari. Ovako je teško. Dodao bih i da mi je potpuno nerazumljivo da se izriču ocjene kako se politika i danas petlja u pravosuđe. Nedavno je to rečeno i na Hrvatskoj udruzi sudaca. Neka mi navedu jedan jedini slučaj gdje smo mi intervenirali u vezi s osobama u pravosuđu, u bilo kom smislu. A ako je politika, misleći u prvom redu na Ministarstvo pravosuđa, nešto u vezi s pravosuđem učinila, onda je to da smo se isprsili da zaštitimo pravosuđe od eventualnog stvaranja lošijih uvjeta za njegov rad. Možda, doista, nismo trebali to napraviti, ali, eto, napravili smo. Cijela ta priča o petljanju politike u pravosuđe podsjeća me na priču drž'te lopova. Neki ljudi u pravosuđu kojima ne odgovora da se vidi stvarno stanje, vrlo rado uzimaju politiku kao alibi za svoj nerad i neodgovornost.
POVRATAK ISKUSNIH SUDACA
- Iz ovoga što govorite očito je da ćete se sustavno baviti postojećim kadrovima u pravosuđu, ali pitanje je što je sa svima onima koji su u proteklom desetljeću praktično protjerani iz njega. Premda se sada govori kako DSV nije reimenovao tek dvadesetak posto sudaca, taj broj je mnogo veći, jer je saborski odbor u čijoj je nadležnosti to bilo do osnivanja DSV-a, još veći broj sudaca i državnih odvjetnika hametice izagnao iz sudova i odvjetništava, uglavnom po političkim kriterijima. Hoćete li makar dio njih rehabilitirati i omogućiti im povratak u pravosuđe?
- To je na neki način naša moralna obaveza, a imamo i pravnih obaveza, jer ima ljudi koji su dobili sporove pred Ustavnim sudom, koji im je pritom potvrdio i radno-pravni status, pa im, recimo, moramo isplatiti i plaće za vrijeme dok su bili onemogućeni da rade u pravosuđu. No, nisu svi išli tim putem i jedan veliki dio nije htio tjerati pravdu pred Ustavnim sudom. Zato postoji ljudska i moralna obaveza da se tim ljudima pruži mogućnost da se vrate u pravosuđe. Ja sam s nekima od njih i razgovarao. No, u nekim slučajevima to nije sasvim jednostavno, jer su, primjerice, neki od njih otvorili dosta uspješne odvjetničke kancelarije i teško im se vratiti natrag. Međutim, unatoč svemu, trebalo bi tim ljudima, ako to žele, pružiti šansu da se vrate u sudove i odvjetništva, jer bi to bilo višestruko korisno, ne samo zato što bi na neki način dobili satisfakciju za ono što su doživjeli nego i zato što bi oni svojim iskustvom i znanjem mogli pomoći da se dio problema u pravosuđu riješi. Jedan iskusni sudac ili tužilac mogao bi mnogo pomoći mlađim kolegama ukazujući im na to kako određene probleme rješavati. Pritom, oni i ne bi morali voditi predmete, nego bi savjetima mogli educirati svoje neiskusnije kolege. Ja sam prvobitno predložio da u rješavanju zaostalih predmeta angažiramo iskusne suce, koji su sada izvan sudačkih redova, makar i bez toga da ih se formalno bira, nego da rade kao neka vrsta savjetnika u rješavanju tih predmeta. No, to je dočekano na nož i doživljeno kao neka vrsta revolucionarne metode u rješavanju problema. Ostaje, međutim, naša obaveza da tim ljudima pružimo šansu da se vrate u pravosuđe. Naravno da je to jako teško kraj sadašnjeg sastava DSV-a, jer ono nam u tom pogledu sigurno neće ići na ruku, naprotiv, možemo očekivati njegov žestoki otpor. Uostalom, oni su u nekoliko slučajeva jedne te iste ljude više puta odbijali imenovati za suce.
NISAM ZA ČISTKE
- Zar ne postoji način za bržu i efikasniju smjenu članova DSV-a s obzirom na činjenicu da je Ustavni sud presudio da su u šezdesetak slučajeva imenovanja sudaca i državnih odvjetnika povrijedili Ustav. To je naprosto nepojmljivo ako se zna da su članovi DSV-a u velikoj većini istodobno i suci, koji se ne bi smjeli ogriješiti o najobičniju zakonsku normu, a kamoli kršiti ustavne odredbe.
- Postoji nešto što se zove stegovna odgovornost članova DSV-a, a postoji i mogućnost pokretanja postupka njihovog razrješenja. No u sadašnjoj konstelaciji snaga u institucijama koje bi to trebale provesti, to je jednostavno neizvedivo. To prkosno ponašanje Potrebice i društva očito je izraz njihove spoznaje da imaju dobro zaleđe i da im nova vlast ne može puno nauditi. Nisu daleko od istine.
- Kad je HDZ početkom devedesetih godina preuzeo vlast u Hrvatskoj, uveo je maksimu da suci koji su u bivšem režimu sudili u političkim procesima ne mogu ostati u pravosuđu. Protiv toga se ni sami suci nisu bunili, pa je takav zaključak usvojio i Vrhovni sud RH. Koliko je poznato, taj stav Vrhovnog suda još uvijek vrijedi. Može li se on aktivirati i primijeniti na suce, pa i članove DSV-a koji su sudili u političkim procesima?
Ovisi o tome što ćete nazvati političkim procesima.
Isto ono što su oni označili kao političke procese.
- Pa, nije baš isto, jer takvih političkih procesa na koje su oni mislili ipak u ovom razdoblju nije bilo. Doduše, i oni su po potrebi političkim procesima proglašavali i one koji to doista nisu bili. No, ja nisam za nekakve dalekosežne čistke u pravosuđu. Ono što bi u pravosuđu trebalo stvoriti, to su uvjeti u kojima će ono moći funkcionirati kao jedan samoregulativni sustav koji može sam korigirati svoje greške. Evo, prije neki dan dobio sam presudu jednog županijskog suda koja je donesena i izrečena nakon glavne rasprave 1992. godine, a otpremljena je sad, u travnju ove godine. Radi se o kaznenoj presudi zbog posjedovanja i stavljanja u promet droge. Trebalo je, dakle, osam godina da se otpravi presuda i da se pruži šansa onima koji su osuđeni da se mogu žaliti. Nije li to razlog da se toga suca pita kako on to radi? Ali, upravo bih zbog toga radije da se stvore uvjeti u kojima će sami suci i njihova tijela sankcionirati takve i slične slučajeve, jer bi time doista štitili neovisnost pravosuđa, bez koje se u pravnoj državi naprosto ne može. Neka eventualna čistka pravosuđa ne bi bila preporučljiva i mogla bi lako biti doživljena kao ponovno miješanje politike u pravosuđe, što ne bi bilo dobro, ne zbog politike, već zbog pravosuđa, jer bi suci dobili alibi i za stvari koje loše rade, braneći se kako nisu samostalni i kako stalno netko intervenira i vrši pritisak na njih.
ČVRSTA HIJERARHIJA
- I bivši HDZ-ovi ministri policije, primjerice Ivan Penić u nekoliko navrata, znali su upirati prstom u državna odvjetništva i sudove zato što nisu procesuirali osobe protiv kojih je policija prikupila dokaze. Nedavno je i predsjednik Mesić optužio Državno odvjetništvo kao usko grlo u procesuiranju kriminala, istina, nakon što je korigirao i precizirao svoju ocjenu na temelju koje je ministar policije Šime Lučin ponudio svoju ostavku protumačivši da je Mesić prozvao resor kojim on rukovodi. Je li Državno odvjetništvo glavni krivac zbog neodgovarajućeg progona kriminala i zločina?
- Omaška predsjednika Republike još bi se mogla razumjeti da je mislio na Ministarstvo pravosuđa, jer je Državno odvjetništvo u sklopu odgovornosti toga ministarstva, a kako ga je povezao s MUP-om, stvarno mi nije jasno. No, dobro. Inače, mi imamo dosta problema, ne toliko s Državnim odvjetništvom koliko s državnim odvjetnikom RH gospodinom Živkovićem. On očito nije spreman poslužiti se svojim ovlastima u stvarima u kojima ne bi trebao previše dvojiti. Kako je i državni odvjetnik jedna od pravosudnih institucija na koju je teško utjecati, jer kao ministar imam praktički vezane ruke, nažalost ne mogu učiniti ništa. Premda snosim dio odgovornosti, moram reći da se čak ne usuđujem ni previše govoriti o tome. Osim problema s rukovođenjem Državnim odvjetništvom, koji je iznimno značajan jer je ono hijerarhijski organizirano i o njegovu vrhu ovisi funkcioniranje čitave institucije, ima tu i realnih problema, a jedan je i da nismo imali odgovarajuće zakonodavstvo, pogotovo kad je riječ o gospodarskom kriminalu. Recimo, neke oblike nedopuštenog ponašanja, čak i uz ekstenzivno tumačenje pojedinih odredaba našeg kaznenog zakonodavstva, nije se moglo inkriminirati. Zatim, za progon raznih oblika gospodarskog kriminala državni odvjetnici bi morali imati i specifična znanja i iskustva, koja mnogi od njih nemaju, a istodobno nemamo ni jake savjetničke timove koji bi im pomagali u rješavanju pojedinih slučajeva. Ne može se neiskusni zamjenik državnog odvjetnika nositi s velikim slučajevima, kakav je primjerice najnoviji slučaj Gucić, jer gotovo preko noći mora sastaviti optužnicu na temelju dokaza koje je policija mjesecima prikupljala. U svakom slučaju, očito je da je u području ratnog zločina i gospodarskog kriminala tužilačka organizacija zakazala. Ne slučajno. Kad je riječ o ratnim zločinima, zakazala je ponajprije zbog stava političkog vrha i vrha sudbene vlasti da Hrvati u obrambenom ratu nisu mogli počiniti ratni zločin, a u području gospodarskog kriminala zato što se za neke oblike pretvorbe uopće nije držalo da ih je moguće inkriminirati. I sada smo gdje jesmo, slučajevi se množe, a državna odvjetništva ih više i ne stignu inkriminirati. Zbog čvrstih hijerarhijskih odnosa koji vladaju od vrha do dna Državnog odvjetništva, što nije naša specifičnost, vrlo je važna osoba koja je na vrhu te organizacije, Ona je odgovorna za cijeli posao, ona daje ton i smjer djelovanju cijele organizacije. Tu se može više pogriješiti nečinjenjem nego činjenjem, a mislim da je sadašnji prvi čovjek te organizacije mnogo više pogriješio nečinjenjem nego time što je učinio nešto pogrešno.
POZIV U HAAG
- Je li u takvom hrvatskom pravosuđu, kakvim ga i sami opisujete i koje ste prisiljeni mijenjati u duljem razdoblju, realno očekivati da bi Haaški sud mogao prepustiti hrvatskom pravosuđu dio slučajeva koje vodi zbog zločina počinjenih na hrvatskoj strani tijekom Domovinskog rata, a što predlažete i vi osobno i drugi članovi državnog vrha, ali i dio sudaca i drugih predstavnika pravosuđa i sudbene vlasti?
- Mislim da je to realno. Ne bi to nama Haaški sud ni prepuštao da ne misli da smo u stanju to napraviti. Neki naši sudovi, posebno ovi veći, kakav je Županijski sud u Zagrebu, imaju suce koji su i stručno i iskustveno, pa i ako hoćete sa stajališta moralnoga integriteta, sposobni provesti takve procese i uspješno ih privesti kraju. S te strane, ne bojim se toga da preuzmemo takvu odgovornost. Osim toga, da progovori iz mene i profesor, ne možete očekivati da će se hrvatsko pravosuđe osposobiti za takve složene zadatke ako se to ne pokuša napraviti. Ako mi budemo čekali da se stvore nekakvi optimalni uvjeti da se to napravi, onda se bojim da ćemo teško udovoljiti takvom jednom očekivanju. Zato nam treba pružiti priliku, i mislim da ćemo tu priliku iskoristiti i da će naši sudovi moći uspješno to obaviti. Kao što je poznato, tu smo već na tragu konkretnog dogovora. Zadnji posjet gospođe Carle Del Ponte završio je, za sada, usmenim dogovorom, ali i pozivom da dođem u Haag i da preciziramo to što smo dogovorili; među ostalim, recimo, da neke od zločina o kojima ovih dana čitamo po novinama, ponajprije mislim na zločin u Ahmićima, preuzmemo i samostalno privedemo kraju.
Zoran Daskalović |
||||||