S pomoćnicom ministra za europske integracije dr. Višnjom Samardžijom, zaduženom za koordinaciju i praćenje provedbe integracijskih aktivnosti, razgovarali smo točno dva tjedna nakon što je premijer Ivica Račan u Ateni predao hrvatsku kandidaturu za ulazak u Europsku uniju (EU). Razgovor se uglavnom vodio oko gospodarskih aspekata približavanja naše zemlje Uniji, posebice ispunjavanja kopenhaških kriterija, utvrđenih 1993. godine, koji su uvjet za ulazak u EU, te kriterija iz Maastrichta, koji predstavljaju uvjet za ulazak u Europsku monetarnu uniju (EMU).
• Hrvatska je nedavno podnijela kandidaturu za ulazak u EU. Ispunjava li naša zemlja kopenhaške kriterije za članstvo, posebno one gospodarske, i što bi nam u tom smislu moglo predstavljati prepreku pozitivnoj ocjeni Bruxellesa?
- Kopenhaški gospodarski kriteriji govore o djelotvornom tržišnom gospodarstvu i mjeri u kojoj je naše gospodarstvo sposobno izdržati konkurentske pritiske unutar Unije. Po svojim općim gospodarskim pokazateljima - a posebno po bruto domaćem proizvodu (BDP) per capita od gotovo 5000 USD, što je oko 24 posto prosjeka EU - Hrvatska ne zaostaje bitno za ostalim naprednim tranzicijskim zemljama, uključujući tu i one koje u EU ulaze u prvom krugu njezina proširenja u svibnju 2004. godine, a daleko je ispred ostalih zemalja u jugoistočnoj Europi. To se, uostalom, kaže i u izvješću Europske komisije pod nazivom »Zapadni Balkan u tranziciji«. Ipak, po gospodarskom razvitku zaostajemo za Slovenijom, čiji je BDP po stanovniku preko 10.000 USD.
Kada govorimo o djelotvornom tržišnom gospodarstvu, moramo pogledati kako nas ocjenjuje Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) kroz svoje tranzicijske pokazatelje. Jedno od relevantnih pitanja tu je privatizacija, po kojoj prema udjelu privatnog sektora u BDP-u kasnimo za kandidatima. Naime, privatni sektor u Hrvatskoj generira oko 60 posto BDP-a, dok se kod ostalih tranzicijskih zemalja taj udjel kreće između 70 i 80 posto. No, valja znati da ni Slovenija, koja u EU ulazi iduće godine, nema znatno viši udjel privatnog sektora u BDP-u od nas, 65 posto.
Mislim da smo sada na točki kada više nema povratka, da smo zapravo već jako daleko otišli i potpuno se usmjerili k jednom integriranom sustavu kakav je EU, koji je jedini pravi izbor za Hrvatsku ako se želi razviti u pravcu naprednog gospodarstva. Znam da to nije jednostavan proces, ali s tim su se suočile i druge zemlje. Hrvatska ne može funkcionirati kao zatvoreno tržište s četiri i pol milijuna stanovnika
|
Inače, u Hrvatskoj je najbolje ocijenjena privatizacija malih poduzeća, a lošije onih velikih. Privatizacijski proces još uvijek nije ostvario željene gospodarske ciljeve, iz čega proizlazi i problem upravljanja i restrukturiranja poduzeća, u čemu nas EBRD ocjenjuje s 3-, dok je najviša ocjena kod naprednijih zemalja 3+.
S EBRD-ova aspekta, drugi važan pokazatelj je tržište i trgovina. Područje trgovine i vanjskotrgovinskog sustava ocjenjeno je vrlo dobro, sa 4+, što je ujedno i najbolja moguća ocjena, te je u rangu najnaprednijih tranzicijskih zemalja.
Ona govori da su usvojeni standardi dobrog vanjskotrgovinskog režima, da smo članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i da imamo sklopljen niz ugovora o slobodnoj trgovini, a od nedavno smo i članica CEFTA-e. Kada je pak riječ o politici tržišnog natjecanja, tu smo nešto lošiji od drugih, ali i dalje bolji od zemalja europskog jugoistoka. To pokazuje da primjenu načela slobodnog tržišnog natjecanja u Hrvatskoj dalje treba razvijati, što je upravo jedno od ključnih prioriteta Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP).
Da zaključim, na temelju ovih tranzicijskih pokazatelja i onoga kako nas promatra Europska komisija, vjerujem da bi se Hrvatska u Bruxellesu mogla smatrati zemljom s djelotvornim tržišnim gospodarstvom, ali smatram da još uvijek ne ispunjavamo drugi kriterij - suočavanje s konkurentskim pritiscima unutar Unije. Postoje, dakle, pokazatelji koji su jako dobri, ali i oni po kojima ponešto kasnimo za drugima.
• Kada govorimo o izvoznoj konkurentnosti, analize pokazuju da je većina naših tvrtki orijentirana na domaće tržište, te da je malo njih, unatoč liberalizaciji trgovine, u stanju izvršiti prodor na ino-tržišta?
- Uz trgovinsku liberalizaciju, jačanju izvoza bi trebao pomoći i ulazak u paneuropski sustav dijagonalne kumulacije podrijetla robe, koji je također predviđen sporazumom. Hrvatska još nije ušla u taj sustav pa se oko 60 posto našeg izvoza još uvijek zapravo odvija izvan sustava slobodne trgovine.
No, ključno je pitanje konkurentnosti, ulaganja u proizvodnju i razvoj novih proizvoda, te intelektualnog inputa, a sve nam to zapravo tek predstoji. To je ulaganje u budućnost: ovo je faza koju treba prebroditi - s tim su se problemima suočavale i druge zemlje - da bismo ostvarili jaču izvoznu ekspanziju.
Hrvatska je, inače, prošle godine po prvi put uvrštena u globalni indeks konkurentnosti, mjeren po međunarodno priznatim standardima. Po indeksu konkurentnosti rasta, Hrvatska je, među 80 zemalja, svrstana na 52. mjesto. No, uz ohrabrujući podatak da je izvoz u prošloj godini rastao dvostruko većom stopom od uvoza, ipak ostaje činjenica da naš izvoz iznosi oko 1100 USD po stanovniku, dok druge zemlje imaju znatno višu razinu. Stoga bitno pitanje konkurentnosti nije samo kako udovoljiti kriterijima iz Kopenhagena, nego kako osigurati uvjete za trajan rast našeg izvoza u novonastalim uvjetima.
• Ipak, u kojoj je mjeri hrvatsko društvo uopće u stanju nositi se s izazovima članstva u EU? Podsjetio bih Vas da neke ankete pokazuju da se većina građana protivi privatizaciji ili, pak, reformama na tržištu rada, a i jedno i drugo je od velikog značenja za naše buduće članstvo u Uniji. Koja bi bila cijena zaustavljanja ili usporavanja reformi?
- Teško je procijeniti koja bi bila cijena toga! Mislim da smo sada na točki kada više nema povratka, da smo zapravo već jako daleko otišli i potpuno se usmjerili k jednom integriranom sustavu kakav je EU, koji je jedini pravi izbor za Hrvatsku ukoliko se želi razviti u pravcu naprednog gospodarstva. Znam da to nije jednostavan proces, ali s tim su se suočile i druge zemlje. Hrvatska ne može funkcionirati kao zatvoreno tržište s četiri i pol milijuna stanovnika.
• Znači li to da nas prave reforme tek čekaju?
- Očekuje nas nastavak reformi, posebice na planu privatizacije, fiskalnog sektora, pravosuđa, obrazovanja, zdravstva i javne uprave.
• U kojoj je mjeri naš sustav državnih potpora kompatibilan onom u EU?
- Kod nas dosad nije postojao sustav državnih potpora kakav postoji u Uniji, pa ga sada praktički od početka razvijamo, što je i naša obveza iz SSP-a. Izvan tog sustava su državne potpore u poljoprivredi i one nisu obuhvaćene ovim sustavom državnih potpora.
Naša je obveza, u tom smislu, formirati neovisnu agenciju koja će se baviti nadzorom nad državnim potporama, a ona bi trebala profunkcionirati ove godine. Obvezni smo napraviti i popis tekućih programa potpora, što je već učinjeno lani, ali po starom zakonu, pa će ga trebati uskladiti s novim propisima. Morat ćemo i redovito izvješćivati EU o državnim potporama. Tu su nam korisna iskustva drugih kandidata, koji su u području državnih potpora otišli znatno dalje od nas. Slovenija je, recimo, 1999. godine uspostavila neovisno tijelo za nadzor nad državnim potporama, pa i s njima razmjenjujemo iskustva.
• Za naše bi gospodarstvo, međutim, smanjenje ili ukidanje potpora moglo predstavljati veliki šok, posebno u poljoprivredi?
- To je točno, No, moram reći da taj novi sustav potpora, po uzoru na EU, ne znači nužno potpuno ukidanje državnih potpora. Postoji, primjerice, čitav niz izuzeća, kao što su potpore koje potiču gospodarski rast regije koja zaostaje, zatim, potpore namijenjene provedbi važnih gospodarskih projekata i one za poticanje raznih djelatnosti u poljoprivredi. One, dakle, nisu u cijelosti zabranjene, već su uklopljene u jedan uređeni sustav funkcioniranja, kakav kod nas dosad nije postojao.
Hrvatska se već dobro uklapa u kriterije iz Maastrichta
• Osim kopenhaških kriterija, koji su uvjet za ulazak u EU, Hrvatska se već prilagođava i kriterijima iz Maastrichta, koji predstavljaju uvjet za ulazak u EMU, a oni su znatno detaljniji i opsežniji?
- Ti se kriteriji postavljaju u kasnijoj fazi, što znači da se nas još izravno ne tiču. Unatoč tome, sasvim sigurno već sad moramo gledati unaprijed i početi ispunjavati europske standarde na makroekonomskom planu.
Po mom mišljenju, Hrvatska se već sada dobro uklapa u kriterije iz Maastrichta. Primjera radi, jedan od tih kriterija je inflacija, pri čemu Maastricht kaže da stopa inflacije ne smije biti veća od 1,5 postotnih bodova od prosjeka triju članica EMU-a s najnižom inflacijom. Upravo smo analizirali posljednje podatke, koji pokazuju da je prosječna inflacija u tri zemlje s najnižom inflacijom - a to su trenutačno Njemačka, Belgija i Finska - u siječnju iznosila 1,2 posto. Kada tome dodamo još 1,5 postotnih bodova, ispada da bi si Hrvatska mogla dopustiti inflaciju od 2,7 posto. Međutim, podaci Hrvatske narodne banke (HNB) pokazuju da je stopa inflacije u Hrvatskoj u prosincu 2002. godine na godišnjoj razini bila 2,5 posto dok je u ovoj godini planirana 3,5 posto, što znači da se mi u ovaj kriterij okvirno uklapamo. Nadalje, s obzirom na dugoročnu stabilnost kune, možemo zaključiti da se uklapamo i u maastrichtski uvjet valutne stabilnosti. Što se tiče kriterija prosječne dugoročne kamatne stope, ona ne smije biti veća od dva posto od prosjeka triju članica EMU-a s najnižom inflacijom. I tom kriteriju zasad udovoljavamo.
Kada je, pak, riječ o javnom dugu, tu smo unutar zadanih okvira. Prema kriterijima iz Maastrichta, javni dug ne smije prelaziti 60 posto BDP-a, a prema podacima HNB-a on je na kraju 2002. iznosio 42 posto BDP-a, bez državnih jamstava, odnosno 56 posto s jamstvima. Dakle, i taj kriterij ispunjavamo, ali treba voditi računa o njegovoj održivosti u srednjem roku.
Područje gdje odstupamo od kriterija je proračunski deficit. On ne smije biti veći od tri posto BDP-a, a u Hrvatskoj, na razini konsolidirane opće države, procjena za prošlu godinu, prema podacima iz prosinca, iznosi 6,2 posto, dok je u ovoj godini planiran na razini od pet posto BDP-a. No, valja kazati kako od svih zemalja kandidata, koje su bliže uvođenju eura od nas, samo Slovenija ima proračunski deficit od tri posto BDP-a, dok ga sve ostale zemlje i dalje prekoračuju, uključujući i neke zemlje EU. Dakle, nismo tu jedini primjer.
|
Važno je državnu upravu osposobiti za članstvo u EU
• Kako stojimo u pogledu ispunjavanja ostalih kriterija iz Kopenhagena?
- U ovom su trenutku za nas izuzetno bitni politički kriteriji za članstvo u EU, poput suradnje s Haaškim sudom, reforme pravosuđa, odnosa prema manjinama, slobode medija, regionalne suradnje... Na tome smo u protekloj godini jako puno napravili u sklopu provedbe SSP-a. Pri tome mislim na usvajanje Ustavnog zakona o pravima manjina i strategije reforme pravosuđa, donošenje regulative za pitanje medija, povratak izbjeglica itd.
Treće područje važno za dobivanje pozitivne ocjene u Bruxellesu je usklađivanje našega zakonodavstva s acquis communautaireom. Tu smo puno napravili, naročito na prioritetnim područjima koje određuje SSP, a koja su vezana za unutarnje tržište. Usvojen je Nacionalni program pridruživanja EU za 2003. godinu. Svjesni smo, međutim, da pitanje harmonizacije nije samo pitanje donošenja zakona, već i pitanje njihove implementacije.
U cjelini, mislim da smo na provedbi SSP-a u prošloj godini napravili veliki pomak, budući da smo proveli gotovo 60 posto mjera predviđenih Planom provedbe za cjelokupno šestogodišnje razdoblje.
• Ipak, stručnjaci sumnjaju da je naša javna uprava u stanju implementirati acquis u relativno kratkom razdoblju do 2007. godine? Tu je riječ o preko 80.000 stranica propisa...
- I druge su zemlje prošle kroz slične probleme. Nema sumnje da našu javnu upravu treba mijenjati i zato smo krenuli u njezinu reformu. No, mislim da smo sada u bitno boljoj poziciji nego što su bile, primjerice, Rumunjska i Bugarska, kada su se pripremale za pregovore s EU. Uz to, u samo godinu dana provedbe SSP-a došlo je do bitnog napretka i u podizanju razine znanja tijela državne uprave o čitavom procesu. Upravo zato u Ministarstvu za europske integracije intenzivno radimo na procesima obrazovanja državne uprave.
|
Adriano Milovan
|
