Tuđman Franjo

26.10.2002

Feral

Tweet

 

 

 

FRANJO TUĐMAN: Ja sam dao inicijativu za ovaj sastanak zbog momentalne, rekao bih i kritične situacije, i u vas u Herceg-Bosni, odnosno u cijeloj Bosni i Hercegovini, i u svezi s tim zbog veoma negativnog utjecaja na Hrvatsku nakon događaja oko Stupnog dola. Pored tih neposrednih pitanja, jasno, bitno je i pitanje strateških političkih interesa Hrvatske u svezi sa takvim držanjem Muslimana i događajima, kojima smo svjedoci sada (...) Vi znate, vjerojatno je i većina bila na sastancima kod mene u Zagrebu, kada sam ja preporučivao da idemo u Bosni i Hercegovini na referendum za samostalnost Bosne, upravo zbog cjeline interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. I zbog toga da to ne bi imalo negativne utjecaje, da li za podjelu, pa da onda to ima i negativnog utjecaja u tom smislu da i međunarodna zajednica prihvati, odnosno neki u međunarodnoj zajednici prihvate, onda ako smo za podjelu Bosne, da prihvati onda i zahtjeve Srba u Krajini, da se odvoje od Hrvatske (...) Da bismo zaštitili interese hrvatskog naroda, išli smo (...) na sporazum sa Muslimanima, da se Muslimanska republika i Hrvatska Republika, u okviru Unije vežu što tješnje da njihove konfederacije sa hrvatskom državom. I, budući da vjerojatno svi ne znate, pa ću vam onda pročitati sporazum koji smo u Beču, tajni sporazum koji nije objavljen (...) potpisali. “Predsjednik Hrvatske i Predsjednik Predsjedništva Bosne, suglasni su da se odnosi između bosansko-muslimanske republike i Hrvatske republike, u okvirima Unije Bosne i Hercegovine razvijaju na svim područjima s ciljem stvaranja zajedničke države, koja će istodobno stupiti u konfederalni odnos sa Republikom Hrvatskom” (...) Osim mene, uz hrvatsku delegaciju je bio Šarinić, Žužul, Biščević. Uz Aliju Izetbegovića, to je potpisao Haris Silajdžić i Komšić (...) Evo kakvo mi je pismo uputio nadbiskup vrhbosanski, monsinjor Vinko Puljić, 31. listopada: “Gospodine predsjedniče, osjećajući odgovornost pred Bogom i Katoličkom crkvom, želio bih vam uputiti nekoliko riječi kao najodgovornijem čovjeku među Hrvatima. Uz sve strahote koje smo mi Hrvati u Bosni i Hercegovini proživjeli i još uvijek proživljavamo, ne vidim kuda sve vode ovakva ratna zbivanja. Budući da se nalazim u nemogućnosti kretanja po svojoj nadbiskupiji, ipak nastojim pratiti što se događa na terenu moje (nadbiskupije, op. pr.) Dobivši neke informacije od izvora, kojima nemam razloga ne pokloniti svoje povjerenje, želim ih pred vas iznijeti očekujući mjerodavnu zaštitu našeg življa. Tu informaciju posebno želim iznijeti zato što je ona dospjela i u ruke nekim međunarodnim čimbenicima (...) Navodno je i jedan općinski zapovjednik iz srednje Bosne, vrativši se s puta iz Gruda izjavio: ‘Mi imamo sklopljen ugovor sa srpskom stranom. Oni će HVO-u pružiti pomoć očistiti krajeve koje kontroliramo te će nam Srbi omogućiti iseliti Hrvate iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša, Viteza i Busovače, a mi ćemo te predjele predati četnicima. Naši i srpski šefovi su se dogovorili ove predjele tako riješiti.’ Na upit zašto se žrtvuju toliki momci, koji se bore, navodno je odgovorio: ‘Moramo izazvati Muslimane da nas potjeraju odavde. Taj zadatak sam dobio.’ (...) Ne bih ovim izjavama davao preveliku važnost da mi vjernici ne poručuju kako je u njih upao strah, ne samo od neprijateljskih snaga nego i od pojedinih siledžija HVO-a. Zbunjen sam ovim vijestima, pogotovo zato što mi živimo na takvim prostorima da iskihavamo mnoge čudne poteze HVO-a (...) Oni stalno tvrde kako im stižu takvi nalozi. Osjećamo se žrtvovanima i to osuđenima na smrt (...) Načelne izjave da će HVO zaštititi svakog Hrvata postaju već smiješne, ali su nažalost tragične. Molim vas da nam HVO dadne konkretne dokaze ili neka nam se kaže da ne mogu štititi nas ljude, pa ćemo makar znati na čemu smo. Puno je dokaza da se nas zaista želi istrijebiti iz ovih terena i Muslimanima se pruža prilika da to lako učine.” (...) Dajmo danas razmotrimo političku i vojnu situaciju, sa zadaćom ovog sastanka da donesemo odluku da se netko zbog događaja na Stupnom dolu ne samo smijeni sa dužnosti, nego i stavi pred sud, da bismo s time mogli izaći pred međunarodnu javnost, jer kao što vidite Muslimani se igraju, oni smjenjuju svoje zapovjednike koji su krivi itd. (...) Mi se moramo organizirati tako da u najmanju ruku obranimo onu crtu koju smo kako tako uspjeli dobiti odobrenje za nju i na međunarodnoj konferenciji, znači Novi Travnik, Vitez i Busovača. I isto tako smo rekli, trebali bismo ovladati po mom mišljenju iz strateških razloga čitavim pravcem Prozor, Uskoplje, Bugojno, Jajce i ne dopustiti, znači, ofenzivne namjere Muslimana da prodru južno od Mostara.

 

MATE BOBAN: (...) Ja sam ovih dana dobio, isto tako, informaciju, jednu ponovno od biskupa Komarice, u kojoj upravo govori onako kao što ste vi kazali. A, njegova čestitka za proglašenje Hrvatske Republike Herceg-Bosne je u biti jedna lijepa poema hrvatskoj borbi i slobodi hrvatskog naroda. Otprilike je kazao: “Ako ne mognemo drukčije, onda vaša zapovijed da ostanemo, ostat ćemo do zadnjeg. A, vaša zapovijed, da idemo, ići ćemo tamo gdje nam kažete da idemo” (...)

 

JADRANKO PRLIĆ: (...) Mislim da je ova čitava situacija i ovaj čitav rat pokazao da apsolutno nije sporna politička ideja s kojom je hrvatski narod ušao u obranu Bosne i Hercegovine, da su rijetki oni koji smatraju i misle drugačije. Ja samo smatram da je osnovni problem operacionalizacija te ideje, dakle, na koji način mi ideju operacionaliziramo u praksi i kroz zaštitu prostora i kroz uspostavu vlasti i kroz sve one bitne funkcije koje znače autohtonost i suverenost jednog naroda (...) Mi rezultate imamo i ne treba se negativistički postaviti prema onome što je urađeno do sada kada je riječ o obrani i kada je riječ o vojnom ustroju (...) Dakle, u jednom otvorenom razgovoru mi moramo da vidimo, ja sam ekonomista i gledam da li smo mi rentabilna investicija Hrvatske, imajući u vidu sve što je uloženo kroz oružje i na ostale stvari i mislim da u tom pogledu ćemo morati da predložimo varijante potpunijeg približavanja. One treba da dobiju politički svoj placet, naći ćemo tehničke varijante, jer mi imamo (...) uglavnom rashodnu stavku (...) Mislim da u ovom trenutku je neophodna vojna pobjeda da se povrati i situacija i raspoloženje, mislim da je to jasno i to ne treba uopće obrazlagati. Da li je to Mostar, da li je to Vakuf ili ova akcija koja se gore planira, spajanje Kiseljaka sa Busovačom. Mi se moramo približavati zaokruženju teritorije. Mi smo kao Vlada proljetos utvrđivali i prijedloge i zaključke, čak i preseljenju određenih brigada sa nekih područja koje bi uključivalo i preseljenje pučanstva sa tih područja i njegovo koncentriranje na određenim pravcima za koje smatramo da mogu postati i ostati hrvatski prostori. Dakle, željeli bismo to isključivo pragmatično gledano. Ja znam da jeste nastojanje da svaki Hrvat ostane da živi gdje jeste. Ali, postoji pragmatika, postoji koncentracija snaga, postoji sve ostalo (...) Što se tiče odnosa sa ove druge dvije strane, ja sam sutra u Velikoj Kladuši, ako Bog da, na razgovorima sa ove dvije strane. Mi sa Srbima moramo igrati igru zbog ovih enklava, jer je to jedini način da ih uopće održimo u životu, i da im omogućimo i vojnu snagu kako bi se zaštitili od Muslimana (...) Bez lomljenja kičme Armije Bosne i Hercegovine na pravcu srednje Bosne smatram da se teško može očekivati bilo kakvo posebno rješenje sa ovom dominantnom grupacijom kod Muslimana, na čelu sa Alijom Izetbegovićem. Toliko, predsjedniče.

 

SLOBODAN PRALJAK: Misao Hrvatske zajednice Herceg-Bosne tražila je snažniju centralizaciju svih struktura civilne vlasti koja nije napravljena. Sama ideja nije operacionalizirana, labavo je država, ispuštena iz ruku. Ekipiranost je loša, gubitak sposobnih ljudi još gori (...) Vojna situacija danas jeste s jedne strane pristojna, jer je slomljena muslimanska ofenziva koja je išla od Vakufa prema Mostaru, sa svim izjavama da će doći do Ploča, pa proširiti malo lijevo, malo desno. U Vakufu ta ofenziva je trajala dobrih mjesec dana... jug Mostara, Vakuf, da odsjeku Prozor itd. Na tim prostorima ona je zaustavljena i slomljena, međutim, ostaje prostor ovih enklava koje smo ranije izgubili, a izgubili smo predsjedniče Fojnicu (...) Ista situacija dogodila se u Bugojnu (...) tako je ista situacija bila u Travniku gdje su isto tako civilne strukture najčešće, jednostavno kao i u Varešu, to je skupina lopova koja je trgovala, ona nije tražila svoje mjesto nego je to trgovalo gore, preprodavalo, bogatilo se. Pečirović koji je zatvoren po mom dubokom uvjerenju skupa sa cijelom ekipom trebao je biti strijeljan (...) Mogućnosti su da se za sedam dana počne ofenziva na Vakuf sa relativno velikom izvjesnošću da se uspije. Isto tako, ofenziva prema jugu Mostara sa Blagajem, pa negdje prema Bugojnu do Granačice, da dalje mislim da sa postojećim snagama (...) ne bi moglo ići (...) Problem enklava Kiseljak i Vareš sada je relativno pristojan, zbog toga što su gore jednostavno jedinice kvalitetne i dobre (...) Ostaje problem da cijelo snabdijevanje gore, cijelu logistiku vršimo preko srpskih teritorija trgovinom nafta za oružje i zajedničkim planiranjem nekih akcija gdje Srbi naravno ne daju ljude (...) Vojna situacija u Žepču je dobra iz jednostavnog razloga što je ta brigada kao i njeno političko vodstvo od početka imalo kristalno jasne stavove tako se ponašalo i nanijelo je velike gubitke (...) Međutim, dolazi zima, teritorij je dosta velik, srpska vojska je sve slabija tako da smo mi u nekoliko navrata, gore su ljudi morali vraćati teritorije koji su Srbi izgubili od Muslimana (...) Pomoć Hrvatske trebala bi po mom dubokom uvjerenju biti u brzom ubacivanju nekih jedinica za jednu akciju na sedam dana i poslije toga preko noći izvlačenje (...) Još samo jednu rečenicu da kažem. Gledajući Srbe koje održava između ostalog scenografija, oni imaju tri svoje televizije, oni imaju svoje ministre inostranih poslova, oni imaju svoje skupštine, oni jednostavno izgledaju na nešto, bez obzira koliko je tu unutra šuplje. Isto tako se događa i sa Muslimana. Treba vidjeti kako oni tamo onu vladu postroje, kakvi su to smokinzi, kravate itd. Mi smo u tom pogledu, gospodine Predsjedniče, sve više počeli ličiti ukupno, zajedno, svi skupa, na zemljoradničku zadrugu. To nije dopustivo, i u tom pogledu treba promijeniti cjelokupnu scenografiju ove države koja se zove Hrvatska Republika Herceg-Bosna.

 

MILIVOJ PETKOVIĆ: Gospodine predsjedniče, ja sam imao tu sreću, ili da kažem sada, nesreću da sam u vrijeme događanja u Stupnom dolu bio u Kiseljaku. Znači, na osnovu naših planova i dogovora, ja sam pripremao postrojbe u Kiseljaku za ofenzivna djelovanja Kiseljaka prema Busovači. Nije točno da su borbe počele 23. napadom HVO-a, na Stupni do. Devetnaestog su već počele borbe u selu Kopjari, i pad sela Kopjari, pad objekta Lješnica i dolazak muslimanskih snaga, odnosno povezivanje sa snagama u Stupnom dolu. Zbog takve situacije, i paničnog zahtjeva zapovjednika brigade Bobovac, 21. navečer, oko 23.00 sata gospodin Ivica Rajić koji je zapovjednik operativne grupe dva, pod koju potpada i Vareš i ja donijeli smo odluku da se intervenira snagama iz Kiseljaka. Upućeno je 210 vojnika na čelu sa zapovjednikom operativne grupe Ivicom Rajićem i sa još šest do sedam časnika iz brigade “Ban Josip Jelačić”, Kiseljak. Nakon jedan dan pripreme, 23. je otpočela akcija snaga Hrvatskog vijeća obrane i izvješće koje sam ja dobio navečer je glasilo: “Ovladali smo Stupnim dolom, vršimo pripreme i sređujemo crte obrane oko Vareša.”

 

FRANJO TUĐMAN: A tko je zapovijedao akcijom za Stupni do?

 

MILIVOJ PETKOVIĆ: Akcijama. Ivica Rajić je odveo vojsku u Vareš, a zapovijedali su zapovjednici, to su jedinica posebne namjene iz Kiseljaka, sto ljudi iz Kaknja koji su bili u Kiseljaku, koji su se uputili. Zna se svako ime i prezime tko je išao i tko je zapovijedao, ljudi su povedeni gore (...) Gospodin Špiro, to je jedan Travničanin (...) mi je kazao da ja akcija trajala otprilike četiri sata, da su ih tražili na predaju, ali da se nisu htjeli predati. U tom trenutku ginu dvojica ljudi, 11 je ranjeno. To se sve dešava u pola sata po njegovom iskazu i tada je krenula akcija i praktično, spaljeno je sve pred sobom. Broj stradalih ni do danas se ne zna. Tvrdio je da je to 47 ljudi. Kasnije se taj broj kretao oko 80, a tih 47 su bili uniformirani ljudi, znači pripadnici Armije Bosne i Hercegovine. Dvadeset i šestog sam napisao zapovjed da se vrši istražni postupak zbog situacija koja je nastala u Stupnom dolu. Dao sam rok do 15.11. da mi se dostavi kompletan materijal. Ja sam napustio Kiseljak. Ivica Rajić još u to vrijeme nije se vratio iz Vareša, tako da informaciju od njega nemam, pravu.

 

FRANJO TUĐMAN: Vjerojatno u ovoj situaciji, kada su Muslimani učinili to da istjeraju pučanstvo iz Kaknja, iz Vareša, vjerojatno bismo praktički mogli (...) ići na povezivanje Kiseljaka sa Busovačom, a onda da vidimo da li možemo, znači, održati i tu liniju (...) Treba se orijentirati na to, kao i na zauzimanje Uskoplja, jer i zbog povezanosti i gore sa Novim Travnikom i Vitezom, i povezano, znači, sa Bugojnom, treba pod svaku cijenu (...) Ne treba ići na, sada momentalno, iz političkih i vojnih razloga, na operaciju kod Mostara (...) Meni su neki prijatelji izvana kazali, bilo bi u interesu hrvatske države i Zapada, itd. da se Srbima dopusti, ali da Hrvatska republika ostane sa Muslimanskom unijom (...) Ja sam rekao da to nije prihvatljivo (...) ali sam rekao, ali jesmo za, znači, kada se dopušta, osim toga, to je Alija Izetbegović potpisao sa Srbima da se Republika Srpska pripoji Srbiji, onda će se Hrvatska republika normalno priključiti Hrvatskoj, ali smo za to u svakom slučaju da ta samostalna Muslimanska, bosanska republika, jer se Izetbegović već sporazumio da se na nju prenesu prava u Ujedinjenim narodima, da sa tom i takvom Muslimanskom Republikom mi sklopimo savez prijateljstva, pa čak i zajedničke obrane, zbog toga da je ne bismo prepustili srpskoj strani, razumijete.