Seljaci koji blokiraju prometnice ovih su dana često pozivali predsjednika HSS-a Josipa Friščića da im se pridruži, podsjećajući ga na njegovo obećanje prošlog ljeta da će to učiniti ako se ne ispune obveze što ih je tada Vlada preuzela prema seljačkim prosvjednicima.

– Kad se bavite politikom, rijetko dobivate priznanja za ono što dobro napravite, ali se zato često susrećete s pokudama u slučajevima kad luk niste ni jeli ni mirisali. Prilikom ulaska HSS-a u Vladu mnogi su me prozivali da ucjenjujem, da tražimo previše novca za selo i poljoprivredu, a tada su gospodarske okolnosti bile sasvim drugačije nego danas. Stručnjaci su prognozirali rast BDP-a šest do sedam posto godišnje i kroz 2007. i 2008. skoro po tri i pol milijarde kuna državnih poticaja došlo je na žiro račune poljoprivrednika. U 2009. godini bila su tri rebalansa državnog proračuna, a uspjeli smo svejedno sačuvati novac namijenjen poljoprivredi, čak ga i povećati. Proračun za ovu godinu je najrestriktivniji, ali smo i u njemu osigurali dvije milijarde i 300 milijuna kuna poljoprivrednih poticaja, 300 milijuna za kapitalne potpore i određena sredstva za intervencije.

To su zasluge HSS-a?

– Normalno da jesu. To je bio program HSS-a koji je postao sastavni dio Vladinog programa. Kad smo ulazili u Vladu poljoprivreda je bila na razmeđi. Da smo se opredijelili za strategiju razvoja kroz velike sustave, moglo se jeftinije proizvoditi hranu, ali onda bi život na selu bio ugrožen. Zato se pod utjecajem HSS-a Vlada odlučila za koncepciju obiteljskih gospodarstva, što je tada bilo suprotno jedinstvenoj poljoprivrednoj politici u EU, međutim sada se tamo stvari mijenjaju i idu u ovom našem pravcu. No, situacija u hrvatskoj poljoprivredi je složena i ne može se riješiti samo poticajima. Otkupna cijena mlijeka je 2,4 kune, najviše u najšem okruženju, no to ipak nije visokoprofitabilna djelatnost, što je dovoljan pokazatelj. Ne može biti isplativo uzgajati krave i svinje ako seljaci za njih dobijaju iznimno malo novca. Svinje su oko sedam kuna po kilogramu, ispod cijene proizvodnje i uskoro očekujem i reakciju ljudi koji se time bave. Puno je to mjera koje se moraju poduzeti, treba dalje nastaviti raditi i na tržnim redovima, na kontroli uvoza...

S obzirom na to što je HSS, kako ste rekli, učinio za seljake, može li se reći da su ovi prosvjednici nezahvalni prema vama?

– Legitimno je kroz prosvjede tražiti svoja prava, loše je kad se to ispolitizira.

Tko politizira prosvjede?

– Sada je ključna tema hoće li biti prijevremenih parlamentarnih izbora, pokušavaju se stvoriti pukotine između HDZ-a i HSS-a i tako iznuditi prijevremene izbore. Naše članstvo ponekad ne razumije da smo mi naš program ugradili u Vladin program, ali da smo odgovorni i za funkcioniranje ukupnog sustava. Nema HSS samo jedan svoj segment.

Vidimo da se na blokadama trgaju članske iskaznice HSS-a.

– Uvijek će netko izlaziti iz stranke, a drugi ulaziti. Ako je netko u HSS-u samo zato što je uvjeren da će mu naša stranka osigurati državni novac kako bi preživio, onda je sigurno sada razočaran i valjda će odabrati neku drugu političku opciju.

Za ove blokade nema razloga?

– Smatram da se seljacima na loš način prezentiralo da se poticaji smanjuju na 60 posto u odnosu na prošlu godinu. Sada svi skupa ispravljamo tu pogrešku. U proračunu jednostavno nema novca više od ovoga, ali odmah se trebalo sjesti sa seljacima i pokušati pronaći neka druga rješenja, kompanzacije kroz repromaterijale i slično.

Ministar Petar Čobanković je bio prezenter smanjenja poticaja.

– Da.

I loše je odradio svoj posao?

– Čobanković je mislio da će seljaci prihvatiti smanjenje, a da će se kasnije razgovarati o ostalom. Ali, razgovarati se moralo odmah, prije blokada.

Što se dogodilo prošlog ljeta kad su seljaci također prosvjedovali?

– Govorio sam Sanaderu osobno i na našim međustranačkim sastancima: »Gospodo, nemojte davati obećanja koja se ne mogu realizirati«.

Obećanja su prosvjednicima ipak dali tadašnji potpredsjednici Vlade Jadranka Kosor i Damir Polančec.

– Da. A rekao sam im da će se teško osigurati sredstva za ta obećanja.

Što vam je odgovoreno?

– Neka se završe prosvjedi, a onda ćemo već nekako to riješiti. Evo, to »već nekako« vuče se i u ovoj godini i još će se vući.

Smatate da se tada trebalo čvrsto postaviti prema prosvjednicima i reći im da naprosto nema novca za više, pa makar oni danima ostali na prometnicima?

– Trebalo im je realno reći za što novca ima, a za što nema. No, govorilo im se da novca ima za sve i sad ljudi pitaju zašto nisu ispunjena obećanja.

I Jadranka Kosor je danas žrtva svojih poteza prošlog ljeta?

– Nisu to bili njezini potezi. Ona je samo dobila befel da s Polančecom ode i okonča prosvjed.

Mislite da se intimno nije slagala s tim što je radila, jeste li tada razgovarali s Jadrankom Kosor?

– Nisam, razgovarao sam s Sanaderom. Upozoravao sam ga na posljedice, no on je tvrdio da je samo bitno da prosvjed završi jer je tada u Zagrebu bila gay parada i bilo je signala da će se oni pridružiti seljacima kao i studenti koji su također prosvjedovali. Sanader je vjerovao da će doći do blokade grada, pa je naložio da se riješi seljake. I sada za obećanja nema novca u proračunu.

Da se lani u lipnju slušalo vas, možda sada ne bi bilo prosvjeda?

– Prosvjeda je bilo i bit će ih. Nedavno sam razgovarao s ljudima iz jedne visoke francuske delegacije i kad se spomenula poljoprivreda rekao sam da bi u Hrvatskoj moglo doći do seljačkih prosvjeda. Kazali su mi da oni vijesti o prosvjedima seljaka objavljuju svakodnevno poput vremenske prognoze, kako bi se ljudi mogli orijentirati u prometu. Naviknuli su se. Zato treba znati procijeniti što se kada može, a što ne.

Ali, seljaci koji blokiraju ceste ne mire se da u proračunu nema novca za ono što oni traže.

– Ima koliko ima. A ozbiljno me brine hoće li se i ovakav proračun realizirati. U slučaju da ne uspijemo namaknuti zacrtane prihode, morat će se razgovarati sa zaposlenima u zdravstvu, školstvu, vojsci i svima ostalima koji plaće dobijaju iz proračuna. Najave nisu blistave.

Što ako idućih dana seljaci traktorima opet blokiraju neke ulice u Zagrebu?

– Ništa. Vlada će morati braniti ono što je moguće.

Jesu li seljaci društvena skupina preko koje se šalje poruka svima ostalima da država nema više novca za sve potrebe i da se u Hrvatskoj više ne može živjeti iznad mogućnosti?

– O tome i govorim. Vladu očekuju vrlo teški pregovori sa sindikatima u vezi s kolektivnim ugovorima zbog prava koja su bila utvrđena u jednoj drugačijoj gospodarskoj situaciju. U 2009. kriza nije završila, pitanje je hoće li i ove godine. Svjestan sam da treba širiti optimizam, ali čovjek mora biti realist. Ukupan hrvatski dug pokazuje da su i poduzeća i građani godinama trošili ono što nismo stvorili i to je jednog dana moralo doći na naplatu.

I sad slijedi radikalno rezanje davanja proračunskim korisnicima?

– Slijedi nam svođenje u realne mogućnosti. Primjerice, subvencije za brodogradnju još će se morati smanjiti. Morat će se, zatim, preispitati naknade za godišnji odmor, jubilarne nagrade, božićnice i sve ono što je ugrađeno u kolektivne ugovore onih koji se financiraju iz proračuna. Ne smije se to jednostrano ukinuti i zato će biti razgovora kako bi se trošiti moglo samo zarađeno.

Hoće li se smanjivati plaće i mirovine?

– Govorili smo da je to zadnje što će se dirati. Daj bože da nećemo morati, ali vidjet ćemo za mjesec, dva kakvi su državni prihodi. U proračunu skoro da više i nema drugih stavki koje se mogu smanjiti. Kresane su plaće državnih dužnosnika, smanjivan broj službenih vozila kako bi se poslale simbolične poruke da svi štede, no to je apsolvirano. Tu nisu pronađena sredstva kojima bi se proračun spasio. Jedini je izlaz, to je zaključak i ovotjednog sastanka HDZ-a i HSS-a, pokretanje određenih projekata, posebno u javnim poduzećima, koji razmjerno brzo mogu proizvesti dobit. To bi trebalo potaknuti i privatni sektor. Sada, recimo, Agrokor zanima Mercator, ali to nije investicija u Hrvatskoj već je riječ o širenju utjecaja na trižištu. Moramo privući investicije u zemlju.

Trenutačno najviše kritika u javnosti trpi ministar financija Ivan Šuker, kakvo je vaše mišljenje o njemu?

– Nije lako biti ministar financija ni u dobrim vremenima. Šuker je napravio red u državnim financijama, osigurao puno veću naplatu poreza, pronašao inozemne izvore financiranja kako bi se prolongiralo otplatu određenih obveza i uspostavio dobre odnose s HNB i bankarskim sustavom. U Hrvatskoj se taj sustav nije raspao kao u nekim drugim zemljama.

Šuker, dakle, kod vas ima uvjerljivo prolaznu ocjenu?

– Šuker je osigurao da se svima isplaćuju plaće i mirovine, a to nije bilo nimalo jednostavno.

Vi ste zadnjih mjeseci nestali s političke scene i bavili ste se isljučivo Podravkom. Nije li to neodgovorno prema HSS-u jer vi ste ipak na čelu političke stranke, a ne neke lobističke skupine?

– Ja se stalno bavim strankom i u kontaktu sam sa članstvom. A što se tiče Podravke, ja živim u tom kraju i da je Hrvatskoj još deset takvih firmi krize ne bi ni bilo. Unatoč svim aferama Podravka je prošle godine investirala 116 milijuna, dobit je povećana za neto 25 posto, a izvozi 62 posto svoje proizvodnje.

Sami ste rekli da živite u tom kraju, to implicira da se oko nekog poduzeća u Slavonskom Brodu sigurno ne biste toliko angažirali, a vi ste predsjednik nacionalne političke stranke.

– Ima HSS-ovaca u Slavonskom Brodu. Državna politika je skup regionalnih politika, svatko od nas mora voditi računa o očuvanju radnih mjesta kako bi ljudi imali kruha. A ja sam angažiran i u Zagorju i Dalmaciji i drugdje, a ne samo u rodnom kraju.

Dražen CIGLENEČKI