ZAGREB, 16. svibnja – Razočaran i sadašnjom i bivšom vlašću, predsjednik Udruge radničkih sindikata Hrvatske Boris Kunst odlučio se nezavisnom sindikalnom listom uključiti u izbornu utrku da bi, ulaskom u parlament, sindikati izravno utjecali na poboljšanje položaja radnika. Zasad za svoju ideju nema podršku drugih sindikata, a o motivima iskoraka u politiku kaže:

– Ova je vlast prevarila građane lažnim obećanjima. Od svih reformi koje je najavila ništa nije učinila. Ni vlast niti poslodavci nemaju razvojnih vizija, a iz dana u dan zapadamo u sve težu ekonomsku krizu. Poražavajuće je da je čak 35,75 posto ili 1.585,290 građana bez ikakvih prihoda, a 115.000 osoba prima socijalnu pomoć. Kako ti ljudi žive? Tako da trećina stanovništva radi na crno. Vlast to prihvaća, a ceh, kroz veće poreze i doprinose, plaćaju radnici.
Hrvatska je postala Eldorado za razne mutikaše i sve se opet lomi na radničkim leđima. Za teško gospodarsko stanje ne može se amnestirati ni sadašnju vlast, koliko god Linić pričao da ne mogu riješiti tolike probleme koje su naslijedili. Onda se nisu trebali kandidirati i preuzimati vlast. Mogli su ostati oporba, jer su bili daleko bolja oporba nego što su se pokazali kao vlast.
 

• Što će sindikati u politici i na izborima? Nije li vam mjesto među radnicima?
– Sindikatima nije cilj prerasti u političku stranku i osvojiti vlast, ali smo kao dio društveno-političke zajednice suodgovorni za gospodarsko i socijalno stanje u državi. Dosad smo imali ulogu vatrogasaca. Političari zakuhaju i donesu odluke kojima smanjuju prava radnika, a sindikat neka gase vatru i smiruju tenzije samo da bi političari mirno živjeli. Mi ćemo se i dalje baviti socijalnim i egzistencijalnim pitanjima radnika, ali nećemo više biti pasivni.
Da sindikati imaju svoje predstavnike u parlamentu mogli bi više utjecati na zakonske promjene. Niti jedan zastupnik ne može tako dobro obrazložiti naše zahtjeve kao mi sindikalisti. Na nezavisnoj sindikalnoj listi, neovisnoj o bilo kojoj političkoj opciji, glasačima ćemo ponuditi mlade, sposobne i stručne ljude, neopterećene političkom prošlošću. Cilj nam je pomoći mladoj garnituri da bude kreator politike, jer se pokazalo da sadašnja politička garnitura, a i ona prošla, nisu za to sposobne. Tim ćemo mladim stručnjacima omogućiti, dobije li lista potreban broj glasova, da participiraju čak i u formiranju vlade.

• Tako visoko pucate?
– Kad je Vjesnik prvi objavio moju ideju o nezavisnoj listi bilo je raznih reakcija. Razgovarao sam sa stručnjacima koje iznimno cijenim. Profesor Bilandžić mi je rekao: »Ako vi to uspijete, moja je procjena da ispod 20 posto nećete dobiti!« Razgovarao sam s još nekim ljudima, neću ih sad imenovati, a njihova je procjena da su građani razočarani sadašnjom vlašću, jer smatraju da su prevareni.
Sigurno je da ljudi ne žele povratak političke garniture koja je proizvela ovako teško gospodarsko stanje i ostala nekažnjena, jer imamo nesposobnu vlast da čak i to učini. U zadnjih 13 godina u Hrvatskoj se vrti jedan krug istrošenih političara, upitna morala, koji se otuđio od naroda. Građani traže treću opciju. Sindikati nisu nesposobniji ni od jedne političke stranke, a mi bar nećemo lagati, varati i obmanjivati radnike.
Pokušat ćemo s tom mladom garniturom pronaći izlaze iz krize. Prvo bismo smanjili današnje privilegije saborskih zastupnika, za koje smatram da su amoralne u našoj socijalnoj stvarnosti. Smanjili bismo i privilegije članovima vlade. Na početku mandata dolazili su na romobilima i biciklima, a sada nema te svjetske marke auta koja nije u njihovom voznom parku. A ljudi nemaju što jesti. A kao prvi zadatak proveli bismo korjenite promjene u pravosuđu, sudstvu, zdravstvu i obrazovanju.

• Tko će vam financirati predizbornu kampanju?
– Javili su mi se neki poduzetnici, neću ih sada imenovati, i ponudili dva milijuna eura koje bi uložili u sindikate. To nisu nemoralni nego pošteni poduzetnici koji su kapital stekli dugogodišnjim radom, čak i izvan Hrvatske. I oni govore da kao poduzetnici ne mogu ovdje prosperirati. Ništa zasad ne traže u smislu da bi se bavili politikom, ali predlažu radikalne promjene, kresanje privilegija državnih dužnosnika koji bi trebali dijeliti sudbinu građana. Zašto bi netko imao plaću 50.000, a netko 1300 kuna?

• Drugi sindikati nisu podržali nezavisnu listu, a neki su je nazvali i »Kunstovim ekshibicionizmom«.
– Točno. U sindikalnim središnjicama postoji strah zbog gorkog iskustva povezivanja sa strankama i političarima, jer se to pokazalo lošim i štetnim. Možda je moja pogreška što sam ideju iznio u javnost, a nisam prvo razgovarao s kolegama, pa su i reagirali s oprezom. No, ja se ne ljutim. Razgovor o sindikalnoj listi ostavili smo za kasnije, jer se nam izmjene Zakona o radu sad prioritet.
Ljubinka Marković