Goran Granić, potpredsjednik Vlade zadužen za suradnju s Haagom, za Vjesnik govori o najnovijem razvoju situacije u slučaju haaškog optuženika, generala Ante Gotovine te o mogućim scenarijima za njeno razrješenje. Granić objašnjava i kako je doživio poruke Svetog Oca upućene hrvatskom narodu, te prvi puta predstavlja potpuno novi projekt reforme državne uprave koji uključuje i smanjenje Vlade, odnosno broja njenih ministarstava.

• Što se može očekivati, nakon što je predsjednik Stjepan Mesić i pred Haaškim sudom intervenirao za generala Gotovinu?
- Intervencija predsjednika države je važna, jer je on nesumnjivo, kad je u pitanju suradnja s Haaškim sudom, autoritet da će se sud poštovati i da će se sa sudom surađivati. No, ključnu promjenu može napraviti samo general Gotovina, ako se odazove sudu, prihvati ga i ako proces pravno započne.

• Znači li to da se Gotovina treba pojaviti u Haagu?
- To su tehnička pitanja, jer je mogućnost promjene optužnice uvjetovana kvalitetom Gotovininog iskaza, odnosno mogućim novim dokazima koje je prikupilo Tužiteljstvo ili su oni u vremenu od podizanja optužnice putem Vlade ili drugih institucija došli do suda. Vlada je Haagu odmah uručila precizne dokumente koji govore da je zbjeg hrvatskih građana srpske nacionalnosti bilo nešto organizirano, isplanirano i istrenirano i da se Gotovinu ne može optuživati za nešto što je napravilo vodstvo tog naroda. Naravno da izvršna vlast ne može nikad prosuđivati konkretan slučaj, jer bi sudovi onda bili besmisleni, tako da manevarski prostor ima glavna tužiteljica. Sud treba dobiti inicijativu, no mislim da prije svega mora postojati spremnost generala Gotovine da pristupi tom procesu. Moram napomenuti da je baš to bilo sporno u ove dvije godine i da se zapravo vodio rat desne opcije u Hrvatskoj koja je negirala sud, postupanje Vlade i optuživala Vladu. Zato je počeo proces raspada u HSLS-u, a da ne napominjem da su pisane knjige, vrijeđani ljudi, optuživani za veleizdaje, iako se radilo o pravnom problemu koji se mogao s više ili manje uspjeha pravno razriješiti. Nadam se da će se on kao takav uspješno i razriješiti.
 

• Ima li Vlada ikakvih spoznaja koje bi upućivale na to da će general Gotovina biti spreman uskoro stupiti pred sud?
- Sve ovo što se sada događa ne bi ni započelo da nema te spremnosti generala Gotovine. Ovo se mora promatrati kao projekt, a ne kao slučajni incident započet s jednim intervjuom. Na taj način treba promatrati i razvoj situacije, što znači da je sve osmišljeno, da postoji spremnost. Plasirana je informacija i pokrenuti su određeni mehanizmi. Normalan sljedeći korak jest pristupanje generala Gotovine sudu, na jedan od mogućih tehničkih načina.

• Rekli ste da je sve to osmišljen projekt. Tko ga je osmislio?
- Ne mogu implicirati koje osobe stoje iza toga, no sasvim su sigurno to ljudi koji stoje iza generala Gotovine i sâm general.

• Kako komentirate procjene da je sve što se događa u vezi s američkim zahtjevom za neizručivanje njihovih građana Međunarodnom kaznenom sudu, odnosno da će Vlada »istrgovati« Gotovinu kao jednog od prvih ljudi »Oluje« koja je izvedena i uz »blagoslov« Amerikanaca, u zamjenu za svoje »ne« američkim zahtjevima?
- S hrvatskom Vladom nije moguće trgovati na taj način. Vlada o tome nije raspravljala, pa govorim u svoje ime, no mislim da jedno s drugim nema veze. U kojoj su mjeri Amerikanci potpomogli akciju »Oluja« pitanje je koje nema veze s njihovim sadašnjim zahtjevima prema Hrvatskoj. Oni su »Oluju« pomogli 1995. stoga što je postojao međunarodni interes da se zaustavi rat. Morat će se priznati da je Hrvatska 1995. godine odradila veliku zadaću završetka ratnog djelovanja, jer se bez »Oluje« i nastavka akcija u BiH rat ne bi završio i Miloševiću ne bi bila slomljena kičma. Nitko osim suda ne može utvrditi jesu li pritom učinjeni zločini ili nisu, i tko je za to eventualno kriv, no od samog početka podizanja optužnice protiv Gotovine, i Vlada i Sabor i Predsjednik neprestano ponavljaju da je odlazak hrvatskih građana srpske nacionalnosti iz tzv. Krajine bio njihova autonomna odluka. Neću ulaziti u spekulacije što se poslije toga događalo, jer su to sve činjenice koje se tretiraju s pravnog aspekta. No to da su ti ljudi otišli sami, jest neosporno. Odbijam da je riječ o bilo kakvoj trgovini i odbijam da bih u bilo kakvoj trgovini sudjelovao.

• U kontekstu novih dokaza koji su pred sudom i kroz »slučaj Milošević« i druge slučajeve, kao i kroz dokumentaciju koju je poslala Vlada, je li moguće da se optužnica protiv Gotovine revidira kad se on pojavi pred sudom?
- Uvjeren sam da je prikupljeno dovoljno dokaza da se ta optužnica promijeni. U kojoj bi se mjeri mijenjala, to je stvar Tužiteljstva koje mora dobro procijeniti može li dokazati navode iz optužnice. Iskustva u radu suda u prošlih nekoliko godina pokazuju da je Tužiteljstvu sve teže dokazivati navode iz optužnica, odnosno da je sud sve zahtjevniji u traženju dokaza o zbivanjima i zločinima, pa u tom smislu vjerujem da će tužiteljstvo dobro promisliti hoće li ostati pri sadašnjoj optužnici protiv Gotovine.

• Možete li nešto više reći o dokumentima koji su u četvrtak poslani Vladi iz Ureda Predsjednika i kada će ih Vlada poslati u Haag?
- Ne mogu spekulirati s njihovim sadržajem, no Vlada će kao i u svim ostalim slučajevima te dokumente dostaviti haaškom tužiteljstvu. Ako je potrebna njihova deklasifikacija, to ćemo vjerojatno napraviti na sjednici Vlade sljedeće srijede. Nakon toga ćemo ih poslati u Haag.

• Projekt reforme državne uprave predstavljen je premijeru Račanu. Možete li malo više reći o tome?
- Nacrt reforme državne uprave premijeru sam predstavio u četvrtak. Cilj je učiniti državnu upravu kvalitetnijom u službi građana. Pokušali smo dijagnosticirati probleme i ponuditi odgovarajuća rješenja. Prvo i osnovno jest da državna uprava treba biti profesionalna te je stoga u nacrtu razdvojen politički i profesionalni dio državne uprave, na način da bi politički dio, odnosno ministar s kabinetom bio smjenjiv, a ostali bi dio ministarstava činili profesionalci i ministar ne bi mogao utjecati na njihovu sudbinu. Glavni državni tajnik bio bi najviša stručna osoba u ministarstvu. Da bismo to ostvarili, potrebno je i da se upravljanje državnom upravom drugačije ustroji i da se jedna institucija unutar nje brine za poslove primanja novih kadrova, predlaganja i vođenja natječaja, edukaciju namještenika itd. Utjecaj politike glede dovođenja novih kadrova ne bi bio moguć.

• U sklopu tog projekta jest i Zakon o Vladi. Je li ovaj prijedlog preustroja Vlade na tragu onog lanjskoga kad se, uz ostalo, predlagalo smanjenje broja ministarstava na dvanaest?
- Jedan od prijedloga jest smanjenje broja ministarstava, no predložili smo da ministarstava bude od deset do četrnaest. Nismo se obvezivali na neke egzaktne brojeve jer smatramo da svaki mandatar mora imati određeni prostor za sastavljanje Vlade, a smanjenje broja ministarstava nije pitanje nekog apsolutno stručnog projekta. I iskustva u Europi su različita.
Neka ministarstva mogu biti osnovana ad hoc na određeno vrijeme kako bi ispunila određenu funkciju, tako da je važnije da se kod sastavljanja nove vlade vodi računa da se ona uklopi u zadane okvire. O reformi državne uprave ne može se govoriti s političkih stanovišta, već sa stanovišta koliku državnu upravu treba Hrvatska, kao zemlja s nešto više od četiri milijuna stanovnika. Treba razmišljati sa stanovišta kako postići kvalitetu, kako uspostaviti procedure rada, kako pojedinačnu kvalitetu dovesti na zadovoljavajuću razinu, kako viši management uprave dovesti do kvalitete da oni nose neke projekte. Državna uprava mora biti visokomotivirana organizacija te je onda lako definirati što je politički, a što profesionalni dio.

• U kojem bi se roku reforma počela provoditi?
- Bilo bi dobro da preustroj počne s novom vladom, s time da bi vjerojatno prva imenovanja višeg kadra trebalo napraviti na određeno vrijeme, kako bi prošli sve provjere i ispite, jer će se morati postaviti visoki standardi za obavljanje tog posla. Rad u državnoj upravi, a govorim o profesionalnom dijelu, prava je profesija, a ne ad hoc izabrano zanimanje. Pooštravajući uvjete i bolje valorizirajući taj rad, te stvarajući uvjete za osposobljavanje kadrova, put je kojim bi Hrvatska trebala ići. Iz Papinih poruka ne treba uzimati samo ono što nam se sviđa

• Neosporni su pozitivni odjeci posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, posebice oni dijelovi njegova obraćanja koji su se odnosili na ulazak Hrvatske u EU. Kako vi komentirate odjeke Papina posjeta?
- Želio bih da se u Hrvatskoj odnos prema porukama Svetog Oca ne pretvori u samoposlugu u kojoj se uzima samo ono što nam se sviđa. Poruke nisu bile samo poruke vlasti, već i Crkvi i javnim djelatnicima, građanima, pa i institucijama EU. To napominjem jer sve te poruke imaju lice i naličje, odnosno, one su uvezane te se ne može samo izdvojiti podrška ulasku u EU, a da se ne uzme i poruka koja govori o nužnosti suživota, osiguranja povratka ljudi u svoje domove i stvaranju uvjeta za život. Ne može se govoriti o EU, a ne do kraja riješiti pitanja socijalne države i njenog djelovanja. Ne može se govoriti o EU, a pri tome ne stvarati pozitivnu atmosferu nade koja bi trebala asimilirati pozitivnu energiju. Poruke treba cjelovito gledati, one potiču Hrvatsku na promjene, na reforme, one hrabre Hrvatsku, a to je poruka onima koji ne vjeruju da Hrvatska može pristupiti EU-u. I jasno, poruka EU-u da je Hrvatskoj tamo mjesto i to ne samo da se Hrvatsku primi, već da će Hrvatska svojim ulaskom doprinijeti bogatstvu EU-a, kvaliteti života, povijesti, kulturi, itd.

l Kako nakon Papinog posjeta ocjenjujete odnose Katoličke crkve i države?
- Interes i Crkve i države jest da međusobni odnosi budu što bolji. Svjesni smo da to nije jednostavna zadaća, jer ona u jednom dijelu ima svoja pravna i financijska ograničenja, a drugi važan segment jest da društvo prihvati sve crkve kao društveno angažirane ustanove i institucije koje imaju svoje misije. Ali, i da Crkva prihvati da su političke razlike, političke stranke i politički programi nužni da bi se izgradila moderna država i da nije moguće praviti spojeve između djelovanja Crkve i djelovanja određenih stranaka da bi se napravila moderna država. Svako uvođenje monopola je otežavanje situacije.

• Kad se govori o odnosu Crkve i države, važno je pitanje povratka imovine. U kojoj su fazi pregovori?
- Povrat imovine jedan je od velikih problema Hrvatske. Taj proces ide sporo i vjerojatno nitko kome se imovina treba vratiti nije zadovoljan. Ima velikih problema iz jednostavnog razloga što je u ovih 60-ak godina u pravnom smislu proizvelo razne pravne učinke. Kad se analizira crkvena imovina, može se govoriti o šest ili više pravnih situacija, u kojima su mogućnosti države različite. Negdje su one samo ekonomske prirode, a negdje duboko pravne. Negdje je ta imovina unesena u temeljni kapital društva i ta su društva privatizirana, negdje su društva bespravno unijela kapital u glavnicu, negdje su procesi nejasni tj. u manjem broju slučajeva provjerava se i pravni status imovine. Dijelom je imovina u vlasništvu državnih institucija, dijelom u vlasništvu lokalne zajednice, dijelom u trgovačkim društvima u kojima je država većinski vlasnik. Nema recepta koji bi kazao kako to jednostavno napraviti, iako je želja svih nas i najveći interes sviju - i građana i Crkve da se sve što prije razriješi. U ovoj fazi pokušavamo od prioritetnih objekata koji su od interesa za Katoličku crkvu utvrditi objektivne mogućnosti povrata. Postoje tri razine naknade - prva je naturalna, druga je mogućnost zamjene, a treća isplata sredstava. U okviru tog prioriteta uskoro ćemo utvrditi mogućnosti. Sve što se može vratiti u naturalnom obliku će se i vratiti. Nisu još utvrđeni uvjeti za procjenu vrijednosti te imovine. Ono na čemu Vlada i ja osobno inzistiramo jest da će pristup valorizaciji biti isti za sve - za Crkvu, za ustanove i za građane. Pojavljuje se i nova mogućnost da se Crkvi umjesto financijske naknade prepuste dionice Croatia osiguranja, što mislim da je dobra ideja. Postoji i dio objekata za koje mislimo da bi bilo bolje da ostanu u vlasništvu države.
Dada Zečić