savjest INTERVJUI

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?intervju=159&hrvati-su-falsifikatori=  https://twitter.com/savjest_com?intervju=159&hrvati-su-falsifikatori=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?intervju=159&hrvati-su-falsifikatori=  http://savjest.com/savjest_rss.php?intervju=159&hrvati-su-falsifikatori=

Vladimir  Gotovac

../intervjui/intervjui.php?osoba=3032&vladimir-gotovac

Gotovac Vladimir
Datum:
17.06.2000
Slika autor/izvor:
 Objavljeno na:
 
Objavi na:

Share on Google+

 

 

 

VLADIMIR GOTOVAC, PREDSJEDNIK LIBERALNE STRANKE, GOVORI O HRVATSKOJ NAVADI ŠMINKANJA VLASTITE PROŠLOSTI
 
Mislim da bi trebalo shvatiti ono što se u nas još uvijek ne shvaća, a to je da parlament i Vlada nisu dva ista organa, prvi je zakonodavni, a drugi je izvršni, i nezamislivo je da Parlament uvijek i pod svaku cijenu podržava Vladu l Ako je Dobrica Ćosić u pravu i ako je laž osnova srpskog postojanja, onda je falsifikat osnova hrvatskog postojanja. Nema nacije koja danas pokušava biti moderna, a koja je toliko nespremna prihvatiti svoju povijesnu istinu koliko su nespremni Hrvati l Tuđman je potpuno razorio unutrašnjost i bit Hrvatske, destruirao je sve bitne elemente onoga što je Hrvatima kao modernoj naciji potrebno, te nas moralno i materijalno uništio
 

     “Spomenik Juri Francetiću pod hitno treba srušiti.”

 
     “Za stanje hrvatske kulture kriva je gotovo kompletna hrvatska kultura.”
 
 
tekst
 * figura vam je u svakom slučaju bila slikovita, ali mislite li doista da se šestorka pretvara u Socijalistički savez?
- Očigledno je da bi to nekima odgovaralo, ali ne samo da bi to bilo nedopustivo s obzirom na ono na što smo se obvezali u našem programu, nego je to suprotno i temeljnim načelima funkcioniranja demokratskih koalicija. Koalicija je po svojoj prirodi dinamičan organizam i dinamično rješenje određene političke situacije, pa je podložna centripetalnim i centrifugalnim silama. Svaka stranka želi sačuvati i istaknuti svoj identitet, a u koalicije se ne ulazi da bi se identitet gušio, nego naprotiv - da bi se dodatno istaknuo i afirmirao. Naravno, svaka koalicija pojedinačnim strankama želi oduzeti tu moć jer svaka koalicija ipak teži jednostavnim rješenjima. Osobno mislim da koalicija s homogenošću ne postaje djelotvornija i kao rješenje uvijek nudim raspravu. Naš veliki učitelj Hayek je jednom rekao: “Samo jedna koalicija je korisna, a to je ona koalicija u kojoj svi napreduju!” Također, mislim da bi trebalo shvatiti ono što se u nas još uvijek ne shvaća, a to je da parlament i Vlada nisu dva ista organa, prvi je zakonodavni, a drugi je izvršni, i nezamislivo je da parlament uvijek i pod svaku cijenu podržava Vladu.

ZAŠTITA MANJINA
Pokrenut ću inicijativu za zabranu ekstremnih istupa, simbola, znakova i svih koncepcija čiji je cilj ometanje demokracije i umanjivanje njezine djelotvornosti. I to – naglašavam - liberalne demokracije! Liberalne zato što je uz čuvanje prava većine da vlada i odlučuje nužno potrebno sačuvati i pravo manjine. U tome je bit liberalne demokracije: štititi manjinu, bez obzira o kojoj vrsti manjine govorimo, jer to što smo većina, nije dokaz i da smo pametniji, zaslužniji i bolji od manjine
 
* Da, ali objektivno stoji da se razočaranje građana radom i Vlade i Sabora odražava samo na popularnost SDP-a i HSLS-a, dok drugim koalicijskim strankama rejting čak i raste...
- Ne znam zašto vas to iznenađuje. Pa to je sasvim normalno. SDP i HSLS su na izborima dobili najveće povjerenje građana i razmjerno tome najveće je i njihovo sudjelovanje u vlasti te će se – logično - i moguće razočaranje birača na njih najprije odraziti. Ali pazite, vrijedi i suprotno! Ako su građani jako zadovoljni rezultatima Vlade i parlamenta, najveći stranački dobitak imat će iste dvije stranke.
* Hoćete li vi doista pokrenuti inicijativu za donošenje zakona o deustašizaciji?
- Ne, nego ću pokrenuti inicijativu za zabranu ekstremnih istupa, simbola, znakova i svih koncepcija čiji je cilj ometanje demokracije i umanjivanje njezine djelotvornosti. I to – naglašavam - liberalne demokracije! Liberalne zato što je uz čuvanje prava većine da vlada i odlučuje, nužno potrebno sačuvati i pravo manjine. U tome je bit liberalne demokracije: štititi manjinu, bez obzira o kojoj vrsti manjine govorimo, jer to što smo većina nije dokaz i da smo pametniji, zaslužniji i bolji od manjine. A ekstremne desne i lijeve grupacije uvijek su u svojoj biti totalitarne, protiv su manjine i raznolikosti i protiv bilo kakvog odmjeravanja pojedinačne ljudske sudbine. I lijevi i desni ekstremisti duboko su uvjereni da veliki ideali nadilaze svaku konkretnu sudbinu i da svaka sudbina smije biti žrtvovana u ime ideala. Uvjereni su da raznolikost razara homogenost i snagu društva. Zbog toga su opasni i nužno je njihovo djelovanje zakonski ograničiti.
* Nešto mi se u toj priči ipak ne sviđa. Zašto se uz ekstremnu desnicu uvijek mora spominjati ekstremna ljevica kad ona u Hrvatskoj ne postoji i virtualna je već na razini ideje?
- Ne treba suzbijati samo ono što je očigledno i što već postoji, nego treba suzbijati i ono što postoji u mogućnosti. Ne mislite valjda da bismo sad trebali donositi zakone o ekstremnoj desnici, a ekstremnom ljevicom bismo se bavili tek nakon što se i ona pojavi. Nužno je načiniti nekakve društvene okvire u kojima bismo svi zajedno mogli normalno funkcionirati. A kada govorim o ekstremnoj ljevici, ja mislim na onu ljevicu koja nije izvukla pouke iz komunističke tragedije. Mislim na onu ljevicu koja kada govori o antifašizmu nikada se, ali doslovno nikada, ne deklarira cijelim svojim opsegom. Komunistička revolucija bila je dio naše antifašističke borbe, ali je ona ipak bila samo komunistička revolucija, po posljedicama i ciljevima slična drugim revolucijama. Ona je donosila totalitarizam i nemoguće je to izostaviti ili skinuti s dnevnog reda. U nas postoji tendencija da se govor o antifašizmu iznosi bez boja i nijansi. Nužno je preuzeti odgovornost za ono što se događalo u drugoj fazi revolucije, recimo za Bleiburg i Goli otok. Jer, što je Goli otok? Unutarnja i bezobzirna borba jedne revolucije...
 
POZIVA NA UZBUNU
Pokušaj da se Tuđmanu prida značenje nacionalne veličine bespredmetan je i pogrešan. To je znak jedne duboke unutarnje slabosti. U Hrvatskoj, pa i među ljudima od vlasti, još uvijek je silno velik strah od toga da ti netko ne kaže da nisi dovoljno velik Hrvat. Na neki čudan način taj strah se povezuje s Tuđmanovom osobom. Ljudi vjeruju i danas da govoreći o Tuđmanu kritički zapravo kritički govore o Hrvatskoj, pa su prema tome loši Hrvati. U nas nijedan hadezeovac nije napisao: Ja sam sudionik jedne potpuno promašene i katastrofalne politike i ja vam se ispričavam zbog nje    
 
* Ali tko to u Hrvatskoj personificira ekstremnu ljevicu?
- Svi oni koji pokušavaju ukinuti odgovornost za učinke komunističke revolucije. Svejedno je rade li to javno ili prešutno. Onaj tko misli da su Bleiburg ili Goli otok manji zločini, ili onaj tko misli da je Kolima manje Kolima zato što je postojao Auschwitz, predstavlja društvenu opasnost. Mi moramo stvoriti zakon koji će biti protiv svih antidemokratski orijentiranih grupacija, bez obzira na to deklariraju li se one desno ili lijevo ili se uopće ne deklariraju u tim kategorijama. Zašto bi se Hrvatska stalno morala sebi i drugima zbog nečega ispričavati i zašto bi zauvijek morala biti rob ekstremizama? Nije tu samo riječ o totalitarnom naslijeđu nego i o nečemu što je možda još i važnije, a to je nevjerojatna sklonost falsificiranju prošlosti. Ako je Dobrica Ćosić u pravu i ako je laž osnova srpskog postojanja, onda je falsifikat osnova hrvatskog postojanja. Nema nacije koja danas pokušava biti moderna, a koja je toliko nespremna prihvatiti svoju povijesnu istinu koliko su nespremni Hrvati. Ja se protiv toga borim! Nitko ništa ne smije falsificirati, a pogotovu se ne smije falsificirati po totalitarnim matricama. Nije tu riječ samo o odnosu prema prošlosti nego i o onome što je kazala Hannah Arendt, primjećujući da totalitarizam nije samo stvar ljudske lakovjernosti nego u svakom čovjeku postoji sklonost totalitarnim rješenjima. Totalitarizam je prečica i put ka unutrašnjoj ljudskoj sigurnosti, a čovjek iznad svega voli biti siguran. Mene zakon koji bi sankcionirao ekstremizam i zanima samo zato da bismo čovjeka sveli na njegovu osobnu i egzistencijalnu sudbinu i da bismo imali nešto što bi moglo funkcionirati kao mogući poziv na uzbunu.
* Čini mi se da bi se s vama danas složili svi - osim marginalnih desničara, ali samo na razini filozofskih, duhovnih, pa možda i juridičkih argumenata. Međutim, život u posljednjih nekoliko mjeseci ide u posve drugom smjeru. Recimo, nakon što Marinko Liović pozove ljude na pobunu i otvoreno najavi terorizam kao oblik borbe za vlast, još ga za nagradu primi i predsjednik Vlade. Što mislite zašto se Račan, onako pred kamerama, rukovao s Liovićem? Meni to djeluje kao kukavičluk.
- Precizno ću vam reći: Od prvoga trenutka bio sam za to da država postupi na pravi način protiv ljudi koji joj prijete. Međutim, u Vladi je očito prevladalo drukčije mišljenje. Tamo misle da prijetnje ne treba previše ozbiljno shvaćati ili da se prijetnje mogu otkloniti ako se razgovara s ljudima koji prijete. Je li to efikasno ili nije, ja u ovom trenutku ne želim o tome suditi, ali ono za što se borim jest da takva pitanja više ne budu pitanja društvene dileme. Ako zakon postavi okvir, tada više nitko neće razmišljati hoće li biti ovako ili onako shvaćen, nego će svima biti jasno da će biti - jednoznačno shvaćeni. Bez jednoznačnog odnosa prema ekstremizmu i terorizmu društvo se ne može efikasno braniti.
* Nisam siguran da će ova vlast dočekati u građanskom miru takav zakon. Desni teror već napreduje u svojim fazama, na krilima nesigurne vlasti. Eto, najprije se pišalo po Veljunskom spomeniku - i nitko nije uhićen, a sada se postavio spomenik Juri Francetiću - i nije srušen...
- Taj spomenik pod hitno treba srušiti.
* Tko bi ga trebao srušiti?
- Policija. Naravno da ga policija treba srušiti.
* Zašto policija to ne radi?
- O tome ne mogu govoriti. Vjerojatno policija misli drugačije od mene.
 
ZABLUDE O MENI
 
* Imate li konkretne naznake da netko u vlasti i njezinim organima ima o Juri Francetiću drugačije mišljenje od vas?
- Ne znam. O tome još uvijek nisam razmišljao. Zapravo, ja sam mislio da će se spomenik istog trenutka srušiti. A sad vidim da nije srušen i sigurno je da ćemo o tome itekako razgovarati. Predsjednik Vlade Račan je o tome govorio pred Saborom i napomenuo je da će država postupiti po zakonu, a ja se nadam da znam što on pod tim misli.
* Kako ste doživjeli pohvalu koju vam je prije nekoliko dana u jednom intervjuu izrekao admiral Branko Mamula?
- Delikatno je komentirati pohvale na svoj račun. Ali možda imam jednu napomenu koja funkcionira i u ovom slučaju. Već nekoliko godina dobivam pohvale od ljudi koji su me nekada smatrali ustašom i u svakom pogledu netolerantnim i opasnim čovjekom. Neki su mi čak i u lice govorili da su strašno iznenađeni time što ja danas nisam ustaša, a još više su iznenađeni kad iznova čitaju tekstove zbog kojih sam šest godina robijao, pa kad u njima vide da ni onda nisam bio ustaša. Jer ja to sasvim sigurno nikada nisam bio, ali ne osjećam se ni odgovornim za zablude koje su ljudi o meni imali. No, i moj primjer potvrđuje razloge zbog kojih inzistiram na preciznosti i potpunoj jasnoći zakona. Ako je zakon u području političkoga voluntarizma, tada će vam se svaka tri mjeseca događati da shvatite da ste krivog čovjeka držali u zatvoru. Znate, kada mi danas kažu da sam nešto dobro rekao još u vrijeme komunizma, ljudi nemaju svijest o tome da je to koštalo šest godina života. Jednako tako, danas svi govore: Hrvatska - da, ali kakva Hrvatska! Nitko tu ne vidi ništa opasno, ali kada sam ja 1991. govorio istu stvar, okomili su se na mene kao na najvećeg neprijatelja domovine.
* Kad smo kod svete domovine, kako gledate na ove fantastične manifestacije nacionalnog identiteta, vrijedne po nekoliko milijuna dolara, kakva je recimo ova u Hannoveru, na Svjetskoj izložbi?
- Normalno je da se u svijetu izlaže ono što se u domovini smatra lijepim, ali sam protiv bilo kakvog mistificiranja. Protiv sam pridavanja stvarima značenja koja one nemaju. A značenje ovoga u Hannoveru je nacionalni management. Management je jednostavna i krajnje poštena stvar i uvijek podrazumijeva materijalni dobitak koji će biti veći od materijalnih ulaganja. Mislim da bi to morao biti i princip hrvatskog sudjelovanja u Hannoveru.
 
ZAMJENA TEZA
 
* U novoj hrvatskoj tranziciji ili kako bi se precizno bosanski reklo - u novom hrvatskom okretanju ćuraka, svi su pravedni i svi su čisti, ali ipak postoje i projektirani krivci. Recimo, Georgij Paro je za elitu do jučer bio ugledni intendant HNK, a danas je za tu poimence istu elitu jedini krvnik hrvatske kulture...
- Već i iz osobnih razloga uvijek sam bio protiv pretvaranja osobe u kolektiv ili proglašavanja osobe za kolektivnog nositelja bilo čega. U Hrvatskoj ne postoji jedan čovjek koji je kriv za stanje u kulturi, pa to naravno ne može biti ni Georgij Paro. Ne postoji ni deset, ni petnaest krivaca. Za stanje hrvatske kulture kriva je gotovo kompletna hrvatska kultura. To bi svakome danas moralo biti jasno! Mi smo - i u kulturi - stvaranje države shvatili kao posve neproblematičnu činjenicu u duhovnom, moralnom i svakom drugom pogledu. Da nije bilo toga, bilo bi nemoguće da se kaže kako u obrambenom ratu nije moguć zločin, niti bi općeprihvaćenim bilo to da su Hrvati nacija koja nema kome polagati račune. Kao da smo usamljena galaksija u svemiru. Riječ je i o najpretežnijem trendu u kulturi. U njoj je gotovo sve falsificirano i mistificirano, a još kada u igru uđe i ona uobičajena ljudska potreba da se ima žrtvenog jarca, tada vam i najnovija priča o Georgiju Paru postaje jasna. Otkako postoji civilizacija, ljudi su izabirali onoga tko će njihove grijehe iznijeti iz grada, samo da se ne bi zbog nečega morali kajati. Ali postoji i ono što je zabilježeno u Bibliji i što zvuči naprosto fascinantno, a to je da bi samo jedna poštena duša spasila Sodomu i Gomoru.
* U posljednjih nekoliko tjedana unutar vlasti se stvara nekakva čudna simpatija za Tuđmana, pratimo je u Tomčevim, Račanovim, Budišinim, pa i Mesićevim istupima. Čemu ta posthumna zaljubljivanja?( Franjo Tuđman, Zdravko Tomac, Ivica Račan, Dražen Budiša, Stjepan Mesić - admin)
- Iskreno govoreći, strašno sam začuđen. No, vjerujem da se i tu radi o nespremnosti da se povijest prihvati na pravi način. Pokušaj da se činjenica da je Tuđman bio prvi izabrani predsjednik države pretvori u činjenicu da je on bio graditelj te države je zapravo klasična zamjena teza. On jest bio prvi izabran, ali on nije gradio, nego je razgrađivao i uništavao. Tuđman je potpuno razorio unutrašnjost i bit Hrvatske, destruirao je sve bitne elemente onoga što je Hrvatima kao modernoj naciji potrebno, te nas moralno i materijalno uništio. Stvorio je društveni odnos unutar kojega je sve bilo dopušteno ako je za nacionalnu stvar, pa se i danas ponavlja ona strašna rečenica: Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto! I dalje se nitko ne pita: a što to zapravo znači sve za Hrvatsku? Jednom sam o tom pitanju pisao baš u Feralu, ali me je ispratio potpuni muk. Ljudi uopće nisu reagirali. Ništa čuli, ništa vidjeli. Kada je riječ o hrvatstvu i Hrvatskoj, u nas vlada uzajamna sljepoća i glupost. Kada bi se gledalo i slušalo, tada bi se i o Tuđmanu drukčije govorilo.
Pokušaj da se Tuđmanu prida značenje nacionalne veličine je bespredmetan i pogrešan. To je znak jedne duboke unutarnje slabosti. U Hrvatskoj, pa i među ljudima od vlasti, još uvijek je silno velik strah od toga da ti netko ne kaže da nisi dovoljno velik Hrvat. Na neki čudan način taj strah se povezuje s Tuđmanovom osobom. Ljudi vjeruju i danas da govoreći o Tuđmanu kritički, zapravo kritički govore o Hrvatskoj, pa su prema tome loši Hrvati. U nas nijedan hadezeovac nije napisao: Ja sam sudionik jedne potpuno promašene i katastrofalne politike i ja vam se ispričavam zbog nje.
 
TRADICIONALNE ILUZIJE
 
* Želio bih provjeriti jednu svoju hipotezu: godine 1991. Split je dobio Ulicu Mile Budaka jer se vlast nije odvažila proglasiti Ulicu Ante Pavelića. Dvije tisućite godine u Splitu je Ulica Mile Budaka zamijenjena Trgom Franje Tuđmana jer se vlast odlučila u ime novih vjetrova tek modernizirati Milu Budaka.
- Ne znam koliko je vaša hipoteza doslovno uvjerljiva, ali je njezin smisao svakako točan. Sigurno je da postoji zamjena Budaka s Tuđmanom, što je vrlo simptomatično za način političkog mišljenja u Hrvatskoj. I nije slučajno da se istovremeno Budaku oduzima ulica, a Tuđmanu daje trg. Mi se ne možemo odcijepiti od dvije posve tradicionalne iluzije. Nesposobni smo da svoj fašizam i svoj komunizam prihvatimo u njihovom pravom povijesnom značenju. Ako mi je dopušteno upotrijebiti literarnu usporedbu, rekao bih kako bi Hrvatima najdraže bilo da ih se dovodi Dorianu Grayu, ali da se nikada ne sazna da postoji i pravi portret.
 
Miljenko Jergović
 

 

       
       


 

..

/intervjui/intervju.php?intervju=3111&strajk-je-legitiman-ali-ponuda-vlade-je-korektna

Dubravka Šuica , dosad zastupnica u Europskom parlamentu, prije toga i u Hrvatskom saboru, a nekada gradonačelnica Dubrovnika, od sutra ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3112&ministrica-divjak-reagirala-je-iskreno-zbog-reforme-hns-cvrsto-stoji-uz-nju

S HNS-ovim potpredsjednikom Vlade i ministrom graditeljstva  Predragom Štromarom  razgovarali smo u tjednu kada je njegovo Ministarstvo napokon dalo zeleno ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3110&kako-bi-izgledalo-da-je-netko-1965-rekao-kako-rat-jos-nije-gotov

Nestaje optimizam da će ekonomski razvoj sam po sebi pridonijeti efikasnosti institucija. A naše društvo se podijelilo u slojeve sve ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3113&zelim-placu-od-minimalno-70-000-kuna-i-s-obitelji-bih-zivio-na-pantovcaku

Predsjednički kandidat Mislav Kolakušić otkrio je Damiri Gregoret, između ostalog, zašto ljude u DIP-u smatra bjednicima   Predsjednički kandidat  Mislav ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3105&na-nama-je-da-iskoristimo-ovaj-trenutak-i-okupimo-sve-na-ljevici-protiv-hdz-a

Nekada su uređaji trajali po 30 godina, a danas se kvare čim im istekne jamstvo. Neke su zemlje to zakonom ...
29.05.2019
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


21.02.1989  Ćeran Darija
21.02.1964  Blažek Ivan
21.02.1958  Alić Neven