Herman Vilim

24.06.2000

Feral

Tweet

 

Neki koalicijski partneri unutar šestorice - mislim ponajprije na HNS i IDS, pa i LS - svoju poziciju grade na dvojakosti, svojevrsnom političkom hermafroditizmu. U određenim momentima oni pokazuju iskorak k “oporbenoj poziciji”, što ne pridonosi stvaranju efikasnijeg modela odlučivanja. To zbunjuje javnost * Razmišljamo o sedam do devet županija i znatno manjem broju općina. Osnovna svrha toga je racionalni broj županija, koje su izraz kulturoloških, tradicijskih, povijesnih i gospodarskih okolnosti

 

 

 tekst

- Odnosi u koalicijskoj šestorici mogu se ocijeniti solidnima. Naravno, ne treba bježati od činjenice da postoje i brojni problemi, a suštinski je nepostojanje modela za brže donošenje odluka i efikasnije dogovaranje. Ovako, ponekad izgleda da se formira poseban centar moći, nedovoljno transparentan, koji može izgledati kao neka vrsta paralelne vlasti. To svakako nije dobro. Zato treba stvoriti model koji bi omogućio efikasnije odlučivanje, ali i model koji će omogućiti svladavanje očekivanih proturječnosti. Ne treba bježati ni od suočavanja s problemima da neki koalicijski partneri - mislim ponajprije na HNS i IDS pa i LS - svoju poziciju grade na dvojakosti, svojevrsnom političkom hermafroditizmu. U određenim momentima oni pokazuju iskorak k “oporbenoj poziciji”, što ne pridonosi stvaranju efikasnijeg modela odlučivanja. To zbunjuje javnost. Ne mislim da takvo ponašanje nije politički legitimno, ono donosi određene političke bodove. No, to ne pridonosi efikasnosti. Ima komentara kako se odnosi u šestorici ne mogu pretvoriti u odnose Socijalističkog saveza ili Narodne fronte. No, dvostruka pozicija ne pridonosi tome da Vlada ima do kraja jasno formuliran temelj u parlamentu, neovisno što se iz četvorice relativno mali broj zastupnika nalazi u Saboru, što se osobito primjećuje u nastupima izvan parlamenta. S takvom političkom situacijom treba se suočiti i na nju odgovoriti.

- Ideja o prijevremenim izborima po mišljenju HSLS-a nije dobra, jer mi smo s koalicijskim partnerom SDP-om u parlamentarne izbore ušli s jasno definiranim, zajedničkim programom, osobito inzistirajući na gospodarskim i socijalnim pitanjima, uz mogućnost njihova redefiniranja. Logično je da se taj program do kraja i provede. Prijevremeni izbori tome ne mogu pridonijeti, pa naših razgovora s SDP-om oko toga nije ni bilo.

 

- Javnosti je poznato da je premijer govorio kako ti izbori trebaju biti provedeni u redovitom roku, u travnju ili svibnju sljedeće godine. To otvara pitanje odnosa lokalnih i regionalnih vlasti prema središnjoj. Ne treba bježati od činjenice da se na brojnim mjestima u Hrvatskoj danas doslovce radi o opstrukciji, a ponegdje i o višem stupnju opstrukcije - izravno o destrukciji. Primjer za to je događaj u Slunju, jedan u nizu onih gdje radikalna desnica, u biti političke snage s elementima fašizma, pokušavaju političkom mimikrijom usmjeriti posve legitimni aktualni socijalni revolt. Zato mislim da na području gospodarstva, pa i u drugim područjima, treba doći do promjene ključnih ljudi u određenim institucijama. Dakle, kad se nižu događaji poput onoga Đapićevog govora u Vukovaru ili otkrivanja spomenika u Slunju - uz mnoge slične nastupe u medijima, koji dobivaju nerazumljivu zastupljenost – normalno je da se na lokalnim i regionalnim razinama traži uspostava onih odnosa koji su danas realni izraz raspoloženja biračkog tijela. Ti bi izbori trebali ići ranije, uz sve moguće rizike.

- Za prijevremene parlamentarne izbore ne postoji nijedan ozbiljan razlog. Parlamentarna većina u ovom sastavu ima političke snage i volje provesti nužne reforme. Određene kombinatorike dakako postoje, ali one su izraz onih političkih stajališta i programa koji žurno žele mijenjati sliku što ja nastala 3. siječnja. Odnosi SDP-a i HSLS-a oko osnovnih pitanja vrlo su čvrsti. A to su pitanja koja smo definirali novim smjerom hrvatske politike i sada ih naprosto treba provesti, uz eventualne upitnosti treba li žešće inzistirati na gospodarskim i socijalnim pitanjima

- IDS-ov prijedlog doživio sam kao povod za raspravu. U njemu se, na određeni način, pokazala politička taština kao izraz političkih apetita i političke pozicija IDS-a. Administrativna podjela koju je ponudio IDS može biti podloga za raspravu, no daleko je od onoga što bi trebala biti nova slika hrvatskih županija, gradova i općina. Što se tiče koalicijskih partnera SDP-a i HSLS-a, pa i njihovih regionalnih partnera PGS-a i SBHS-a, oko toga je konsenzus postignut. Razmišljamo o sedam do devet županija i znatno manjem broju općina. Osnovna svrha je racionalni broj županija, koje su izraz kulturoloških, tradicijskih, povijesnih i gospodarskih okolnosti.

 

 

- Nemoguće je zamisliti oporavak gospodarstva i bolje socijalne prilike bez priljeva stranog kapitala. Toga nema bez pravne države. Nikakav kapital neće doći ako se ne uspostavi puna pravna sigurnost, od pojedinačne, do one koja pripada području korupcije, mnogobrojnih afera u pretvorbi i privatizaciji. Opravdana je primjedba kako se ne događa ono što ljudi s pravom očekuju: da se stane na rep onome što je uzrokovalo kriminal i što je u pretvorbi i privatizaciji učinilo pljačku stoljeća, što je najizravnije ugrozilo same temelje hrvatske države. Funkcioniranje pravne države pretpostavka je gospodarskog oporavka. Mora se stvoriti okvir za procesuiranje svih koji su počinili kazneno djelo. Nasjedati na teze o revanšizmu i čistkama znači ostavljati političke odnose na jučerašnjoj razini. Političke snage koje hoće prikriti vlastitu odgovornost, žele spriječiti funkcioniranje pravne države. Poput spojenih posuda, preko ekstremnih desnih snaga i njihovih ispada od Vukovara do Slunja, radikalizira se politička scena, i stižu izjave da će oni stati na čelo socijalnoga bunta koji se očekuje od jeseni. To je teška prijetnja hrvatskoj pravnoj državi. Aktivni politički stav može biti samo jedan jedini: ulazak u područje koje pripada inkriminacijama, dakle kaznenim odgovornostima i procesuiranju, onako kako se to od pravne države očekuje.

 

 

- HDZ je oporba bučna u parlamentu, a uopće nije izraz stvarnih političkih snaga u Hrvatskoj. To je oporba koja dosta uspješno svoju funkciju fingira putem Hrvatske televizije i nekih drugih medija. Takva oporba Hrvatskoj i današnjoj vlasti nije potrebna.

- To je pitoreskna, ne samo politička nego i ljudska situacija. Nalazimo se u razdoblju kada se raspored političkih snaga, osobito na lokalnoj razini, tek treba definirati. Na razini županije, vlast još uvijek obnaša HDZ, u liku Branimira Glavaša, pa je pitanje je li to uopće više HDZ ili je to Glavaš. Što se tiče LS-a i gradonačelnika Zlatka Kramarića, uvijek me – pa i u vrijeme kad sam pripadao njegovom poglavarstvu i dok smo bili u istoj stranci – blago rečeno, dovodio do čuđenja njegov odnos prema HDZ-u. Ovaj grad i županija uvijek su bili tijesni za te dvije političke osobe, i to zato što iz tih naoko različitih krugova nikada nisu stizale bitno različite političke poruke. One koje je slala gradska uprava bile su političke poruke gradonačelnika, koji je cijeli niz godina pokušavao politički pacificirati ovaj prostor, fingirajući različitost, igrajući na kartu liberalizma, a da se nikada nije upuštao u pravu političku borbu sa županom Glavašem.

Što se pak Glavaša tiče, njegov je koncept bio pregaziti sve pred sobom – nemilosrdno i doslovce. Mnoge osječke i slavonske sudbine mogu potvrditi tu tezu, kao i sudbine velikog broja tvrtki, nezaposlenih. Gubitak golemih materijalnih vrijednosti vezuje se uz ovaj koncept. On nije samo HDZ-ov: u provedbi Branimira Glavaša taj je koncept u onome što je tvrdo i doslovce crno, išao uvijek barem jedan korak dalje. Negirao je sve što pripada slobodnom, mislećem pojedincu, sve što pripada demokraciji. Ljudi su se uvijek pitali radi li se o nedostatku političke volje, o političkim igrama koje su neki u vremenima iza nas smatrali potrebnima, radeći ispod stola, dogovarajući se o sudbinama tvrtki, ljudi u njima i budućnosti ove regije. Mislili su pritom na nastupe Kramarića i njegov odnosu prema Glavašu. Ljudi su se uvijek pitali kada će konačno gradonačelnik nešto kazati, kad će konačno reći “bobu bob, a popu pop”. Njihov odnos doživljavam kao političku nakaradnost, političko kunktatorstvo. Takav tip politike naprosto traži da se s njim sukobim.

- Kada jedan političar odlazi, onda bi trebalo reći: želim mu sve najbolje, učinio je određene stvari, bilo je i dobrog i lošeg. Ali u njegovu djelu loše toliko dominira da mu se zbog svega što je učinio u prošlih 10 godina ne može poželjeti sreća u budućem radu. Opraštajući se od njega, želim reći jasno i glasno: koncept koji je zastupao u početku, bio je koncept političkog klipana. Ono pak što smo od njega doživljavali posljednjih mjeseci, pripada političkom profilu Jove Čaruge.

 

AUTOR: Drago Hedl