Svoj prvi intervju s pozicije vanjskopolitičkog savjetnika predsjednika Stjepana Mesića, Ivica Maštruko odlučio je dati - Vjesniku. Vrijeme razgovora podudara se s aktualnim odjecima Mesićeva posjeta Beogradu i razmjenjenim isprikama za zločine počinjene s obje strane. Tumačenja isprika već nekoliko dana pune medije, no Maštruko, kako smo već dan ranije prenijeli, smatra da na isprike obojice predsjednika ne treba gledati s aspekta tko se komu i u čije ime ispričao. Riječ je, objašnjava Maštruko, o isprikama simboličke razine. A isprika predsjednika Mesića, smišljena u hodu uoči obraćanja medijima u Palači federacije, a nakon što ga je Svetozar Marović također u hodu upozorio da će se ispričati, mudra je, diplomatska i državnička, smatra Maštruko.

• No, je li Hrvatska isprikom predsjednika Svetozara Marovića dobila zadovoljštinu? On, naime, nije osudio zločinačku politiku Slobodana Miloševića? Ispada tako da je riječ samo o pojedinačnim zločinima, a ne i o politici zločina?
- Takvu jednu ispriku ne treba na taj način analizirati. Mislim da je i sam Predsjednik to shvatio i ocijenio u svojoj izjavi da je riječ o simboličnom činu. Čak i pravi oprosti često se manifestiraju na simboličan način. I nema razloga da takav simbolički čin ne prihvatimo. Što će slijediti nakon toga, što će biti predmet rasprave u budućnosti, kako će se stvarni odnosi između Hrvatske i Srbije razvijati, to će svjedočiti o tome je li taj čin imao svoje utemeljenje i opravdanje u postupcima koje tek očekujemo.
 

• U ocjeni isprika razmijenjenih između Zagreba i Beograda čuju se i kritike kako je predsjednik Mesić trebao pričekati da se Marović ispriča u Zagrebu. Treba li na to tako gledati?
- Pitanje je kad bi uopće došlo do tog susreta u Zagrebu, s obzirom na predstojeće garniture na vlasti u Srbiji i s obzirom na stanje u Srbiji i Crnoj Gori. Da bi se dogodio ovako simboličan čin, potreban je bio i realan politički tajming i pravi politički tajming za posjet Beogradu. Predsjednik Mesić je, s obzirom na sadašnje okolnosti - izbore koji predstoje u Hrvatskoj i političku garnituru koja je sada na vlasti u Beogradu, te s obzirom na nepoznanicu tko će kada i kako biti na vlasti u Srbiji - odredio i pravo vrijeme i pravi trenutak da posjeti Beograd. Dakako, nakon poziva kojeg je formalno i službeno dobio od Marovića.
Što se tiče političkog tajminga, datuma i sadržaja posjeta, sugovornika, mislim da nije mogao biti odabran bolji trenutak za posjet Beogradu. Kako će se stvari odvijati u budućnosti, to ćemo vidjeti, ali treba cijeniti posjet ne samo kroz isprike, već i kroz Mesićevu odluku da posjet realizira i da se tim posjetom stavi točka na i, u procesu normalizacije dviju država koji je započet prije sedam godina. Treba cijeniti njegovu odluku i kroz to što se tim posjetom - gospodarstvenicima, ministarstvima i različitim državnim tijelima na svim razinama, otvara mogućnost za poslovne i sve druge kontakte, da bismo zajednički gradili neku drugu mogućnost.

• Posjet ima i svoju međunarodnu dimenziju?
- To je druga važna dimenzija posjeta i odnosi se na stabilizaciju prilika u regiji. U tom smislu posjet je jasna poruka i Europskoj uniji i međunarodnoj zajednici da je Hrvatska u stanju i u mogućnosti graditi dobrosusjedske odnose, i dati svoj doprinos drukčijoj Europi.

• Strani mediji, visoki dužnosnici EU i međunarodne zajednice zadovoljni su razmijenjenim isprikama, smatraju ih povijesnim?
- Ne bih ja stavljao naglasak na isprike, jer one su kao što sam rekao simbolički čin koji se dogodio u okviru posjeta predsjednika Mesića Beogradu. Isprika je jedan od onih elemenata koji pridonose tome da se posjeta može okvalificirati uspješnom. Ono što je međunarodna zajednica dobrim ocijenila jest odluka predsjednika Mesića da u Beograd ode. Imao je dovoljno moralne hrabrosti i dovoljno moralnog pokrića da ode u Beograd, i već sam taj akt je bio pozdravljen u međunarodnoj zajednici. Pogotovo kad su saznali da su u programu njegova boravka u Beogradu susreti ne samo s predstavnicima državne zajednice Srbije i Crne Gore, već i s vodstvima Srbije, predstavnicima Vojvodine, predsjednicima Skupštine, potičući na suradnju i parlamente dviju država. Sastao se i s predstavnicima hrvatskih udruga i zajednice uglavnom iz Srbije, i razgovarao je s predstavnicima udruga koje rade na procesu povratka. U svim tim razgovorima predsjednik Mesić je naišao na pozitivnu reakciju svojih sugovornika. Zbog svog otvorenog i državničkog pristupa problemima, dobio je podršku cijele međunarodne zajednice.

• Strani mediji se ipak najviše bave tumačenjima i značenjima isprika?
- Mediji uvijek traže jedan atraktivni element koji često zasjeni one druge elemente posjeta. I to se dogodilo i ovog puta. Da se slučajno za vrijeme njegovog boravka dogodila neka mala sitnica, kao što je pucanje gume na automobilu, ili da se spotakne o tepih časnik vojske dok je podnosio prijavak onda bi to zasigurno bila atrakcija u novinama. Ali, ozbiljni politički analitičari vode računa i o ovim drugim argumentima koje sam spomenuo.

• Koji su konkretni rezultati posjeta Beogradu?
- Ništa se nije potpisivalo, ništa se nije rješavalo, u svim su razgovorima nabrajana otvorena pitanja. Naglasak je stavljen na nekoliko elemenata koji su sada u fazi rješavanja - razgovor o granicama u kom je postignut načelan dogovor da se potakne uspostavljanje privremenog režima i na sjevernoj granici, kako bi se omogućio normalan život ljudima uz granicu, a da ne prejudicira konačno rješenje o granicama, koje će se tražiti kroz nastavak razgovora komisija o granicama obiju država. No, prije nego li se postigne konačno rješenje, treba omogućiti normalan život ljudima koji žive uz granicu. Kad je u pitanju vojska na granicama, Srbija i Crna Gora već su donijele odluku da vojsku zamijeni pogranična policija u skladu s uobičajenim europskim standardima.

• Bilo je riječi o viznom režimu?
- Bilo je riječi o mogućnosti da se hrvatski privremeni vizni režim produži i dalje. Bilo je riječi i o tome da se ugovori koji su u fazi priprema, kao što je bilateralni sporazum o manjinama, tako da konkretna rješavanja, dogovaranja i potpisivanja dokumenata budu izvršena u uobičajenoj proceduri kod nadležnih ministarstava dviju država, odnosno komisija i radnih grupa koje će za to osnovati hrvatska Vlada.

• Dakle, učinjeno je što se moglo učiniti na predsjedničkoj razini?
- Na predsjedničkoj razini to je obavljeno na najbolji mogući način, posebno u odvojenim razgovorima s republičkim vodstvom Srbije i srpskim premijerom i njegovim suradnicima o nekim konkretnim oblicima gospodarske suradnje.

• Je li se Predsjednik suočio s prigovorima vezanih uz nedovoljan broj srpskih povratnika, na što Hrvatska može argumentima odgovoriti?
- Nije bilo riječi o brojkama ni o tome da ih se vratilo manje ili više nego što se očekivalo. Bilo je riječi jedino o konkretnim teškoćama na koje nailaze prilikom povratka o čisto praktičkim životnim pitanjima, bilo je riječi o nekim detaljima koji govore o tome da u nekim našim općinama administracija ne funkcionira onako kako bi trebala. Iznošeni su recimo bizarni primjeri da, ukoliko netko zbog dokazivanja svog statusa, sklapanja braka negdje u Beogradu, a državljanin je Hrvatske, izvod iz matične knjige rođenih zatraži u općini Črnomerec to dobije za pet-šest dana, a na primjer, isti dokument se u Benkovcu ili Kninu čeka i po nekoliko mjeseci, ili se uopće ne dočeka. Dakle, riječ je o šlamperaju administracije, odlukama dužnosnika na nižim razinama, koje potaknuti ovim ili onim razlozima, takve predmete ne rješavaju.

• Ovakav primjer razgovora trebao bi biti poruka i prema BiH?
- Da, jer, neka pitanja kao što su povratak i obnova kuća i ulazak u posjed imovine, u mnogo slučajeva mora se rješavati između triju zemalja. Neke stvari se naprosto ne mogu rješavati bez suradnje svih triju strana.

• Je li predsjednik Marović zatražio da Hrvatska povuče tužbu za agresiju protiv SiCG pred Međunarodnim kaznenim sudom?
- Nije to izvedeno u takvoj formi. Među svim pitanjima, kao što su pitanja nestalih, i o tome se govorilo. Razumljivo je da Srbi to sa svoje strane spominju, ali poznat je i stav Hrvatske, da se prije eventualnog povlačenja te tužbe, Srbija i Crna Gora trebaju ispuniti određene uvjete. Ti uvjeti su poznati međunarodnom pravu, i zna se, da se tužbe mogu povući u slučaju bilateralnih nagodbi, kakvih je bilo i nakon Drugog svjetskog rata. To je bilo samo načelno spomenuto.

• Što mislite o Jadranskoj povelji? Nastoji li se i time Hrvatsku ugurati, zajedno s Makedonijom i Albanijom, u zapadni Balkan?
- Pa mi i jesmo na zapadnom Balkanu prema njihovoj klasifikaciji ili u jugoistočnoj Europi. Upotrebljavaju sada i jednu i drugu formulaciju, kako kome paše. Za regionalne europske okvire postoje stotinjak različitih inicijativa, ideja, grupiranja, potpisivanja paktova, neke s vremenom gube na značenju i javljaju se nove inicijative i prijedlozi, a svi su usmjereni prema postizanju drukčijih stanja i odnosa u regiji. Cilj im je suradnja u regiji bez stvaranja nekih novih državnih zajednica. Nizu inicijativa - od političkog, vojnog, ekonomskog, kulturnog, znanstvenog područja, koje se s vremena na vrijeme iznose u javnosti, cilj je da se dotakne suradnja u regiji, sa ciljem priključenja zemalja Europskoj uniji.

• Dakle, Jadranska povelja ne bi se mogla tumačiti kao pokušaj Europe da Hrvatsku vrati na zapadni Balkan pod parolom regionalne suradnje?
- To je tek jedna u nizu inicijativa koje se javljaju na tim područjima. Ista, Jadranska povelja ima i karakter suradnje s NATO-om, prema tome, ne treba sve te oblike bilateralne, trilateralne, kvadrilateralne ili multilateralne suradnje promatrati kao jednosmjernu ulicu.

• Dijelite li dojmove javnosti da predsjednik Stjepan Mesić solira u vanjskoj politici?
- Predsjednik Mesić je sukreator vanjske politike. Ustavna su mu ovlaštenja takva da predstavlja zemlju i u inozemstvu i u međunarodnim kontaktima. Mislim da se predsjednik Mesić u dijelu svog dosadašnjeg mandata pokazao kao čovjek vizije u međunarodnim odnosima, odnosno u stvaranju i otvaranju kontakata Hrvatske sa nizom zemalja. Ne odnosi se samo to na broj njegovih bilateralnih posjeta, nego i na međunarodne kontakte na svim razinama. Činjenica je također, da je predsjednik Mesić od svojih sugovornika prihvaćen kao partner i osoba čijim stavovima se vjeruje. Prema tome, stekao je ne samo međunarodni ugled, nego i međunarodno povjerenje. Dakako da se ugled koji je predsjednik Mesić stekao kao pojedinac u međunarodnim kontaktima, prenosi i na državu, čiji je on predsjednik. U tom smislu treba promatrati međunarodne aktivnosti predsjednika Mesića. Nisam dosad zabilježio slučajeve gdje bi takva vanjskopolitička aktivnost Predsjednika i njegovo vanjskopolitičko angažiranje naišlo na osporavanje u Hrvatskoj.

• Dakle, ne slažete se s onima koji kažu da Predsjednik solira u vanjskoj politici?
- Ne, Predsjednik je sukreator vanjske politike. A kad već navodite to soliranje, moram reći, da tročlana ekipa koja se u Uredu predsjednika bavi vanjskom politikom je u redovnim, stalnim i vrlo dobrim kontaktima s Ministarstvom vanjskih poslova. Ono je servis i Vlade i predsjednika Republike u isto vrijeme.

• U kakvim ste Vi odnosima s ministrom Piculom? Svojedobno ste razmijenili otvorene kritike preko medija, nakon čega Vas je povukao s mjesta veleposlanika u Ljubljani?
- Ništa neuobičajeno u političkom životu jednog čovjeka, da se u njegovoj djelatnosti dogode i različiti oblici nesporazuma i sukoba. Naša sadašnja suradnja ne podliježe bilo kakvim tragovima onoga što je u našim odnosima ranije bilo.

• Jesu li točna nagađanja da je za Vas na sadašnjoj funkciji u Uredu predsjednika lobirao premijer Ivica Račan?
- Bila je to odluka predsjednika Mesića.

Moje su ambicije vezane za posao, ostalo su ćakule

• Kao diplomat i sudionik vanjske politike, niste se dosad agresivnije politički angažirali. Sad se Vaše ime spominje u kontekstu skorih izbora, nagađa se da ćete biti nositelj liste HNS-a u Zadarskoj županiji. Znači li to, da ćete se ubuduće aktivnije uključiti u politiku?
- Diplomacija i vanjska politika su isto politika. Što se tiče mojih bavljenja unutarnjom politikom, a to znači, sudjelovanjem u bilo kojoj vrsti aktivnosti političkih stranaka, ona je bila isključena onog trenutka kada sam otišao u inozemstvo. Jer, svaki diplomat ima zadatak zastupati politiku države koju predstavlja, a ne politiku bilo koje stranke. Prije odlaska u diplomaciju godinama sam bio prisutan na unutarnjopolitičkoj sceni - bio sam predsjednik općine u Zadru, predsjednik Izvršnog vijeća, u dva mandata sam u bivšoj državi bio zastupnik u Saboru, dakle, ni ta vrsta djelatnosti nije mi strana.

• Pa ste se po povratku iz inozemstva odlučili za HNS? Zašto?
- Priključio sam se HNS-u, jer je to po mojoj ocjeni politička stranka, koja odgovara mom političkom senzibilitetu. Sada nisam mnogo prisutan u političkim aktivnostima te stranke, i to mislim da je razumljivo.

• I vratit ćete se u unutarnju politiku kroz izbornu listu HNS-a?
- Pa to čujem sad od Vas i čitam u nekim novinama!

• Hoćete reći, da su to novinske spekulacije?
- Pa sve što se u novinama piše ili predviđa spada u spekulacije, protiv kojih ja nemam ništa, i ne dajem im negativnu ocjenu. I u osobnom i u privatnom životu, svi mi spekuliramo na ovaj ili onaj način, pa me te spekulacije ne iznenađuju, a za sad nemam potvrdu da su točne.

• Niste s čelništvom HNS-a dogovarali sudjelovanje na izborima?
- Koliko ja znam, čelništvo stranke još nije dogovaralo izborne liste.

• Ali, u neformalnim razgovorima ste to vjerojatno dotaknuli?
- U neformalnim razgovorima? Razgovara se i o ljubavnicama i o svim drugim stvarima koje se u javnosti ne mogu potvrditi. Sve su to priče i ćakule.

• Pa dobro, imate li ambicija na unutarnjem političkom planu?
- Moje sadašnje ambicije vezane su isključivo za to, da dobro i kvalitetno obavljam posao, za koji me Predsjednik imenovao.

Posjet inozemstvu, kontakata i susreta nikada dovoljno

• Kanite li u savjetovanju Predsjednika na vanjskopolitičkom planu išta promijeniti u odnosu na svog prethodnika Tomislava Jakića?
- U skladu sa svojim sposobnostima i profesionalnim iskustvom, savješću, nastojat ću na najbolji mogući način izvršavati zadatke koje mi Predsjednik dade.
• Na što su trenutačno koncentrirane Vaše vanjskopolitičke aktivnosti?
- Sada radimo na pripremi sudjelovanja predsjednika na Generalnoj skupštini UN-a i na pripremi bilateralnih susreta za vrijeme te Skupštine, koja će se održati potkraj ovoga mjeseca. Pripremamo odlazak Predsjednika u službeni državni posjet Mađarskoj, pripremamo se za dolazak predsjednika Šustera u posjet Hrvatskoj početkom listopada. Bit će realizirano i nekoliko vanjskopolitičkih susreta na nižim razinama ovdje u Hrvatskoj. Do kraja godine slijedi odlazak u Ženevu, kraći posjet Švedskoj, službeni posjet Grčkoj, razmatramo posjet Albaniji.

• Što mislite o prigovorima, da bi predsjednik Stjepan Mesić trebao selektivnije birati putovanja? Slažete li se s tim ocjenama?
- Ne slažem se s tim ni u kom slučaju. Međunarodnih posjeta, kontakata i susreta nikada dovoljno, osobito ako oni nisu samo političko-manifestacijske razine, već su i u funkciji širenja gospodarskih kontakata. U svim posjetima predsjednika Mesića koje su bile službenog i državnog karaktera, sudjelovali su i hrvatski gospodarstvenici. Predsjednik Mesić često ističe upravo potrebu jačanja gospodarske diplomacije, i to, ne radi samo na riječima nego i u praksi. Uz politički image dobrog međunarodnog suradnika kojeg je stekao u inozemstvu, profilira se i kao čovjek koji političkim metodama otvara vrata za poboljšanje gospodarske suradnje u zemljama koje posjećuje.

• Na primjer, koje su konkretne gospodarske koristi iz njegovih dosadašnjih posjeta?
- To bi morali pitati gospodarstvenike koji ga prate na tim putovanjima. Budući da više nemamo državnu privredu i državno gospodarstvo, da bi država mogla kao nekad u bivšem sistemu ugovarati i dogovarati konkretne poslove, sad je to prvenstveno interes vlasnika tvrtki, u čemu im predsjednik Mesić pomaže svojim političkim kontaktima, a na njima je, da se dalje ovisno o interesima, angažiraju u sklapanju poslova. Trebalo bi pitati u Gospodarskoj komori, što je uslijedilo nakon određenih posjeta predsjednika Mesića nekoj zemlji.
Miroslava Rožanković