Zoran Milanović, v.d. pomoćnika ministra vanjskih poslova i nacionalni koordinator za NATO, povest će u ponedjeljak hrvatsko izaslanstvo u Bruxelles, gdje će i službeno započeti i drugi ciklus MAP-a NATO-ova programa koji zemlju kvalificira kao kandidata za punopravno članstvo. Sa Zoranom Milanovićem razgovaramo o hrvatskom položaju u toj integraciji s obzirom na dinamiku vanjskopolitičkih događanja u posljednjih nekoliko tjedana.

• U ponedjeljak se u Bruxellesu otvara novi, drugi ciklus MAP-a za Hrvatsku. Kako će izgledati ti razgovori ?
- U Bruxellesu ćemo imati prezentaciju godišnjeg nacionalnog plana, drugog po redu, otkako je Hrvatska pristupila akcijskom planu za članstvo u NATO-u (MAP). Imat ćemo priliku voditi jedan intenzivan politički dijalog sa 19 članica NATO-a u formatu pojačanog političkog odbora, gdje će nas dočekati zamjenici ambasadora članica NATO-a i međunarodno osoblje NATO- a, predvođeno pomoćnikom Glavnog tajnika NATO-a za politička pitanja Guntherom Altenburgom. Moći ćemo usporediti što smo najavili da ćemo napraviti, a što je uistinu učinjeno i povesti jedan klasičan politički dijalog o istim temama o kojima se razgovara s Europskom unijom. Jedina razlika je što u Europskoj uniji razgovarate sa trojkom, a u NATO-u sa devetnaest ljudi i sa međunarodnim osobljem odjednom. Dakle, cijeli ambijent je interaktivniji i zna biti često zahtjevnije.

• Politički preduvjeti Europske unije ujedno su i uvjeti za ulazak u NATO. S obzirom na posljednju političku dinamiku oko suradnje sa Haaškim sudom, kakvu atmosferu očekujete na razgovorima u Bruxellesu ?
- Dominantne će biti teme vezane uz političke preduvjete, pri čemu će tema suradnje s Haaškim sudom biti važna i sasvim sigurno, nažalost oduzeti dosta vremena i pažnje. Kažem nažalost, jer ima mnogo pitanja u kojima smo učinili veliki napredak. Smatram da smo i u suradnji s Haagom učinili veliki napredak i moći ćemo argumentirano o tome govoriti. U posljednje tri, posebice dvije godine napravili smo golemi napredak u integracijskom smislu, ne samo kada je riječ o NATO-u, nego i u odnosu na druge strateške integracije, prije svega u odnosu na Europsku uniju. Ono što je Hrvatska napravila u posljednje tri godine u NATO-u je više nego što je u usporedivim okolnostima napravila bilo koja druga država. Na to možemo biti ponosni i sada smo puno bliže NATO-u nego smo ikada bili. Praktički nadohvat.
 

• Puno se govori o datumima ulaska Hrvatske u NATO, neki spominju da ćemo pozivnicu dobiti već iduće godine. Kakve su vaše informacije?
- NATO je za razliku od Europske unije malo diskretniji i manje transparentan u obećavanjima datuma ulaska. Hrvatska ima status kandidata. Koliko će ciklusa MAP-a pregovori o ulasku u punopravno članstvo trajati, ovisit će o političkoj procjeni NATO-a. Na posljednjem summitu NATO-a nije se spominjalo kada će biti slijedeći val proširenja, no to je ustaljena NATO-ova praksa. NATO to nikada ne radi. Hoće li Hrvatska dobiti poziv 2004. godine ili neke druge to u ovome trenutku nitko ne može reći. No, usuđujem se ustvrditi da će Hrvatska u NATO biti pozvana najkasnije 2006. godine, i onda postati punopravnom članicom nakon procesa ratifikacije Sporazuma o pristupu Hrvatske. No, već samim pozivom Hrvatska stječe pravo na mnoge povlastice i elemente članstva. Mislim da medeni mjesec sa NATO-om započinje upravo tada.

• U odnosu na Europsku uniju o NATO-u se manje govori, ali i s puno više kritike kada je riječ o ulasku Hrvatske u tu integraciju. Možete li navesti prednosti ulaska Hrvatske u NATO?
- Prednosti su višestruke. Javnost drukčije percipira NATO u odnosu na Europsku uniju jer je tome Vlada iz objektivnih razloga posvetila malo manje pažnje i resursa. To je tako bilo svugdje. Mi za Europsku uniju imamo i posebno ministarstvo. NATO je, bez obzira na to što podrazumijeva ulazak čitavih društava i zajedničkih vrijednosti u jedan savez, u provedbi ipak vezan uz vanjske poslove i obranu, iako su u projekt uključena mnoga ministarstva. Potpora NATO-u u Hrvatskoj varira između 56, 57 posto gotovo do 70 posto. To je velika podrška. Sretan sam što u Hrvatskoj ona nije dosegnula 90 posto kao u nekim drugim zemljama koje su ranije ulazile u NATO jer bi to govorilo o nekritičkom stanju svijesti hrvatskih birača. Zadaća Vlade je da im tu problematiku približi i objasni zašto je NATO dobar za Hrvatsku.

• U javnosti se često kritički govori o troškovima koje donosi članstvo u NATO. Koliko će Hrvatska morati »plaćati« članstvo u NATO-u?
- Vojni proračun Hrvatske ostaje takav kakav jest i on je na otprilike dva posto BDP. Sam NATO nema stalne postrojbe tj. hladni pogon. Ukupan proračun Saveza je 200 milijuna dolara. Od toga Hrvatska bi članarina, prema nekim kalkulacijama iznosila oko pola postotnog boda. Dakle oko milijun dolara godišnje, što je zanemariva svota s obzirom na ono što se dobiva.

• Što je s negativnim stranama ?
- Teško mi je govoriti o negativnim stranama jer smatram da pozitivne zasjenjuju one negativne. No, ako ćemo spekulirati, onda možemo zamijetiti kako NATO više nema onu monolitnost od prije 15 ili 20 godina. No, je li to prednost ili nedostatak? Sada govorimo o jednom drugom vremenu, vremenu dijaloga. Podsjetit ću na jednu izjavu bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona prilikom njegove prve inauguracije. U siječnju 1993. godine Clinton je rekao da je jedno od najvažnijih pitanja našega vremena kako da promijenimo svoje prijatelje, a ne svoje neprijatelje, jer neprijatelji silaze s pozornice. Ta međusobna interakcija bila je zapadu aktualna 1993. godine. Hrvatska je konačno na pragu toga da kao punopravan partner i saveznik pristupi tom društvu i to se pitanje za nas ponovno aktualizira. Riječ je o društvu prijatelja koji ne misle uvijek isto, ali misle dovoljno slično i dijele identične vrijednosti, što im omogućava da sjede za zajedničkim stolom, te da se, uz povremene nesuglasice dogovaraju o ključnim pitanjima suvremenog svijeta.

• U Hrvatskoj se vodila oštra polemika o tome treba li slati vojnike u međunarodne misije. Pomaže li primjerice hrvatska misija u Afganistanu ulasku Hrvatske u NATO?
- Pomaže, mnogo. To je najbolji način za stjecanje znanja i ovladavanja tehnikama zajedničkih vojnih struktura. Hrvatska je jasno odredila kriterije prema kojima će se voditi pri odlučivanju o slanju naših vojnika u mirovne misije. Prvi je koliko smo vidljivi, odnosno koliko nam misija pomaže u ostvarivanju integracijskih ciljeva. Taj kriterij bit će važan sve dok ne uđemo u NATO. Drugi kriterij je postojanje valjane međunarodno pravne osnove, tj. mandata nekog od sustava kolektivne sigurnosti. Treći je zemljopisna lokacija koja postaje sve manje važna, jer je jasno da se fokus interesa NATO-a premješta prema Srednjem istoku.

• Što je s odlaskom hrvatskih vojnika u Irak?
- Stavovi hrvatske politike su bili jasni. Imali smo poteškoća u percepciji akcije zbog naše procjene da za taj angažman nije postojala međunarodna pravna osnova. Hrvatska nije odustala od angažmana u Iraku. Okolnosti u Vijeću sigurnosti idu u pravcu donošenja rezolucije kojom će se ojačati uloga UN-a. Hrvatska će pomno pratiti razvoj situacije i dalje razmatrati mogućnost da naše postrojbe doprinesu stabilizaciji stanja u Iraku. Tamo je već angažirano mnogo zemalja i radi se o preuzimanju odgovornosti za međunarodni mir i sigurnost. I Hrvatska jednostavno želi igrati svoju ulogu na međunarodnoj sceni.
Bruno Lopandić