Senat Sveučilišta u Zagrebu iznenadio je Vladu svojom odlukom, po kojoj fakulteti, unatoč upozorenju ministra znanosti Gvozdena Flege, neće vraćati studentima novac od preplaćenih školarina, jer Senat očekuje od Vlade da problem nedostatka financija u visokome školstvu riješi na drugi način. Objašnjenje za ovakvu odluku, dala je ovih dana rektorica Sveučilišta u Zagrebu, Helena Jasna Mencer.
Odluka o vraćanju školarina na prošlogodišnje iznose (nakon prvotne odluke ministra znanosti Gvozdena Flege o povećanju školarina za 60-ak posto) je neetična, nepravična i pravno neutemeljena, rekla je rektorica, međutim, otkriva da je u pozadini priče o neposlušnim dekanima i preplaćenim školarinama zapravo nezadovoljstvo zbog podfinanciranosti sustava. To, dodaje ona, objašnjava zašto su glas za više školarine dali i oni dekani koji cijene školarina nisu niti mijenjali.

• Zašto fakulteti ustraju na povećanju školarina?
- Na zadnjoj sjednici Senata ovu smo problematiku raspravili sa svih aspekata. Osnovni je problem što je upisni sustav kakav imamo i o kojem, priznajem, nismo započeli ozbiljnu raspravu sve do današnjih dana, vrlo nepravedan, neetičan i dvojben. Upisna politika nepravedna je prema Sveučilištu, fakultetima, studentima i njihovim roditeljima. S jedne strane, određuje se upisna kvota fakulteta, ovisno o njihovim kapacitetima. Godinama se događa to da je neki fakultet imao više sreće i više prijatelja među financijerima, nego neki drugi. Sveučilište, dakle, ne određuje upisne kvote prema strategiji (jer država nije dala strategiju upisne politike), čak niti prema potrebi, nego određujemo kvotu prema kapacitetu u kojega zapravo ne vjerujemo. Nakon toga, raspisujemo natječaj, u kojem postoji mogućnost da neki kandidati uspiju upisati uz potporu Ministarstva znanosti, a oni koji ne uspiju upisuju se za vlastite potrebe. Oni učenici koji su izašli iz loših škola, a takve su škole posljedica lošeg sustava, imaju manje šanse kod upisa na fakultet, što ne znači da ta djeca nisu pametna i da za godinu dana ne bi na fakultetu mogla postići odlične rezultate kao oni koji su se na prijemnom ispitu upisali na fakultet bez plaćanja, zbog toga što su imali bogatije roditelje koji su živjeli u središtu grada i imali mogućnost da svoju djecu šalju u bolje škole. Tu je kvaliteta jednih i drugih narušena. Takav sustav nije održiv.
 

• Nije li neobično pokušavati promijeniti upisnu politiku insistiranjem na višim školarinama?
- Ovime se, naravno, neće riješiti problem, jer čak ni studenti koji plaćaju studij ne plaćaju realnu cijenu studija, već samo dio. Realna cijena studijske godine na našim fakultetima iznosi između 25 do 30.000 kuna. U Hrvatskoj, obzirom na gospodarsku situaciju i državni proračun, neodrživo je da se visoko obrazovanje isključivo financira iz državnog proračuna. Bilo bi loše odjednom odlučiti i staviti na dnevni red realnu cijenu studija, te reći prava cijena koštanja je 25.000 kuna, neka studenti plaćaju 15.000. To bi bio preradikalan potez, zato treba ovaj nepravičan sustav naći održivo rješenje. Sadašnji problem sa školarinama stoga ne rješava problem sustava koji je socijalno vrlo osjetljiv.
Moram reći da naši dekani ne insistiraju na ne vraćanju školarina. Više je riječ o inicijativi za početak rasprave o čitavom problemu u sustavu.

• Zašto Senat odmah nije reagirao na odluku o vraćanju školarina na prošlogodišnje iznose, nego je čekao sa sjednicom mjesec dana?
- Dekani su se u rujnu pozvali na izjavu premijera Ivice Račana, koji je najavio da će se fakultetima nadoknaditi gubici zbog ne povećanja školarina te da će se za to trebati izdvojiti 20-ak milijuna kuna. Dekani su nakon te izjave premijera, najavili da će odlučiti kako će reagirati tek na idućoj sjednici Senata.

• Zašto niste reagirali kada je ministar znanosti donio odluku o povećanju školarina, bez prethodnog mišljenja Vijeća za novčanu potporu?
- Jesmo, ali ne javno. Stvar je u tome da ministar prije svoje odluke o povećanju školarina nije konzultirao sve dekane i u tom smislu je njegova odluka, kao i činjenica da je odlučivao bez mišljenja Vijeća za novčanu potporu, možda bila nezakonita, to ne znam, jer nisam pravnik. Kada je Senat donosio zaključak o tome da je Vladina odluka o vraćanju školarina na prošlogodišnje iznose pravno neutemeljena, pravnici su, citirajući Ustav, rekli da državni propisi državnih tijela i tijela koja obavljaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje, odnosno - nemoguće je nešto retrogradno mijenjati. Naši su dekani zato zaključili da se za vrijeme igre ne smiju mijenjati pravila igre.

• Hoćete reći da je odlukom o vraćanju školarina na staro, prekršen Ustav?
- Tako su rekli pravnici. Senat je zaključio, neka Vlada pronađe način da se studentima vrati novac. Jer na način da fakulteti vraćaju taj novac studentima, krši se Ustav. No ono što je uopće izazvalo ovakve reakcije jest i rebalans proračuna kojim je sustavu visokog obrazovanja i znanosti oduzeto 117 milijuna kuna. Ako mi moramo poboljšati nastavu, studentski standard, materijalni status nastavnika, obaviti reorganizaciju sveučilišta i krenuti na novi način financiranja, ako smo se na kraju opredijelili za eurointegracijske procese u visokom obrazovanju, onda nam za to trebaju reformska sredstva, a ne da nam se sredstva oduzimaju. Šlagvort koji je izazvao dekane bilo je deklarativno izjašnjavanje Vlade da su visoko obrazovanje i znanost prioriteti, a istodobno je tim sustavima oduzet novac. Meni ništa ne znači što je netko rekao da nismo potrošili neka sredstva, pa je novac zato uzet. Pa čitav sustav visokog obrazovanja u Hrvatskoj neprestano traži sredstva jer je podfinanciran! Dekani su takvim potezom Vlade bili izazvani, jer je sustav zaista u lošem financijskom stanju. Ne možete tražiti od nekoga da vrhunski djeluje i postiže vrhunske rezultate ako mu ne dajete alat. Svaka čast Vladi i Ministarstvu financija što su dali suglasnost na kredit Sveučilištu u Zagrebu od 490 milijuna kuna do kraja 2004. godine, ali sustavu trebaju i reformska sredstva.

• Premijer je u petak rekao da studenti zbog školarina žale na krivu adresu. Umjesto Vladi moraju se obratiti Sveučilištu. Kome da se obrate studenti?
- Razumijem studente, ali oni ne misle na cijeli sustav. Poručujem im da misle na sve svoje kolege, kao i na buduće studente i na čitav sustav te da se zajedno s nama izbore za kvalitetnije sveučilište. Nije točno, kao što neki od njih kažu, da se studente ne pita o problemima. Neka dođu ovdje i neka mi kažu što ih nismo konzultirali. Ponudili smo im suradnju u svakom našem projektu, a imamo 16 odbora koji raspravljaju o različitim temama na Sveučilištu i u svakom odboru je po jedan student. Pitajte studente koliko su angažirani u našim projektima. Cilj nam je promijeniti ovo Sveučilište, poboljšat ga i učiniti modernim i elitnim. Neka nam studenti pomognu u tome da riješimo probleme sustava s kojim nismo zadovoljni i na koji se već godinama žalimo uoči klasifikacijskih ispita, a nikada nismo zagrizli u taj kolač i krenuli rješavati problem.

• A zašto niste?
- Jer je jako vruć. Iste probleme kao i mi imaju brojna europska sveučilišta. Austrija je to riješila tako da svi studenti plaćaju studij 700 eura. I njihovi su se studenti bunili u početku a onda su prestali. Htjeli bismo imati sustav koji bi riješio sustav stipendiranja, stimuliranja, kreditiranja, ali ne smijemo zaboraviti da je ponašanje ove države prema studentima bolje od stava bilo koje druge europske države, barem po podatku da se za studentski standard kod nas troši više nego na financiranje znanstvenoga rada. Toga studenti nisu svjesni jer to ne osjete. Oni ne dobiju novac na ruke, nego misle da je to bogom dano. Zapravo je riječ o golemim sredstvima koje država izdvaja za studentski standard.

• Obzirom da su ostala sveučilišta u Hrvatskoj donijela drukčiju odluku od zagrebačkog i odlučila vratiti studentima novac te čekati državu da im to nadoknadi - smatrate li njih naivnima?
- Vjerujem da bi i drugi senati donijeli jednaku odluku kao naš Senat, da mi nismo prvi istrčali sa zaključcima i da nismo naišli na ovakvu reakciju. Svi su rektori prije reagirali jednako kao i zagrebački Senat. Druga je stvar što je u našoj odluci postoji i drugi element a to je neetički duh nekih dekana. Neki su se fakulteti prekapacitirali studentima, prekoračivši upisne kvote. Jedan je dekan to objasnio ovako: »Ja od države dobivam samo 30 posto potrebnih sredstava za normalno poslovanje. Novac od školarina trošim za redovito poslovanje«. To znači da se na fakultetima, da se vratim na početak priče, prelijevaju sredstva onih studenata koji plaćaju studij na one koji ga ne plaćaju. Riječ je dakle o nakaradnom sustavu, u kojem fakulteti imaju jako različite postotke zarade od školarina - od onih koji dobivaju tri pa do onih od 60 posto sredstava. Nama bi bilo drago da se ta sredstva namiruju iz gospodarstva a ne iz školarina.

• Vlada je rebalansom proračuna uzela sustavu visokog obrazovanja i znanosti novac, za koji se sada kažu da nije riječ o trajno oduzetoj nego o privremeno umanjenoj svoti. Kako to vama zvuči?
- Voljela bih da nakon izbora bilo koja vlada preuzme obveze izdvajanja za sustav visokog obrazovanja i znanosti koji je obećala ova Vlada. Na ministarskoj konferenciji o visokom obrazovanju održanoj u rujnu u Berlinu, zaključeno je, na poticaj ministra Flege, da će vladama biti prenijeto da za promjene koje se očekuju u visokom obrazovanju i kreiranju zajedničkog europskog prostora, moraju financijski poduprijeti sveučilišta i visoko obrazovanje. Time se traže dodatna reformska sredstva, jer da bi nešto promijenili ne možete stalno volontirati. Za dodatne napore trebaju i ekstra sredstva.

• Je li moguće krenuti u reformu sustava bez ekstra sredstava?
- Može se krenuti, ali šepavo i sporo. Otkako je pao Berlinski zid, govori se o zajedničkom prostoru europskog obrazovanja i znanosti. Od tada su mnoga istočnoeuropska sveučilišta dobivala od europskih projekata ekstra sredstva za promjenu, a hrvatska sveučilišta nisu dobili ništa. Danas smo u visokoj mjeri postigli zahtjeve eurointegracijskih procesa, ali smo to postigli bez i jedne lipe, nitko nas nije financirao, nemamo potporu.

• Hoćete reći, teorijski je postignut napredak, a u praksi stojimo?
- Čak niti ne stojimo. Potrebna su nam nužno reformska sredstva i tu ministar znanosti pozitivno reagira. Problem je s financiranjem što ga premijer shvaća na jedan način, ministar na drugi, dekani na treći, a studenti na četvrti način, jer svatko to gleda iz svoje pozicije. Ministar je svjestan potrebe za reformskim sredstvima, on nam je to obećao i ta sredstva očekujemo da bismo postigli konkurentnost i produktivnost te na koncu da bi uopće bili usporedivi s Europom. No u svemu nam tome manjka državna strategija. Ovo nije politička izjava, ali voljela bih da kakva god buduća vlada bila, ima kontinuitet u financiranju visokog obrazovanja i znanosti, koji je interes Hrvatske.

• Po novome zakonu, sveučilište dobiva proračun. Kako će to izgledati u stvarnosti, kako će se dijeliti sredstva fakultetima?
- Više se neće plaćati po glavarinama, nego po programima. U integriranom sveučilištu odluku će donositi sveučilišta, a neće postojati odluka na razini ministar-dekan. Postojat će linija ministar-sveučilišno tijelo koje će raspoređivati novac i na taj način će sveučilište voditi politiku financija. A ne na dosadašnji način, u kojem zapravo nije bilo nikakve financijske politike.
Mirela Lilek