Ovih je dana uloviti Vladimira Šeksa, jednog od ključnih ljudi HDZ-a, samo stvar slučajnosti. Ali, kad se jednom prihvati posla, Šeks je vrlo zahvalan sugovornik. Na pravne teme posebno.

• Nisam čuo da je HDZ u kampanji obećavao išta u svezi reforme pravosuđa, makar je stranka sudjelovala u kritici stanja u sudovima. Zašto?
– HDZ je u rujnu 2002. usvojio temeljne smjernice reforme pravosuđa na temelju analize stanja, temeljnih problema i prijedloga mjera za prevladavanje krize. Na žalost, mediji nisu obratili pozornost na iznesene odrednice o reformi pravosuđa HDZ-a. U toj analizi s prijedlozima mjera pošli smo od toga da su pravnici, politolozi, političari, novinari, cjelokupna stručna i opća javnost suglasni u prosudbi da je ukupni hrvatski pravni sustav nedjelotvoran te da ne ostvaruje temeljne funkcije usmjerene ostvarenju načela vladavine prava, ukupnog gospodarskog i socijalnog prosperiteta, zaštite vlasništva i poticanja stranih ulaganja, razvoju tržišta, kao i globalne pravne sigurnosti.
 

S obzirom na staru istinu, da su zakoni onoliko dobri koliko su dobre institucije koje ih provode, razumljivo je da gornju konstataciju o nedjelotvornosti hrvatskog pravnog sustava valja povezati s drugom općeprihvaćenom konstatacijom da je upravo pravosuđe, a to posebice sudstvo, uzrokom navedene nedjelotvornosti, koja s političkog gledišta dovodi u pitanje kredibilitet ukupnog hrvatskog političkog i gospodarskog sustava te posljedično ugrožava stabilnost ustavno-pravnog poretka.
 

Zbog svoje sporosti (neprihvatljivo dugo trajanje sudskih postupaka), neučinkovitosti (porazna neefikasnost u provedbi pravomoćnih sudskih odluka), pravne nesigurnosti (nejedinstvena primjena zakona i raznolika sudska praksa onemogućuju ostvarivanje ravnopravnosti građana kao cilja pravosuđenja sukladno Ustavu RH), izraženog nepovjerenja građana (u objektivno, pravično i nepotkupljivo izvršenje pravde u razumnom roku), te interne institucionalne nestabilnosti zbog čestih kadrovskih, a time i koncepcijskih izmjena čelnih ljudi pravosudnog sustava (unazad 12 godina izmijenilo se devet ministara pravosuđa, osam predsjednika Vrhovnog suda i isti broj državnih odvjetnika) sudstvo se nerijetko ocjenjuje kao najnestabilniji segment ukupnog državnog ustroja. Ono je glavna zapreka poželjnoj dinamici približavanja RH euro-atlantskim integracijama.
 

Univerzalni standardi demokratskih zemalja upravo polaze od principa da su kompetentni i pouzdani sudovi, koji uživaju povjerenje javnosti, temeljni institucionalni mehanizmi funkcioniranja pravne države te temelj stabilnosti ustavno-pravnog poretka i realnog političkog sustava. Unatoč nastojanjima da se stvarno stanje zamaskira floskulama o depolitizaciji pravosuđa u zadnje 3,5 godine obnašanja vlasti »trećesiječanjske koalicije«, pravosudna se kriza produbila i intenzivirala.
 

Evidentno se i drastično snizila razina povjerenja građana u sudstvo, poglavito uslijed javno iznesenih političkih ocjena predstavnika nove vlasti koje su se svodile na nestručnost i korumpiranost sudaca te njihovo političko poslušništvo ranijoj vlasti. Također je izražena i tendencija politizacije konkretnih sudskih predmeta o kojima visokopozicionirani dužnosnici izvršne vlasti javno izražavaju svoje zadovoljstvo ili pak nezadovoljstvo tijekom ili ishodom postupka. Valja naglasiti da se osim kadrovskih smjena čelnih ljudi pravosuđa i povratka dijela bivših kadrova, otprije 1990., na planu najavljenog suštinskog reformiranja sudstva nije dogodilo ništa što bi omogućilo veću učinkovitost sudbenog mehanizma.
 

Ustavne promjene, osim što je njima smijenjen Predsjednik VSRH-a i sastav DSV-a, predstavljale su korak nazad u odnosu na odredbe prvog hrvatskog Ustava kojima su regulirana pitanja autonomije sudstva. To se osobito odnosi na veći utjecaj izvršne vlasti (politike) pri kadroviranju u sudstvu, posebno kod izbora predsjednika sudova, poziciju i status predsjednika VSRH te uvođenje petogodišnjeg pokusnog roka pri prvom imenovanju na sudačku dužnost. U pitanju su rješenja koja očito odstupaju od međunarodnih standarda neovisnosti sudstva, na što su ukazale europske i svjetske sudačke i strukovne asocijacije.
Iako dosadašnjim predsjednicima nije prestao mandat, ministrica pravosuđa imenovala je nove predsjednike bez ikakvog akta u razrješenju aktualnih predsjednika. Obrazloženje vlasti da je dosadašnjim predsjednicima prestao mandat na temelju »obrazloženja jedne ustavne sudske odluke« potpuno je pogrešno i pravno apsurdno. Ministrica je mogla imenovati nove predsjednike temeljem svojih novih zakonskih ovlasti, ali samo u situacijama u kojima sud nema predsjednika. Dakle, s obzirom da su smjene dosadašnjih predsjednika očito politički motivirane, a k tome izvedene na neustavan i nezakonit način, valjalo bi zakonitim putem poništiti ta imenovanja i u novoj zakonitoj proceduri imenovati predsjednike koji ispunjavaju zakonske kriterije i imaju podršku struke.

• Je li to sve što, nakon izbora, pobjednička stranka može i hoće reći o pravcu pravosudnog razvoja u Hrvatskoj?
– Dva su glavna pravca pravosudnog reformskog smjera koji će biti inicirani. Prvi, hrvatsko pravosuđe valja odmah depolitizirati. Potpuna depolitizacija jedina može osigurati da pravosudni sustav djeluje prema svojoj ustavnoj ulozi, oslobođen utjecaja političkih smjena i promjena te političke instrumentalizacije.
Drugi, hrvatskom pravosuđu treba potpuna autonomija. Jedino ona može osigurati nezavisno funkcioniranje pravosuđa kao jedne od ravnopravnih sastavnica trodiobe vlasti. To se osigurava proračunskim izdvajanjem prema realnim potrebama i europskim standardima. Kao članica Vijeća Europe, Hrvatska ionako ima obveze prema normativnim standardima u pravosuđu u skladu s Preporukama Odbora ministara Vijeća Europe u svezi neovisnosti, nepristranosti i nadležnosti sudaca. Ne treba tragati za novim pravilima.

• Drži li vodu kritika HDZ-a da je kao stranka u oporbi propustila više sudjelovati u reformi pravosuđa?
– HDZ je preko svog Kluba zastupnika djelatno i odgovorno sudjelovao u reformi pravosuđa. Vlada je Saboru 7. studenoga 2002. godine dostavila dokument »Reforma pravosuđa« koji je naša stranka u jednom dijelu poduprla, a u drugom izložila oštroj kritici zbog nedovoljne odlučnosti korjenitih promjena koje su trebale osigurati djelotvornost pravosudnog sustava. Kod svih zakona (Zakon o Državnom sudbenom vijeću i Državno-odvjetničkom vijeću, Zakon o sudovima, procesni zakoni - izmjene parničnog zakona, Zakon o kaznenom postupku, Zakon o ovršnom postupku, Zakon o stečajnom postupku) zastupnici HDZ-a itekako su sudjelovali i dali svoj doprinos poboljšanju pravosudnog sustava, ali kao oporbenoj stranci mnogi dobri prijedlozi nisu prihvaćeni.

• Pustimo prošlost. HDZ je na vlasti – koje su ambicije Sanaderove vlade u pravosuđu?
– Ambicije Vlade predsjednika Sanadera u pravosuđu kreću se prema oživotvorenju pravosudnog sustava koji će osigurati vladavinu prava, brzu, poštenu i vjerodostojnu pravdu, jednakost svih pred zakonom.

• Da vam netko da otvorene ruke, koliko biste i kojih poteza povukli da se riješi negativno stanje u hrvatskim sudnicama?
– Vlada RH u jednom od svojih prvih zakonskih projekata i prijedloga prema Hrvatskom saboru izaći će s onim zakonskim prijedlozima promjene kako materijalno-pravnih odredbi određenih zakona, tako i promjene procesnih normi koji će omogućiti snažan pomak prema djelotvornosti cijelog pravosudnog sustava, osiguravajući potpunu nezavisnost sudbene vlasti uz »ubrzanje pravde«.

• U prošlom sam mandatu stekao dojam da HDZ općenito kritizira pravosuđe, dok vas u Saboru, osim upornosti na 2-3 odborske sjednice, uopće nije bilo. Što vam se to toliko zamjerilo?
– Baš obratno, zastupnici HDZ-a vrlo su djelotvorno i raspravljali i predlagali dobra rješenja kod svih rasprava u sklopu reforme pravosuđa i sudjelovali na svim odborima i na plenarnim sjednicama Sabora, a posebice oko usklađivanja hrvatskoga zakonodavstva u domeni sudbene vlasti s europskim standardima.

• Čini mi se da bi peti saborski saziv trebao dokinuti kvorumsku i svaku sličnu destrukciju rada parlamenta. Što ćete učiniti u tom smislu?
– Uvjeren sam da će zastupnici petog saziva Hrvatskog sabora daleko odgovornije i disciplinirano obnašati svoje dužnosti saborskih zastupnika, a Hrvatska demokratska zajednica poduzet će sve potrebne korake kako bi njeni zastupnici valjano sudjelovali u radu Hrvatskog sabora i kako se više ne bi ponavljale slike praznih ili polupraznih saborskih klupa.

• Bilo je prilike da HDZ prošle četiri godine reagira na neke sudske odluke, na neka sudačka ponašanja. Ne sjećam se takve vaše reakcije, od suca Lozine do Haaga i natrag.
– HDZ, držeći se ustavne odrednice o neovisnosti sudbene vlasti, nije se uplitao reakcijama na bilo koji sudski postupak u tijeku, niti je komentirao bilo koju sudsku presudu, za razliku od vrlo visokih dužnosnika koalicijske Vlade, od predsjednika do potpredsjednika Vlade, koji su ugrožavali neovisnost sudbene vlasti, javno komentirajući pojedine postupke ili presude. Ukazivali smo na neprimjerenost i nedopuštenost takvih postupaka, ocjenjujući to kao pritisak na sudstvo i pojedine suce.

• Osim Vesne Škare-Ožbolt, ni jedan od vaših partnera nije iskazao interes za mjesto ministra pravosuđa. Zašto?
– Točno je da je Vesna Škare-Ožbolt iskazala interes da u budućoj Vladi dobije mjesto ministrice pravosuđa, a zašto od drugih koalicijskih partnera nije pokazan interes, pitanje je adresirano njima. Pretpostavljam da postoji svijest o ozbiljnosti, odgovornosti i težini užarenog stolca toga ministra.

• Koja imena HDZ ima u rukavu za to mjesto?
– Prerano je još o tome javno govoriti, sve dok predsjednik Ivo Sanader ne dobije mandat za sastav Vlade od predsjednika države i dok razgovori s koalicijskim partnerima ne uđu u konkretnu završnu fazu.

• Ne stvara li se tim ustručavanjem oko mjesta ministra pravosuđa uvjerenje kako taj resor, zapravo, nitko ne želi?
– Postoji privid i percepcija u dijelu javnosti da pravosuđe zapravo nitko ne želi, ali budući da još nisu započeli ozbiljni razgovori s koalicijskim partnerima oko sastava nove Vlade, stvarne namjere i želje za preuzimanje odgovornosti za tu dužnost izaći će na vidjelo nakon što Predsjednik Republike povjeri mandat za sastav Vlade predsjedniku HDZ-a. U svim dosadašnjim razgovorima s potencijalnim koalicijskim partnerima, bilo onima koji iskazuju namjeru ući u Vladu, ili pak onima koji će Vladu predsjednika Sanadera podupirati u Saboru, nije bilo razgovora o konkretnim personalnim ili kadrovskim pitanjima vezanim za neke funkcije, bilo u Vladi, bilo u Saboru, ili u drugim dijelovima središnje vlasti, pa tako u sklopu toga niti oko resora pravosuđa.

• Ne boji li se HDZ da će upravo zato imati otežan nastup i pred svojom većinom i pred saborskom oporbom?
– Hrvatska demokratska zajednica i njezina Vlada imat će povjerenje najmanje 90 zastupnika prilikom glasovanja o povjerenju predsjedniku Vlade i Vladi, tako da neće biti nikakvih problema u svezi pravosuđa i pravosudne reforme nakon formiranja Vlade. Ja sam uvjeren da će promjene koje će u pravosudnom sustavu i njegovom funkcioniranju Hrvatskom saboru predložiti Vlada, biti na tragu konsenzusa kako onih političkih snaga koje će tvoriti vladajuću koaliciju i Vladu, tako i onih koji će u parlamentu davati potporu, ali i dobrog dijela oporbenih parlamentarnih političkih stranaka. To stoga, jer će ta predložena rješenja biti na tragu europskih rješenja usmjerenih prema djelotvornom i učinkovitom funkcioniranju pravosudnog sustava.

Vlado Rajić