Predsjednik Vrhovnoga suda Ivica Crnić odradio je na ovim parlamentarnim izborima »šihtu« predsjednika Državnog izbornog povjerenstva, nadajući se da je to posljednji puta da prvi sudac sa svojim suradnicima odrađuje taj izborni posao.
Nakon što je posao dovršen, a svi izborni učinci postali službenima, Vjesnik je pitao Crnića po kojim će se to osnovnim karakteristikama pamtiti izbori 23. studenoga 2003?

– Prema ocjeni Državnog izbornog povjerenstva ovi su izbori provedeni u mirnoj i tolerantnoj atmosferi, pa bi to bila karakteristika po kojoj bi ih svakako valjalo pamtiti.
Međutim, te bi izbore valjalo pamtiti i po činjenici da se za 160 mjesta zastupnika u Hrvatskom saboru dosad natjecao najveći broj kandidata, njih 5105. Prema izvodima iz popisa birača koji su bili dostavljeni na biračka mjesta i prema potvrdama za glasovanje biračko pravo imalo je 4,371.432 birača. Moglo bi se zaključiti da je za hrvatske državljane posao zastupnika vrlo privlačan. Bez namjere da se izvlače definitivni zaključci valja podsjetiti da je na nedavnim izborima za ruski parlament (Dumu) bio nešto veći broj kandidata nego onaj, koji se kandidirao na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor.
 

Jedina mala razlika je u tome što je zastupnike u rusku Dumu biralo oko 110 milijuna ruskih birača.
 

Valjalo bi razmisliti bi li izbornim zakonom drukčije trebalo urediti postupak kandidature i tom dijelu izbornog procesa dati dodatnu ozbiljnost. Ja osobno se ne mogu oteti dojmu da su se poneki kandidati na izbore prijavili samo zato da ih mama i tata mogu vidjeti na televiziji. I to na trošak nevinih pretplatnika televizije. U tom smislu valja uputiti kritiku Hrvatskom saboru koji je svojim Pravilima omogućio da se javnosti jednako mogu predstaviti i oni iza kojih stoji ozbiljan politički rad i program, kao i oni koji su se zapravo legitimirali kao »ridikuli«.
 

Svakako jedno od važnih pitanja je i popis birača. Razdoblje između dvaju izbora valjalo bi iskoristiti da se još jednom provjeri stanje tog popisa. U svakom slučaju bi bez odgode trebalo promijeniti već poprilično zastarjeli propis o popisima birača iz 1992. Jednako tako valjalo bi ustrojiti i središnju evidenciju birača.
Sam izborni postupak dobio je vrlo visoke ocjene stranih promatrača. Izbori za hrvatski parlament očito su provedeni po svim međunarodnim standardima. Najveći dio zamjerki stranih promatrača odnosio se na hrvatsko izborno zakonodavstvo, za što odgovornost snosi ponajprije Hrvatski sabor kao donositelj zakona.
Državno izborno povjerenstvo još je u rujnu 2002. predložilo hrvatskoj Vladi i Saboru da se važeći Zakon o izborima zastupnika bitno dopuni propisima koji bi omogućili da se nedorečenosti u zakonu uklone, tj. da se pravila postupka ne moraju tumačiti Obvezatnim uputama koje donosi Državno izborno povjerenstvo. Taj važni pravno-tehnički dio izbora time bi dobio na jasnoći i na pravnoj sigurnosti za sve sudionike izbornog procesa. To nije učinjeno, pa je Državno izborno povjerenstvo očito svojim Obvezatnim uputama uspješno otklonilo dvojbe. Međutim, u Državnom izbornom povjerenstvu i dalje mislimo da bi jedan od prvih zadataka Hrvatskog sabora u novom sazivu trebao biti promjene u izbornom zakonodavstvu, naročito u pogledu pojašnjavanja procedure, tj. »pravila igre«.
 

U tom smislu valja razmotriti i pitanje odnosno obvezu svih sudionika da jasno kažu kojim su sredstvima financirali svoju izbornu kampanju.
 

Nadalje, valja razmotriti i opravdanost instituta predizborne šutnje 24 sata uoči izbora i na dan izbora. U izbornoj kampanji u studenom 2003. jasno se pokazalo da su političke stranke, gotovo bez iznimke, kršile tu zabranu i da su reklamirale svoje kandidate i programe unatoč zakonskoj zabrani. Zapitajmo se kako će te iste stranke štititi zakonitost u svom parlamentarnom radu, ako zakon nisu poštovale u predizbornom razdoblju. Institut predizborne šutnje ili valja ukinuti ili treba propisati stroge sankcije za sve one koji ne poštuju zakon.

• Brzina rada i rokovi dovode u pitanje smisao prijava - žalbe DIP-u. Koliko te prijave - žalbe uopće mogu utjecati na tijek izbora?
– U svakom izbornom procesu mogu se pojaviti nepravilnosti, bilo u postupku kandidiranja ili u postupku izbora. Zato je nužno da sudionici tog procesa mogu podnositi pravne lijekove kako bi se eventualne nepravilnosti na vrijeme otklonile. S obzirom da je sam izborni proces u pravilu vrlo kratak, praksa pokazuje da je to u pravilu tridesetak dana, onda je jasno da i rokovi za podnošenje prigovora, kao i rokovi za odlučivanje moraju biti vrlo kratki. Obično je to 48 sati. U svakom slučaju dobro je da postoji ta mogućnost pravnih lijekova, jer je u opravdanim slučajevima moguće ispraviti nepravilnosti. U upravo provedenim izborima pokazalo se da ni jedan prigovor nije bio osnovan. Pravna stajališta Državnog izbornog povjerenstva potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske povodom žalbi nezadovoljnih sudionika izbornog procesa.

• Na listama su se pojavile i osobe čiji je politički angažman nespojiv s funkcijom i u stranci i u Saboru. Zašto te liste nisu odbačene?
– Moram priznati da mi vaše pitanje nije potpuno jasno. Ako mislite na činjenicu da se nakon objave kandidatura utvrdilo da se na listama nalaze djelatne vojne osobe, onda valja reći da svoje pitanje upućujete pogrešnoj instituciji. Naime, zakonom nije propisano da su kandidati dužni navesti svoju profesiju. Prema tome Državno izborno povjerenstvo nije bilo dužno po zakonu provjeravati je li na listi neka djelatna vojna osoba.
 

Činjenica da se na listi pojavio netko tko je djelatna vojna osoba ne dovodi u pitanje zakonitost takve liste. I takvi kandidati mogu postati zastupnici u Saboru, ali u to vrijeme ne smiju obavljati djelatnu vojnu službu.
 

Ako se vaše pitanje odnosi na nespojivost zastupničke i neke druge dužnosti, valja podsjetiti da je to pitanje riješeno člankom 9. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, prema kojem je obavljanje zastupničke dužnosti nespojivo s obavljanjem određenih dužnosti u izvršnoj ili sudbenoj vlasti. U takvom slučaju se smije obavljati ili zastupnička ili neka druga dužnost, ali ne obje istodobno. No to ne znači da se te osobe ne smiju kandidirati odnosno da zbog toga liste na kojima se nalaze takve osobe valja odbaciti.

• Izbori su ponovljeni samo na biračkom mjestu sa 200, 300 birača. Odziv je bio minimalan. Kakav je smisao ponavljanja izbora kad su tim biračima mediji poslali poruku - vaši glasovi nemaju učinka po rezultate!
– Dakako, postavlja se pitanje smisla ponavljanja izbora u takvoj situaciji. Međutim, zakon je u tom smislu neumoljiv. Naime, ako se prilikom prebrojavanja glasova na biračkom mjestu utvrdi da je glasovao manji broj birača od broja glasova u glasačkoj kutiji, birački odbor mora odmah prekinuti rad i sve materijale dostaviti izbornom povjerenstvu. To povjerenstvo mora odmah izvijestiti više izborno povjerenstvo izborne jedinice koje mora poništiti glasovanje na tom biračkom mjestu, raspustiti birački odbor, imenovati novi i odrediti ponavljanje glasovanja na tom biračkom mjestu u roku osam dana. Riječ je, dakle, o izričitoj i strogoj zakonskoj odredbi. Zato bi u eventualnoj izmjeni izbornog zakonodavstva trebalo omogućiti Državnom izbornom povjerenstvu, da zavisno od konkretnog slučaja ocijeni treba li ponavljati izbore u situaciji kada je očito da oni neće ni na koji način moći utjecati na konačni ishod.

• Običaj da rezultate objavljuje predsjednik DIP-a zamijenjen je nastupom TV novinara koji je taj posao obavio. Što je onda bilo službeno u tim podacima?
– U tim podacima bilo je sve službeno, jer je TV-novinar raspolagao svim podacima koji su ne samo njemu, nego svim predstavnicima javnog priopćavanja, bili jednako dostupni. Državno izborno povjerenstvo je sve podatke, najprije privremene i neslužbene, a kasnije i službene u isto vrijeme dostavljalo svim predstavnicima sredstava javnog priopćavanja, a oni su ih u skladu s pravilima profesije objavljivali u medijima u kojima rade.

Vlado Rajić