U ovom broju nastavljamo s temom iz prošlog broja: državna matura i nacionalni ispiti. Goran Sirovatka je ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja kojemu je cilj pripremiti državnu maturu u srednjim školama i ujedno provoditi nacionalne ispite u osnovnim i srednjim školama. Evo što nam je rekao o sebi i svom radu.

 

G. Sirovatka: Rođen sam 1960. godine u Zagrebu gdje sam završio osnovnu školu, srednju školu i fakultet. Upisao sam matematičku gimnaziju koja je postala MIOC u vrijeme kada sam to završavao. Nakon toga sam upisao Prirodoslovno-matematički fakultet i diplomirao na Primijenjenoj matematici i mehanici s temom površinskih valova. Neko sam vrijeme radio u osnovnoj školi, potom na fakultetu kao asistent informatike i nekih područja matematike.

Što se tiče nenastavničkih poslova, radio sam u izdavačkoj kući Naprijed, gdje sam bio zadužen za izradu edukativnih softvera, odakle sam prešao u Školsku knjigu. Nakon petnaest godina koje sam tamo proveo na mjestu pomoćnika direktora prošle sam godine dobio ravnateljsko mjesto u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja.

 

G. Sirovatka: Matematika je uvijek bila moje opredjeljenje, od početka osnovne škole kada sam na natjecanjima osvajao svoja prva, druga, treća i zadnja mjesta. Onaj koji jednom nauči matematiku može postići sve - matematički temelji omogućuju lako učenje svega ostaloga. Mogu reći da sam, što se tiče profesora, imao veliku sreću. I u osnovnoj i srednjoj školi bili su izvanredni, prvo kao profesori i pedagozi koji su znali u meni potaknuti ono što sam želio, a drugo, bili su i dobri matematičari. Skoro pedeset posto učenika mog razreda iz osnovne škole završilo je tehničke fakultete, a troje nas je završilo matematiku. U srednjoj školi imao sam deset sati matematike tjedno, bilo je puno izborne nastave. I na studiju je bio prekrasan način rada jer nas je na trećoj godini moj smjer upisalo sedmero. Svi smo se poznavali, profesori su znali tko što zna, a što ne zna, što je ponekad bilo dobro, dok je ponekad to bila motivacija da se radi cijele godine. Bila su to lijepa vremena!

 

G. Sirovatka: Do osnivanja Nacionalnog centra je došlo jer je Hrvatskoj bila potrebna jedna institucija koja će pripremati i provoditi neke standardizirane ispite kojima će se moći usporediti nivo znanja učenika pojedinog obrazovnog sustava, i to na jednostavan način. Svaki nastavnik kada dva puta pita ne daje istu ocjenu, čak ni za isto znanje. To je normalna ljudska osobina.

Nastavnik kada uđe u razred, čak i kada je najbolji, stvara prirodnu Gaussovu razdiobu učenika u tom razredu. Dakle cilj je da se do nekog doba, planirano do 2009. godine,

pripreme standardizirani ispiti koji će se na kraju četverogodišnjeg školovanja polagati i iz kojih će se dobiti međusobno usporedive ocjene, bez obzira na ocjene dobivene tijekom školovanja. Školske ocjene govore o njihovu radu u sve četiri godine, dok će ova ocjena reći kakvi su u danom trenutku bili i kakvo su znanje stekli na kraju četverogodišnjeg školovanja putem ispita koji je jednak za sve učenike. Isto to želimo napraviti i u osnovnim školama kako bi se provjerilo do koje su razine usvojena znanja i vještine koje su učenici trebali usvojiti do kraja osnovne škole, koje su ujedno i temelj srednjoškolskog obrazovanja.

Državna matura je potrebna kako bi struke pojedinih predmeta dobile jasnu povratnu informaciju o tome u kojoj se razini usvajaju sadržaji knjige, u kojoj mjeri učenici mogu savladati neka znanja i vještine te koje su najčešće greške na populacijskoj razini. Tako smo, recimo, otkrili na geografskoj razini da što se tiče osnovnih škola djeca nisu u istoj poziciji ovisno o tome u kojoj se županiji školuju. Želimo poslati informacije školama, lokalnoj upravi i općinama što treba mijenjati kako bi svi učenici imali jednake mogućnosti u daljnjem školovanju i ostvarivanju svojih sposobnosti.

U hrvatskim školama radi četrdeset tisuća visoko obrazovanih ljudi s fakultetskom visokom stručnom spremom, to je institucija s najobrazovanijom kadrovskom strukturom. Naš je zadatak upozoriti te ljude na eventualne probleme, a ja vjerujem da oni, prvenstveno zato što su odabrali zanimanje učitelja, jedva čekaju da krenu u poboljšanje onoga što su već znali, samo smo im mi dali neku mjeru.

 

G. Sirovatka: Mislim da će fakulteti u svakom slučaju iskoristiti tu mogućnost da pored ocjena koje su učenici imali u toku srednjoškolskog obrazovanja imaju i još jednu ocjenu koja će omogućiti kvalitetniji odabir kandidata za fakultet. Naša je želja, i razgovaramo s fakultetima, da velika većina fakulteta umjesto svojih razredbenih ispita iskoristi u najvećoj mjeri upravo rezultate državne mature. U to ne bi bili uključeni oni fakulteti koji zahtijevaju

neke posebne vještine, kao što su muzička akademija, glumačka akademija i sl.

 

G. Sirovatka: U svojoj profesionalnoj karijeri susreo sam se s velikim brojem profesora, a i radeći na kreaciji posljednjih triju generacija udžbenika za osnovne i srednje škole, imao sam priliku susresti se sa svim mogućim problemima koji se tiču interpretacije nastavnog programa. Zato je izazov riješiti to kroz ovaj projekt kojim se vrednuje ukupno postignuće učenika, onoga što radi profesor te onoga što radi nastavni program. Taj će projekt utjecati i na izgradnju novog kurikuluma.

 

G. Sirovatka: Rezultat ne može biti ni dobar ni loš. Ako se očekuje prolaznost od 85%, kakav je bio slučaj s engleskim jezikom, a rezultat je 78%, onda je to slabije od onoga što se očekivalo. A ako se u fizici očekuje 35%, onda je rezultat 38% izvanredan. Dakle, kakav je instrument kojim se mjerilo, takav će rezultat biti. Test može mjeriti onaj dio skale u kojem su najbolji, onaj dio u kojem su prosječni i diskriminirati one koji su u lošijem dijelu skala. Dakle ovi ispiti su imali tri zadaće. Jedna zadaća je bila da se ljudi koji rade testove osposobe. Druga je bila da se školama i učenicima da informacija o njihovu znaju. Isto tako ovaj program je jako mobilizirao i same škole koje žele biti što bolje.

 

G. Sirovatka: Preporučam atkačima da na našim stranicama www.ncvvo.hr pogledaju ispite koje su rješavali osnovnoškolci, a među kojima ima i teških zadataka, problemskih zadataka. Želio bih im reći da pokušaju iskoristiti sva znanja i sposobnosti te da ne rješavaju samo obične zadatke, već i one problemske, jer se time najbolje pripremaju, ne za nacionalne ispite, nego za život.

 

Ovim dobrim prijedlogom oprostili smo se i s gospodinom Goranom Sirovatkom i s temom nacionalnih ispita i državne mature. Svima želimo sreću, kako na državnoj maturi, tako i u životu.