ZAGREB, 29. prosinca – Vesna Škare-Ožbolt predložila je sebe za ministricu pravosuđa, mandatar Ivo Sanader je rekao – može.

– Moj prijedlog je bio stvar političkog ukusa, shvaćanja državnih prioriteta i osjećaja da se primam posla za koji vjerujem da ću ga znati obaviti, kaže u razgovoru Vjesniku Vesna Škare Ožbolt, ministrica pravosuđa. – Naravno, znam da je riječ o najtežem resoru u Vladi, ali ponuditi se za to mjesto je i osobni odnos prema mjestu u državnoj administraciji. Ako politiku shvaćate isključivo kao moć, kao pravo na utjecaj, onda se za takav posao ne nudite.

• Kako je vaša kandidatura uopće prošla u uskim HDZ-ovim uvjetima da Vladu sastavi isključivo od svojih ljudi?
– Još prije izbora razgovarala sam s čelništvom HDZ-a. Pokazalo se da su moj program i njihov odnos prema pravosuđu vrlo bliski. Od toga da se provede reforma pravosuđa, ali i kompletna pravna reforma u društvu, do toga da se ojača uloga sudova u gospodarstvu.

• Što je točno vaš program?
– Prvo, smatram da Hrvatska nema vremena za nove reformske planove. Drugo, smatram da treba uvesti u rad nove sudove, posebno u Zagrebu, a onda i u Splitu i Rijeci, da bi se postojeći sudovi rasteretili. Treće, smatram da bi suci trebali postati, da tako kažem, menadžerima, voditeljima ekipa savjetnika okupljenih oko njih. Četvrto, formiranje pravne akademije podiglo bi razinu obrazovanja sudaca i uopće pravnika. Peto, osnovala bi se tzv. konferencija sudaca kao tijelo utjecajno na sve aspekte sudskih dužnosti i radnih obveza. Šesto, vratila bi se besplatna pravna pomoć, pa bi je pod zakonskim uvjetima, uz odvjetnike, pružali i suci i državni odvjetnici. Sedmo, edukaciju sudaca bi s obrasca ex cathedra preveli u debatne klubove da bi i suci dobili prigodu reći svoje viđenje i pozitivnih i normi koje se pripremaju. Na kraju, informatizaciju sudova shvaćam kao stvaranje mreže iz koje bi se vidjela svaka sudska odluka, njezino obrazloženje i pravni kriterij primijenjen u dosuđivanju.
 

• Što je od toga vaš prvi ministarski potez?
– Nakon što je uprava izašla iz resora, treba najprije ustrojiti Ministarstvo. Ustrojstvo ovisi i o tomu hoće li u konačnoj verziji Ured za odnose s Haagom dopasti u sklop ovog resora. To podrazumijeva i imenovanje državnog tajnika u Ministarstvu, a ja bih htjela da to bude Snježana Bagić, čovjek od prakse i struke.

• Vaša je prethodnica, osim reforme, započela i mnogo drugih poslova. Hoćete li ih nastaviti ili želite krenuti po svome od početka?
– Ingrid Antičević-Marinović obavila je golem posao. Od građevinskih radova, priskrbljivanja novih zgrada za sudove do informatizacije. I ti će poslovi biti nastavljeni.
Osobno, ne slažem se s promjenama u Kaznenom zakonu, pa mislim da ćemo tu morati neke stvari revidirati. Suci, istina, traže da se posjedovanje lakih droga, ali ne i njihovo prodavanje, stavi u prekršajnu oblast. No, čini mi se da te norme treba očistiti tako da bude jasno što se regulira kaznenim, a što prekršajnim normama.
Ne slažem se ni s rješenjem o doživotnom zatvoru, bliže mi je rješenje o dugotrajnom zatvoru. Doživotni zatvor nije nikakva odgojna mjera i stoga ću tražiti od stručnjaka da tu penalnu oblast urede u skladu s europskim rješenjima.

• Spominjali ste nove sudove. Ne bojite li se prevelikog broja sudova kao odgovora na zaostatke? Što će biti kad se zaostaci jednoga dana riješe?
– Tom problemu ću pristupiti na dva načina. Prvi je da se mrežom sudova ravnomjerno opterete svi sudovi u zemlji, što danas nije slučaj. Drugi se tiče pojave da je država veliki parničar. U tom smislu namjeravam zakonski pojačati obvezu mirenja između države i njenih stranaka pred sudom, povećati ovlasti Državnog odvjetništva. Naravno, najprije želim utvrditi koji to resori, koji dijelovi državne administracije gomilaju tolike predmete i ne žele ih riješiti.

• Kako se mislite uhvatiti u koštac s najosjetljivijim dijelom pravosuđa, kadrovskom politikom? HDZ je već najavio »da će se ispraviti neke nepravde«.
– Ja suce ne želim nazvati ni lijenima, ni nesposobnima ni neukima. Broj predmeta po jednom sucu opravdava i to gomilanje zaostataka. No, mislim da je Hrvatska prekasno krenula u postupak imenovanja sudaca na trajnu funkciju, uz previše iskazanoga nepovjerenja u mlade suce. To je dovelo do velikih rupa u imenovanjima pa ćemo to pod hitno nadomjestiti. Na kraju, kod imenovanja predsjednika sudova napravljene su neke nepotrebne pogreške, pa ćemo se i tim problemom vrlo skoro pozabaviti. Na tom pitanju se politika previše primakla sudovima.

Vlado Rajić