Nijedan član Sanaderove Vlade ne izaziva toliko oprečnih reakcija javnosti, medija i politike kao potpredsjednik Vlade i HDZ-a te ministar zdravstva i socijalne skrbi dr. Andrija Hebrang.
Ovaj nepredvidiv i po mnogima kontroverzan političar, koji u svakom trenutku naglašava da je prije svega liječnik, ne spada u one »srednjoligaške« osobe prema kojima su ljudi benevolentni. Ili ga poštuju, ili ga jednostavno ne podnose. On se, međutim, rijetko kad osvrće na kritike, već uporno želi obaviti posao koji mu je povjeren, bez obzira na to hoće li ga u javnosti »razapinjati« ili hvaliti.

• Krenimo s najaktualnijim – smjenama ravnatelja. Tvrdite da samo poštujete zakone i da oni koji su radili negativno moraju otići. No, u jednoj se tv-emisiji protiv smjena izjasnilo oko 95 posto gledatelja. Kako to komentirate?
– Provjerom telefona s kojeg je pozivano, našli smo grupaciju od sedam telefonskih linija s kojih je stiglo više od 50 posto poziva. Dobio sam obavijesti od mojih poznanika iz SDP-a u Rijeci, Sisku i Karlovcu koji su mi rekli da su dobili nalog za glasovanje. Na to se ne obazirem, već na mišljenje javnosti. Nakon te sam emisije dobio više od 300 pisama i brzojava podrške. Imam i podatak da je tehnički nemoguće imati 946 poziva u minuti. No, sto je dana ove vlasti i ja još nisam nikoga smijenio. Smijenjena su upravna vijeća temeljem zakona, jer im je istekao rok 12. siječnja, a i s time kasnim. Pokrenuo sam zahtjev za smjenom dvojice ravnatelja zato što su poslovali s gubitkom koji smo morali sanirati već u prvih sto dana Vlade, i zbog kojih smo morali posegnuti u druge resore i njima oteti dio novca.
 

• Je li točno da ste ravnatelju KBC-a Zagreb Josipu Paladinu kazali: »Do sada ste vladali vi, a sada ćemo mi«?
– Netočno.

• Želite reći da Paladino laže kad je to izjavio?
– Da.

• Smatrate li da su ravnatelji bolnica koje posluju negativno sami trebali dati mandate na raspolaganje nakon smjene vlasti?
– Idem i korak dalje. Na temelju mog nedavnog razgovora s kolegama iz nekih europskih zemalja, rekli su mi da nakon promjene vlade svi ravnatelji državnih bolnica odmah novom ministru stavljaju svoje mandate na raspolaganje, a onda on odlučuje s kim može, a s kim ne provoditi politiku nove vlade. Ako jedan ravnatelj vidi da ministar s njim ne želi raditi, onda je zadnja stvar koju poduzima – borba za ostanak na tom mjestu. Ako nema suradnje, u interesu je te institucije da se promijeni postava. Nikad ne bih inzistirao biti ravnatelj ili predsjednik upravnog vijeća ako me novi ministar ne želi na tom mjestu.

• Ima li u slučajevima smjene ravnatelja KBC-a Zagreb i bolnice »Merkur« ipak i Vaših osobnih netrpeljivosti prema toj dvojici ravnatelja?
– Ovu tvrdnju posebno niječem! S prof. Paladinom izvrsno sam surađivao u svom prvom ministarskom mandatu. Još za vrijeme tog prvog ministarskog mandata na osobnu sam inicijativu i o trošak Ministarstva zdravstva učinio sve da Paladinov odjel bude centar prve nacionalne teleradiološke mreže s dojavom slika i konzultacijom trauma glave. Osobno izrazito cijenim prof. Paladina kao stručnjaka. Nemam nikakvih animoziteta prema njemu, a posebice odbacujem insinuacije koje sam čuo i pročitao, a to je da sam navodno protiv njega zato što je on bio član Saveza komunista, partijski sekretar općine Maksimir i član Stranke Jugoslovena. Sve to energično odbacujem, jer me ne zanima ničije političko uvjerenje, već me zanima samo može li ili ne provoditi program ove Vlade.

• Što je s pričama da želite smjenu ravnatelja bolnice »Merkur« u kojoj radite godinama, zato što se navodno želite obračunati s onima koji vode Vašu »matičnu« bolnicu?
– U tisku sam pročitao nevjerojatne stvari poput izjave jedne službenice da sam ja otjerao najbolje kadrove, kao što su prof. Drinković i prof. Brkljačić. Oni su to demantirali, no taj dnevnik to, jasno, nije objavio. To su profesori koje najmanje jednom mjesečno pozivam da se vrate u bolnicu. Prof. Drinković otišao je jer mu je bivši ministar zdravstva zabranio rad privatno i u bolnici, pa se opredijelio za rad u privatnoj klinici. Prof. Brkljačića podržao sam pak da ode za šefa u KB Dubrava i pomogao mu da dobije radni odnos na Medicinskom fakultetu. Očito je da ta službenica ima osobne interese da ovako piše, a ja čak nemam pravo ni na objavu moga demantija. U medije stalno ulaze negativne, a rijetko pozitivne stvari. Ja sam za to da se govori o negativnim stvarima, ali zašto se nikad ne spominje i ono pozitivno? Često je negativna vijest za medije atraktivnija od pozitivne, što za zdravstvo nije dobro, jer ljudi imaju dojam da se događa samo negativno.

• Koliko je zaposlenika u KBC-u Zagreb i »Merkuru« dalo podršku ravnateljima koje želite smijeniti? Kako se nosite s činjenicom da dobar dio liječničkog ceha ne podržava Vaše poteze?
– To je netočno. Dobio sam podršku Hrvatskog liječničkog sindikata, Hrvatske liječničke komore i Hrvatskog liječničkog zbora.

• Oprostite, ali govori se da su to udruge koje Vi već odavno kontrolirate...
– Ne mogu ih kontrolirati, jer ministar nad njima nema nikakve nadležnosti! To što su oni bili u sukobu s prošlim ministrom, to je zato što on nije pristajao ni na dijalog pa ni na Kolektivni sporazum, već ih je natjerao na najdulji štrajk u povijesti europskih država. Ja imam suprotan stav, a to je tolerantan dijalog s kolegama i razmatranje zahtjeva. Zato u mom mandatu nikad nije bilo štrajkova, a nadam se da ih neće ni biti, jer ja pregovaram i sa sestrinskim i s liječničkim sindikatima, kao i sa svim sindikatima u zdravstvu.
Što se tiče bure oko smjene dvojice ravnatelja, postavljam pitanje: zašto? U petak, 31. ožujka 2000. godine, u jednom je danu dužnosti razriješeno 114 članova upravnih vijeća, i to bez ikakvog spominjanja u novinama. U razdoblju od 2000. do 2002. godine smijenjeno je 97 ravnatelja – bez ijedne riječi u tisku. Čemu onda sad takva bura?

• Je li točno da je ravnatelj Paladino sazvao kolegij na Rebru rekavši kolegama da će im predočiti izvještaj o financijskom poslovanju kuće, ali ih nije obavijestio da je pozvao i medije?
– Da, točno je – nije ih obavijestio ni da će tražiti bilo kakvu podršku. Toga me dana nazvalo 50-ak kolega rekavši mi da su izmanipulirani, jer im je rečeno da će im se predočiti financijsko izvješće, a to zanima svakog zaposlenika. Što se tiče popisa podrške koji je potpisivan u »Merkuru«, i to je također manipulacija, jer zaposlenici nisu znali što potpisuju, a od 35 kirurga s odjela dr. Martinca, 30 njih odbilo se potpisati. Baš mi je danas nekolicina rekla da su ih pitali žele li potpisati nabavku svinjskih polovica!

• Kako objašnjavate to da je dekan Medicinskog fakulteta, prof. Labar, dao podršku ravnateljima Paladinu i Martincu?
– Tumačim to time što je kompleks nadogradnje Rebra usko vezan uz Medicinski fakultet. Riječ je o projektu koji je 2002. proglašen tajnim projektom Medicinskog fakulteta i Rebra, po kojemu je Rebro trebalo postati jedina klinička fakultetska ustanova i po kojem su se sve klinike sa Šalate trebale preseliti na Rebro, a na Šalati bi se osnovalo novo biomedicinsko učilište.

• Čekajte, je li tu zapravo riječ o pokušaju cijepanja Zagrebačkog sveučilišta?
– Imam takve podatke, ali nisam kompetentan da govorim o tome. Neka govore predstavnici Sveučilišta.

• Govorili ste o tom tajnom projektu. Tko stoji iza toga?
– Ne mogu vam to reći. Rekao sam da je aneks na Rebru započet kao tajni projekt. A da je to istina, vidi se i u reviziji koju smo napravili i u kojoj je jasno da je 2002. potpuno ilegalno i protuzakonito započeto projektiranje aneksa, bez ugovora s projektantom. Tek 2003., nakon što su aktivnosti već bile u tijeku, Vlada daje suglasnost da se s tim projektantom ide u ugovornu obvezu neposrednom pogodbom.

• O kakvom mi to tajnom projektu nadogradnje Rebra govorimo? Pa nije riječ o vojnom, već o medicinskom projektu!
– Ne znam zašto je projekt tajan, ja vam samo govorim činjenice. Od grada Zagreba godine 2002. tražene su potrebne suglasnosti, a tek godinu potom sklopljen je i ugovor. Sve se radilo na veliku brzinu, a bivši je premijer Račan nakon izbora, 4. prosinca 2003., izdao nalog za 90 milijuna kredita za građenje tog nastavnog centra na Šalati. Čitav projekt bio je tako tajan da za njega nisu znali ni djelatnici klinika koje se sele! Imam dokument s datumom 20. rujna 2002. u kojem Klinika za uho, grlo i nos sa Šalate prosvjeduje ravnatelju Paladinu jer je stručni kolegij te Klinike iz tiska doznao da se trebaju preseliti na drugu lokaciju, na Rebro! To je prosvjedno pismo potpisalo 11 članova stručnog kolegija. Nakon toga raspisan je natječaj za šefa Klinike i od osam profesora nijedan nije bio dobar, već je doveden jedan iz inozemstva. Poslije toga se Klinika više ne suprotstavlja tom projektu preseljenja. Gdje su tu kolegijalnost i demokracija? Taj projekt ja moram nastaviti, jer su potpisane bankovne obveze.

• Želite reći da je riječ o sprezi dijela visoke politike i dijela medicinskog kadra?
– Ne optužujem nikoga, samo iznosim dokaze koje imam. Ispitivanje cijelog slučaja se nastavlja.

• Izjavili ste da je ravnatelj bolnice politička funkcija. Nije li takav stav relikt nekih bivših vremena, a ne demokratskih načela?
– To sam izjavio uz obrazloženje: u tijeku je predizborna predsjednička kampanja u SAD-u. U anketi problema po kojima će se odlučiti o novom predsjedniku, zdravstvo je na prvom mjestu, ispred rata u Iraku. To je politički prvorazredna djelatnost. Iz toga izvlačim zaključak da je čelništvo u bilo kojoj od državnih institucija – i politička funkcija. U tom je kontekstu to politička funkcija. Pa vidite, i kod nas je za negativizaciju Vlade izabrano zdravstvo. Neki sam dan na skupu o organizaciji zdravstva zamoljen za izlaganje »Politika zdravstva nove Vlade«. Odmah sam rekao: »Molim, politiku van iz zdravstva!«.

• Zašto bi ravnatelj, ako dobro vodi svoj posao, morao biti politički podoban? Kakve to veze ima?
– Nisam rekao da je to samo politička funkcija, već da je to – i politička funkcija. Definitivno je potrebno da se ravnatelj uklapa u politiku Vlade, ali pritom ne mislim na stranačku politiku. Je li direktor velikog državnog poduzeća i politička funkcija? Zašto onda i ravnatelj bolnice ne bi bio i politička funkcija? Njih imenuje Vlada, a ne struka. To je složen problem.

• Recite – mora li ravnatelj biti politička funkcija ili ne mora?
– Nijednog ravnatelja, a ni svoje suradnike, ne pitam u kojoj su stranci, ali trebaju slijediti Vladinu politiku. Za vrijeme moga prvog mandata, na čelu HZZO-a kao najvažnije financijske institucije, pet je godina bio čovjek koji nije bio član HDZ-a. Ni većina članova upravnih vijeća koje sam imenovao također nisu članovi HDZ-a.

• Ali nije naodmet da su ipak u HDZ-u, zar ne?
– Ne, dapače! Ako je kvalitetan, a nije u HDZ-u, važniji mi je negoli da je iz HDZ-a, ali nekvalitetan.

• Predstavili ste deset novih mjera za poboljšanje sustava zdravstva, poput podizanja higijenskog standarda ustanova i akcije ljubaznosti osoblja. No, što je tu tako posebno? Higijenski standardi i ljubaznost trebali bi se podrazumijevati u opisu posla!
– Da, to bi trebalo biti normalno, ali da je tako, ja ne bih morao pokretati akcije. Uvijek sam tvrdio da su ljubaznost i stvaranje odnosa povjerenja između liječnika i pacijenta najvažniji, a to je temelj svakog liječenja. To bismo studentima trebali uvesti kao obvezatne predmete. Osoblje ima male plaće, često je premoreno i možda zato ponekad nema dosta ljubaznosti. To iskazuju pacijenti u anketama i zato smo i pokrenuli akciju ljubaznosti.

• Možda je jedini stimulans za ljubaznost povećanje plaća?
– Nije riječ samo o tome. U Češkoj, koja je 70-ih godina bila na rubu preživljavanja, vidio sam takvu ljubaznost u bolnicama kao nikada nigdje u svijetu. To mi je ostalo u sjećanju. Kad ulazi u bolnicu, pacijent treba imati osjećaj da stiže u prijateljsku ustanovu. Kad analiziramo naše knjige pritužbi, vidimo da se najveći dio odnosi upravo na komunikaciju. A higijenski standard strašno je nizak.

• Hoće li pacijenti, kad dolaze na bolničko liječenje, uskoro prestati sa sobom donositi toaletni papir i ručnike?
– Poduzet ću sve da to doista i prestane.

• Vi ste 2000. godine bili smijenjeni s mjesta predsjednika Upravnog vijeća KB Dubrava. Je li to stvorilo Vaš određeni animozitet prema bivšoj vlasti te odredilo neke Vaše sadašnje poteze?
– Ne. Moje smjenjivanje samo je utjecalo na donošenje jedne odluke: nikad nemoj tako postupati. To je nehumano, nepolitično i nestručno.

• Zašto ste uopće smijenjeni? Zato što ste Andrija Hebrang iz HDZ-a?
– To mi nikad nitko nije rekao, ali to je istina! Smijenjen sam nakon dolaska nove vlasti i o svojoj sam smjeni saznao iz novina. Dobio sam rješenje s potpisom premijera Račana te sam tražio primopredaju sa snimkom stanja. Kako mi je to uskraćeno, tu smjenu smatram nečasnom. U toj ustanovi, čiji je ravnatelj prof. dr. Božikov također smijenjen, tada nije bilo dugovanja, a bolnicu smo s razine opće podigli na razinu kliničke i uveli kardijalnu kirurgiju. Danas, četiri godine kasnije, ukupan dug te ustanove iznosi 150 milijuna kuna, dospjele su obveze 46 milijuna kuna i upravo smo iz proračuna sanirali dug prema veledrogerijama. Moj je poučak od onda glasio: »ne mrziti i oprosti im Bože, jer ne znaju što čine«.

• Što je s aferom u Centru Stančić u kojem je troje hendikepiranih ljudi umrlo? Hoće li taj slučaj završiti pod tepihom ili će netko odgovarati za tu tragediju?
– Sigurno neće završiti pod tepihom. Dao sam pisani prijedlog Upravnom vijeću te ustanove da ne smjenjuje ravnateljicu dok nemamo cjelovitu istinu koju treba utvrditi. U ovom smo slučaju naišli na nekoliko teških propusta. Ravnateljicu optužujem samo za užasno stanje u kuhinji, u kojoj je ustanovljena nečistoća i nebriga – to je sad riješeno. Odmah smo pokrenuli izgradnju nove kuhinje i bit će gotova za najviše godinu dana. Izražena je sumnja da je riječ o pogrešci ili namjeri u liječenju, a to je predoziranje laksativima. Zadužio sam ravnateljicu da se zatraži policijska istraga. Ako je to gruba pogreška u doziranju terapije, onda to ima sasvim drugu dimenziju negoli propusti u funkcioniranju ustanove. Povjerenstvo Hrvatske liječničke komore dat će svoje mišljenje nakon što sve ispita. Ravnateljica je u dvije godine svog mandata napravila mnogo, ali je trebala napraviti više u saniranju kuhinje. I trebala je imenovati svoga zamjenika.

Andrea Latinović