Linić Slavko

15.07.2000

Feral

Tweet

SLAVKO LINIĆ, POTPREDSJEDNIK VLADE, GOVORI O ŽURNALISTIMA KAO O REMETILAČKIM ČIMBENICIMA KOJI MU HOĆE SKINUTI GLAVU

 

Svoj posao radim korektno i o njemu želim govoriti. Ali imam pravo i želim govoriti i o novinarima kojima nije cilj razgovarati sa mnom o ekonomskom programu Vlade, nego im je cilj praviti nered i širiti senzacionalizam. Reći ću ono što ja mislim da trebam reći i ne zanima me ni vaša potpora, ni to što smatrate da takve stvari nije dobro govoriti l Samo vi smijenite potpredsjednika Vlade! Vidite, to je ta vaša prepotencija. Novinar može što god hoće. Novinar može praviti i nered. Vi kad pokrenete kampanju jer sam se udostojao i ubezobrazio da kažem kako se novinari koji dolaze potpredsjedniku Vlade za ekonomska pitanja bave tračevima i intrigama, to je razlog da mi se skida glava. Pa stvarno nemam ništa protiv!

 

 

tekst

     - Za razliku od mnogih koji govore o stečajevima, imam diplomu ekonomskog fakulteta. Nisam na fakultet išao da dobijem diplomu, nego sam išao da nešto naučim. I naučio sam, recimo, što su stečajevi. Ja ih vidim kao proces usklađivanja financijskih odnosa između dužnika i vjerovnika. U biti, riječ je o sudskom postupku do kojeg dolazi jer se dužnici i vjerovnici ne mogu nagoditi. Naš problem je što zbog neodgovornih uprava i neodgovornih nadzornih odbora postoje određeni poremećaji u poslovanju koji donose pad zaposlenosti, gubitak tržišta. Takve uprave jednostavno nisu uskladile broj zaposlenosti s gospodarskom aktivnošću poduzeća. Tako su nastale enormne dubioze i gubici koji su uzrokovali prevelike dugove prema vjerovnicima. Takve situacije rješavaju se stečajevima i tada, na žalost, dolazi i do otpuštanja radnika. To je specifičnost u Republici Hrvatskoj. Ali kako je u nas praksa i to da se mjesecima ne isplaćuju plaće, tada se vlasnici moraju osloboditi svoga vlasništva i nužno je stvoriti situaciju u kojoj će biti uspostavljena veća briga o zaposlenima.

 

 

     - Vrlo čudno pitanje ste postavili i ono pokazuje još jednu tragediju u Republici Hrvatskoj. Vlada, Vlada, Vlada, samo Vlada i opet Vlada! Upravo to znači i ovu tešku ekonomsku situaciju. Gdje god se nešto loše događa, svi zovu Vladu. To je tragedija. Mi moramo to promijeniti i napokon ljudima poručiti da nije Vlada ta koja će pokretati stečajeve, nije Vlada ta koja će voditi trgovačka društva, nije Vlada ta koja će odlučivati o HRT-u... To trebaju činiti odgovorne institucije koje se zovu uprave, predsjednici uprava, nadzorni odbori, vjerovnici, inspekcijske službe... Oni trebaju navesti sustav na funkcioniranje. Vlada samo stvara prijedloge zakona i pokušava gurnuti institucije u igru. Ali u nas se inzistira da Vlada kaže što će biti s Namom, a što će biti s Diokomom. Sve je to posljedica nereda. Slažem se s vama, da, i Televizija je u ovih deset godina stvorila goleme gubitke, kao što je gubitke stvorila INA, kao što ih je stvorila Petrokemija ili kao što ih je stvorila brodogradnja. Moramo shvatiti da nadležne institucije trebaju odgovoriti na pitanje postoji li izlaz za sve njih. Evidentno je da Televizija ima značajne izvore prihoda, da je potrebna u jednoj organiziranoj državi i da bi ta Televizija trebala biti javna. Naravno, nužno je vidjeti kako se može razriješiti problem gubitaka i je li ovakva organizacija i ovaj broj zaposlenih doista optimalan. Ali opet vam kažem: to nije posao Vlade. Naše je samo da kažemo jesmo li zadovoljni funkcioniranjem institucija i njihovom efikasnošću. Ne može Vlada reći treba li ili ne treba neki snimatelj, neki novinar ili neki organizator. Ne mogu ja to reći. Pa ja to jednostavno ne znam. I prestanite već jednom stečaj tumačiti kao likvidaciju tvrtke. Znate li vi uopće razliku između stečaja i likvidacije?

     - Ne! To su laži, notorne laži. Je li, recimo, Tisak likvidiran?

     - To nije istina. Nemojte tako zaključivati. Tisak ima posla. Tisak ima tržište koje mu omogućuje opstanak.

     - Što to znači? Vi meni tvrdite da je monopol razlog što je Tisak opstao. A zašto je onda došao u stečaj?

     - Da. Ali teško razumijem vaše konstatacije. Ja sam prije svega diplomirani ekonomist. Ne znam jeste li vi.

     - Eto vidite. Nije važan monopol. Važno je treba li neki proizvod tržištu ili ne treba. Tu je odgovor. Svi oni koji imaju tržište, opstat će. Ali kako da opstane onaj tko nema tržište, prestao je proizvoditi i nema što prodavati? Tu ne može biti govora o sanaciji ili stečaju. Tu možemo govoriti samo o likvidaciji. Mi na žalost puno toga moramo likvidirati.

 

 

     - Vidite, problem je u tome što mnogi neće da shvate kako treba poznavati zakone. Osoba sam koja ne voli administraciju ni činovnike i deset godina tumačim kako su činovnici najzaštićeniji sloj. Ali jesam li ja pisao te zakone? Dok sam bio gradonačelnik, podijelio sam činovnicima niz otkaza, ali sve ih je sud vratio na posao. Zašto? Zato što su činovnici sebi priredili takve zakone. Oni mogu krasti, ne moraju raditi, ali im nije tako lako podijeliti otkaze. Mi moramo promijeniti te zakone.

     - Policajci su državni službenici. Ja govorim o zakonu o državnim službenicima. I policija i vojska potpadaju pod taj zakon i jako su zaštićeni. Ja kao socijaldemokrat smatram da ne treba biti razlike između državnih službenika, činovnika, policajaca i vojnika te običnih radnika. Svi moraju imati ista prava i jednaku odgovornost.

     - Ne, nego sam nezadovoljan neprofesionalnošću novinara koji sa mnom razgovaraju. Polazim od toga da svatko ima pravo pisati što god hoće, ali ako novinar dolazi razgovarati sa mnom o ekonomiji, ne razumijem što taj želi s pitanjima o rekonstrukciji Vlade. Je li posao novinara da dolazi potpredsjedniku Vlade i da ga pokušava svojim podmetanjima, nekorektnošću, špijuniranjem, svađom i intrigom upletati u stvari koje spadaju u žutilo? To je neprofesionalizam i ja o takvim novinarima ne mislim dobro. Ako jedan novinar iz Vjesnika, a Vjesnik za mene nije žuti list, dolazi i govori mi kako jedan od članova Vlade daje neke informacije, pa sad taj novinar želi moje mišljenje o informacijama anonimnog člana Vlade, tada ja o tom novinaru mislim sve najgore. Ja ovdje ne služim za nered! Ne želim biti sudionik! A vi novinari, ako želite prodavati svoje novine, onda ih i prodavajte, ali nemojte dolaziti potpredsjedniku Vlade s takvim glupostima. To je moje mišljenje.

 

 

     - Svoj posao radim korektno i o njemu želim govoriti. Ali imam pravo i želim govoriti i o novinarima kojima nije cilj razgovarati sa mnom o ekonomskom programu Vlade, nego im je cilj praviti nered i širiti senzacionalizam. Reći ću ono što ja mislim da trebam reći i ne zanima me ni vaša potpora, ni to što smatrate da takve stvari nije dobro govoriti. Imam svoj karakter i svoje znanje te ono što me krasi, a to je da volim raditi.

     - Čujte, za vas je umjesno da je govorim koje poduzeće treba u stečaj, a koje ne, ti direktori su odgovorni, a ti su neodgovorni... Sve je to vama umjesno. A kad ja govorim da su novinari koji me žele upetljati u intrige nestručni i neodgovorni i da je sramotno to što rade, onda vi mislite da to nije umjesno. Vi nemate pravo biti nedodirljivi. Mislite li da je novinarsko pravo uvlačiti mene u intrige...

     - A mislite li da ja nemam pravo iznijeti svoje mišljenje o nekom novinaru i o novinarskoj struci?

     - Zašto?

     - Je li? Nema problema! Samo vi smijenite potpredsjednika Vlade. Vidite, to je ta vaša prepotencija. Novinar može što god hoće. Novinar može praviti i nered. Vi kad pokrenete kampanju jer sam se udostojao i ubezobrazio da kažem kako se novinari koji dolaze potpredsjedniku Vlade za ekonomska pitanja bave tračevima i intrigama, to je razlog da mi se skida glava. Pa stvarno nemam ništa protiv! Ja govorim o profesionalizmu novinara. Jesu li takve stvari profesionalne s novinarske strane?

     * Nisu, naravno da nisu, ali nije na vama da to govorite...

     - Ali ja ću to reći i uopće me ne zanima hoće li mi pasti glava.

     - Naravno da neće. Ali ja se imam pravo zgražavati.

 

 

     - Na ovom mjestu sam zato što je to tražio Ivica Račan. Tu sam i protiv svoje volje. Osoba sam koja ne voli napuštati Rijeku i volim mjesto gradonačelnika. Ali nakon što sam prihvatio ovaj posao, radim ga iz sve snage, svim svojim znanjem, pameću i energijom. Ne razmišljam o tome jesam li se pokajao ili nisam. Nisam iznenađen ničim što sam u Vladi zatekao, nisam iznenađen nijednom cifrom i točno znam koliko su odluke Vlade nepopularne, kako izazivaju negodovanje i koliko teško padaju radnicima. Svaki događaj sam predviđao, deset godina sam znao što se u ovoj zemlji dešava i kamo to vodi. Danas Vlada pokušava na svoje mjesto postaviti stvari, srediti kaos i nered koji je u Hrvatskoj sustavno stvaran deset godina. Nastojimo stvoriti organiziranu državu, omogućiti funkcioniranje pravnog sustava, ali znamo da će prihvaćanje takvog reda ići vrlo teško. Dio nas je dovoljno stručan da zna u što je ušao i što nas očekuje. A ja se ne okrećem za sobom, niti žalim zbog svojih postupaka i onoga što sam radio.

     - To je opet nešto što se ne želi shvatiti. Beskompromisno sam se borio i kao gradonačelnik i kao saborski zastupnik protiv toga da ministar postavlja intendanta u kazalištu koje financiraju građani Rijeke. Bio sam tu nemilosrdan, vrijeđao sam, ludovao i napadao jer sam smatrao da je riječ o pravu građana Rijeke i njihovog gradskog vijeća. Ali ja nisam osoba koja pravi nered. Ako je zakon dao ministru pravo da odlučuje, tada sam ja njegovu odluku morao poštivati.

 

 

     - Vi tako mislite, a ja tako ne mislim.

     - Zato što je ministar jasno rekao da Slobodan Šnajder ne može biti ravnatelj. To je bilo njegovo zakonsko pravo. Tu više nema rasprave i tu mi više ne možemo govoriti o tome je li Šnajder mogao ili nije mogao obavljati taj posao. Da smo mi procjenjivali da će takva biti Biškupićeva odluka, mogli smo ga prethodno imenovati vršiteljem dužnosti, jer za to nije trebala njegova suglasnost, ali nismo mogli naknadno derogirati ministrovu odluku za koju nismo ni znali da će biti takva kakva je bila.

     - Vi mislite da je pitanje kompromisnosti i beskompromisnosti u izigravanju zakona?

     - Moram vam reći da se zgražam nad takvom vašom konstatacijom. Zaista se zgražam. Ali odlično! Nemam ništa protiv da vi tako radite kad budete gradonačelnik. Očito je da me niste dovoljno upoznali. Beskompromisna borba za mene znači boriti se protiv sustava u okvirima zakona. Ja osim toga nisam nikakav anarhist.

     - Ta vaša izjava je za mene više nego šokantna. Prljate pokojnog nadbiskupa, zaista ga prljate i ja se zgražam. Nije prošlo ni deset dana kako je pokopan. S druge strane, vi prljate grad Rijeku i sve njegove građane.

     - Sjećam se. A vi nemate pravo nikome braniti da ima svoje mišljenje! Ja polazim od toga da i Crkva ima svoju politiku i svoje pravo na mišljenje. Nemate ga vi pravo oduzimati. Zašto tako ružno etiketirate?

 

 

     - Ja u njegovom mišljenju nisam vidio ono što ste spomenuli. To je prljavo i to su jako ružne kvalifikacije o čovjeku koji je umro.

     - Prihvaćam! Slobodno vi tako! Ali odmah ću vam reći: Tada sam ja isti taj klerofašist i dio istog tog klerofašističkog imidža u Rijeci!

     - Vaše riječi su toliko uvredljive da nemam ništa protiv da budem zajedno s njim. Hvala vam lijepo na tome.

     - Jesam, ali vas pitam smatrate li vi da je nered način funkcioniranja stvari u Republici Hrvatskoj?

     - Ne, bio je to Biškupić! Bio je to HDZ! Zašto o tome ne govorimo, molim vas lijepo? Zašto su zakoni bili takvi i zašto je ministar Božo Biškupić tako postupao?

     - I što je trebalo? Ne poštivati zakone? Samo zato što vi tako mislite.

     - Često stvarate čudne konstrukcije, ali lamentirajte vi slobodno! No, zašto mene petljate u to? Je li Šnajder bio izabran od strane Gradskog vijeća? Jest! Pa što onda hoćete? Zašto i s kojim pravom prljate grad Rijeku?

     -Da, da, kako da ne, samo vi i dalje lamentirajte!

 

Miljenko Jergović