Petak poslije podne najgore je moguće vrijeme za razgovor s Vesnom Škare-Ožbolt, ministricom pravosuđa. Posebno ovoga petka kad ju je čekao povratak iz Zadra u Zagreb »da malo vidim obitelj«. Dolazak u Zagreb je šoferskim predviđanjem zakazan tek za 19 sati.
No, ministrica se ne žali.

– Znala sam da ulazim u igru s mnogo poluvremena. Sada, nakon nekoliko mjeseci staža nemam pravo žaliti se ni na što. Da čujem, što vas opet zanima, nakon nedavnog razgovora za iste novine.

• Novine su danas, u petak, objavile nastavak ispisa snimljenih razgovora Mate Granića i Velimira Delonga. Ovaj puta niste ništa komentirali, čak ni činjenicu da je taj ispis zapravo nezakonito procurio iz USKOK–ova ureda.
– Nisam i neću. Moja dvostruka uloga, ministrice pravosuđa i predsjednice Demokratskog centra, eliminira me od svakog javnog komentara cijeloga slučaja. Pa mi dopustite da koristim svoja pravna znanja i da se debelo čuvam uplitanja u spor.

• Znači, čak ni činjenica da je nezakonito što dokaz s kojim USKOK raspolaže dolazi na javnu provjeru za vas ne znači ništa?
– Znači i te kako. Istraga se već vodi. Nažalost ova zemlja ima vrlo bogatu tradiciju u objavljivanju transkripata. Nadam se da će istraga uroditi plodom i pronaći tko je dao stenograme.
 

• Vi ste rekli neki dan da »je USKOK previše ozbiljna institucija da bi se poigravao Bagom i Granićem«. Nije li to klasični primjer javne sumnje u njihovu nevinost, sumnje koja prejudicira konačno rješenje.
– Niti govora. Svaki čovjek je nevin dok se ne dokaže suprotno. Što bi se dogodilo da sam rekla da USKOK to ne smije raditi. Sad bi me napali da sam utjecala na sudsku presudu. Mislim da se nitko u ovoj zemlji ne smije poigravati ni s ljudima ni s pravnom državom. To je moj stav. U ovom konkretnom slučaju moj odgovor je uvijek bio da će sud i samo sud donijeti odluku o svemu tome.

• Vjesniku ste neki dan rekli da je slučaj Bago-Granić izmakao kontroli. Kako vam to izgleda nekoliko dana kasnije?
– Loše. Institucije sistema, od sudova i tužitelja do obojice osumnjičenika »pregaženi« su medijskom obradom. Stvari idu toliko brzo i toliko strmoglavo da je jednostavno nemoguće poloviti sve konce. Nitko više nema strpljenja čekati okončanje predistražnog postupka i odluku Vrhovnog suda. Sve su »ocjene« već podijeljene, navijačke strane su zauzete. Zbog svega toga izgleda kao da je cijeli slučaj »namješten« da bi razorio dio sudskoga autoriteta, obeshrabrio dio tužiteljstva, podcijenio policijski dio posla.

• Je li bi vam bilo lakše suditi o toj aferi da nema onih »ukletih« 1,5 milijuna zaostalih predmeta?
– Ne znam. Posljednjih nekoliko ministara pravosuđa rade pod pritiskom te činjenice o zaostacima. No, nisam slučajno najavila da će za tri godine, dakle negdje pri kraju moga mandata, taj grozni zaostatak biti sveden na nulu.

• Kapa dolje za optimizam.
– Mislite? Krenula sam s upravnim nadzorom rada sudaca. To znači, krenula sam u onaj osjetljivi dio pravosuđa koji se zove radna disciplina, radna sposobnost sudaca, odgovornost za efikasnost sudova njihovih predsjednika, koji i za tu efikasnost primaju plaću. Upravni nadzor nije uplitanje u sudovanja. Upravni nadzor je htijenje da se svaki sudac suoči sa svojim učinkom. I svaki predsjednik s ukupnim rezultatom suda koji vode. Čak bih rekla da je riječ o »toploj vodi«. Desetljećima je u hrvatskim sudovima postojao sustav interne kontrole. Od provjere sudaca u pukoj radnoj efikasnosti (broj riješenih predmeta) do provjere sudačkoga znanja (broj presuda koje su pale u žalbenom postupku). Već godinama nitko na taj način nije vodio kadrovsku politiku u sudovima. Mislim da bi to trebali biti jedini pravi kriteriji.

• Sad se koristite estradnim sredstvima da biste mi dokazali da će upravi nadzor povećati efikasnost sudova.
– Zašto to mislite. Što je estradno u činjenici da se upravnim nadzorom plaća sudaca čini ovisnom o njegovu učinku. Što je to sudbena estrada ako kažem da će se 250.000 ovršnih predmeta već ove godine prijeći u nadležnost javnih bilježnika. Budući da u tim predmetima nema spora, znači ne treba ni sudac koji će u sporu presuditi. Treba, umjesto suca, predmet riješiti predočenjem vjerodostojne isprave (računa) nakon kojeg notari izdaju rješenje. A kad se to dogodi, onih 1,5 milijuna predmeta je umanjeno za jednu sedminu. I to već ove godine.

• Dali ste na velika zvona pravo predsjednika Vrhovnog suda da manje opterećenim sudovima raspodjeli predmete sa sudova koji grcaju pod pritiskom gomile sporova.
– Naravno. Vama se može to učiniti beznačajnim, ali kad 16.163 predmeta bude izuzeto iz nadležnosti zagrebačkih sudaca i podijeljeno sudovima koja ne znaju što takvo opterećenje znači, ali vas uvjeravam – to je velika stvar.

• Zapravo, vi ste s tim potezom dirnuli u zagrebačko pravosuđe. Kad se pogleda statistika, hrvatsko pravosuđe bez zagrebačkih zaostataka nije sudstvo zatrpano starim spisima.
– Točno. I zato sam odlučila da već ove godine zagrebački sudovi dobiju stotinjak sudskih savjetnika. Pravnici s položenim pravosudnim ispitom mogu učiniti mnogo na smanjenju broja zaostalih predmeta u sporovima u kojima, zakonskim odredbama, zapravo i nema spora. Znači, oni pripreme spis, a sudac ga pregleda i donese pravorijek. Znate li vi koliko to ubrzava postupke?

• Pa kad još svemu tome dodamo i kompjuterizaciju sudova....
– Znam, može to izgledati kao šala, ali činjenica da sudovi nemaju već godinama uigrani sustav upoznavanja sa sudskom praksom, onda je informatizacija sudova ozbiljan posao. Pitajte me na kraju 2006. godine, dokad će svi sudovi biti umreženi, a objava presuda na e-portalu radna obveza, što stoji iza kompjuterizacije sudova.

• Teško suce mogu zamisliti kao kompjutorske hakere, ali dobro, vjerujem vam. Posebno kad znam da ste podijelili naredbe što se sve mora u kratkim rokovima učiniti na informatizaciji zemljišnih knjiga.
– Drago mi je da je to uočeno. Dosta je bilo pregovora s gruntovnicom i katastrom. Zbog nereda u zemljišnim papirima Hrvatska godišnje gubi na desetke milijuna dolara. Stoji i strano ulaganje, dinamika ulaganja dijaspore također. Smije li se Hrvatska tako igrati s tako ozbiljnim stvarima. Po meni, to uopće nije pitanje. Dakle, u to smo krenuli i to ćemo istjerati na čistac. Posebno što se tiče spremnosti iz inozemstva da nam se kroz programe, donacijama i na druge načine stavi na raspolaganje novac potreban za informatizaciju zemljišnih knjiga.
Nedavno je zbog toga potpisan Sporazum o ustrojstvu i djelovanju baze zemljišnih podataka, izrađen je Pravilnik o bazi zemljišnih knjiga i poseban plan reorganizacije zagrebačke gruntovnice.

• Za sve to potreban je veliki novac. Odakle vam, kad ste bili zadovoljni činjenicom da je lanjski proračun za pravosuđe bio jedva desetak milijuna kuna manji od ovogodišnjeg?
– Proračun je već veći za tri stotine milijuna kuna i to je dosad najveći proračun koji je Ministarstvo ikad imalo. Novac je tu, samo treba znati iskoristiti ga. Upoznala sam ovih dana Svjetsku banku s našim planovima. I pritom otkrila da je ta bankarska institucija namjeravala u reformu pravosuđa uložiti svake godine po pet milijuna dolara. Otkrila sam da je riječ o petogodišnjem ugovoru, da je to ukupno 25 milijuna dolara, a da je godišnje Hrvatska povlačila samo po 500.000 dolara. I što je Svjetska banka zaključila? Zaključila je da se u Hrvatskoj na reformi pravosuđa ne radi ništa.
Suočena s tim jedva sam uspjela razuvjeriti bankare iz Svjetske banke da je to pogrešan dojam. Rezultat je da se Svjetska banka ne povlači iz naše pravosudne reforme, odnosno iz već ranije odobrenog zajma.
Upozoravam na činjenicu da čim Svjetska banka ima takav stav o reformi za koju je osigurala novac u nekoj zemlji, a on se ne koristi, onda se o namjeni toga novca zaključci iz banke šalju na mjesta političkog odlučivanja. Odatle i negativne ocjene naše reforme u OESS-u i na drugim mjestima. Ja to mislim promijeniti i poduzela sam korake koji će doista osigurati efikasnost pravosuđa.

• Te ocjene nisu loše zbog zamjerki reformi već zbog stanja u pojedinim oblastima. Od korupcije, do rasta konzumacije droge, od porasta uličnog pa do pritajenog organiziranog kriminala.
– Točno, kad se tako počne nabrajati manjkove društvenog stanja najlakše je doći do pravosudnih minusa. Iz te kože se ne može. No, podsjećam vas da smo s izmjenama u Kaznenom zakonu ozbiljno zakoračili prema jasnim odredbama koje će sucima omogućiti brzo i efikasno suđenje u tim najkompliciranijim predmetima.
Profesor Davor Krapac šef je radne skupine Ministarstva koja je prije mjesec dana počela raditi na novom Zakonu o USKOK-u. I slučaj o kojem smo već nešto rekli na početku razgovora potvrđuje da je i te kako bilo razloga da se taj zakon mijenja u prilog efikasnijem USKOK-u.
Već je obavljen posao na modernizaciji zakona o kaznenom i parničnom postupku s institutom nagodbe. Naravno, vidjela sam i primjedbe, posebno one koje kažu da se sustav nagodbe nije pratio i osiguranjem proračunskog novca koji valja isplatiti strankama koje su se nagodile s državom kao parničarom.
Ta primjedba je točna, ali se trenutačno više brinem za sposobnost sudaca da nagodbu pretoče u pravorijek, a manje za izostanak novca. Posebno kad se zna da ta ista država, koja odlaže nagodbu zapravo sama sebi za dvostruko povisuje trošak koji u konačnici mora platiti. A koji to proračun može podmiriti te nepotrebne dugove.

Vlado Rajić