Ivica Račan |
|---|
 |
Na Krpininu izjavu kako mu je jedan dužnosnik SDP-a navodno rekao da ja preprodajem drogu mogao bih odgovoriti u Krpininu stilu pa reći kako mi je jedan dužnosnik HDZ-a rekao da je Krpina budala. Ako taj dužnosnik to i porekne, ljudi će opet znati što je istina l Kao što ni Milošević na 14. kongresu SKJ nije uspio spriječiti raspletanje krize praveći se da problema nema, tako ni HDZ ne može izbjeći razrješenje krize u Hrvatskoj l Vladajuća struktura pred sobom ima kvalitetniju opoziciju nego jučer “Mi pokazujemo sposobnost da na odgovarajući način odgovorimo na neprihvatljivo ponašanje vladajuće strukture. Nema, dakle, čekanja.”
“Želio bih vjerovati da nećemo biti prisiljeni na napuštanje parlamenta.”
“HDZ nikako ne može biti središnja i stožerna stranka u Hrvatskoj.”
tekst
* u raspravi o oporbenoj inicijativi za formiranje istražnog povjerenstva o zloupotrebama tajnih službi, glasnogovornik HDZ-a Drago Krpina optužio vas je da sudjelujete u preprodaji droge. Doduše, pozvao se pritom na anonimnog dužnosnika SDP-a, ograđujući se da nema dokaza, ali da to čini na temelju uvjerljivih indicija, u koje spada i vaše javno priznanje da ste u mladosti probali marihuanu. Je li Krpinina optužba opomena i vama i drugima na što su sve spremni u HDZ-u kako bi zadržali vlast?
- U obrani od optužaba o zloupotrebi tajnih službi HDZ je pokazao dokle može ići. Tvrde da nema dokaza o zloupotrebi tajnih službi, ali ne dopuštaju javnu raspravu o tomu. A na što su sve spremni, pokazali su brutalno optužujući i mene i stranku za preprodaju droge. Istina, pokušavali su to staviti u kontekst indicija, tvrdeći da je navodno netko od visokih dužnosnika SDP-a rekao da Račan preprodaje drogu. Dakako, optužba je bezumna i kao takva zaprepašćujuća. No, nisam iznenađen takovim niskim padom ljudi poput Drage Krpine. Tipičan je to primjer što su sve sposobni učiniti braneći privilegij vlasti i ne shvaćajući da taj njihov pad samo ubrzava i opći pad njihove vlasti. Ovakvo neodgovorno blaćenje pojedinca i čitave stranke ne može ostati nekažnjeno, ne može proći bez adekvatnog odgovora. To govori i o tome koliko neki u HDZ-u gube glavu i svaki mogući limit u svom ponašanju. Kada to rade ljudi na vlasti, onda je to unižavanje Hrvatske. Ovakvim podmetanjima mene i moju stranku neće ušutkati, ni zaplašiti. Imamo samo argument više da se ne povučemo. Možda bi se na sve moglo odgovoriti i Krpininim stilom, pa reći kako mi je jedan dužnosnik HDZ-a rekao da je Krpina budala. Ako taj dužnosnik to i porekne, ljudi će znati što je istina.
GUBLJENJE GLAVE
* S druge strane, dojam je da ste u odnosu prema HDZ-u isuviše koncilijantni i premekani. Zašto tako često pokušavate naći zajednički jezik s njima kad su oni spremni posegnuti i za najbrutalnijim potezima kako bi spriječili oporbene inicijative?
- Iako je evidentno, po ovom ponašanju HDZ-a, da je koncilijantnost prema njima lišena osnove, da je naprosto bespredmetna, što se tiče nas u SDP-u, mi ćemo nastaviti s pristojnim i koncilijantnim ponašanjem, želeći dokazati da sudbina Hrvatske nije bahatost, sirovost, netolerancija, nego normalnost i pristojnost. No, i to što zagovaram ne potire potrebu jasnog i odlučnog odgovora na ono što urušava Hrvatsku. Naprotiv. Gubljenje glave à la Krpina samo dokazuje da smo na pravom putu. Oni time rapidno stanjuju broj svojih pristaša, jer prisiljavaju ljude, koji čak i slabo čuju i slabo vide, da jasnije razaberu kako politika koju ti ljudi mogu kreirati nije dobra, ni za njih, ni za Hrvatsku.
* Ocjena je vodstva SDP-a da su izbori jedini izlaz iz sadašnje krizne situacije u Hrvatskoj. Znači li to da vaše aktivnosti u posljednje vrijeme, pa i u okviru oporbene šestorke, imaju za cilj provociranje izvanrednih izbora?
- Izbori su apsolutno jedini izlaz iz ove situacije. Preciznije rečeno: izbori na kojima će na demokratski način biti promijenjena ova vladajuća struktura i dana šansa drukčijoj politici u Hrvatskoj. Sve što se događa u posljednje vrijeme samo su dodatni argumenti da postojeća vladajuća struktura nije sposobna nositi se sa sve težim elementima krize u koju tone Hrvatska, a kamoli promijeniti svoju politiku koja pridonosi urušavanju Hrvatske. S obzirom na karakter i dubinu krize, u SDP-u tvrdimo da izbore kao demokratski oblik izlaska iz krize valja održati što prije, ne čekajući početak sljedećeg milenija do kada se trebaju redovito održati, jer je to za tegobnu hrvatsku situaciju odviše dugo razdoblje. Za demokratsku perspektivu Hrvatske iznimno je bitno na koji način će se rasplesti kriza: da li demokratskim sredstvima i u korist demokratske perspektive, ili će se pokušati zaustaviti nedemokratskim sredstvima i na štetu demokratske perspektive. Stoga u SDP-u mislimo da je sve više argumenata za održavanje prijevremenih izbora, jer množenje problema, sve izraženije nezadovoljstvo ljudi općim stanjem u Hrvatskoj, ali i osjećajem osobne besperspektivnosti, radne, socijalne, pa i političke, prijeti masovnim i stihijskim nezadovoljstvom, koje može poprimiti i rušilačke elemente, što bi, pak, moglo dobro doći onima koji bi ga iskoristili za uvođenje reda. Zbog tih razloga tvrdimo da su izbori apsolutno jedini način zaustavljanja tonjenja Hrvatske u krizu, a prijevremeni izbori poželjni doprinos demokratskoj perspektivi Hrvatske.
NEMOGUĆI OBRAT
* HDZ je protiv održavanja izvanrednih izbora, bar tako tvrde njegovi glasnogovornici. Kako ih opozicija može prinuditi da ih raspišu?
- Mislim da je u ovom slučaju manje značajno hoće li i može li ih opozicija natjerati na prijevremene izbore. Značajnije je da situacija u Hrvatskoj iziskuje rješenje. Ako ga oni ne mogu ponuditi, a tvrdoglavo odbijaju izbore kao demokratski rasplet krize, riskiraju da budu povijesno odgovorni za ugrožavanje hrvatskih državnih i nacionalnih interesa. Gubljenje izbora nije najgore što se može dogoditi jednoj stranci, valjda je daleko gore ako ona svojim postupcima uništi demokratsku perspektivu vlastite zemlje. Vjerujem, međutim, da i u vladajućoj stranci ima dovoljno domoljubne i demokratske svijesti koja neće dopustiti da dođe do takvog razvoja događaja. Upravo se u ovakvim kriznim situacijama iskazuje – u odnosu na demokraciju – stvarno ili lažno opredjeljenje jedne stranke, u ovom slučaju HDZ-a. Pritom je jasno da bi HDZ morao napraviti iznenađujući obrat u svojoj politici kako bi promijenio svoju gospodarsku politiku, kako bi se prestao identificirati s Hrvatskom, kao bi umjesto autokratske vlasti u stranci i vladajućoj strukturi ponudio toleranciju i dijalog. Ne bih imao ništa protiv ako bi se takav začuđujući obrat dogodio. No to je nemoguće, zar nas u to iz dana u dan ne uvjeravaju...?
* Nije li čekanje na obrat u HDZ-u opasno za opoziciju, pa i za SDP, jer bi moglo rezultirati razočaranjem i gubljenjem podrške birača koji su sve nezadovoljniji situacijom u Hrvatskoj?
- Ne vidim da netko nešto čeka, a posebno ne SDP. Mi u SDP-u ne mislimo da određene struje, pa i konflikti u HDZ-u, mogu riješiti probleme. I te kako smo svjesni toga da nitko i ništa u HDZ-u ne može obaviti oporbeni posao. Zato nema te opasnosti o kojoj govorite, bar što se tiče nas u SDP-u, a mogu reći da je sada nema ni u oporbenoj šestorki. Mi pokazujemo sposobnost da na odgovarajući način odgovorimo na neprihvatljivo ponašanje vladajuće strukture. Nema, dakle, čekanja.
PROBLEMI POD TEPIHOM
* Vaše inicijative i prijedloge promjena, međutim, HDZ neprestano blokira i pokušava marginalizirati. I na ovotjednom zasjedanju Sabora učinio je to s vašim prijedlozima izmjena izbornog zakona i zahtjevom za osnivanjem istražnog povjerenstva o zloupotrebama tajnih službi. Kako ćete reagirati na takve njihove postupke?
- Problemi koji potresaju Hrvatsku doista su golemi i govore o dimenziji krize. Afere se množe, a vladajući vrh se ponaša kao da se ništa ne događa. Sliči mi to na Miloševićevo ponašanje na 14. raspadajućem kongresu SKJ, kada je, nakon što smo Slovenci i mi napustili kongres, rekao: ništa, neka ih, neka idu, uspostavimo novi kvorum i nastavimo mirno s radom. Kao što Milošević tada nije uspio spriječiti raspletanje krize praveći se da problema nema, tako ni HDZ ne može izbjeći razrješavanje krize u Hrvatskoj. Iako to neprestano čini, HDZ ne može unedogled probleme gurati pod tepih i sprječavati raspravu o njima. Nemoguće je to učiniti u ovako teškoj gospodarskoj situaciji, u situaciji kada se osjećaj besperspektivnosti sve više širi među hrvatskim građanima, kada je sve evidentnija kriza institucija vlasti i kada se gotovo svakodnevno događaju afere koje najzornije o svemu tome govore. Kada neki od najvažnijih državnih dužnosnika, prvih Tuđmanovih suradnika, podnesu ostavke s obrazloženjem da to čine zbog zloupotreba tajnih službi u političke svrhe, nitko se unedogled ne može pretvarati kako se ništa ne događa. Rasprava o tako krupnim problemima može se privremeno izbjeći, može se proceduralnim manipulacijama privremeno zaobići javna parlamentarna rasprava o njima, kao što je to i ovaj put učinio HDZ, ali i za to ima odgovora. Opozicija koja drži do sebe ne može na to pristati. Odgovornom i ozbiljnom dijelu opozicije danas je apsolutno jasno da i ona snosi svoj dio odgovornosti za stanje u zemlji i za njezine demokratske perspektive. Kako je ta svijest danas jača nego jučer, ne može se više računati s neadekvatnim ponašanjem opozicije u ovakvim kriznim situacijama.
ALIBI ZA REPRESIJU
* Što ćete u konkretnom slučaju poduzeti?
Možda naš odgovor neće odmah zadovoljiti sve više s pravom nezadovoljnih ljudi u zemlji, ali on je primjeren trenutku i mislim da je djelatan, jasan i upozoravajući. Možemo mnogo toga učiniti dokazujući da se ne mirimo s blokiranjem Sabora od strane HDZ-a i njegovim daljnjim potiskivanjem na političku marginu. Pokazat ćemo da u tome ne sudjelujemo. Ostavkama, na primjer, na sve dužnosti, i na druge načine. Strpite se, jasan odgovor opozicija će dati u četvrtak, 12. studenog u 11 h.
* Zašto niste radikalnije reagirali i napuštanjem Sabora izazvali parlamentarnu krizu te na taj način pokušali isprovocirati prijevremene izbore?
- Političku borbu valja voditi svim demokratskim sredstvima, ne preskačući nijedno koje može pomoći. S krajnjim potezima valja oprezno baratati. Bez sumnje, jedan od radikalnijih poteza je i napuštanje parlamenta. No, za to uvijek ima vremena. Osobito stoga što napuštanje parlamenta ne može biti kratko i privremeno, kao što se to događalo, jer privremeno odlaženje pa vraćanje u Sabor može biti bumerang za onoga koji to čini. Kada opozicija jedanput napusti parlament, onda se u ime vlastitih argumenata u njega ne može vratiti prije novih izbora, prije postizbornog uspostavljanja novoga parlamenta. Za takvo što ima vremena i želio bih vjerovati da nećemo biti prisiljeni na takav potez.
* Može li se, međutim, dogoditi da se prije takvog parlamentarnog raspletanja krize i prije izbora nezadovoljstvo ljudi rasplamsa i pretvori u otvorenu i spontanu uličnu pobunu i demonstracije?
- Da, to je moguće. Na to i upozoravamo, nadajući se i želeći pridonijeti kako se to ne bi dogodilo. Bilo bi dobro kada bi se kriza rješavala u demokratskim institucijama ove zemlje, jer kad se stihijski pokazuje nezadovoljsto, onda uvijek postoji opasnost da se ono, na jednoj strani, pretvori u rušilačku snagu, a na drugoj u alibi antidemokratskom dijelu vlasti da u obrani poretka posegne za represijom. Upravo zato inzistiramo da se uspješno hrvanje s krizom dogodi u demokratskim institucijama i na njihovu korist. Oni bi bili demokratski izlaz iz krize i očekujemo da će i eventualno još veće nezadovoljstvo ljudi legitimirati takav izlaz, a da se neće iskazati kao rušilačka stihija koja može biti i zloupotrijebljena za represiju.
* U slučaju da ipak dođe do spontanog iskazivanja nezadovoljstva ljudi, je li opozicija sposobna oduprijeti se represivnoj reakciji vlasti?
- Svime što radimo mi prije svega pokušavamo izbjeći rušilačko iskazivanje nezadovoljstva. Unatoč prijetnjama kojima smo izloženi, pa i ovim najnovijima, nismo ustuknuli i vjerujem da nećemo. Time jasno pokazujemo ljudima da postoji alternativa koju valja podržati, a ne na sirovi način izbaciti nezadovoljstvo na ulicu. Sigurno je i da upravo takovu situaciju imamo na umu kada ovih dana iskazujemo svijest da na neprihvatljiva ponašanja vladajućeg vrha moramo adekvatno odgovoriti. Utoliko vladajuća struktura pred sobom ima kvalitetniju opoziciju nego jučer, a činjenica da opozicija danas pokazuje veliku vitalnost i snagu povratno govori o velikom demokratskom potencijalu Hrvatske. Težina problema koje treba rješavati u ovoj zemlji nameće potrebu okupljanja svih demokratskih snaga i to je naše iskreno strateško opredjeljenje. Velika je vjerojatnost da Hrvatsku očekuje i kohabitacija vlasti. To razdoblje može biti bremenito brojnim opasnostima, no opozicija mora prihvatiti i taj izazov i iskušenje.
ZAROBLJENI TUĐMAN
* No, i afera SIS pokazuje da predsjednik Tuđman i HDZ nemaju namjeru mijenjati suštinu svoje vlasti. Iako su Šarinić i Gregurić za zloupotrebu tajnih službi optužili jednu od frakcija HDZ-a, rasplet krize u HDZ-u i njihovo kažnjavanje sugerira zaključak kako su takve protuzakonite metode imanentne djelovanju cjelokupnog HDZ-a. Zašto pojedinci iz HDZ-a, kad se i upuste u obračun s pojedinim devijantnim pojavama u stranci i vlasti, iz svega izuzimaju Tuđmana? Je li na taj način išta moguće promijeniti u funkcioniranju državne vlasti?
- Prvo, oni su bili Tuđmanovi suradnici. Drugo, politika HDZ-a je politika koju uvelike kreira jedan čovjek, i prihvaćanje te politike je bilo prihvaćanje tog čovjeka. Odatle je i razumljiv poseban odnos tih ljudi prema Tuđmanu. Na drugoj strani, i oni su valjda osjetili da je Tuđman sve više zarobljenik one strukture koju je sam proizveo i onih interesa koje je sam promovirao. Postaje transparentno da Franjo Tuđman postaje njihov zarobljenik upravo onda kada bi se od njih odmakao, kada bi ih pokušao gurnuti u stranu suočen sa problemima koje treba riješiti, ili sa odnosima koje treba uspostaviti u Hrvatskoj, i Hrvatska sa svijetom, a te strukture su tome prepreka. Očito je da je riječ o ljudima koji su mislili da je Tuđman moćniji nego što jest, a od njega su odlazili onda kada su shvatili da to nije tako, pa se razočarali, među ostalim, i u njegovu moć. No, irelevantno je kakvi su sve sukobi interesno ili politički motivirani unutar HDZ-a. Od toga je važnija činjenica da HDZ pokazuje nesposobnost da svoje unutarnje sukobe demokratski svlada, jer je onda logično da teško može pridonositi demokratskom životu Hrvatske. Činjenica je da HDZ nikako ne može biti središnja i stožerna stranka u Hrvatskoj. Najnoviji razvoj pokazuje da je riječ o jednoj iznimno ideologiziranoj desnoj stranci, a ne nekakvoj stranci političkog centra, da se radi o stranci koja je autokratski vođena i zato je znala biti efikasna. Stoga smo u SDP-u još ranije zaključili da se poželjni korak u demokratskom jačanju Hrvatske ne može prepustiti HDZ-u i kalkulaciji o odnosu snaga u njemu, čekanju koja će struja pobijediti. Nikakva transformacija HDZ-a ne može učiniti ono što mora učiniti opozicija. Transformacija u HDZ-u nije moguća, a ako je i moguća, ona ide u negativnom pravcu, što se sada uvelike događa. Već dulje ističem da se u demokratskom raspletu hrvatske krize opozicija mora oslanjati na sebe samu, a ne na HDZ, ili nekoga u HDZ-u. Razvoj događaja u HDZ-u samo je pokazao da je takova orijentacija ispravna. Nju danas prihvaćaju i oni u opoziciji koji su do jučer možda kalkulirali da će demokratskom iskoraku Hrvatske pridonijeti sukob određenih struja u HDZ-u, ili netko u HDZ-u, nudeći umjereniju politiku od one koju rigidno izražava predsjednik HDZ-a. Način rješavanja sukoba u HDZ-u i njih je uvjerio da se na neke demokratske procese u HDZ-u ne valja oslanjati. Dodao bih, a zašto i bismo se i oslanjali, ako imamo demokratske izbore i možemo lošoj politici HDZ-a suprotstaviti bolju alternativu.
IZOLACIJA NIJE MOGUĆA
* Afera SIS pokazuje da unutar HDZ-a i vlasti postoji moćna struktura koja je po svaku cijenu i svim sredstvima spremna braniti stečene pozicije. Možete li se i kako ćete se s njom nositi?
- Nema sumnje da unutar HDZ-a i vlasti postoji realna struktura koja želi zadržati vlast po svaku cijenu. Na to treba stalno upozoravati. Treba stalno upozoravati na njezino protuustavno i protuzakonito djelovanje.
* Je li to dovoljno?
- Bio bih jako zabrinut kada ne bi bilo demokratskih izbora. Naime, mislim da oni u vladajućoj strukturi koji po svaku cijenu žele zadržati vlast, pa i falsificiranjem volje građana, zloupotrebom vlasti i pojedinih njezinih institucija i slično, ipak podcjenjuju nekoliko faktora. Oni mogu nanijeti zlo, ali ne mogu uspjeti. U to sam duboko uvjeren. Oni mogu demokratskoj perspektivi Hrvatske postaviti neku prepreku, ali je ne mogu anulirati. Oni podcjenjuju demokratsku zrelost Hrvatske i sve masovnije nezadovoljstvo ljudi njihovom politikom, podcjenjuju nezadovoljstvo i onih koji su i na ratištu pridonijeli stvaranju Hrvatske; podcjenjuju domoljublje i demokratsku svijest i unutar institucija klasične države, poput policije i vojske; napokon, previđaju da danas u Evropi nitko ne može biti jučerašnja Albanija, izolirana od demokratske Evrope. Stoga je dobro upozoravati na tu strukturu i takvo ponašanje, ali ne i širiti uvjerenje da mogu na dužu stazu nešto krupno učiniti. Mogu poneko zlo napraviti i zato u hrvatskom parlamentu i zahtijevamo više kontrole, koja bi spriječila da taj dio vladajuće strukture ne ode predaleko. Sve ostalo će na izborima doći na naplatu.
Zoran Daskalović |
||||||
