S potpredsjednikom Vlade i ministrom zdravstva i socijalne skrbi Andrijom Hebrangom, o pitanjima iz dvaju njegovih »resora«, zdravstvenog i gospodarskog, razgovarali smo dan nakon burne sjednice Sabora na kojoj je branio odgađanje (ne odustajanje, upozorava!) od proglašenja ribolovno-ekološke zone.
Pitanja smo izvukli iz tih događaja i poteza koje javnost pažljivo prati, a katkad dočekuje i »na nož«.
I za ovaj razgovor Hebrang je rekao da će biti povod novim napadima na njega, ali on je spreman, jer njegova načela »red, rad i poštenje« uvijek izazivaju otpor.

Dakle, zašto se tako gorljivo »odgodilo« zaštititi naše more i ribare, nakon što se prije izbora još gorljivije napadala bivša vlast zbog pomanjkanja hrabrosti da proglasi gospodarski pojas? Nije li to popuštanje diktatu?
– Nema tu nikakvog diktata. Kad sam raspravljao s MMF-om o zdravstvu nisu ništa naređivali, već su samo pokazali svoje kriterije. Na nama je samo da se opredijelimo jesmo li za Europu ili Balkan. Ulazak u EU znači puno odricanje, promjena navika, ponašanja i mnogih zakona, pa tko prođe može računati na boljitak.
Ne znam ni jednu članicu EU koja želi »van«. Odgoda »zone« na pravcu je programa izbjegavanja grešaka na putu u Europu. Jer, vrlo brzo ćemo vidjeti, kad se uspostavi Schengenska granica sa slovenske strane, što znači biti izvan. Više puta neizravno smo dobili upozorenje, »izraze žaljenja« što je odluka o ekološko-ribolovnoj zoni donesena bez konzultacija sa susjedima. Zadnje takvo upozorenje bilo je u samom avisu. Ocijenili smo da nema razloga žrtvovati sve ono što su do sada napravile i Račanova i Sanaderova vlada, kao i one ranije i vratiti se u »uniju Zapadnog Balkana«. Uvjeren sam da 17. lipnja slijedi dobivanje statusa kandidata s određivanjem termina za pregovore što je još jedan od povijesnih datuma hrvatske države.
 

• Nije vam baš bilo lako zastupati takvo obrazloženje...
– Nije, ali samo zato što su to pokušale iskoristiti neke stranke za političke poene, a ja sam za otvoreni razgovor čak i ako se zbog toga trpe udarci. Odluka o ribolovno ekološkom pojasu imala je predizborni politički i deklarativni karakter, a izazvala je i prije primjene čitav niz problema sa susjedima, jer nije bilo dogovora.
Istina je da bi zabrana izlova na godinu dana dobro došla, ali možemo li nad eksteritorijalnim vodama donositi jednostranu odluku koja bi bila i zapreka za 17. lipnja?

• Kakav će biti rebalans proračuna kojeg je najavio ministar financija Ivan Šuker i hoće li to povećati javnu potrošnju i probiti planirani deficit?
– Vlada je prihvatila granicu od 4,5 posto, jer i to je jedan od ispita na putu u Europi. Prošla Vlada, kako sam i ranije tvrdio i zbog toga trpio napade, a potvrdio je ovih dana i MMF, ostavila je deficit puno veći od deklariranog zbog čega ove godine moramo uložiti dvostruke napore da bi odgovorili uvjetima. No, na prigovor da pristajemo na direktive MMF-a moram reći da to nisu direktive, već načela koja prihvaćaš ili odbijaš. Vlada se odlučila ne samo za granicu od 4,5 posto, već je to prihvatila unatoč prekoračenju troškova prošle Vlade. U EU mogu samo zemlje s tri posto proračunskog deficita i mi ambiciozno planiramo dogodine četiri posto, godinu dana kasnije tri. Za to je potrebna strašna financijska disciplina i otpori će biti veliki, slično kao i za vrijeme stabiliziranja kune. Stoga, prije nego što mi uđemo u Europu, Europa mora ući u nas. Rebalansa će, dakle, biti, ali proračun ostaje u istim okvirima, samo će doći do preusklađivanja rashoda.

• Hoće li trpjeti obični ljudi?
– Stabilizacija proračuna uvijek ima dugoročno dobre efekte za gospodarstvo, ali može biti kratkotrajnih poteškoća. To ne znači manje plaće u državnim službama, niti socijalna prava, ali moguće je smanjivanje prava na području zdravstvene zaštite, jer je to najveća stavka u proračunu.

• Odustali ste i od predizbornog obećanja o sniženju PDV-a, do kada?
– Kad smo pripremali predizborni program, nismo očekivali 6,5 milijardi kuna neprikazanih rashoda u proračunu, a to još ni nije sve. Deficit je već sad oko 5,9 posto. Da smo ostali pri smanjenju PDV-a, smanjili bismo proračunske prihode i zadržali ovakav platni deficit, ali to bi bio odmak od pregovora s EU. Oporba kaže da je to samo izgovor, ali to otpada nakon što je Dmitri Demekas potvrdio sve naše nalaze. Stoga smo morali ovako postupiti.

• Kakvi će biti prvi potezi najavljene porezne reforme?
– Oni koji neće odmah izazvati smanjenje priljeva novca, ali prije svake promjene i odluke treba simulirati model.

• Hoće li biti smanjenja investicija kako najavljuju neki analitičari?
– Morat ćemo usporiti HŽ, ali sam optimist što se tiče ukupnih investicija. Osim državnih, iz proračuna, postoje i privatne i inozemne.
U pet mjeseci ova je Vlada puno učinila na privlačenju tih investicija posebno u okrupnjavanju domaćih investitora i na njihovu ulasku u velike projekte, te dolasku stranaca. Nema dana da se ne pojavi neka delegacija, a i malo prije sastao sam se s jednom koja predlaže lijepi paket investicija. Važno je ovdje istaknuti da u pet mjeseci gospodarski pokazatelji nisu pogoršani iako smo u situaciji da smanjujemo proračunske rashode.
Lagano raste i industrijska proizvodnja i izvoz, a uvoz i nezaposlenost stagniraju što potiče investitorski duh.

• A što je s aranžmanom s MMF-om, i o kojem se iznosu radi?
– Pripreme su u završnoj fazi i ministar će ga potpisati sljedeći tjedan, a oko ostalog se još pregovara.

• U kojoj fazi su pregovori o povratu duga umirovljenicima?
– Taj dug je nastajao godinama i ne može biti vraćen preko noći, ali proces je počeo. Koliko dugo će trajati ovisi o gospodarstvu i prihodima proračuna. No, istina je da su umirovljenici, iza branitelja, najviše platili posljedice rata. Slijedi ih pola milijuna ljudi koji su ostali bez posla, itd. Mislim da su umirovljenici svjesni stanja i nisu tek tako pristali na dosadašnja odricanja.

• Nakon pet mjeseci što ste postigli u zdravstvu obzirom na predizborna obećanja? Na primjer, u vezi sa zaustavljanjem nekih investicija?
– Nisam to mogao obećati, jer nisam imao uvid u stanje investicija, a nemam ni danas. Evo, prije pola sata saznao sam za ugovor po kojem Ministarstvo plaća 35 posto obnove Varaždinskih toplica, oko šest milijuna kuna. Sva moja predizborna obećanja temeljila su se na javnosti poznatim činjenicama, a tek s preuzimanjem Ministarstva vidio sam da nema financijskih podataka na jednom mjestu. Izgubili smo puno vremena tražeći ih, jer bez precizne analitike i financijske discipline ne možemo ništa početi. Prošli tjedan, pak, dva informatička stručnjaka pokazala su mi svoje ugovore o 1,2 i 1,3 milijuna kuna koje bi država trebala platiti ove godine, a nismo ih predvidjeli u proračunu. Sad sam doznao i za neke sporazume sa županijama, a Reineru, novom ravnatelju KBC Zagreb, prošli tjedan iskrsnuo je račun od 45 milijuna kuna. To je otprilike mjesečna plaća za 3000 ljudi.

• Zvuči nevjerojatno. Hoće li netko odgovarati za to?
– Nije moje da procjenjujem odgovornost, već da financije dovedem u red, no da odgovorim na pitanje o tome što smo napravili. Što se tiče organizacije i konsolidaciji financija, nekoliko je problema. Primjerice, bolnicama po županijama upravljaju lokalne vlasti, a novac je u HZZO-u. Ali značajna je svota decentralizirana, ove godine 600 milijuna kuna, namijenjena investicijama i investicijskom održavanju, a ne tekućem poslovanju. Zato je došlo do neracionalnog trošenja, pa je tako jedna mala županijska bolnica kupila strahovito skup 16-slojni CT kojeg ne može potpuno iskoristiti. Jedna još manja bolnica nabavila je nepotrebno skup rendgen kakvog nemaju ni vrhunske klinike. U organizacijskom smislu pogrešna je bila i centralizacija domova zdravlja. I to se mora mijenjati, ali ne preko noći, već nakon analize i rasprave kojoj se još nismo stigli posvetiti za vrijeme konsolidacije financija.

• Zbog loših pokazatelja proglasili ste krizu u zdravstvu i pokrenuli oštre mjere. Istodobno ne mijenjate instrumentarij upravljanja sustavom...
– Prvi kvartalni račun s dramatično lošim pokazateljima, rezultat je proračuna, kadrovskih i organizacijskih rješenja bivše vlade. Naše rezultate vidjet ćemo tek 1. lipnja. Obveze bolnica u prvom kvartalu veće su u prosjeku za 39,6 posto, potrošnja lijekova na recept 18 posto, u dopunskom osiguranju 97,4 posto! Nastavimo li istim tempom do kraja godine imat ćemo šest do sedam puta veći proračunski deficit u zdravstvu i moguću blokadu opskrbe lijekovima. Uvodimo stoga strogu financijsku kontrolu i mijenjamo ponašanje. HZZO je odredio dvadesetak novih odrednica za ugovaranje poslovanja sa zdravstvenim ustanovama među kojima su obvezne evidencije rashoda po odjelu, liječniku, lijeku, terapijskom postupku, stroga kontrola obračuna usluge i troškova. U svakoj bolnici je i službenik HZZO-a s pravom uvida u sve račune, itd. Svaki mjesec analizira se poslovanje i zajednički rješavaju problemi. Počeli smo i pregovore s proizvođačima i dobavljačima lijekova radi snižavanja cijena generičkih lijekova za 30 posto.

• Što će biti s dopunskim zdravstvenim osiguranjem?
– U tranzicijskim zemljama osiguranici sudjeluju u plaćanju lijeka u prosjeku 30 posto, kod nas 12 posto - zbog dopunskog osiguranja. Takvo nam osiguranje ne treba, no moguće promjene ovise o političkom i društvenom konsenzusu. Pripremit ćemo o tome dokumentaciju i uputiti ju na raspravu.

• Što će se promijeniti za osiguranike?
– Ovisi o tome za kakvu se odluku opredijelimo. Uvede li se participacija sigurno će pasti potrošnja lijekova. Hoće li to biti na povoljan način za osiguranike ovisi o odluci: racionalizacija ili ukidanje prepisivanja lijekova. Potonje bi bilo loše za pacijente, no važno je ušteđeno usmjeriti na primjer u moderne tehnologije, prije svega u obnovu stare tehnologije.

• Hoće li biti još smjena ravnatelja, pa i novopostavljenih pokaže li se da ne mogu pozitivno poslovati u danim uvjetima?
– Na sastanku s ravnateljima ovih dana rekao sam da me uopće ne zanimaju njihova politička uvjerenja, niti tko je novi ili stari ravnatelj. Bitno je spasiti sustav, a dokazivati se moraju svi. Ravnatelj koji u akutnim bolnicama počinje odbijati bolesnike znači da nije svladao abecedu upravljanja bolnicama, nabavljati putem nadmetanja, ne gomilati lijekove i potrošni materijal u skladištima, itd.

• Kažu da nema zdravstva u svijetu koje ne pravi gubitke...
- Istina, jer rast cijena usluga u zdravstvu je veći od rasta BDP-a, što netko mora platiti. Ili pacijenti ili proračun, a onda moramo smanjiti plaće državnim službenicima, učiteljima, policiji, mirovine... Ja sam za to da se odbace rješenja koja štete pacijentima i da se okrenemo proizvođačima i njihovim profitima.

• Što će biti s investicijama u zdravstvu?
– Ove su godine veće nego ikad računamo li 600 milijuna decentraliziranih sredstava i 200 milijuna iz Državnog proračuna. Velik dio je za obnovu zastarjele opreme. No, lani je kupljeno spiralnih CT-a za šest bolnica, na Rebru se krenulo u investiciju od 88 milijuna eura a u Vukovarsku bolnicu se nije uložilo ništa. Na Rebru gradimo gigant, novcem dostatnim za dovršenje pola Sveučilišne bolnice u Blatu, a Riječka bolnica muku muči na tri udaljene lokacije. Investicije da, ali stručno dogovorene, a ne kao interes pojedinih grupa. Nećemo prekidati gradnju na Rebru, ali ćemo neke stvari temeljito rekonstruirati, jer to je prototip investicije kakve ne treba raditi: bez izvedbenog projekta i do kraja nepoznatog sadržaja. Vladino jamstvo ovdje je protuzakonito.

• Biomedicinsko središte na Šalati?
– To je projekt u nečijoj mašti, ali ne i u dokumentima, no to je stvar Sveučilišta. Pravo biomedicinsko središte umalo je počelo prije 20 godina sa Sveučilišnom bolnicom kao centrom medicinske edukacije, u koju je »utučeno« oko 100 milijuna eura. S gradnjom te bolnice Šalata gubi smisao to prije što nema konsenzusa struke i vlasti. Sveučilišna bolnica utemeljena je opet kao jedan od prioriteta i meni je to već treći put da sam uvučen u oživljavanje tog projekta.

• Što je s reformom zdravstva?
– Nema ni jedne zemlje u svijetu u kojoj reforma zdravstva ikad prestaje. Riječ je o stalnoj prilagodbi socijalnim, političkim, gospodarskim i stručno-medicinskim promjenama. Eto, mi smo sad uveli organizacijske promjene u upravljanju bolnicama.
Što se tiče sustava osnovali smo radnu grupu za izradu nacionalne strategije zdravstva, te 10 stručnih grupa za strategiju razvoja raznih područja zdravstva.

Model javno-privatnog partnerstva protiv rasprodaje hrvatske imovine

• Kod Sunčanog Hvara Vlada još kani primijeniti model javno-privatnog partnerstva?
– Velik sam zagovornik tog modela. U Fondu za privatizaciju imamo još 300 poduzeća koje brzo treba privatizirati, ali među njima ima takvih koje ne bi trebalo privatizirati na »klasični« način. To su ona koja imaju manju vrijednost od onih koja bi u kraćem vremenu postigle veći uspjeh na tržištu, hoteli u kojima su bili izbjeglice i druga. To smo pripremili osim za Sunčani Hvar i za Adriatic d.o.o. (vojna odmarališta i objekti Kupari, Baško polje, itd.). Ova Vlada nije za rasprodaju hrvatske imovine, osim za komercijalnu prodaju i drugo komercijalno iskorištavanja među kojima je i javno-privatno partnerstvo koje se može primijeniti i na neturističke objekte, primjerice Aerodrom, Sveučilišnu bolnicu, itd. U Hrvatskoj smo ga prvi put primijenili na cementari Koromačno s odličnim rezultatima u gospodarskom, ekološkom i proizvodno-financijsko smislu. Taj model je i pravno utemeljen u Zakonu o uzajamnim odnosima u poglavlju o ortaštvu.

Protivnik sam privatizacije bolnica

• Kad će doći bolja vremena za pacijente? Liste čekanja su sve duže, danas je opasno razboljeti se...
– Liste su duge, ali ne za akutne bolesti koje se primaju odmah. Liste su inače problem svih socijalnih sustava u kojima cijena usluge nije tržišna, jer jedino tako mogu biti dostupne svima. Imamo staru i radimo novu snimku stanja na listama nakon čega su moguća tri rješenja: reorganizacija sustava iznutra, koja je i počela, i - ovisno o priljevu sredstava - nove financijske injekcije i ugovaranje s privatnim liječnicima.

• Što je općenito s privatizacijom zdravstva?
– Protivnik sam privatizacije bolnica, jer podjednaka dostupnost zdravstvene zaštite za sve temelj je socijalno svjesne države. I u Njemačkoj je privatno manje od 10 posto bolnica. Prošla vlast počela je, međutim, potiho privatizaciju bolničkog sustava, bez zakonskih promjena, ulaskom privatnih zakupaca i dopunskih osiguranja u sustav, ali mi nismo za to zbog niskog standarda. Naši građani ne bi mogli plaćati skupi bolnički smještaj. No, jesam za privatizaciju u primarnoj zaštiti koja je, uz mala ulaganja, već dala dobre rezultate. Problematična je racionalizacija osiguranja, jer kod nas zdravstvo nije samo socijalna, već nažalost i politička kategorija. Oporba, i ova i ona u kojoj sam bio i ja, zbog vlastitih interesa »lupa« po vlasti pri bilo kakvom pokušaju promjene i to sputava svaku ozbiljniju stabilizaciju. A pravilo je samo jedno: neka zdravstveno osiguranje ostane na državnoj razini, ali što dalje od vlade, kao što je njemačka Krankenkassa, slovensko Zavarovalno društvo, itd. Tim smo putem krenuli devedesetih kad smo od SIZ-ova vezanih uz politiku napravili zdravstveni fond (HZZO) i pomalo ga odmicali od vlasti, do prije četiri godine kad prelazi u Državni proračun što zapravo dokida državno osiguranje. Loše je to što je HZZO zapravo odjel Ministarstva financija čije šefove imenuje vlada. U Sloveniji upravno vijeće postavlja skupština osiguranika, a direktora upravno vijeće, dobri su s ministrom, ali mu nisu podređeni. Odlučuju bez politike, bez stranačkog predbacivanja, deficit im je 3,0 posto, pa su eto ušli i u EU. Mi smo jako daleko od toga.
Biserka Lovrić i Adriano Milovan