Uskok, državna revizija i upravni nadzor Ministarstva unutarnjih poslova proteklih dana »češljaju« poslovanje i rad Hrvatskog centra za razminiranje (HCR). Nepravilnosti u radu upravni nadzor MUP-a nije našao, dok se rezultati Uskoka i državne revizije još uvijek čekaju. O eventualnim propustima u radu te budućoj, ali i prošloj poziciji HCR-a razgovarali smo sa ravnateljem HCR-a Otom Jungwirthom.
• Pribojavate li se rezultata istrage obzirom da su u proteklim godinama pronađene nepravilnosti u radu?
- Ne, zašto bih se bojao. Meni istrage na jedan način i odgovaraju jer će se konačno vidjeti da se sve radilo po pravilima. Činjenica je da su u proteklim godinama, dok nisam bio u HCR-u, dakle do kraja 2002. godine, pronađene neke nepravilnosti. Tada je upravni nadzor MUP-a iznio određene zaključke koji su se jednim dijelom odnosili na nepravilnosti rada HCR-a, ali i na nedorečenosti u sustavu.
• Točno, no za nepravilnosti u HCR-u nitko nije odgovarao?
- Zato jer nisu utvrđene povrede u radu pa nitko od nadzornika nije smijenjen. No na temelju MUP-ova zapisnika upravnog nadzora donijeli smo nove procedure rada, odnosno standardne operativne postupke koji do zadnjeg detalja reguliraju postupke. To nam je otklonilo cijeli niz problema. Također, na temelju tog zapisnika promijenjena je podzakonska regulativa i definirani su neki elementi, poput razlikovanja tehničkog izvida i razminiranja. Tako HCR više neće raditi tehnički izvid, nego samo opći. A rad općeg izvida smo intenzivirali te smo povećali broj timova, sa 9 na 20.
Hrvatska se može pohvaliti da ima jedinstven sustav razminiranja. Jedina smo zemlja koja, u najvećem dijelu, sama rješava minski problem. Osim toga, dobijamo priznanja na svjetskoj razini. Intenzivirana je suradnja HCR-a i međunarodnih faktora, ali i s državama koje također imaju minskih problema
|
• No što će biti s površinama koje su vraćene zajednici na sigurnu uporabu do 2003. godine, a koje nisu prema propisima?
- Postoje određene površine koje su od 1996. do 1998. godine razminirane te nisu certificirane po sadašnjim propisima. One su ovih dana, a u sklopu provođenja općeg izvida, posebno provjeravane da se vidi koriste li se ili ne. Ako se koriste znači da nema mina, no one koje se ne koriste, tek ćemo vidjeti što ćemo s njima. No tu nema problema što se tiče sigurnosti, nego samo papira.
• Postoje privatne tvrtke koje imaju kaznene prijave, a koje i dalje rade poslove razminiranja za HCR. Zašto?
- Nije HCR dao njima ovlasti za rad niti mi ih možemo oduzeti. Činjenica je da je tu riječ o pitanju odgovornosti i smatramo da to nije adekvatno zakonski riješeno. To bi pitanje trebalo riješiti u novom Zakonu o razminiranju. No tu je također i odgovornost samih pirotehničara pa i HCR-a.
• Kolika je površina još uvijek minski sumnjiva?
- Procjena je da je 1350 četvornih kilometara minski sumnjivog prostora, odnosno 12 županija. No mislim da je zaista minirano stotinjak četvornih kilometara jer posjedujemo 8500 zapisnika sa 274.000 mina koje pokrivaju površinu od 85 četvornih kilometara.
• Hoće li Hrvatska biti razminirana do 2010. godine?
- Ne znam hoćemo li stići razminirati Hrvatsku do 2010. godine te tako ispoštovati Ottawsku konvenciju.
• Pa do nedavno ste govorili kako će Hrvatska biti razminirana do tada?
- Sigurno je da to možemo učiniti, no bit će nam potrebna znatno veća financijska sredstva. Predložit ćemo Vladi i Saboru što je sve potrebno da do te godine bude uklonjena sva minska opasnost. No to zahtijeva znatno povećanje sredstava, oko 700 do 800 milijuna kuna godišnje. Ove je godine HCR-u iz državnog proračuna dodijeljeno 1250 milijuna kuna za potrebe razminiranja. No ove će se godine najvjerojatnije raditi revizija Ottawske konvencije, a nova nacionalna strategija o protuminskom djelovanju će biti ponuđena Vladi do kraja listopada.
• Najavili ste i do kraja godine konačno definiranje minski sumnjivih površina?
- Da, to će sve biti na Vladi do listopada. Također, svih će 37 općina, po dovršetku općeg izvida, dobiti kartu sa stanjem minski sumnjivog prostora. Također, svi će se prostori obilježiti znakovima.
• Prema vašim riječima ispada da je HCR-u trebalo šest godina da dobije ulogu koju je trebao imati od početka?
- HCR je počeo rad s nekoliko ljudi da bi sad imao 140 zaposlenih. Tijekom prošle godine mi smo se trudili regulirati standardne postupke, educirati zaposlene. Od rujna 2003. do sada smo postavili oko 2000 tabli s oznakom minske opasnosti. To je više nego što je postavljeno u cjelokupnom radu HCR-a. Osim toga, konačno je postavljena stručna baza.
• Postoje li planovi za HCR nakon što se završi razminiranje u Hrvatskoj?
- Hrvatska se može pohvaliti da ima jedinstven sustav razminiranja. Jedina smo zemlja koja, u najvećem dijelu, sama rješava minski problem. Osim toga, dobijamo priznanja na svjetskoj razini. Također je intenzivirana suradnja HCR-a i međunarodnih faktora, ali i s državama koje također imaju minskih problema. Rezultat te suradnje je i izvoz hrvatskih strojeva za razminiranje. Uz to, zainteresirani smo i za jačanje regionalne suradnje, odnosno da u regiji uskladimo standarde i metodologije razminiranja.
• Kako komentirate otplatu klirinškog duga kroz razminiranje?
- Ne vidim ništa loše u tome da Rusi razminiraju Hrvatsku, naravno ako se naša i ruska vlada uspiju dogovoriti o tome. Zainteresirani smo za to jer će se na taj način brže razminirati naše područje. Ali naravno ne pod uvjetom da Rusi razminiraju za višu cijenu nego što to naši pirotehničari rade.
Nataša Zečević
|