Uoči posljednje saborske sjednice prije ljetne stanke predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks govori za Vjesnik o želji oporbe da u parlamentu diktira tempo rada, maskirajući to tezama da Sabor premalo radi. Unatoč tim kritikama Šeks ističe da će Sabor do 15. srpnja uspjeti raspraviti sve zakonske prijedloge koji su upućeni u proceduru, te da vjerojatno neće biti potrebe za održavanjem izvanredne sjednice. Jesensko zasjedanje predsjednik Sabora najavljuje za sredinu rujna, a tada će, kaže, zakonodavna aktivnost sigurno biti intenzivirana.

• Hoće li Sabor zbog kritika da malo radi na jesen intenzivirati rad ili za to, prema Vašem mišljenju, nema potrebe?
– Ovaj saziv Sabora je dosad radio racionalnim tempom raspravljajući one teme i zakonske projekte koje je vladajuća koalicija označavala kao svoje prioritete. Ne postoji niti jedan moderni parlament u kojem tempo, dinamiku i redoslijed prioriteta određuje opozicija. Stoga se korijen i motivacija prigovora o smanjenom intenzitetu Sabora treba promatrati s gledišta da ti prigovori, koji su pronašli i određenu medijsku rezonancu, zapravo imaju skrivenu motivaciju. Nije bit prigovora oporbe da bi Sabor trebao više raditi, nego želja da se diktira prioritetima i da se oduzme legitimno pravo vladajućoj većini koja određuje te prioritete. Potpuno je legitimno pravo opozicije da nastoji parlament koristiti kao jedno od svojih najjačih oružja, kako bi njezino viđenje politike dobilo prevagu. Ali svaka opozicija će to uvijek zamaskirati ovakvim prigovorima – parlament dovoljno ne zasjeda. Time u javnosti pokušavaju stvoriti percepciju da je Vlada pasivna i ne radi dovoljno. To je klasična politička, potpuno uobičajena zamjena teza. Svaka Vlada procjenjuje kad je s njezinog političkog stajališta pogodno vrijeme da se, moguće i potpuno sadržajno isti zakonski prijedlozi kao i oni oporbe, rasprave. Vrijednosna procjena političkog tajminga pripada poziciji i to je vječni ključ nesporazuma u našoj demokraciji, mladoj i još nedovoljno zreloj.
 

• Znači ne stoje prigovori da Vlada prepisuje oporbene prijedloge?
– Ne prepisuje. U programu vladajućeg HDZ-a i u programima opozicijskih stranaka su više manje identične teze i programske odrednice. Razlika je što vladajuća koalicija određuje prioritet i vrijeme kad će nešto doći na dnevni red. No, oporba se žuri i želi nametnuti tempo.

• Kasni li Hrvatska u usklađivanju svog zakonodavstva s zakonodavstvom Europske unije?
– U prošlom sazivu Sabora kad je Hrvatska pripremala podnošenje molbe za ulazak u EU obavljen je velik dio posla i donijet je veliki broj zakona kojima je hrvatsko zakonodavstvo usklađeno s pravnim stečevinama europskog zakonodavstva. Mi smo donijeli plan zakonodavnih aktivnosti za ovu godinu prema kojem je predviđeno donošenje 43 zakona s tim da je težište na trećem i četvrtom kvartalu. Sabor je do danas donio desetak zakona, a do kraja aktualne sjednice bit će ih doneseno još nekoliko. No plan će se revidirati jer će Europska komisija u listopadu odrediti okvirnu pristupnu strategiju u kojoj će biti zadano koje zakone još moramo donijeti. Izvršit će se inventura cjelovitog zakonodavstva kako bi se vidjelo je li naše zakonodavstvo u skladu sa stečevinama EU. Nakon toga će sigurno biti potrebna povećana zakonodavna aktivnost Sabora, ali to će biti tek potkraj godine. Ne treba međutim zaboraviti da je najveće težište zapravo na podzakonskim aktima kojih će trebati donijeti stotine i stotine da bi se donesenim zakonima udahnuo život.

• Je li HDZ uspio u prvih pola godine vlasti napraviti ono što je zacrtao?
– Mislim da smo uspjeli. Ključna politička aktivnost bila je vezana za promjenu pretpostavki bitnih za prepoznavanje Hrvatske u svijetu. Trebalo je promijeniti kopernikanskim zaokretom političku situaciju u Hrvatskoj, da bi Europa i svijet mogli spoznati jednu drugačiju Hrvatsku. Morala se proklamirati i inaugurirati, ali i početi dosljedno provoditi politika na tri sidra. To je bila politika koja je najprije na simboličkoj razini trebala biti prepoznata u suradnji Hrvatske s Haaškim sudom, zatim u osiguravanju i provedbi politike povratka Srba koji su napustili Hrvatsku, jamčenje njihovog sigurnog povratka i vraćanje imovine te politika prema manjinama. Učinjen je korijeniti, golemi proboj u domaćoj politici, a očigledno da je to Europa prepoznala i priznala.

• Zašto to SDP nije napravio dok je bio na vlasti?
– Njihovi prigovori da im je smetala opozicija nisu vjerodostojni jer je opozicija bila u manjini. No unutarkoalicijski sukobi su blokirali rad Račanove vlade. Ona je golemi dio svog vremena utrošila na nalaženju kompromisa. Ivica Račan nije imao odlučnosti da, osim jedanput kad je ponudio ostavku i tražio glasovanje o povjerenju vladi, preuzme odlučnu lidersku ulogu. Oklijevao je, pomaknuo se, prepustio tijeku događaja. Nije imao snage i odlučnosti kao što ima ova Vlada i ovaj premijer.

• Na početku mandata i HDZ-u su, zbog tanke saborske većine, predviđali znatne probleme s koalicijskim partnerima. Čime ih držite pod kontrolom?
– Nakon izbora i dobivanja mandata za sastav vlade HDZ je uistinu ozbiljno i odgovorno razgovarao sa svojim partnerima i sklopio s njima određene sporazume, te im dao jamstvo da će ih se pridržavati – od stranke umirovljenika do nacionalnih manjina. Jasno je da je za čuvanje 77 glasova nužno držati svih potpisanih dogovora s onima koji Vladi daju potporu. No treba i u Saboru osigurati potporu iako neminovno dolazi do određenih izmjena tih sporazuma.

• Ali oni se ništa ne bune.
– Vlada ispunjava svoj dio dogovora, a zastupnici HDZ i koalicijski partneri ispunjavaju svoj dio suradnjom i dogovorima sa zastupnicima koji podupiru vladu. Na primjer prema sporazumu s HSU-om Vlada se obvezala da će do svršetka lipnja Saboru uputiti prijedlog Zakona o provođenju odluke Ustavnog suda o povratu duga umirovljenicima. Taj će rok dogovorno biti pomaknut, a o zakonu će se raspravljati u jesen. Slično je i s dijelom sporazuma s SDSS-om koji govori o određenim kadrovskim kvotama – državnim tajnicima i pomoćnicima ministra koji je ispunjen. Drugi dio kaže da će se do 30. lipnja vratiti privatno vlasništvo onima u čijim kućama se bespravno stanuje. Dakle, samo je stvar poštovanja dogovora. Pritom zastupnici HDZ-a imaju vrlo ozbiljnu ulogu jer moraju uoči svakog zasjedanja i na samom zasjedanju usklađivati svoja stajališta s ovim političkim grupacijama.

• S obzirom da ste Vi šef je li vam teško sve to držati pod kontrolom?
– To nije jednostavno. Često treba uvjeravati naše kolege iz stranaka koje nas podupiru da je to to, da je to u funkciji sporazuma kojeg smo sklopili. Taj rad je nevidljiv, ali vrlo složen.

• Što mislite o najavljenim prosvjedima podrške generalu Norcu u Sinju?
– To nije nikakva usluga Mirku Norcu. Hrvatski sudovi su donijeli svoje odluke i pitam se tko i protiv koga može demonstrirati.

• Po čemu se to razlikuje od onih prosvjeda podrške generalu Norcu od prije nekoliko godina?
– Politička situacija je ipak u nekim bitnim stvarima bila drugačija. Hrvatska je tada bila jako daleko od primisli da će se približiti EU-u, u dijelu naroda je postojao snažan osjećaj visoke politizacije Haaškog tužiteljstva, ljudi su osjećali da se kriminalizira Domovinski rat i da se braniteljima čini velika nepravda. Taj splet racionalnih ali i emocionalnih naboja rezultirao je ponašanjem pojedinih dijelova hrvatske političke pozornice pa i HDZ-a. No ključno je bilo to što je tadašnja vlada svojim postupcima stvarala snažno uvjerenje kod velikog dijela ljudi i oporbe da je krenuo revanšizam prema sudionicima Domovinskog rata. To sve odredilo je tada i politiku HDZ-a kao oporbene stranke. Sada kad je HDZ na vlasti i kad su se neki od navedenih parametara izmijenili, spoznali smo da je primarni državni interes voditi takvu politiku koja neće ugroziti hrvatske državne interese, koja neće ometati Hrvatsku na putu u EU i NATO, koja će presjeći korijene o tome da HDZ vodi zemlju u izolaciju, spoznali smo da su to realni i jedini mogući putovi. Drugi putovi, neovisno o tome što nešto osjećamo kao nepravedno kao na primjer dijelove haaških optužnica, ne bi bili racionalni i odgovorni.

• Kakvi su Vaši dojmovi nakon posjeta britanskom parlamentu?
– U velikom dijelu naše javnosti zanemarena je politička pozicija parlamentarne diplomacije. Pretežito je mišljenje, pa i u medijima, da su odnosi između našeg Sabora i drugih parlamenata na jednoj deklarativnoj razini, jer u hrvatskoj nedemokratskoj praksi još postoji jako osjećanje da je parlament trećerazredni faktor. No ta se svijest ipak mijenja, a međusobno povezivanje parlamenata otvara put i Vladi. Britanska politika je bila vrlo kritična prema Hrvatskoj i puna sumnji i predrasuda. Kad predsjednik Hrvatskog sabora dobije poziv predsjednika Donjeg doma britanskog parlamenta to je već davanje jedne potpore Hrvatskoj na simboličkoj razini i signal da Velika Britanija neće više s posebnom oštrinom i kritičnošću promatrati Hrvatsku. Mi smo dobili šansu da argumentirano suzbijamo te moguće sheme mišljenja i ugovaramo suradnju. U jesen će tako jedan odbor britanskog parlamenta doći nama u posjet. To je kao da u proljeće sijete, a u jesen očekujete plodove. Ta uspostava parlamentarne suradnje rezultat je i zaokreta britanske politike, na simboličkoj razini, otvaranje prema Hrvatskoj, priznanje Hrvatskoj. A jedan od strateških vanjskopolitičkih ciljeva Hrvatske od 1990. do danas bio je uspostaviti dobre političke veze s Velikom Britanijom.

• Mediji su ovih dana objavili da Vaša kćer nije prošla u utrci za sutkinju osječkog Općinskog suda, pa niste li Vi tu mogli nešto pomoći?
– Moja kćer ima samostalni život. Nakon što je diplomirala, zaposlila se kao pripravnik na Općinskom sudu u Osijeku, odradila dvogodišnji staž, položila pravosudni ispit, na natječaju primljena na mjesto savjetnika u tom sudu i nakon tog staža i dalje tamo radi. Budući da je stekla uvjete, natjecala se i za mjesto suca. Nisam nikad ni pomislio razgovarati s nekim o njezinoj kandidaturi i smatram da je sasvim prirodno što je izabran raniji sudac tog suda s iskustvom. Da je kojim slučajem prošla, onda bi se vjerojatno pisalo da sam ja nešto utjecao, ovako mislim da je jasno kako je Državno sudbeno vijeće neovisno.

• Znači nema nepotizma?
– Ja mislim da ga nema. S moje strane sigurno ne.

• A ima li uopće smisla Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa ovakvo kakvo je sad?
– Zakon koji je donijet u prošlom sazivu Sabora bio je manjkav i generirao je brojne nesporazume, a došlo je i do političkih prepucavanja oko izbora članova Povjerenstva. Smatram da je Povjerenstvo trebalo čekati najavljenu izmjenu Zakona o sprječavanju sukoba interesa koji će otkloniti brojne probleme. Njihov djelokrug je vrlo precizno utvrđen ovom promjenom zakona i još samo treba naći političke pameti da se izabere sedmi član. No pojedini članovi Povjerenstva moraju biti realni u pogledu svoje uloge, jer je bilo tendencija da se Povjerenstvo postavi kao neki posebni ustavni čimbenik. Očekujem da će sad, donošenjem izmjena Zakona, biti bolja klima za njihov rad.

• Je li HDZ-ova zasluga što su predstavnici srpske manjine prvi put na ovaj Dan državnosti odali počast žrtvama Domovinskog rata?
– Da. Jedna razumna hrvatska politika ne smije i ne može zanemariti da se moraju urediti i normalizirati ti odnosi i nacionalne manjine integrirati u hrvatsko društvo. Naravno najdelikatniji je slučaj sa srpskom nacionalnom manjinom i tu je sigurno trebalo poći prvo od jasnih poruka i ohrabriti srpsku manjinu u političkom integriranju u hrvatski politički korpus. To ohrabrenje je učinjeno na nekoliko razina. Prije svega to da je s njima postignut politički sporazum o podršci Vladi, a drugo su poruke na simboličkoj razini koje su snažno odjeknule poput čestitke na pravoslavni Božić. To vraća povjerenje i nisu u pravu oni koji to smatraju znakom slabosti i kompromiserstva. Uređenje hrvatsko-srpskih odnosa, i sada u suverenoj Hrvatskoj, mora se promatrati i u povijesnom kontekstu i svaka politika koja ne bi vodila računa o tome stvarala bi izvore destabilizacija.
Ivana Knežević