ZAGREB – S potpredsjednikom Vlade i ministrom zdravstva Andrijom Hebrangom razgovarali smo u povodu najnovijih zbivanja u vezi s nabavom medicinske opreme u BiH i tvrdnjom da na tamošnjim javnim natječajima utječe na izbor tvrtke čiji je direktor sin njegova prijatelja.

• Gospodine Hebrang, zašto je pitanje nabavke medicinske opreme pobudilo toliku pozornost javnosti?
– Kad sam napravio reviziju načina nabave medicinske opreme, vidio sam da je napušten sustav koji smo prakticirali godinama, a to je nabava opreme putem javnog nadmetanja. Znači, na temelju Zakona o javnoj nabavi, kojim je regulirana nabava svega iz državnog proračuna i proračunskih fondova.

• Što se događalo u protekle četiri godine?
– Cijene koje su postignute na našem tržištu medicinske opreme osjetno su više od cijena istih uređaja na europskom. Proučavajući neke od tih slučajeva vidio sam da je višeslojni CT-uređaj na Rebru plaćen 15 milijuna kuna, dok mu je cijena na europskom tržištu između šest i devet milijuna, ovisno o kategoriji. Kada sam tražio ponude na tom natječaju, vidio sam da ga nije ni bilo, nego je uređaj kupljen slobodnom pogodbom. Drugi, isti takav uređaj je kupljen natječajem, ali u pitanju je bila pojedinačna nabavka u KB Osijek i tamo je plaćen 9,5 milijuna kuna. Isti uređaj je lani nabavljen za zadarsku bolnicu za 9,7 milijuna kuna. A sada smo na natječaju dobili takav uređaj za manje od pet milijuna kuna. Mi smo, naime, ujedinili nabavku i dobili smo tri takva uređaja za 14 milijuna kuna.
 

• Otkud tolika razlika u cijenama?
– Usporedbom cijena, vidi se da nešto nije bilo u redu. Išli smo dalje pa smo vidjeli da su cijene uređaja za ultrazvučnu dijagnostiku koje smo sada dobili na natječaju pedeset posto jeftinije od uređaja koji su ranije kupljeni. Analizom takvog sustava »javnih« nabava koje su bile prije svega pojedinačne a mnoge i izravnom pogodbom, vidjeli smo da su cijene koje su postignute bile višestruko više nego što je potrebno, te da su određene tvrtke bile u prednosti.

• Možete li to ilustrirati?
– U jednoj velikoj zagrebačkoj bolnici na natječaju za radiološki uređaj za snimanje krvnih žila odabran je skuplji ponuđač umjesto jeftinijeg, što je protuzakonito. Ili, drugi primjer, što je gotovo standard ponašanja, nekoliko ponuđača ponudilo je na jednom natječaju opremu ispod propisanih tehničkih osobina, da bi mogli dati nižu cijenu. Prema Zakonu o javnoj nabavi, takvi se ponuđači isključuju iz natječaja. Međutim, oni su ostali, a onda su se bunili da su imali nižu cijenu a da nisu prošli.

• Što ste u vezi s tim poduzeli?
– Zbog niza takvih slučajeva donio sam odluku da isključimo bilo kakvu neposrednu pogodbu i pojedinačnu nabavku. To znači da nabavu uređaja iste vrste i kvalitete ujedinjujemo i idemo na javni natječaj. Takve javne nabavke provodi Ministarstvo zdravstva i županije za svoja sredstva.

• U kojem iznosu?
– Ove godine županije imaju tzv. decentralizirana sredstva za nabavku opreme u vrijednosti od 400 milijuna kuna, a Ministarstvo zdravstva raspolaže s oko sto milijuna kuna. Znači, imamo mnogo manje. Uvid u županijske nabave nemam, jer je to njihov novac o komu sami odlučuju. Ja mogu provesti nadzor samo ako se netko žali.

• Ministarstvo zdravstva ide isključivo s natječajima?
– Išli smo strogo prema Zakonu o javnoj nabavi. Rezultati koji su postignuti mnoge su iznenadili, mene nisu. Naime, cijene su od pedeset posto pa do tri puta niže nego što su bile ranije. Tako smo, dakako, mnogo uštedjeli i možemo kupiti više opreme. Jasno je kada uvodite red u jedan sustav da izazivate one koji su, kako to volim reći, u mutnoj vodi debele ribe lovili. Dakle, mnogi koji nisu mogli prihvatiti, nazovimo to tako, viteško natjecanje, odustali su prije samog natječaja.

• Uz koje obrazloženje?
– Nazvali su me iz dvije velike tvrtke i kazali da nisu zainteresirani za takav način nabavke, jer je, kako su mi objasnili, Hrvatska premalo tržište da bi na njemu postizali europske cijene. Dakle, zato što smo malo tržište u nas bi cijena trebala biti viša. Odgovorio sam im da su uvjeti za sve isti. Ako se žele javiti, neka se jave, ako ne, javit će se netko kome je stalo do europskog tržišta. I zaista su dvije velike tvrtke potpuno apstinirale od svih tih natječaja.

• Možete li navesti neku od njih?
– Ne bih ih imenovao. Bilo bi nezgodno. Ali, mogu reći da je apstinirala tvrtka koja je za 15 milijuna kuna prodala taj spiralni CT.

• Što se time željelo postići?
– Strategija je bila da se na mene napravi takav pritisak da odustanem od takva sustava nabavki. Nije to prvi put. U tomu imam iskustva još iz doba kada sam uvodio taj sustav početkom devedesetih, tako da sam spreman na takve napade. A jednako tako im poručujem: nema nikakve šanse da odustanem od pravne države, odnosno, od Zakona o javnoj nabavi.

• Kada će se ti natječaji realizirati?
– Zanimljivo je da su se od 14 natječaja, koliko smo ih proveli, u 12 slučajeva žalili oni koji su izgubili. To se radi zato što se ulaganjem žalbe produljuje cijela procedura i dovodi u pitanje provođenje natječaja. Naime, u drugostupanjskom postupku, te žalbe ne rješava ovo ministarstvo, nego Povjerenstvo za nabavu Hrvatskog sabora. Prema tome, o tome u konačnici ne odlučuje ovo ministarstvo. Ali ovi koji gube neprestano ističu da je Ministarstvo to koje je odabralo najpovoljnijeg ponuđača i da će ono biti krivo za konačni rezultat.

• U čemu je problem sa žalbama?
– U tome što nastoje razvući cijelu proceduru do roka nakon kojeg se određena roba više ne može kupiti. Naime, da bi se roba kupila, ugovor mora biti potpisan tri mjeseca prije kraja godine, jer je otprilike dva, tri mjeseca potrebno da roba dođe u zemlju. Tek onda možete platiti prvu ratu. Znači, ako oni uspiju do desetog mjeseca razvući žalbene postupke, za ovu godinu propada narudžba robe u vrijednosti od oko sto milijuna kuna. I to je njihov cilj.

• Po čemu znate da svjesno idu s rušenjem natječaja?
– Po podatku koji je toliko zastrašujući da dovodi zaista u pitanje opstanak pravne države. Naime, zakonom je propisano što sve svaki kandidat koji sudjeluje u natječaju mora priložiti. Otprilike, nekoliko desetaka dokumenata. Prema zakonu, najmanji broj pravno ispravnih ponuda da bi natječaj bio valjan je dvije. Ako ih nema, natječaj pada. Pojedini mutikaše javljali su se na natječaj sa dvije torbe. Jedna sa svim dokumentima i druga u kojoj je samo list papira na komu piše: prijavljujemo se na natječaj. To je svjesno izigravanje zakona koji kaže da najmanje dvije ponude moraju biti kompletne. Ako vide da je osim njih došao samo još jedan ponuđač onda prilažu lažnu ponudu i tako u startu ruše natječaj.

• Koji je krajnji cilj takvih postupaka?
– Srušiti natječaj kako bi se na kraju išlo na neposrednu pogodbu da bi se iskoristio novac predviđen za nabavu u toj godini. Neposredna pogodba je gotova za par dana. Za to je potrebna suglasnost ministra financija. Veće su pretpostavke da će takvu suglasnost dati kada vidi da se novac neće moći realizirati. Međutim, država mora čvrsto ustrajati protiv onih koji žele izigravati zakone, pa makar i uz cijenu da propadne čitav sustav nabave, što bi značilo da će pacijenti bili zakinuti za 100 milijuna kuna.

• Natječaji kod nas onda i nisu tako jednostavni?
– Čim raspisujem natječaj unaprijed znam da sam između čekića i nakovnja. Udaraju me lažnim informacijama. Tako kažu da sam prijatelj oca jednog od dobavljača. Jesam. Prijatelj sam i direktora jedne od velikih banaka. Treba li to značiti da s tom bankom nitko u zdravstvu ne bi trebao poslovati? To je apsurd. Ako se radi prema Zakonu o javnoj nabavi, uopće nije važno tko je kome prijatelj, jer je zakon egzaktan. U njemu jasno stoji da svi koji zadovoljavaju tehničke uvjete ulaze u razmatranje, a od njih tko je najjeftiniji dobiva natječaj.

• Imate li kao ministar mogućnost utjecaja na odabir pri javnim natječajima?
– Nikada se nisam miješao u rad povjerenstava pri Ministarstvu zdravstva, o čemu se svi oni koji hoće mogu i osobno informirati, a što se tiče ovog saborskoga, u njihov rad se ne mogu upletati sve i da hoću.

• Optuživalo Vas se i za natječaje na županijskoj razini?
– Nacional je u prošlom broju donio tekst u kojem me se optužuje što je tvrtka Shimatzu dobila određene natječaje na županijskim razinama na koje ja, ponovit ću to, uopće nemam utjecaja. Moj demanti dosad, dakako, nisu objavili. Zbog svega toga, moja je ocjena da je bitka za pravnu državu najteža bitka koju Hrvatska nakon Domovinskog rata ima pred sobom. Ako nije kadra tu bitku dobiti, nema joj budućnosti.

Laž na naslovnici, demanti skriven, ili ga nema

• U vezi s tim poslovima bilo je i određenih prijetnji?
- Dobio sam čitav niz prijetećih pisama pa i postupaka koji su vremenski sinhronizirani s ovim natječajima. O njima ne mogu govoriti jer sam ih predao policiji, pa su predmet istrage. Kada policija odluči s njima će se izići van. A laži koje se plasiraju u javnosti doživjele su kulminaciju neki dan kada je došla vijest da su me prijavili u BiH pod optužbom da na tamošnjim javnim natječajima utječem na izbor tvrtke čiji je direktor sin mog prijatelja, što je višestruki apsurd.

• Možete li pojasniti?
- Mi financiramo opremu u BiH, ali smo dislocirali odlučivanje na ravnatelje tih bolnica. Znači, oni formiraju svoja povjerenstva i izabiru najpovoljnijeg ponuđača. Druga stvar. Sin tog mog prijatelja direktor je te tvrtke u Hrvatskoj, ali ne u BiH. Znači, on tamo nema nikakva utjecaja jer tamo je drugi direktor. I treća činjenica je da je odmah nakon toga došao dokument iz Sarajeva potpisan od predsjednika Uprave Siemensa u kojem se sve demantira.
Zanimljivo je da Slobodna Dalmacija, koja je laž i klevetu o meni najavila na naslovnici, taj demanti uopće nije objavila, osim što je uzgredno spomenut u tekstu na potpuno beznačajnom mjestu. To je povreda i novinarske etike jer su oni tu klevetu objavili ne provjeravajući je, pa očekujem da će i Hrvatsko novinarsko društvo o tome imati što reći.
A s obzirom da se pokušao napraviti međunarodni skandal svoj ugled kao potpredsjednika Vlade i Hrvatske kao države, štitit ću i pred međunarodnim sudom.

Shimatzu je više poslova sklopio za Račanove nego za Sanaderove vlade

• Tko je zapravo tvrtka Simatzu?
- Tvrtka Shimatzu je japansko poduzeće koje je odlučilo u Hrvatskoj sniziti cijene kako bi prodalo više proizvoda. Ta tvrtka je takvom svojom metodom i u prošlom mandatu vlade napravila velike poslove. Naime, gdje god je bio natječaj na razini županije ili Grada Zagreba, oni su ga dobili, jer su kvalitetni i jeftini. Tako je Shimatzu veći posao napravio za vrijeme Račanove nego za Sanaderove vlade. Prema tome, dovoditi me u vezu s poslovanjem te tvrtke vrlo je prljava i plitka igra koju je lako demantirati, ali oni računaju na staro pravilo svih mutikaša da demanti nikada nema snagu vijesti.
Marko Barišić