ZAGREB - Dio sustava visokog obrazovanja i znanosti ovoga ljeta ne spava. O aktualnom slučaju Marčelja, Radmanovu institutu, kao i najavama ukidanja studija dizajna, razgovarali smo rektoricom Sveučilišta u Zagrebu dr. Helenom Jasnom Mencer.

• Niste se oglasili o slučaju Marčelja. Kakav je Vaš stav o odlasku uglednog znanstvenika s čela najvećeg instituta u zemlji?
- Žao mi je što se to događa i potpuno shvaćam prof. Stjepana Marčelju. Znam od kuda je došao, pratim od prvoga dana njegove vizije i koncepcije razvoja Instituta Ruđer Bošković. Institut, međutim, nije spreman prihvatiti njegove ideje. Kada govorim o Ruđeru, ne govorim o aktivnim pojedincima, nego o stotinama znanstvenika koji tamo rade.

• No, nije samo problem u unutarnjem funkcioniranju instituta.
- Problem je i u tome što u sustavu nije detaljno raspravljena pozicija i status znanstvenih instituta. Zakon iz 1993. izuzeo je znanstvene institute iz sustava sveučilišta. Danas, kada postoje lobiji koji žele vratiti institute u okrilje sustava visokog obrazovanja, u okrilje sveučilišta, trebalo bi raspraviti sve argumente za i protiv.
 

• Koje je Vaše opredjeljenje, treba li vratiti institute Sveučilištu?
- Potrebna je bolja suradnja između Sveučilišta i instituta, prije svega zbog opreme koja je na institutima bolja. Mislim da bi trebalo raspraviti kakva se zapravo znanost radi na institutima. Jer, ako je riječ o državnim institutima, potrebno je imati viziju njihova razvoja, a to je ono što neki naši znanstvenici ne prihvaćaju. Svaki sveučilišni nastavnik morao bi biti i znanstvenik. Naravno, i tu može postojati raspodjela, ali ako »ruđerovci« polaze od takvih osnova po kojima bi one koje ne mogu iskoristiti na institutu prebacili Sveučilištu, s time se nikako ne slažem. Kolege koji su dosad živjeli u sustavu znanosti, a nisu postizali vrhunske rezultate, na Sveučilištu ne trebam. Oni koji tako zamišljaju stvari voljeli bi »sjesti« na visokoobrazovni novac, koji je ionako mali.
Tu je i pitanje vlasništva. Sve bi se moglo lakše rješavati kada bi se oprema instituta i Sveučilišta smatrala zajedničkom, našom. No, mnogi su krenuli u privatizaciju, zaključavši instrumente u vlastite prostorije.

• Na koga mislite?
- Kada bi »ruđerovac« dobio instrument za svoju grupu, najčešće nije imao dobre volje da taj instrument upotrebljava zajedno sa Sveučilištem. To je jedan od razloga zbog kojeg u zemlji imamo masu projekata i projektića, a nemamo znanstveni program, jer svatko želi imati svoje ograđeno dvorište.

• Jeste li o tome razgovarali s prof. Marčeljom?
- Da, s njim smo odavno u razgovorima. No, da bi se taj problem riješio, potrebna nam je politička podrška, no s ministrom Draganom Primorcem o tome dosad nismo razgovarali. Nadam se da će nakon svega ovoga najesen doći do takvih razgovora. Ne podržavam veliku masu onih na Ruđeru kojima je lijepo i ništa ne žele poduzimati.

• Među njih ne svrstavate prof. Marčelju?
- Marčelja nije u tom košu. On je jasno artikulirao svoje stavove i dao izvrsnu dijagnozu. Marčelja je stalno surađivao s nama. Uvjerena sam da on ima opoziciju na Ruđeru ili, preciznije, da na Ruđeru nema kritične mase voljne na promjenu. Nije je bilo ni na Sveučilištu, no prije smo krenuli s promjenama pa je do danas imamo. No, takva masa nije vidljiva i na institutima.

• Zašto smatrate da dio znanstvenika nema volje za promjenom?
- Sustav ne ne nudi dovoljno dobrih rješenja. O tome trebamo raspravljati i s »ruđerovcima« i s Ministarstvom. Samo korektni razgovori mogu voditi rješenju, naravno u danim uvjetima. Jer, da imamo dovoljno novca u državnom proračunu, onda ne bi bilo slučaja studija dizajna ni slučaja Marčelja, niti slučaja Radman.

• Što mislite o slučaju Radman?
- Dio naših znanstvenika podigao se na noge jer država nema dovoljno novaca za njih i znaju da bi više postigli kada bi se država bolje brinula. Sada bi ta ista država trebala dati novac stranom znanstveniku koji je postigao rezultate jer je vani imao bolje uvjete. Razumijem one koji tako razmišljaju, kao i Sveučilište u Splitu koje se raduje da će to biti sveučilišni institut. Nisam još vidjela transparentnu viziju razvoja toga instituta. Radman je sporadično rekao koje nobelovce kani dovesti, tko će se tamo igrati, no nije dao transparentnu koncepciju tog instituta. Dosad je sve što je izašlo u javnost vrlo površno, a naravno da ono što nije transparentno izaziva ljude.

• Ipak, Radmanovo odustajanje od projekta bila bi golema šteta za Hrvatsku.
- Sigurno bi bila šteta. Mislim da je Miroslav Radman trebao jasno i glasno reći što mu je zamisao te naglasiti da je taj institut otvoren našim znanstvenicima, a Ministarstvo se trebalo izjasniti kolika će sredstva dati. Trebao je postojati cost benefit, ne čak materijalni nego intelektualni, jasno artikuliran. Jasna slika izbrisala bi sve kritike.

Ni studenti niti studij dizajna neće na ulicu

• Problem prostora studija dizajna Arhitektonskog fakulteta mogao bi kulminirati izlaskom studenata na ulice.
- Takve ucjenjivačke glasine ne trpim. Niti itko želi da se studij dizajna ukine, niti se on može ukinuti zato što je vlasnicima vraćen prostor koji je dosad bio u najmu. Kada voditelj studija Stipe Brčić kaže da će studente izvesti na ulicu, pitam ga što je to nego ucjena. Studenti neće završiti na cesti jer će Sveučilište naći prostor gdje će smjestiti oko 150 studenata i dalje ih obrazovati.
Studij dizajna je interfakultetski studij, a za takve studije Senat odredi fakultete koji se o njima brinu. U ovom slučaju to je Arhitektonski fakultet. No, u posljednje vrijeme arhitektura je taj studij htjela prisvojiti samo sebi. Glupost je da Sveučilište želi ukinuti studij dizajna. Činjenica je da sam napala Arhitektonski fakultet jer se nije pobrinuo za prostor studija dizajna. Studij dizajna je dosad bio i bit će kao interfakultetski i sveučilišni studij raspršen po čitavu Sveučilištu, a za prostor ćemo se pobrinuti u kontekstu sustavnog rješavanja. No, nemam novac i ne mogu to riješiti sutra.

• Spominje se da je Grad Zagreb dao Sveučilištu deset milijuna kuna. Što je s tim?
- Grad je dao Sveučilištu deset milijuna kuna, no netko je izašao s laži da je to novac za studij dizajna. To nije istina. Zagreb je taj novac predvidio za obnovu Francuskog paviljona. Ni na kraj pameti nam nije da taj novac odjednom damo za kupnju prostora zbog kojega voditelj studija dizajna nikad nije došao k nama i razgovarao.
Mirela Lilek