'Premijerka Kosor ima jednu nužnu kvalitetu koju je imao pokojni Ivica Račan, sluša ljude. Na njezinu mjestu ja ne bih raspisivao parlamentarne izbore prije idućeg proljeća'

Radimir Čačić neki je dan izložio svoj plan gospodarskih akcija kojima bi se država trebala okrenuti ako želi izvući zemlju iz krize. Istodobno, u razgovoru za Jutarnji rekao je da, bez obzira što mu nitko iz Vlade neće ni pokušati oponirati ili kritizirati njegov plan, Vlada neće ništa napraviti da izvuče zemlju. On joj, jednostavno, ne vjeruje. Smatra da Jadranka Kosor nema dobar gospodarstveni tim koji bi mogla koristiti. O nesreći u Mađarskoj ne govori mnogo. Kaže da postoje lakši i teži dani i koristi neki svoj obrambeni sistem kojim se nosi s teretom nesreće. Čeka daljnji razvoj situacije.

Iznenađuju li vas uhićenja u Hrvatskoj?

- U ovom trenutku ne. Posljednje što se dogodilo, uhićenje Polančeca me ne iznađuje. Očekivao sam to. Naravno da ne znam tko bi mogao imati cjelovitiju informaciju o poslovnim odlukama Podravke od Polančeca. Polančec je došao iz Podravke, Koprivnica je mali grad i logično je da je dio tog kruga bio Polančec.

Koliko je utjecao na odluke u Podravci nakon što je otišao, to je drugo pitanje. Koliko je formalno mogao utjecati, to je treća stvar. Formalno, nije mogao utjecati osim kroz udio vlade u Podravci. Dodatno, bilo bi čudno da Sanader nije imao informacije o svim stvarima od posebnog značaja, ne mislim pritom na operativne informacije. Podravka je velika, važna tvrtka i osobito važna zbog osjetljivog balansa koji se tamo odvija s HSS-om. Podravka je i politička poluga, nažalost, jedna od poluga, i ta štetna situacija ni do danas nije razriješena.

Hoće li biti teško dokazati kriminal u Podravci?

- Ja ne tvrdim, niti govora, da je u suštini svega, kriminal. I to je ono najgrotesknije, što je u srži problema Podravke, osim ovog dijela prema MOL-u, nejasno da li tu uopće ima kriminalne aktivnosti ili nema.

Kako mislite, nema? Hoćete reći da su ljudi sjedili u pritvoru nevini?

- Gledajte, situacija je takva da je Podravka uzimala kredit, pritom se koristio fond, držač za dionice, što je legalno. To se stavlja pod plašt obrane od neprijateljskog preuzimanja, a nejasno je uopće što je to neprijateljsko preuzimanje jer istodobno imate situaciju da država koja, recimo, s jednom petinom ili četvrtinom dionica u potpunosti upravlja tvrtkom. Kupuje se deset posto dionica i kroz taj fond se drži vlasništvo.

Do tog trenutka nitko dionice nije vlasnički preuzeo u Podravci. E, sad, što su menadžeri htjeli napraviti, tko su ti menadžeri, a govorilo se i da je riječ o krugu ljudi od njih oko stotinjak, onda je pitanje što je tu protuzakonito.

Što to znači?

- Ako je sve rađeno legalno, onda tu nema kriminala. Ako je pak tu bilo osobne koristi i protuzakonitih radnji, onda je to nezakonito. Međutim, sam koncept nije uopće sporan. Laiku sa strane može sve izgledati jako upitno, ali koncepcijski nije sporno. Je li to sve skupa vođeno idejom da se Podravka, koristeći političke poluge, utjecaj u vladi, dovede do situacije da se ostvari privatna korist, to je nejasno. Ali, tako se radila privatizacija prije deset, petnaest godina pri čemu su neke tvrtke upropaštene, a neke su uspješno privatizirane i dan, danas rade. No, kako god, sve što se događalo, morala je znati uprava, morala je znati vlada.

Inače je to uvreda zdravom razumu. Nadzorni odbor u kojem su Vedriš, Tipurić i mnogi drugi su morali znati za transakcije s uplatama stotina milijuna.

Kako netko može biti predsjednik nadzornog odbora, a da ne zna za transakcije teške stotine milijuna! A Hanfa?! Što je Hanfa radila cijelo vrijeme?

Jednostavno, nije istina da nitko nije znao, to je nemoguće! Sada se samo odlučilo da se na ovaj način vodi, da se baci akcent na potencijalnu štetu i eventualna kaznena djela.

Dakle, smatrate da gledamo predstavu?

- Pa, po mom mišljenju, trenutak i način na koji je krenula afera bili su vrlo indikativni. To ne znači da tu nema kriminalnih radnji, ali nakon otvaranja afera za HAC i HEP kreće se s Podravkom. A u tim aferama nema nikakve dvojbe da je novac prebacivan u privatne džepove, tu su cijene bile višestruko skuplje od realnih cijena, tu je HEP plaćao struju po najvišoj cijeni, a nije morao, i tu su stvari savršeno jasne. U Podravci nije sve toliko jasno, a za HAC i HEP se govori o milijardama na godišnjoj razini.To je sve novac koji su platili građani Hrvatske. Razmjeri su veći, potencijalni kriminalni odnos je jasan, društveni novac se prelijevao u privatni džep, a to još uvijek nisu teme koje su atraktivne za otvaranje.

Podravka je tu atraktivna, ali se ovo ne dira.

Neće valjda na kraju ispasti da je Damir Polančec žrtvovan kada se očekuje da se preko Polančeca dođe do Ive Sanadera?

- Polančec više nema zaštitu, političku bazu, a odlaskom Sanadera postao je pogodna meta za igru što ne znači da tu nema mjesta za ozbiljnu istragu i da neće završiti osuđujućim presudama. No, Podravka i Polančec je nešto što se puno lakše izvede i ne utječe na opstanak vlade.

Što sa Daimlerom? Ta afera govori i o koalicijskoj vladi...

- Tu nema nikakvog problema, sve je jasno i čisto. Nesporono je da ako se radi o kriminalu, da se procesuira. Treba samo pričekati podatke i krenuti u procesuiranje. Neki dan je Jandroković rekao da su SDP-ovi ministri primili novac. To može biti i istina, ali tvrditi tako nešto bez konkretne dokazane informacije je objeda. Ako pak dokazi postoje, lako je procesuirati. Mene muči što se ponovno pokušava stvoriti atmosfera da su svi podjednako krivi. Nisu. Primjerice, prva faza privatizacije Ine je privatizacija koja bi trebala biti prototip, ideal privatizacije.

Zašto?

- Trik svake privatizacije je da kada se radi natječaj onda se ostavlja veliko diskrecijsko pravo, mogućnost, da onaj koji odlučuje o tome kome se prodaje, odlučuje temeljem svojih kriterija pa se i događa da svaki ponuđač nudi drukčiju ponudu. Jedan tako nudi veliku investiciju, drugi zadržavanje radnika, treći nudi neku dodatnu proizvodnju, no to su sve različite ponude između jabuka, krušaka i robota pa onaj tko prodaje može izabrati po svojim kriterijima. Kod Ine je isto tako bila ta opasnost, no ja sam tada, zajedno s Jurčićem, inzistirao i uspio se izboriti da model bude potpuno drukčiji. Tražili smo da se najprije pozovu svi koji imaju interesa, da oni zajedno s Inom definiraju platformu, da se utvrdi što je platforma daljnjeg rada Ine, a to znači da se utvrdi koliko ljudi ostaje, koliko će ljudi biti u prodaji a koliko u istraživanju te da se zna model upravljanja. Definirano je tko će s kojim ovlastima biti u upravi i time da će 25 posto plus jedna dionica imati veća upravljačka prava, no što je to pokriveno dionicama, a u cilju dobivanja više cijene. Kada se to definiralo, onda se išlo u drugi krug gdje je bio samo jedan kriterij - iznos koji netko nudi. Dakle, nakon što su svi znali uvjete, odlučivalo se samo po kriteriju veće ponude. I, gle čuda! Kada smo to tako napravili i dogovorili se da sve ponude budu u rukama samo jedne osobe a ne nekoliko njih, a ovdje je dogovoreno da sve bude kod predsjednika tog odbora, Jurčića, nama se dogodilo nešto fantastično. U odnosu na procijenjene cijene, one koje su procijenile konzultantske tvrtke, mi smo dobili ponudu koja je bila veća dva puta! To samo pokazuje kako je čisto odrađena ta privatizacija.

I gdje je onda krenulo krivo?

- Kasnije se dogodila druga faza privatizacije gdje se došlo u situaciju da se sa 48 posto dionica u potpunosti vlada kompanijom. Tu su kupljene dionice po odluci države i na burzi od malih dioničara, po tržišnim cijenama.

Paralelno s time odigran je ključni proces, da je država predala dodatna prava upravljanja, a da to nitko nije državi dodatno platio. Država je tu napravila ogromnu štetu sama sebi, a netko je tu imao ogromnu korist koja se mjeri desetinama pa i stotinama milijuna eura. Zato je intrigantan mali tekstić u ugovoru koji kaže da će Podravka platiti dionicama Ine, a Podravka nema ništa od tih dionica. Ako se tu otvori istraga, posljedice bi mogle biti ogromne i po vlasničku strukturu Ine, na postojeći ugovor o upravljanju Ine, na daljnji razvoj.

To će možda pokazati saborsko povjerenstvo?

- Možda, iako sam uvjeren da neće. Saborska povjerenstva odlučuju političkom većinom i za ovakvu istragu nemaju ni znanja ni ovlasti. Ovo je zadatak policije i pravosuđa. HDZ je pristao na povjerenstvo tražeći da se u rad povjerenstva stavi i 2003. godina, a teza je da se proširi dojam kako su svi isti. Nisu. I tu je bitno ono što Polančec i Sanader mogu reći jer je riječ o prodaji dionica bez definiranih dodatnih upravljačkih prava, a ta su naknadno prenesena bez bilo čije formalne odluke pa čak ni odluke Vlade. To je suštinska razlika u odnosu na ono s čime se krenulo u privatizaciju Ine.

Koliko vjerujete namjerama Jadranke Kosor da se upusti u borbu protiv korupcije?

- Izjavama tipa - nema nedodirljivih ne vjerujem uopće jer to nije točno. Da je to istina, onda bi se išlo puno dalje od Polančeca.

Na to će vam Jadranka Kosor reći da je možda riječ o fazi i da se neće stati na Polančecu...

- Apsolutno je podržavam u tome, mislim da je to dobro i da je sasvim neizbježno da tvrdi kako se neće stati. To je ono što mora reći. S druge strane, ona nema izbora jer je njena politička odluka olakšana time što je prava opasnost za nju, Sanaderova ekipa u njenim redovima koja čeka samo da izgubi izbore. Treba joj hrabrosti koju dobiva time što joj svi daju podršku za ovakve poteze, još uvijek je se ne ruši u parlamentu, a treće, jako važno, ona sama nije involvirana u svim tim procesima. To je izuzetna pozicija koju ima, da je u vrhu stranke a da nije involvirana u te afere iako je pitanje je li moguće da nije znala ništa o svemu.

Kakve su njene kompetencije za premijerku?

- Menadžerske kompetencije nema, jer nema ta znanja ni iskustva, njena biografija to pokazuje. No, to je žena s velikim iskustvom u politici, i to u vrhu politike iako je i tamo bila sa strane. Zatim, riječ je o zreloj osobi. Ona uspijeva funkcionirati na način koji se pokazuje nužnim, a to je bila Račanova velika vrlina. Ona pokušava čuti tuđa mišljenja, a to je i Račan radio. On je htio čuti, ponekad je pustio vrijeme da se riješi problem, a ponekad je znao sve sintetizirati ili ostaviti prostor za neke ljude i njihova mišljenja. Ona na ključnim stvarima, osim pravosuđa gdje ima Ivana Šimonovića i Tomislava Karamarka, nema šanse jer nema s kime raditi, nema momčad. Na gospodarstvenom planu je uvela kao novu osobu Đuru Popijača, no to više izgleda kao da želi čuti i HUP nego što je stvarna odluka nešto napraviti.

Kako će izgledati kraj godine u Hrvatskoj? Hoćemo li biti kao i Grčka?

- Ne, to se još neće dogoditi. Puno je razloga, a jedan od njih je Željkoo Rohatinski. No, na kraju godine završiti će se pregovaračka poglavlja jer smo na tim šinama i to će ići svojim tokom. Neće biti velikih prepreka jer moramo samo doći u neke okvire koje želi EU. Ključna prepreka će biti Haag, ali tu ne smijemo lutati, nego jasno pokazati spremnost na suradnju. Tu smo u djelomičnom problemu jer se pokazuje da Gotovina nije na istoj razini odgovornosti kao što je slučaj s drugim osumnjičenicima za ratne zločine. On je ipak vojnik i vjerujem da je postupao vojnički profesionalno. To je problem i Haaga, ali paradoksalno i Hrvatske jer će se vjerujem pokazati da stav o ravnoteži krivnje s Mladićem nema temelja. Nakon završetka pregovaračkog procesa, mi ćemo ući u proces ratifikacije, uz nužno održavanje referenduma.

Kako će to završiti?

- Ljudi žele nadu, ulazak u EU je djelomično otvara i na mjestu predsjednice HDZ-a ja bih u periodu organizacije referenduma, u proljeće, raspisao izbore. Do tada će se uspjeti skrivati problemi pod tepih, nezaposlenost će rasti, ali neće eksplodirati da se sve raspadne. Bilo bi jako loše da se ova vlada dovede do pozicije da imamo izbore u prosincu, a potpuno smo nespremni za ulazak u EU; tada se radi i budžet i nismo napravili nikakvu pripremu projekata za novac EU-a, za omotnicu, onda smo sami sebe gurnuli nepotrebno, još dublje u blato. A to bi onda bilo krajnje neodgovorno od HDZ-ove vlade.

Autor: Boris  Vlašić