BIVŠI SDP-ov MINISTAR O AFERI DAIMLER
Eho američke istrage nad njemačkim proizvođačem automobila, vrhunskim brandom Daimler, zbog davanja mita vladama dvadesetak zemalja, među kojima se spominje i Hrvatska, zatresao je domaću političku scenu. Ne toliko zbog šokantnosti vijesti, jer i nije novost, koliko zbog činjenice da je time fokus javnosti s HDZ-ovih afera prebačen u dvorište SDP-a.
U žarištu ovog slučaja, koji datira iz doba Račanove koalicijske Vlade, tri su bivša SDP-ova ministra: Mato Crkvenac, ministar finacija, Šime Lučin, ministar unutarnjih poslova, i Ljubo Jurčić, ministar gospodarstva. Njihovi su potpisi na spornom ugovoru s konzorcijem njemačkih tvrtki Debis International Trading, u kojemu je bio i Daimler, vrijednom 85 milijuna eura, a po kojemu je Vlada RH ugovorila, izravnom pogodbom, nabavu 210 vatrogasnih vozila s rokom isporuke od 2002. do 2009. godine.
Njemački direktori, supotpisnici inkriminiranog ugovora s Račanovom Vladom, smijenjeni su 2008. zbog optužbe za korištenje “crnih fondova” u plaćanju provizije za ugovorene poslove s vladama više zemalja.
Hrvatski potpisnici nisu procesuirani, ali ih repovi neraščišćene afere sustižu, čini se, i godinama poslije. O čemu se radi, što posao čini spornim, tko je i koliko kome platio za ugovorenu “vatrogasnu pošiljku”, pokušali smo doznati od prvoga tadašnjeg MUP-ovca Šime Lučina.
Kako je došlo do sklapanja ugovora s Daimlerom i je li vam se tada činilo bilo što sporno?
– Prošlo je gotovo sedam godina od toga i, vjerujte, ne sjećam se najbolje svih detalja. Pogotovo što nisam sudjelovao u pregovorima koje je vodila Vlada. Ugovor su supotpisala tri ministarstva s hrvatske strane, među kojima i MUP, kojem sam bio na čelu. Ako je nekome stalo da se ta priča razjasni i istraži, a onda o tome javnost detaljno informira, uvjeravam vas da je stalo najviše meni. Koliko ja znam, bio je to čist i vrlo korektno obavljen posao. Nije bilo ni govora o tome da nešto nije dobro u ugovoru.
Dapače. Smatralo se čak i da je to dobra politička priča. Ideja je bila da se dade posao vrhunskom njemačkom brandu izravnom pogodbom jer su uključene i hrvatske tvrtke pa se to smatralo javnim interesom. Svi su bili zadovoljni. Provedena je procedura, formirano Povjerenstvo, odluku je donijela Vlada, a ministarstva potpisala ugovor o nabavi.
Zašto je natječaj bio poništen?
– Jer je Povjerenstvo već donijelo odluku da se posao dade Daimleru. Nisam siguran, jer je Ministarstvo financija vodilo posao, ali čini mi se da se radilo o tome da te godine u proračunu nisu bila planirana dovoljna sredstva za tu namjenu. Zato je natječaj poništen, a Vlada donijela odluku da se za isti iznos kao u natječaju, nabavi od Daimlera isti broj vozila, ali izravnom pogodbom. Ne hvatajte me za riječ, jer, velim, nisam direktno sudjelovao u tome, i više se svih pojedinosti i ne sjećam.
Tko je bio na čelu Povjerenstva i kakva mu je bila uloga?
– Predsjednik Povjerenstva je bio glavni vatrogasni zapovjednik Mladen Jurin, jer je struka, dakle vatrogastvo, trebalo odrediti kriterije i opredijeliti se za kvalitetu vozila koja trebaju naše postrojbe. Da i danas pitate vatrogasce, reći će vam da je to bio najbolji posao što se tiče tehničkih pitanja, jer napokon dobivaju najkvalitetnija vatrogasna vozila.
Policijska istraga se provodila 2004. i u Hrvatskoj, ali nikad nije završena. Znadete li zašto i je li policija tražila i vaše očitovanje?
– Čuo sam nešto o tome, pričalo se da je MUP provodio obradu, govorilo se da se Jarnjak zalagao za Tehnomehaniku. Ništa drugo ne znam o tome, niti me ikad itko iz policije zvao i pitao bilo što u vezi s tim slučajem.
Zašto? Nije li vam to čudno?
– Ne znam zašto, puno me pitate. To morate njih pitati. A što se mene tiče, volio bih da se to što prije razriješi, a ne da se svakih par mjeseci, u dnevnopolitičke svrhe, izvlači u Saboru i manipulira nedovršenom istragom kao i u slučaju Lenac, Tržnica, kamioni... Ako je netko kriv, ako je nešto učinio nezakonito, neka odgovara. Samo nemojmo da to opet traje šest godina, samo zato da bi se moglo tvrditi da smo svi isti. Odradimo posao pošteno i do kraja.
Odbijam to, nismo svi isti
Zar se ne pokazuje da su svi isti, ovisno o tome koliko je tko imao prilike?
Ne, to nikad neću prihvatiti. Ako je netko nekome dao novac, mito, proviziju, kako hoćete, mora postojati trag tog novca, nečija izjava, neki svjedok. Kad se otvorila ova priča, rekao sam svima: Ajdemo to istražiti. Pokrenimo postupak i vidjet ćemo što je bilo, tko je što činio i tko je za što odgovoran. Što drugo ja mogu? Je se neću ni pred kim pravdati jer se nemam zašto prati. Nisam kriv što ne kontroliram medije, pa pišu što ih je volja i kome što treba. Najveća tragedija bi bila da taj slučaj ostane nerazjašnjen i da ga proguta vrijeme. Ne želim da mi ta sjena trajno visi nad glavom. Inače, ako mene pitate, mislim da je to vrhunski PR, kojim se želi kazati – svi su političari smeće!
Dakle, vi odbijate bilo kakvu odgovornost ili krivnju u ovoj aferi?
– Apsolutno. Ali, vidite, prozivali su za isto i Srbiju koja s njima nije ugovorila nikakav posao.
Želite li reći da je posrijedi puka konstrukcija?
– U svakom slučaju to može biti upravo tako.
piše Davorka Blažević
|
