Videokonferencija o znanstveno-istraživačkim i razvojnim programima i inicijativama Europske unije, koja je protekli tjedan održana u Zagrebu u organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, povezala je osam akademskih i znanstvenih središta u Hrvatskoj. Priređena je kao uvod u pojačane aktivnosti Ministarstva da se Hrvatska što prije uključi u znanstveno-istraživačke i razvojne programe EU.
O tome smo razgovarali s pomoćnikom ministra znanosti, obrazovanja i sporta za međunarodnu suradnju dr. Radovanom Fuchsom.

• Ovo je bila prva takva videokonferencija u Hrvatskoj. Što ste kao organizator njome htjeli postići?
- Svrha joj je bila da čim više znanstvenika u Hrvatskoj informiramo i započnemo s pripremama za što uspješnije uključivanje u znanstvene projekte EU.
Hrvatska je dobila pozitivno mišljenje i u tijeku su pripreme za početak pregovora o punopravnom članstvu. Takvom promjenom u odnosima EU i Hrvatske mnogo se toga mijenja i na drugim područjima.
U prvom redu, promijenio se odnos Unije kad je riječ o mogućnosti suradnje naših znanstvenika u europskim programima iz kojih se financiraju znanost i tehnologija. To je vrlo velik pomak. Dosad su nas, rekao bih, tolerirali, odnosno bili smo u statusu tzv. treće zemlje, koji doduše još imamo, ali smo sada postali četvrti partner trojici.
Naime, da bi se projekt financirao na europskoj razini, moraju postojati tri partnera iz triju zemalja EU, a kako je riječ o zajedničkom novcu, traži se i zajedničko trošenje. Konzorcij je limitiran na tri člana, a Unija je dodatno dopustila da tzv. treće zemlje mogu biti četvrti partner toj trojici, uz vrlo ograničeno financiranje. Dosad su ti »četvrti partneri« bili financirani tako što su smjeli sudjelovati na nekim zajedničkim konferencijama, možda provesti određeno vrijeme na usavršavanju u laboratorijima, ali »tvrdog«, istraživačkog novca nije bilo.
 

• Vaš je stav, koji ste iznijeli i na videokonferenciji, da Hrvatska treba odabrati u koje će se znanstveno-istraživačke programe i inicijative Europske unije uključiti jer ne možemo osigurati potrebna sredstva za sudjelovanje u svima.
- Zauzimamo se za selektivan pristup programima, ali se postavlja i pitanje kako je odlučeno da se Hrvatska uključi u Šesti okvirni program EU. Naime, za sam predpristup tom programu u 2005. godini trebamo osigurati između osam i deset milijuna eura, a to je velik novac.
Šesti okvirni program operativan je od 1. siječnja 2003. do kraja 2006., a njegov je ukupni proračun 17,5 milijardi eura. Sastoji se od četiri cjeline: tematski prioriteti, strukturiranje Europskoga istraživačkog prostora (ERA), jačanje temelja ERA-e i međusektorske istraživačke aktivnosti.
Hrvatskoj je, otkako je dobila status kandidata, otvorena mogućnost izravnoga sudjelovanja u Šestom okvirnom programu tijekom 2006. Time će se hrvatskim znanstvenicima i ustanovama omogućiti da steknu potrebna iskustva kako se treba natjecati i pripremati programe za sudjelovanje u Sedmom okvirnom programu EU koji će početi 1. siječnja 2007. i imat će znatno veći proračun.

• Spomenuli ste da moramo uplatiti oko osam milijuna eura za participaciju.
- Onog trenutka kad dobijete status kandidata za punopravno članstvo, možete sudjelovati u Šestom okvirnom programu. No, morate platiti nacionalni doprinos, a on za zadnju godinu, prema našim izračunima na temelju formule koja je za sve jednaka, Hrvatsku košta oko osam milijuna eura. Taj iznos moramo uplatiti u »centralnu blagajnu« u Bruxellesu, a doprinos nam omogućuje da potpuno jednako kao i ostale zemlje prijavljujemo istraživanja.
Glavni je interes države ne samo da se povuče tih osam milijuna eura natrag na račun financiranih vlastitih projekata, nego da se dobije još i više. Slovenija je, primjerice, uspjela izvući dvostruko više nego što je uplatila kao doprinos.
Kad bi naši znanstvenici bili toliko dobri, mi bismo plativši osam mogli vratiti 16 milijuna eura natrag u zemlju. No, nažalost to se zasad neće dogoditi.

• Slovenija je očito bila izuzetak i njezino je sudjelovanje u Šestom okvirnom programu bilo najuspješnije među svim zemljama kandidatima. No i ona ima sličnih problema kao mi - industrija je nesposobna 'preuzeti' rezultate znanstvenih istraživanja.
- Slovenija je uistinu izuzetak. No mi smo ipak uspjeli ući u zadnju godinu Šestog okvirnog plana. EU kreće s novim četverogodišnjim istraživačkim programom od 2007., a njegov je godišnji proračun 16 milijardi eura. Na temelju formule po kojoj se izračunava nacionalni doprinos, za Hrvatsku će on biti oko 16 milijuna eura.
Stoga, ako se dobro uključimo i 2006. vratimo uloženih osam milijuna eura, pretpostavka je da ćemo sljedeće godine biti bolji. Svrha je svakog sudjelovanja u europskim istraživačkim projektima uzeti više novca no što ste uplatili. Ima zemalja koje su se specijalizirale u nekim stvarima.

• Koji projekti Hrvatsku mogu uvesti u znanstveno-istraživačke europske tokove?
- Što se tiče znanstvenih projekata, morat ćemo napraviti novu evaluaciju i naše nacionalne programe i prioritete prilagođavati europskima jer je to nužno.

Bitan i način prijave projekta

• Šesti okvirni program EU za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti glavni je program za to područje i okvir za znanstvene aktivnosti na razini Europe. Kako se mi uklapamo u njega?
- Nije jednostavno objasniti kako to funkcionira. Dakle, riječ je o programu EU iz kojeg se financiraju znanstvena istraživanja na razini Unije. Zemlje uplaćuju u zajednički proračun i iz njega se financiraju istraživački, znanstveni projekti.
Sada, kad se promijenio naš status, vrlo brzo ćemo moći sudjelovati u istraživačkim projektima EU i prije nego što Hrvatska formalno postane članicom. Očekujemo da će nam se to omogućiti već potkraj sljedeće godine.
No, problem je apsorpcijska sposobnost hrvatskih znanstvenika i hrvatskih instituta da iskoriste te mogućnosti, odnosno da se na pravi način natječu s projektima.

• Riječ je vjerojatno o kvaliteti projekata koje hrvatski istraživači, odnosno znanstvenici mogu ponuditi u europskoj konkurenciji.
- Tako je. No, nije tu samo pitanje kvalitetnih projekata koji se predlažu, nego mnogo više samog načina pisanja projekata i prijave. Svi oni formulari za prijavu, koje nalaže administracija u Bruxellesu, moraju biti vrlo precizno i detaljno popunjeni.
Lidia Černi