Postoji ozbiljna sumnja u vjerodostojnost brojke od 501 tisuću branitelja. Bar sto tisuća ljudi u tom registru bojišta nikada vidjeli nisu, a ministri Ivan Penić i Pavao Miljavac odgovorni su za najveći dio nabujalog registra branitelja

Kada je početkom ovog tjedna na internetu osvanula tražilica u kojoj su se mogli provjeriti podaci iz registra branitelja, umirovljeni brigadir HV-a Ante Kotromanović bio je kao šef saborskog Odbora za veterane na službenom putu u Rusiji.

Budući da tamo nije mogao pristupiti web stranici www.registarbranitelja.com, prvi put je to učinio u petak, neposredno prije razgovora za Novi list.

Već prva dva tri klika i jedno sumnjivo ime već se našlo među onima kojima je navodno bio zapovjednik. »A vidi ovoga, u postojbi je od 1. travnja 1991. godine, a postrojba osnovana 28. travnja«, komentira sa suborcima preko telefona.

Kako ste se osjećali kad ste čuli za objavu podataka iz registra branitelja?

– U jednom trenutku mi je bilo drago jer smatram da je to već davno trebalo učiniti i riješiti to pitanje. Osjećao sam se kao da mi je netko skinuo sto kila kamena s leđa. A s druge strane, kad je to sve krenulo, kad sam vidio način na koji se Vlada branila, reakcije nekih ljudi, kao da je objavljen popis kriminalaca a ne branitelja, bilo mi je žao. Pomislio sam čak da bi bilo najbolje da se i ne vraćam u Hrvatsku, u jednom trenutku sam čak i požalio što sam bio u HV-u i branio državu...

Zašto?

– Zato što je Domovinski rat upravo i kroz postojanje lažnih branitelja i invalida bio degradiran, i uvijek sam mislio da bi objava registra značila vraćanje digniteta braniteljima. Zato su mi bile strane ovakve reakcije iz Vlade i cijela ta priča u kojoj ne znaš što se ustvari događa.

Zašto su podaci o braniteljima tajni?

– Ja ne znam zašto su to tajni podaci, a iskreno da kažem mislim da nam registar branitelja nije niti trebao. Samo je izazvao probleme i nevolje. Bez toga, nikad ne bi znali da više od pola milijuna ljudi ima status branitelja i ne bi se o tome vodilo računa. Ovako kako je napravljen – napravljen je loše. Teško mi je špekulirati zašto HDZ ne želi objaviti registar, ali tu je znakovita činjenica da je, prema mojim informacijama, bar sto tisuća ljudi u tom registru koji bojišta nikada vidjeli nisu.

Zašto treba objaviti registar?

– Pa prije svega upravo zbog toga jer postoji ozbiljna sumnja u vjerodostojnost brojke od 501 tisuću branitelja...

Koliko je po Vama taj broj prenapuhan?

– Preko sto tisuća je po meni višak. Franjo Tuđman u Saboru je 1996. rekao da je bilo 360 tisuća branitelja, a u dokumentu ministarstva obrane iz 1999. godine spominje se 386.301 osoba. Od 1999. do 2010. godine je, dakle, 115 tisuća ljudi dobilo status branitelja, i to je naš paradoks. Nije mi jasno zašto se uopće deset i petnaest godina nakon rata dozvoljavalo da ljudi na razne načine dobivaju status branitelja.

Mislite li da je postojala politička volja i strategija HDZ-a da se broj branitelja napuše i tako, raznim privilegijama, kupi biračko tijelo?

– Ne mislim da je to bila strategija HDZ-a. Naprosto se dogodilo da je 1999. godine tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Penić dao nalog da se jedan ogroman broj ljudi iz MUP-a koji nikad nisu bili na bojištu, ljudi iz ureda, tajnica, dobije status branitelja kako bi mogli koristiti uvoznice za autmobile. Kad se vidjelo što je napravio MUP, i MORH je napravio isto i tu je nastao taj prvi bum, ekspanzija te brojke branitelja. Mislim da je tada MORH vodio Pavao Miljavac. Naravno da je moguće i da je na nižim razinama bilo određenih časnika koji su omogućavali pojedincima da steknu statuse ali mislim da su za najveći broj onih koje ja smatram da im registru nije mjesto, odgovorna ova dva ministra. Loš je i članak 2. Zakona o braniteljima koji omogućava da branitelj postane baš svatko, a ne kao u uređenim normalnim državama samo onaj tko je zaista bio na bojišnici.

Vi tvrdite da su branitelji za objavu registra. Zašto se onda šefovi braniteljskih udruga gotovo unisono protive objavi registra?

– Primam na stotine mailova, poziva, faksova ljudi iz HV-a i iz HVO-a koji traže objavu registra, da se to sredi, raščisti i konačno vidi tko je tko. Koga ustvari predstavljaju ti predsjednici određenih udruga veliko je pitanje. Vidite, predsjednik HVIDRA-e je Josip Đakić, zastupnik HDZ-a, i on je protiv objave registra. Ali zadarska HVIDRA, splitska HVIDRA, osječka, slavonskobrodska HVIDRA – ljudi su za objavu registra.

Na koji bi način objavili registar?

– Dovoljno je da se usvoji naš prijedlog promjena samo jednog zakona, onoga o hrvatskim braniteljima, budući da je on posebni zakon i iznad je općih zakona. Prvi bi korak bio sređivanje registra iznutra jer je njegov ustroj po abecednom redu nelogičan. Treba ga formirati po ustrojbenim cjelinama HV-a iz vremena rata. Dakle, imali bi MORH, Glavni stožer, zborna područja, ratne brigade, HRZ, HRM, MUP, Specijalnu policiju, temeljnu, pričuvnu policiju – pa da vidimo tko je gdje bio, svatko mora imati svoju kockicu. Pa onda imamo i narodnu zaštitu, teritorijalnu obranu, vatrogasce – to su sve ljudi koji imaju status branitelja. Da vidimo koji su to glumci, političari, sportaši, da to točno kategoriziramo. Onda bi bilo sasvim očito koliko je ljudi u neborbenom sektoru, a tko su pravi branitelji. Trenutno vrlo malo ljudi imamo u neborbenom sektoru, a ja sam uvjeren da ih u toj kategoriji mora biti bar sto tisuća.

Drugi bi onda korak bio da svi zapovjednici na svim razinama – od zapovjednika desetine, do zapovjednika zbornih područja, imaju uvid u registar te pravo prigovora. Uz to omogućio bih i svim braniteljima da uz osobnu iskaznicu mogu doći, imati uvid i pomoći u sređivanju registra.

Kada se to sve sredi, predlažemo da se promijene određene stvari iz općeg i posebnog dijela registra, te da se objavi opći dio koji bi sadržavao ime i prezime, datum rođenja, čin, redovni ili počasni, naziv postrojbe i vrijeme provedeno u postrojbi. Dakle, bez ratnog puta. To bi bilo dovoljno za pravi uvid.

*cijeli razgovor s Antom Kotromanovićem pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista u nedjelju, 11. travnja 2010.

Nataša BOŽIĆ