Joško Morić, potpredsjednik Demokratskog centra i bliski suradnik Vesne Škare-Ožbolt, godinama je radio na istaknutim mjestima u sigurnosnim službama. Razgovarali smo o posljednjim obavještajnim aferama koje tresu hrvatsku političku scenu.

• Je li slučaj Puljiz, zapravo, nešto neočekivano? Znamo da je povijest odnosa tajnih službi i medija dugotrajna i komplicirana.
- U javnost se dozirano puštaju informacije o slučaju Puljiz jer se od njega radi politički problem. Slučaj ispitivanja novinarke koje su proveli agenti POA-e predstavlja se kao zaštita ljudskih prava i slobode, iako mi se čini da je zaštita tih prava tek u drugom planu. U prvom je planu bilo stvaranje političkog problema.

• Bi li afera Puljiz prerasla u aferu Podbevšek, ili aferu POA da se ne odigrava uoči predsjedničke predizborne kampanje?
- Da nema predsjedničkih izbora, sve bi se to tiše i brže riješilo. Meni je tu posebno indikativna činjenica što se problem pojavio tek mjesec dana nakon što su agenti ispitivali novinarku, a ne odmah poslije njega. Naravno, zanimljivo je kako su ispitivali novinarku koja je pratila Ured Predsjednika.
 

• Jesu li, po Vašem mišljenju, obavještajci koji su razgovarali s Helenom Puljiz dobro napravili svoj posao?
- Mislim da nisu. Prva je pogreška napravljena što su uopće ušli u taj razgovor. Osim toga, agenti POA-e nisu radili po pravilima struke i zanata, ali to me ne čudi.
Mi nemamo cjelovit koncept sustava nacionalne sigurnosti pa niti razrađen sistem nadzora njegova rada.

• Kako to mislite, pa postoji Vijeće za civilni nadzor tajnih službi, Vijeće nacionalne sigurnosti i saborski odbori?
- Kad je 2000. Račanova koalicija došla na vlast, vođeni revanšizmom čistili su sve što su naslijedili od prethodne vlasti. Tako su čistili i obavještajnu zajednicu. Ukinuli su Ured za nacionalnu sigurnost i obavještajnu akademiju, a oni su bili temelji za izgradnju profesionalnog sustava nacionalne sigurnosti.
Te bi institucije izgrađivale karijerne obavještajce, neovisne o političkim promjenama. Istodobno bi se izgradio moderan, učinkovit i svrhovit način nadzora rada tajnih službi.

• Tko danas ima vlast i nadzor nad tajnim službama?
- Danas nitko u Hrvatskoj ne može reći da ima nadzor nad tajnim službama. Javnosti je poznato da bi u ime vlasti nadzor trebalo obavljati Vijeće nacionalne sigurnosti u kojem sjede predsjednik Republike, premijer i ministri. Oni površno poznaju metodologiju i način rada tajnih službi i to na osnovi podataka koje im daju same tajne službe. U ime parlamenta politički nadzor treba obavljati Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. U njemu sjede političari koji nemaju elementarna znanja o radu tajnih službi. Za demokratsko i građansko društvo nadzor obavlja Vijeće za civilni nadzor gdje također nema ljudi koji detaljnije poznaju mehanizme i pravila rada tajnih službi.
Njihov je nadzor, stoga, improvizacija, a u aferi POA to se već karikaturalno pokazuje. Pozovu ravnatelja POA-e i pitaju ga je li radio protuzakonito, on kaže da nije.

• Što bi trebalo promijeniti?
- Treba napraviti profesionalni sustav nacionalne sigurnosti utemeljen na karijernim obavještajcima. Nadzor službi treba biti stručni mehanizam kojeg će voditi profesionalci, te služiti kao tehnički servis političkim nadzornim tijelima. Tako bi Vijeće za civilni nadzor, saborski odbor i Vijeće nacionalne sigurnosti imali instrument koji bi provjeravao rad tajni službi, te zatim donositi političke odluke.
Ali, kod nas toga nema, nego se o tajnim službama polemizira u medijima. O tome se sukobljavaju najvažniji ljudi u državi, što je nezamislivo u zemljama razvijene demokracije. Oni bi trebali biti stručno obaviješteni o problemu, riješiti ga i tek tada izvijestiti javnost što su učinili. U Hrvatskoj tajne službe imaju političku ulogu, a trebale bi biti samo tehnički, sigurnosni servis vlasti.

• Predsjednik i sam smatra da je bio pod istragom jer je spomenut u istrazi koju je POA provodila nad Inom?
- Takvih je slučajeva u zemljama veće demokratske tradicije mnogo više, ali nitko od toga ne pravi problem. Činjenica da je u jednoj rečenici, u određenom kontekstu, spomenut predsjednik Republike, nipošto ne znači da je riječ o problemu koji je tako velik kako ga se predstavlja.

• Problem je, čini se, da se kod nas tajnim službama bave amateri?
- Nije nužno tako. Na operativnoj razini ima ljudi koji se dugo time bave časno i pošteno. Problema ima na razini menadžera u tajnim službama zato što nije izrađen sustav razvijanja karijernih obavještajaca. Kod nas se menadžeri regrutiraju iz redova dobrih obavještajaca, pa tako izgubimo dobrog obavještajca i dobijemo lošeg menadžera. Ne proizvodi se profesionalne menadžere u sustavu nacionalne sigurnosti, nego se poslije svakih izbora mijenjaju menadžeri u tajnim službama. To je izvan svake pameti.

Dubravko Grakalić