ZAGREB - Unatoč tome što mu je radni dan pretrpan silnim obvezama, i to praktički sedam dana u tjednu, a nerijetko u nekoliko dana boravi i u nekoliko europskih država, premijer Ivo Sanader rado se odazvao pozivu na razgovor za Vjesnik. Razgovarali smo s njim u srijedu u Banskim dvorima, dva dana uoči povijesne odluke Europske unije o određivanju datuma za početak pregovora o punopravnom članstvu, koja se očekuje u petak u Bruxellesu.

• Gospodine premijeru, određivanje datuma Hrvatskoj veliki je uspjeh naše države. Kakvu odluku očekujete u petak?
- Postignut je velik uspjeh već činjenicom da ćemo dobiti datum za početak pregovora. Hoće li biti dodatno uvjetovan početak, vidjet ćemo u petak. Nama ostaje obveza pune suradnje s Haagom i riješiti »slučaj Gotovina«. On je optuženi i mora se pojaviti pred Haagom i očitovati o optužnici i tu nema alternative. Osobno bih htio da se riješi »slučaj Gotovina« prije početka pregovora, jer taj slučaj sigurno šteti Hrvatskoj, a šteti i njemu. Pogoršava mu položaj i sada je trenutak da se to riješi. Mislim da general Gotovina nema alternative i da jednostavno treba otići u Haag, te rasvijetliti svoju ulogu u Domovinskom ratu. Budući da postoje političke implikacije u optužnici, Hrvatska će se pojaviti - i na tome radimo - u svojstvu »prijatelja suda«.
 

• Među zemljama koje traže uvjetovani početak pregovora su Velika Britanija i, što je iznenađenje, Italija. Kako to da je među zemljama koje na neki način kompliciraju hrvatsko približavanje Europi uvijek Britanija?
- Velika Britanija ima jako principijelan stav da se ne može ići dalje dok se ne riješi svaki slučaj suradnje s Haagom. Poštujem taj principijelan stav, ali Europska unija ima u svakom trenutku mogućnost suspendirati daljnje pregovore ako ocijeni da ne surađujemo s Haagom. Hrvatska je dosad učinila velik napredak na svim poljima, i to je u mnogim dokumentima potvrđeno. Hrvatska je lider u ovom dijelu Europe i ima taj jedan otvoreni slučaj koji moramo riješiti. Kada je riječ o Italiji, mislim da je došlo do nesporazuma. Premijer Berlusconi mi je u Milanu rekao da će Italija tražiti bezuvjetan datum za početak pregovora. Očigledno se dogodio neki šum u komunikaciji. Vidjet ćemo u petak.

• Postoje argumenti da hrvatska vlada ne može riješiti »slučaj Gotovina« kad on jednostavno nije u Hrvatskoj. Zašto smo onda talac generala Gotovine i zašto se u rješavanje ovog slučaja ne uključe i druge države u kojima bi se general mogao nalaziti?
- Zastupao sam stajalište da svatko tko pretpostavlja da je general Gotovina u Hrvatskoj, mora s nama podijeliti informacije koje ima. U suprotnome, to nije korektan odnos prema Hrvatskoj. Ne može se Hrvatsku prozivati da je general Gotovina tu i da Hrvatska ne čini ništa, a istodobno nam ne dati informacije na osnovu kojih se tvrdi da je kod nas. Tražit ću od kolega premijera da nam sve zemlje koje tvrde suprotno, pomognu, a ne da se Hrvatsku ucjenjuje, a istodobno se s nama ne dijele informacije.

• Slovenija je u potpunosti podržala Hrvatsku. Hoće li to stvoriti povoljniju klimu i za rješavanje problema između dviju zemalja?
- Prije svega želim izraziti zadovoljstvo što je nova slovenska vlada s premijerom Janezom Janšom na čelu jasno rekla da podržava Hrvatsku bez ikakvih ograda na njezinu putu prema Uniji. To je percipirano u Bruxellesu i to je sigurno velik znak našeg prijateljstva i suradnje. S druge strane, siguran sam da su Slovenija i Hrvatska dvije prijateljske zemlje i da naše dobre susjedske odnose treba dalje razvijati. To što nas zajednički veže mnogo je važnije od ovih nekoliko otvorenih pitanja. Janša i ja smo se dogovorili da ćemo pokušati još jedanput u bilateralnim odnosima riješiti tih nekoliko otvorenih pitanja. Ako ne bude išlo, obratit ćemo se, naravno, i međunarodnoj arbitraži. Hrvatska i Slovenija će u duhu europskih vrijednosti sutra zajedno u Europskoj uniji rješavati svoja otvorena pitanja. To je nova kvaliteta u našim odnosima.

• Znači li hrvatsko približavanje Uniji odlazak iz regije ili će Hrvatska istodobno voditi dva procesa - ulazak u Uniju i ulogu stabilizatora u regiji?
- Hrvatska će voditi paralelno dva procesa i mi to već činimo. Ambiciozno se približavamo Uniji, ali isto tako možemo pridonijeti u stabiliziranju prilika na jugoistoku Europe. Hrvatska neće voditi nikakvu solo-politiku prema regiji, nego ćemo biti dio zajedničke europske politike. U traženju trajne političke stabilizacije regije Hrvatska može pomoći i znanjem. Mi znamo ovaj prostor, znamo povijest ovog prostora, mentalitet, jezike... Znamo i povijesne kontekste iz kojih su nastajali i sukobi. Još važnije je da će putem kojim je krenula Hrvatska - putem reformi, tolerancije u društvu, poštivanja ljudskih i manjinskih prava, pune privrženosti demokraciji - morati krenuti i druge države u regiji. Europa razmišlja o Hrvatskoj, a volio bih i da razmišlja na način da naš primjer može dobro djelovati i na naše susjede. U svim susjednim zemljama primijetio sam veliki optimizam što je Hrvatska dobila status kandidata, jer su mi premijeri susjednih zemalja rekli - ako može Hrvatska, možemo i mi, moramo ići tim putem. Zato je uloga Hrvatske i uloga mosta između zapadne i jugoistočne Europe. Mi smo spremni tu ulogu igrati, jer je riječ o našem susjedstvu, o našoj koži. I mi želimo tu trajnu političku stabilnost jer smo onda i mi sigurni.

• U jednoj rečenici moglo bi se reći ne samo da smo bili pobjednici u Domovinskom ratu nego smo i predvodnici u regiji.
- Da, mislim da se može tako reći.

• Koliko će dugo, realno, trajati pregovori i kad se može očekivati da će Hrvatska postati punopravni član Unije?
- Ako pregovori počnu u proljeće, u ožujku ili travnju, mislim da će ići relativno brzo. Od početka sam pokazivao spremnost Vlade da te pregovore završimo za dvije godine, tijekom 2007. Naš plan bio bi da pregovori završe tada i nakon potpisivanja Sporazuma trebaju ga ratificirati sve zemlje. To može biti isto tako brzo i Unija će onda odlučiti. Na nama u Hrvatskoj, i na meni, nije da o datumu spekuliramo, na nama je da odradimo naš dio posla. Svjestan sam da ćemo morati ići i u neke kompromise jer Unija ima 25 članova i svi imaju svoje poglede. Negdje će očito ići brže, negdje sporije, negdje ćemo o nekim poglavljima i dulje raspravljati.

• Koliko je ovo uspjeh sadašnje vlade, a koliko uspjeh svih građana Hrvatske?
- To je sigurno uspjeh svih nas u Hrvatskoj, svih onih koji su željeli samostalnu Hrvatsku, ali i europsku Hrvatsku. Siguran sam da će u petak to biti uspjeh svih nas i ja ga želim podijeliti sa svima. Mogu izraziti zadovoljstvo što o tome postoji široki politički konsenzus. U našem veselju u petak mislim da trebaju sudjelovati svi, jer je to uspjeh svih, a ne samo ove vlade.

• Skeptici su uvijek likovali kada je bio neki »ali« u odnosima Hrvatske i Europe, kada se odlučivalo o avisu, pa i sada. Što možete preporučiti tim skepticima?
- U svakom društvu ima skeptika, ima dežurnih skeptika, ima i đavoljih odvjetnika. Možda je i dobro da ih ima, jer upozoravaju »pazi ovo, pazi ono«. Oni služe onima koji su optimisti ili realisti da se još više zauzmu da dođu do cilja. Glede toga sam vrlo tolerantan, mislim da to ništa ne smeta. Bilo je i onih koji su govorili da će Hrvatska, ako HDZ pobijedi na izborima, otići u izolaciju, pa se to nije dogodilo. Mislim da smo svi zajedno na hrvatskoj političkoj sceni puno zreliji.

• Bojite li se euroskeptika?
- Ne bojim se euroskeptika. Normalno je da ih u svakoj zemlji ima. Nema stranke u zemljama članicama EU-a u kojima nema i euroentuzijasta i euroskeptika. Tvrdim da će u Hrvatskoj u konačnici prevladati postotak euroentuzijasta ili kako ja volim reći - eurorealista. Na kraju ćemo sigurno procijeniti da plusovi daleko pretežu prema nekim minusima.

• Koliko će hrvatski građani imati snage da ovaj posao dovedu do kraja?
- Postići ćemo zajednički cilj. To smo već pokazali u devedesetima kad smo stvarali samostalnu državu i borili se za njezino priznanje te kad smo stvarali oružanu silu kao pretpostavku za oslobađanje teritorija. Tih prvih četiri, pet godina do oslobađanja zemlje pokazali smo zrelost kao narod, snagu i stvorili smo novu paradigmu hrvatstva koja nije bila podjela na lijeve i desne, u kojoj nije bilo važno tko je čiji sin, tko je koje vjere ili je ateist ili bilo što drugo. Imali smo cilj i svi smo željeli taj cilj ostvariti. To je bila neka vrsta nacionalnog preporoda. Držim da će projekt ulaska Hrvatske u Uniju zaokružiti taj početak političke afirmacije Hrvatske i siguran sam da ćemo oko konsenzusa za ulazak u Uniju okupiti najveći broj hrvatskih građana.

• Na domaćem planu veliku je pozornost posljednjih dana dobio »slučaj Podbevšek«. Kako ocjenjujete imenovanje Tomislava Karamarka za čelnog čovjeka Protuobavještajne agencije?
- Svako je rješenje kompromis. Čim se dvojica moraju usuglasiti, a to smo trebali predsjednik Mesić i ja, nikako ne može biti kako samo jedan kaže. Mislim da je Karamarko u ovom trenutku najbolje rješenje, jer je čovjek koji ima iskustva u radu tajnih službi, koji ima iskustva i u politici.
I meni i predsjedniku Republike rekao je da teži punoj depolitizaciji službe, punoj profesionalizaciji i domoljublju. Naš se zakon o sigurnosnim službama pokazao nesavršenim, nije do kraja dobar. Postoji velika potreba ili da se izmijeni ili da donesemo potpuno novi zakon. Već i sam njegov naziv nije dostatan. Naime, nije riječ samo o sigurnosnim službama, nego je riječ i o obavještajnim službama. Na kraju krajeva, i zovu se Obavještajna i Protuobavještajna agencija. Vijeće Ureda za nacionalnu sigurnost u ovom trenutku nema ovlasti koje bi trebalo imati. Mora se ojačati nadzorna uloga tog jednog tijela što je prije bio UNS. Nismo za vraćanje UNS-a, ali smo za jačanje krovne organizacije koja će kontrolirati rad triju službi. A pitanje je trebaju li nam i sve tri službe, jer ima mnogo zemalja koje imaju jednu civilnu i jednu vojnu službu.

• Vaši politički protivnici kažu da ste ovu bitku, nazovimo je tako, s predsjednikom Mesićem izgubili, jer niste od početka inzistirali na Podbevšekovoj ostavci.
- Nisam inzistirao na ostanku, nego sam odbio supotpisati razrješenje. Do tada sam s Mesićem u četiri slučaja vrlo dobro surađivao, kod dva razrješenja i dva imenovanja. Uvijek smo sve dogovorili i rješenja su bila zajednička. Očekivao sam da će tako biti i ovaj put i zato sam tako reagirao, čuvajući ustavnu ulogu predsjednika Vlade, kao što bih čuvao i ustavnu ulogu predsjednika Republike. Sada se to može komentirati i ovako i onako, ali to je bila reakcija zbog čuvanja ustavne pozicije. Sada smo stavili točku na i. Kako će tko komentirati, neka komentira. Slučaj je zaključen i mislim da se ne može govoriti o pobjedniku ili poraženome.

• Je li možda proradio i Vaš dalmatinski dišpet, pa ste tako reagirali ne dopustivši da predsjednik Mesić riješi slučaj mimo Vas?
- Nije dalmatinski dišpet, u politici si to ne dopuštam, naravno. Ne bježim od toga da sam Dalmatinac, Splićanin koji ne bježi od svog mentaliteta, ali u politici taj mentalitet ne može prevladavati. Ovdje je riječ o tome da sukladno Ustavu predsjednik Republike i Vlade moraju zajednički surađivati.

• Je li razlog pomicanju datuma lokalnih izbora turistička sezona ili želja da oni budu neposredno nakon početka pregovora s EU-om?
- Nije inicijativa da lokalni izbori budu ranije došla od Vlade. Imali smo sjednicu sa svim županima i gradonačelnicima i upozoreni smo da su na Jadranu veliki problemi u konstituiranju vijeća i skupština, jer se sve zna produljiti i do turističke sezone.

• Jeste li sigurni u pobjedu Jadranke Kosor na izborima?
- Uvjeren sam u pobjedu Jadranke Kosor, jer inače ne bismo ni izlazili na izbore da ne vjerujemo u pobjedu. I ankete pokazuju da je njezin rejting danas oko 30 posto, što je izuzetno dobro i siguran sam da će se taj rejting još povećati.

• Imali ste napornu godinu, jeste li i osobno zadovoljni postignutim?
- Zadovoljan sam, ali stara mudrost kaže da nikad ne treba biti zadovoljan postignutim. Možda se moglo i više. U realnim okvirima možemo biti zadovoljni.

Jurica Körbler, Andrea Latinović