Za nekoliko dana i Hrvatska će dobiti prvi sveučilišni udžbenik o Europskoj uniji. Prvi je to pokušaj da se na temelju priloga isključivo hrvatskih autora napravi zbornik kojim će se služiti studenti, ali i svi koji žele nešto više saznati o Uniji. Knjigu je pripremila dr. Ljerka Mintas Hodak, koja je bila ministrica za europske integracije i potpredsjednica hrvatske vlade potkraj devedesetih, ali je već nekoliko godina nema u politici i bavi se isključivo znanstvenim radom kao pisac i profesorica na Zagrebačkoj školi za ekonomiju i management.

• Trebaju li se Hrvati bojati Europske unije, je li ona bauk ili obećana zemlja?
- Ne volim govoriti u tim antonimima. I u ovoj knjizi napisala sam da je moja prvotna intencija bila omogućiti ljudima da saznaju više o Europskoj uniji. Što će se više znati o njoj i kako funkcionira, toliko će se Hrvatska bolje uključiti u Uniju. Neznanje je glavni razlog koji ljude opredjeljuje za Uniju ili protiv nje, a neznanje je glavni hrvatski problem.

• Imamo li dovoljno stručnih ljudi koji mogu voditi pregovore?
- Za pojedina područja imamo izuzetno kvalitetne stručnjake, za Monetarnu uniju, financijska i pravna pitanja. Nemamo možda dovoljno pravih stručnjaka za pitanje poljoprivrede i ekologije, što je za sve tranzicijske zemlje bio veliki problem.
 

• Sada, očito, politika dolazi u drugi plan, a stručnost u prvi?
- Definitivno. Politički put za pregovore je otvoren i sad je samo pitanje koliko ćemo se uspješno postaviti u njima i zaštititi svoje vitalne interese, ali i provesti standarde koje ćemo prihvatiti u tim pregovorima.
Pregovori možda i nisu prava riječ, oni u velikom dijelu znače prihvaćanje standarda, a u malom dijelu se može pregovarati o nekim stvarima.

• Na kojem će području to pregovaranje ili prihvaćanje europskih standarda biti najbolnije za Hrvatsku?
- Sigurno u pogledu poljoprivredne politike, jer naš poljoprivredni sektor nije prilagođen konkurentnosti i standardima Unije. Teško će izaći na europsko tržište. Postoje i fondovi za poboljšanje poljoprivrede i o nama ovisi kakve ćemo programe ponuditi i time imati pristup fondovima. Očekujem probleme i u zaštiti okoliša, jer su standardi EU vrlo visoki.

• Je li realno da u dvije godine proces pregovaranja bude završen?
- To je moguće ako se vrlo ozbiljno i kvalitetno, uz politički konsenzus, prihvati sve što se dogovori. Ali, sudeći po tome kako teče proces priprema za pregovore i kako se sporo određuju članovi delegacije i timova, bojim se da u tako kratkom roku nećemo uspjeti. Neće se, naime, samo gledati koliko je Hrvatska prilagodila svoje zakonodavstvo, nego i kako se ono primjenjuje u praksi. To je već mnogo kompliciranije i zahtijeva velike reforme u hrvatskom društvu.

• Bez tih rezova može se dogoditi da pregovori potraju duže?
- Moguće je, naravno. Mislim da proces treba ubrzavati, ali ne treba inzistirati na tome da Hrvatska krene u punopravno članstvo prije nego za to bude spremna. Dok nije spremna, za Hrvatsku je bolje da se ne uključi u tu nemilosrdnu utakmicu. Sve naravno ovisi o nama.

• Kako se moglo dogoditi da Rumunjska i Bugarska budu spremne za Uniju prije nas?
- Već su dugo u fazi pregovaranja i prilagodbe i možda su u nekim segmentima bile otvorenije za promjene nego što je to hrvatsko društvo i sada. Ekonomski su iza Hrvatske, ali ne treba podcjenjivati druge zemlje jer u njima često postoji više otvorenosti nego u nas.

• Je li nam politika kočila proces približavanja EU?
- Svakako, ali i okolnosti. Prošli smo rat i obnovu. Ipak, tu je i pitanje mentaliteta.

• Premijer Ivo Sanader inzistira da pregovarači budu samo stručne osobe, bez obzira na stranačku pripadnost. Podržavate li taj stav?
- To je jako dobro.

• Sada se ponovo javlja ideja o spajanju Ministarstva vanjskih poslova s Ministarstvom europskih integracija.
- Svaka promjena uvjetuje razdoblje dok se svi ne priviknu na novo stanje, a to nam u ovom trenutku nije potrebno. Svaka bi promjena usporila proces. Model s Ministarstvom za europske integracije u ovom trenutku ne bi bilo dobro mijenjati. Nisam za to.

• Čini li Vam se da je izbor Vladimira Drobnjaka za glavnog pregovarača dobar?
- Mislim da je to izvrstan izbor, on je odlično pogođena osoba, s velikim iskustvom, znanjem, motivacijom i energijom. I svi oni koji se sada spominju u novinama po meni su dobar izbor, od Tamare Obradović, do Borisa Vujčića i drugih. Imamo kvalitetnih ljudi.

• Hrvati još zapravo ne znaju što ih čeka s Unijom. Bolji život ili krv i suze?
- I iz političkih krugova najčešće se čuje da ćemo u Europskoj uniji živjeti bolje. Mislim da to nije do kraja točno, jer će proces do boljeg života ovisiti samo o nama. Poznato je da su u svakoj zemlji na početku članstva u Uniji veći troškovi nego dobit, a tek se dugoročno može govoriti o dobiti. Ljudi moraju biti upoznati s činjenicom da ulazak u Uniju znači i neka odricanja, žrtve, socijalne probleme, možda i niže plaće da bi dugoročno bilo bolje.

• Što je s euroskepticima?
- Statistike pokazuju da ih ima jako puno, postoji gotovo podijeljenost prema Uniji. Mnogima nije u dovoljnoj mjeri objašnjeno koje su prednosti ulaska Hrvatske u EU. Govori se samo o boljem životu, ali ljudi više ne vjeruju mnogo obećanjima. Euroskepticizmu se najbolje može suprotstaviti da se konkretnije objašnjava koje su koristi od Unije, a koje žrtve.

• Mnogi skeptici kažu da kad mi budemo spremni za Uniju, nje više neće biti jer će se raspasti?
- Pitanje je naravno i kakva je budućnost Unije. Ne vjerujem da se Unija može raspasti, ali je sigurno da će biti i mnogih tenzija unutar nje.

• Kao političar bavili ste se Europskom unijom, sada to isto radite kao znanstvenik. Što je lakše ili teže, svejedno.
- Daleko je lakše i ljepše baviti se time kao znanstvenik.

• Znači li to da je s politikom zauvijek gotovo?
- Dala sam trinaest godina svog života politici i s tim je gotovo.

• Je li sadašnja hrvatska politička elita dovoljno sposobna i zrela da Hrvatsku uvede u Europsku uniju?
- Današnji hrvatski politički establišment napravio je najviše na vanjskopolitičkom planu. No, proces ulaska Hrvatske u Uniju neće ovisiti samo o hrvatskim političarima, nego o ukupnoj svijesti, spremnosti i želji svih slojeva društva da se dovrši taj proces.

Jurica Körbler