Bogdanović Vido

19.08.2000

Feral

Tweet

VIDO BOGDANOVIĆ, GRADONAČELNIK DUBROVNIKA, GOVORI O SVOM SUKOBU S UMJETNIČKIM DIREKTOROM DUBROVAČKOG LJETNOG FESTIVALA

Bobo Novak našao je krivog neprijatelja, znajući valjda da ja na njegove aktivnosti oko ovogodišnjih Igara ne gledam pozitivno. A zašto i ne bih imao svoje mišljenje o igrama, barem kao gledatelj koji skupo plati kartu za predstavu, pa iz predzadnjega reda ne čuje Hamleta? * Novak je pobrkao stvari, jer Grad po sadašnjem statutu jest vlasnik Igara, no Dubrovniku ne treba kulturni gubernator. Grad bi kao vlasnik Igara, međutim, morao raspolagati pravom da kreatora programa bira putem natječaja, i da bira osobu koja će Igre shvatiti isključivo kao umjetnički izazov

 

tekst

- Teško, jer jedino što sam od kolumne Boba Novaka razumio, jest nadnaslov Na rubu pameti. Njegov napad potpuno je proizvoljan, i on manipulira mojim prijedlogom bez ikakve osnove u tekstu koji sam mu dostavio. Pazite, tekst prijedloga dostavio sam mu prije nekoliko tjedana, i nije mi nijednom pokušao osobno reći što misli o tome. Jučer smo se sreli i pozdravili, dakle, imao je prilike porazgovarati sa mnom, ali, ja ne znam, valjda mu je ovako lakše ispuniti tri kartice kolumne, jer Bobo ima puno svojih troškova...

- Vjerujem da se u nadležnosti u vođenju manifestacije trebaju jasno podijeliti, tako da se producentski ravnatelj ne miješa u kreiranje programa, dok bi umjetnički ravnatelj bio rasterećen od brige nad tehničkom provedbom. Moj prijedlog nipošto ne prejudicira funkcioniranje same manifestacije, ne odnosi se na program. Ne vidim zašto je problem ako predlažem sustav u kojemu bi do novca bilo lakše doći. Moramo proširiti krug financijera, jer u dubrovačkoj i hrvatskoj kulturi postoji više potreba nego što ih mogu zadovoljiti državni i gradski proračuni. Ako je na ovim Igrama mogao Dubrovnik biti okićen reklamama Jutarnjeg lista, zašto ga ne bismo mogli kititi naslovima bilo kojeg sponzora koji će to dobro platiti? Osim toga, iako država mora i treba ostati veliki partner Igara, zbog potencijalnih inozemnih sponzora vrlo je važno pokazati javnosti da država nema utjecaj na koncept Igara. Naime, u demokratskim se društvima jako zazire od utjecaja državnih vlasti na kulturna pitanja.

 

 

- Postoji još jedna ozbiljna zadaća koju treba riješiti, a to je sprječavanje onih koji financiraju Igre, da ne utječu negativno na njihovu koncepciju. Bobo Novak je pobrkao stvari, jer Grad po sadašnjem statutu jest vlasnik Igara, no Dubrovniku ne treba kulturni gubernator. Grad bi kao vlasnik Igara, međutim, morao raspolagati pravom da kreatora programa bira putem natječaja, i da bira osobu koja će Igre shvatiti isključivo kao umjetnički izazov. Istina je da ja želim širenjem kruga sponzora povećati sam proračun Igara, ali se ne želim odreći apsolutnog sponzorskog iznosa koji Igrama daje država. Ako država ne može izdvojiti još novca, znači li to da Igre ne smiju imati više, kako bi država sačuvala ovlasti? Ili, ako se udio države u financiranju zbog ulaska jakih sponzora smanji, znači li to da država svejedno treba zadržati svoje prevelike ovlasti nad Igrama? U ovom trenutku, država s 50 do 60 posto udjela u financiranju Igara ima nad njima apsolutne ovlasti, jer ministar kulture imenuje i ravnatelja manifestacije i Festivalsko vijeće. Mislim da je to zapravo jedini postojeći prostor za potencijalnu političku kontrolu nad kulturom, a ne ovo što Bobo meni predbacuje.

- Bobo Novak očito nema pojma o sustavu upravljanja brodom, jer se na brodu upravlja isključivo s jednog mjesta. Na to mogu reći jedino da dvostruko komandiranje, kako ga on naziva, na brodu ne postoji! No, eto, trebala mu je akrobacija zbog jedne nategnute paralele, samo ne znam što mu treba usporedba mog prijedloga s Memorandumom Srpske akademije. Bobo Novak našao je krivog neprijatelja, znajući valjda da ja na njegove aktivnosti oko ovogodišnjih Igara ne gledam pozitivno. A zašto i ne bih imao svoje mišljenje o igrama, barem kao gledatelj koji skupo plati kartu za predstavu, pa iz predzadnjega reda ne čuje Hamleta?

- Organizacija nije funkcionirala ni prethodnih godina, kada je jedna osoba objedinjavala producentsku i umjetničku funkciju. Zbog tih spoznaja, i spoznaja o tijeku novca, shvatili smo da je Igrama potrebna jaka menadžerska ekipa. Ovogodišnje Igre prelazno su razdoblje, koje bi se moglo premostiti usvajanjem novog Statuta. Bobo Novak tek bi trebao ponuditi Festivalskom vijeću svoj program za slijedeću godinu, a Frano Matušić je ove godine slobodno mogao ostati umjetnički ravnatelj, jer je program Igara ionako osmislio on, u suradnji s Valterom Dešpaljem i Joškom Juvančićem. A ne Bobo Novak, osim ako nekom značajnom koncepcijskom promjenom ne smatramo pomicanje termina Svečanog otvaranja s 9.00 na 9.30 sati, tako da ga Zelenci mogu prekinuti udaranjem u zvona. Neću tvrditi, doduše, da te ambicije ne idu i dalje, možda dotle da se dogradi Minčeta s još dva reda kamena...

 

 

* Niste li ipak vi bili prvi koji ste potaknuli raspravu s Novakom, kada ste ga posredno označili kao korisnika prevelikih državnih ovlasti u krajnjem preuzimanju pojedinačnog utjecaja nad Igrama? Naime, govorili ste o potrebi “onemogućavanja ambiciozne personalizacije Igara u trendovskom postupku depolitizacije manifestacije”...

- Do slijedeće sjednice Festivalskog vijeća nisam namjeravao javno polemizirati s Bobom Novakom, niti iznositi svoje stavove o djelovanju svih koji su na ovogodišnjim Igrama angažirani, iako je on počeo s nekim intervjuima, umjesto da sjednemo i popričamo o našim stavovima. Igre niti su Bogdanovićeve, niti su Novakove, nego su daleko iznad nas i naših odnosa. Možda je njemu zasmetalo to što sam istaknuo da umjetnički ravnatelj ne bi trebao biti nužno vezan za manifestaciju kao profesionalac, nego bi svoj angažman mogao zamišljati na rok od tri-četiri godine, dok ne potroši vlastitu ideju o konceptu Igara.

- To je smiješno, pa moj prijedlog je bio da se političari maknu iz službenog protokola, što je podržao i predsjednik Stjepan Mesić. Premda mi mnogi zbog toga predbacuju, posebno Juvančić, da Igre uopće nisu ni otvorene. Ja sam svoj prijedlog novog Statuta iznio kao član Festivalskog vijeća, jer godinama slušam kako Igre ne valjaju, pa Novak prigovara ovo, Hajdarhodžić ono, itd. Svi su nezadovoljni svime, a nitko nikad nije uputio konkretan prijedlog da se nešto promijeni! Možda moj prijedlog ne valja, i možda o njemu treba raspravljati, ali moj prijedlog je jedini koji je uopće pokrenut. Smijem li ja išta predložiti? Izgleda da ne smijem, inače mi Bobo Novak pripisuje nekakvu hongkongizaciju Dubrovnika. To je potpuno besmisleno...

- Na moju štetu, slučaj je nepotrebno politiziran, i sasvim krivo interpretiran. Radilo se o mojoj intervenciji zbog angažiranja osobe čije je ponašanje za vrijeme opsade Dubrovnika bilo prilično upitno, kao i njezin tadašnji odlazak iz Dubrovnika prema Cipru... Nije to ni slučajno bilo pitanje nečije nacionalnosti, nego moralnog integriteta. Jednostavno, bio sam pri stavu da u vrijeme, dok je grad još uvijek na prvoj liniji fronte, ne treba angažiranjem za tako važnu ulogu odavati počast takvoj osobi. Kažem, u to vrijeme, a danas je ipak drukčije.

 

 

- Sa županom Šprljom odlično surađujem, no pitanje mosta je jedna od rijetkih stvari u kojima se s njim nikako ne mogu složiti. Tvrdim da je to nemoguće izvesti, a Dubrovniku je ionako potrebnija cesta prema Zagrebu. Problem Neuma može se riješiti dogovorom o boljoj protočnosti granice, ili uređenjem postojeće ceste u zaleđu, za tranzitnu namjenu. Mi smo tvrdoglavi kukumari, i stalno inzistiramo na drastičnom rješenju, iako bi tek postotak ili nekoliko promila cijene toga mosta, bilo dostatno za bolji rasplet problema. Ostatak se može usmjeriti na razvoj Pelješca i Korčule, ali nemojmo zavlačiti tamošnje stanovnike, nego recimo koliko bi to moglo doprinijeti njihovu kraju. Uostalom, pita li netko što Bosna i Hercegovina misli o mostu koji bi joj zatvorio pomorski pristup jedinome primorskome mjestu? A bilo bi također zanimljivo vidjeti jesu li već počele špekulacije sa zemljištem na obje strane zamišljenog mosta...

- Ta sredstva naslijedili smo od prethodne gradske uprave na posebnom računu. Nekoliko puta pokušavali smo dogovoriti s donatorom način provedbe radova u parku, ali oni nisu bili zadovoljni predloženim cijenama, i nisu nam nikad konkretno odgovorili što zapravo žele. Nismo se usudili potrošiti novce na uređenje po svojoj volji, te nam je na kraju svejedno stiglo jedno pismo o tome kako će o našem ponašanju biti izvješteno britansko veleposlanstvo... Nisam mogao prihvatiti takvu prijetnju, i zaključili smo da je novac potrebno vratiti. Možda smo mogli pognuti glavu i podviti rep, ali pitanje je gdje prestaje dostojanstvo, a počinje sluganstvo.

- Mogu vam dati izvješće gradskog povjerenstva za izgradnju tih grobnica, što je već pripremljeno kao odgovor. Vrlo precizno se vidi da je svaka potrošena kuna prethodno odobrena od tog povjerenstva, i vide se jasni troškovnici, s provedenim natječajima, i svim stavkama o izvedenim radovima. Zbog pitanja kao što je vaše, veliki broj izvođača radova ovdje nerado pristaje na takve poslove, da ih netko ne bi kasnije optužio da zarađuju na poginulim braniteljima.

 

 

- Ja sam konačno uspio kupiti auto na petogodišnji kredit, a od nekretnina imam samo pola obiteljske kuće u Gružu, koju mi je ostavila pokojna none. Nitko blizak meni nema nikakvo zemljište na Bosanci, ali moj pokojni nono Vido Bogdanović bio je između dva svjetska rata dioničar ili udjeličar u lovačkom društvu, koje je gore imalo nekakvo lovište. Naravno, to nisam ni mogao naslijediti, jer im je država poslije sve oduzela.

- Granice se moraju otvoriti, samo je pitanje pod kojim režimom. U susjednoj državi se opet pripremaju nevolje, koje će vjerojatno imati utjecaja i na Republiku Srpsku. Tu je problem i sa Kinezima i Kurdima, ili drugim ilegalnim putnicima, koji koriste Srbiju kao odskočnu državu prema Europi. Ja nemam ništa protiv Kineza, čak sam živio sedam mjeseci u Kini, ali nekontrolirano prelijevanje ljudi preko granice nosi određene opasnosti. Neka bude postavljeno 50 posto sigurnosnih mjera prema Jugoslaviji, od onih koje sam osobno doživio prilikom ulaska u Kinu, i bit ću zadovoljan. Nadalje, da ne govorim o švercu droge ili oružja, dovoljno je spomenuti promet živežnih namirnica. Nemam ništa protiv kvalitetnije prehrane govedinom, janjetinom, sirom, kajmakom, ali dopustit ćete da sva ta spenza mora biti podvrgnuta kontroli po higijenskim standardima, jer takav službeni mehanizam s druge strane granice jednostavno ne funkcionira.

- Da ne kažem kako sam užasnut, svakako mi je neprihvatljivo da ljudi koji bi trebali širiti nauk o ljubavi i uvažavanju, govore jezikom mržnje prema Crnogorcima ili Srbima u Hercegovini. Ne može se danas očekivati ni neka velika ljubav prema tim susjedima, ali mi moramo - neki iskreno a neki falso - graditi prema njima povjerenje i uspostavljati civilizirana pravila igre. A zajapureni nacionalistički izljevi neće pomoći ni njima ni nama.