Ministar pravosuđa Ivan Šimonović u ovm trenutku više je nego suzdržan u odgovorima na pitanja vezanim uz odlazak na novu dužnost u UN. Još je suzdržaniji u odgovoru na pitanje kako je reagirala premijerka Jadranka Kosor kad joj je priopćio da napušta ministarsku poziciju prije okončanja velike zadaće njegova mandata: otvaranja Poglavlja 23 pravosuđe i temeljna ljudska prava, o kojoj u ovom trenutku ovisi dovršetak pristupnih pregovora s EU. Ministra na odlasku ne napušta nada da će to poglavlje ipak biti otvoreno u lipnju.

• Kad ste točno dobili informaciju da je glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon upravo vas odabrao za svog pomoćnika za ljudska prava?

- Krajem prošlog tjedna. Dan kasnije glavni je tajnik izvijestio i predsjednika Ivu Josipovića.

• Je li odluka da se kandidirate imala veze s mogućim pritiscima ili otporima s kojima ste se susretali na ministarskoj poziciji?

- Nikako. Imala je veze s time što sam i nakon odlaska iz New Yorka ostao povezan s UN-om. Čak sam se u međuvremenu jednom i susreo s glavnim tajnikom UN-a u sklopu razmatranja kako reformirati rad Gospodarskog i socijalnog vijeća.

• Što će točno biti vaš posao na novoj dužnosti?

- Bit ću direktor Ureda visoke povjerenice za ljudska prava u New Yorku. U sve aktivnosti UN-a u New Yorku nastojat ću unijeti dimenziju ljudskih prava. Održavat ću kontakte s državama članicama UN-a, akademskim institucijama, nevladinim udrugama i posebno važno - djelovati koordinativno u odnosu na različita tijela UN-a, kad se radi o problematici ljudskih prava.

• Kad ste točno premijerku Jadranku Kosor izvijestili da odlazite s ministarskog mjesta i kako je ona reagirala?

- Izvijestio sam je prije nego što sam znao da ću biti izabran, u trenutku kad su ostala još četiri kandidata za tu funkciju.

• Rekli ste da prije selidbe u New York želite dovršiti još neke poslove. Koje?

- Otvoriti Poglavlje 23 i sudjelovati u dogovorima oko toga kako ispuniti smjernice za zatvaranje toga poglavlja, kao i podržati da se s borbom protiv korupcije ide do kraja.

• Kakva će nakon vašeg odlaska biti sudbina otpočetih pravosudnih reformi?

- Uspjet će. Ostavljam ministarstvo koje je dobro ustrojeno i tim suradnika koji radi sve bolje.

• Premijerka Kosor će Saboru za vašeg nasljednika predložiti državnog tajnika Dražena Bošnjakovića, dakle stranačku osobu. Kad bi se pitalo vas, iz kojih bi krugova novi ministar pravosuđa trebao biti: političkih, akademskih ili nekih drugih?

- Ako bi slijedila logiku mojeg izbora, to bi bila nestranačka osoba iz akademskih krugova. Ali, žurnost provođenja reformi i dovršetka pregovora, te blizina novih izbora, upućuju da to bude netko iz kruga mojih najbližih suradnika, a tu je lako naći dobrog kandidata.

• Početkom ovog tjedna premijerki ste predstavili mjere reforme pravosuđa, s posebnim težištem na pravosudne mjere koje će pomoći gospodarstvu. Koji su, prema vašem mišljenju, najveći problemi u pravosuđu zbog kojih trpi gospodarstvo?

- Najvažnije pitanje je duljina trajanja postupaka i rješavanja predmeta koji su stari tri i više godina. Iako se njihov broj stalno smanjuje, primjerice u 2009. taj je broj smanjen 8 posto u odnosu na 2008., njihov je broj još uvijek velik. Sad ih je oko 795.722, od čega najviše na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Vrijednost sporova koji se vode pred trgovačkim sudovima je oko 40 milijardi kuna. Upravo zato je u Vladin program pomoći gospodarstvu uključeno i pravosuđe. Ponudili smo akcijski plan za Općinski građanski sud u Zagrebu i trgovačke sudove kojima ćemo pokušati ubrzati postupke i smanjiti broj neriješenih predmeta.

• Suci trgovačkih sudova ističu da prošle i ove godine zbog recesije imaju pojačan priliv stečajnih postupaka. Stečajni postupci traju godinama. Kako ih namjeravate ubrzati?

- Dio akcijskog plana pravosuđa za pomoć gospodarstvu svakako treba biti poticaj za pravodobno pokretanje, a onda i učinkovito provođenje stečaja. Stečaj se uglavnom doživljava kao kraj jedne tvrtke. Međutim, to ne mora biti tako. Ako je stečaj pravodobno pokrenut, on za tvrtku koja uspros trenutačnim teškoćama ima mogućnost opstanka na tržištu, može biti i svojevrsni predah da se oporavi. Kroz stečaj se, primjerice, može izaći iz nekih nepovoljnih ugovora, smanjiti broj zaposlenih, a da se ipak sačuva dio radnih mjesta. Naš je problem da se stečajevi pokreću prekasno, a u međuvremenu, dok tvrtka odumire, događaju se zloporabe tako da se neke vjerovnike namiruje, a druge se ostavlja potpuno nepodmirenih potraživanja. Akcijski plan pravosuđa, načelno, predviđa povećanje sudskih pristojbi kako bi se izbjeglo svjesno parničenje i zloporabu sudskog postupka da bi se odgodilo plaćanje. Ali predlaže i da se smanji predujam za pokretanje stečajnog postupka, te i da se vjerovnika koji je pokrenuo stečajni postupak u dobroj vjeri, ako se ne može podmiriti iz preostale imovine, oslobodi troškova stečajnog postupka. Time bismo olakšali pravodobno pokretanje stečajnih postupaka.

• Međutim, na Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu ističu da sa 27 sudaca ne mogu smanjiti broj neriješenih predmeta, te tvrde da im je za to potrebno novih 66 sudaca, gotovo tri puta više od sadašnjeg broja. Uključuje li vaš akcijski plan i novac potreban za zapošljavanje i plaće tih sudaca?

- Svaki plan koji bi u ovoj situaciji uključivao povećanje proračunskih troškova bio bi nerealan. No, upozorio bih da trgovački sudovi kroz naplatu pristojbi tijekom godine osiguraju državnom proračunu više prihoda nego što su ukupni troškovi tih sudova.

Dakle, povećanje broja sudaca i savjetnika trgovačkih sudova donijelo bi veće koristi državnom proračunu nego što bi bio izdatak za njihove plaće. Prema prvim simulacijama, za jednu kunu uloženu u ubrzanje troškova na trgovačkim sudovima, izvući ćemo barem dvije kune prihoda za proračun. Uz to, treba uzeti u obzir i sredstva koja su sada blokirana na trgovačkim sudovima, a koja će se ubrzanjem postupaka osloboditi i koja predstavljaju znatan poticaj za oživljavanje gospodarstva.

• Koji su to rokovi u kojima bi vaš akcijski plan za trgovačke sudove dao prve učinke, tj. smanjenje broja starih predmeta?

- Rekao bih da već do kraja godine možemo vidjeti opipljive rezultate ako bi se ovaj akcijski plan odmah počeo primjenjivati. Ako se počne dovoljno agresivno i ambiciozno, hrvatsko pravosuđe može se riješiti zaostataka u roku od tri godine.

• I prije sastanka Josipović - Tadić u Opatiji, u intervjuu jednom srbijanskom dnevniku prvi ste javno progovorili o mogućnosti povlačenja tužbi za genocid između Hrvatske i Srbije. S obzirom da ste jedan od autora hrvatske tužbe, koji uvjeti se moraju ispuniti da vlade u Zagrebu i Beogradu povuku te tužbe?

- Hrvatska Vlada o tome nije ni raspravljala, a kamoli nešto odlučila. Mislim da je hrvatska tužba, koja je uložena prije 11 godina, već postigla određene pozitivne učinke.

Mislim da je ona utjecala na povećanje broja suđenja za ratne zločine u Srbiji, na to da se sazna istina o sudbini nekih nestalih osoba, te vrati dio hrvatskih kulturnih dobara, oduzetih za vrijeme rata. Ključno za procjenu treba li, i kada, odustati od tužbe jest - jesu li ti osnovni ciljevi podnošenja tužbe uspješno ostvareni ili ne.