ZAGREB – S ministrom gospodarstva, rada i poduzetništva Brankom Vukelićem razgovarali smo o stanju i budućnosti crne metalurgije i brodogradnje u Hrvatskoj, kao i o sudbini Goričanke.

• Kakva sudbina čeka radnike u Željezari Sisak? Što je s njihovim potraživanjima?
- Radnici u Željezari Sisak imaju osigurane minimalne plaće za šest mjeseci, a to razdoblje istječe u ožujku. Sindikati i sami radnici postavili su pitanje što i kako dalje, a odgovor na njega trebala bi dati studija o crnoj metalurgiji u Hrvatskoj u kojoj će se ponuditi i model spašavanja i daljnjeg razvoja te industrijske grane u nas. U tom kontekstu valja gledati i pitanje plaća zaposlenih u sisačkoj željezari. Želim istaknuti da je Vlada dala potporu održavanju crne metalurgije u Hrvatskoj, što znači da u pitanje ne mogu doći ni plaće.
Kada je pak riječ o eventualnim viškovima zaposlenih, a time i o otpremninama, tu je zapravo riječ o restrukturiranju Željezare, a samim tim i o novcu što će se za nju morati pronaći. Najprije treba vidjeti program restrukturiranja crne metalurgije, iz kojeg će biti jasno i koliko će ljudi ostati raditi u željezarama. Dosadašnje su analize pokazale da kod određenih profila zaposlenika u željezarama postoji ili će postojati manjak ljudi. S druge strane, ostaje činjenica da u Željezari Sisak na svaka dva radnika dolazi po jedan rukovoditelj, što znači da će u tom segmentu vjerojatno biti viška zaposlenih. No valja napomenuti da se studija radi kako bi se osigurala maksimalna zaposlenost, ali tako da se ne posluje s gubitkom. Naše prve procjene govore da bi posao u objema željezarama moglo zadržati oko dvije tisuće ljudi.
 

• Kada se može očekivati završetak studije o crnoj metalurgiji s obzirom na to da se rokovi stalno probijaju?
- Nije došlo do probijanja rokova. Kraj veljače ili početak ožujka termin je u kojem studija mora biti predstavljena i ovome ministarstvu i sindikatima. Ipak, treba reći da je situacija s izradom studije vrlo kompleksna, kako s pozicije tehnologije i tržišta, tako i s pozicije ekonomske održivosti. U njezinoj izradi u obzir treba uzeti stanje na tržištu, zatim tehnološke mogućnosti željezara i sve ostalo, zbog čega ne bi trebalo žuriti s izradom i probleme rješavati naprečac. To je važno i zbog skorog početka pregovora o ulasku Hrvatske u EU.

• Možete li reći neke naglaske iz tog programa u izradi? Znamo, na primjer, da se predlaže spajanje sisačke i splitske željezare?
- Prve analize govore o opravdanosti spašavanja crne metalurgije u Hrvatskoj, ali na novim osnovama. Stručnjaci su utvrdili mogućnosti proizvodnje čelika u nas do razine od 300 tisuća tona na godinu. Taj je podatak važan zato što iz njega proizlazi i sve ono što ta proizvodnja može podnijeti, u što spadaju i investicije i broj zaposlenih. Cilj je osposobiti crnu metalurgiju u Hrvatskoj da za koju godinu počne poslovati bez gubitaka i bez intervencija države.
Kada je pak riječ o eventualnom spajanju dviju željezara, to ne treba nužno poistovjećivati s preseljenjem peći i čeličane iz Splita u Sisak. Spajanje može biti potez koji će voditi racionalnijem poslovanju, a čija će posljedica biti zajednička nabava i prodaja za obje željezare, kao i organizacija proizvodnje i prodaje.

• Dosta se govorilo i o privatizaciji, no još je nejasno bi li svaka željezara išla samostalno u taj proces, ili pak »u paketu«?
- U slučaju sisačke željezare, dosadašnji interes ulagača uglavnom se svodio na hladnu preradu, što podrazumijeva samo nekoliko stotina zaposlenih. To nas, međutim, ne zadovoljava. Kada je riječ o splitskoj željezari, interes ulagača postoji, ali nitko ne nudi preuzimanje njezinih obveza.
Ono što je važno reći, to je da u tom programu privatizaciju ne isključujemo, dapače - dobrodošla je, ali ona mora ići u pravcu prihvaćanja tog koncepta. Naš je cilj imati obje željezare i podići proizvodnju u njima. Privatni kapital tu je dobrodošao, čak i u fazi restrukturiranja, za koju ćemo trebati desetke milijuna eura, ali ne na način da ulagač preuzme splitsku željezaru, a sisačku ostavi kao neku »crnu rupu« bez rješenja.
U privatizaciju bi, dakle, željezare išle »u paketu«, bilo već u fazi restrukturiranja, bilo nakon završetak tog procesa. Interes ulagača već sada postoji, ali još nije u fazi u kojoj bismo o njemu mogli javno govoriti.

• Kakva sudbina čeka Goričanku?
- Goričanka je slučaj koji je dobro riješen u jednoj kritičnoj fazi. Riješen je problem s prodajom nekretnina, koje je u skladu s Vladinom odlukom kupio Hrvatski fond za privatizaciju (HFP). HFP sada treba osnovati tvrtku, otkupiti strojeve i, budući da postoji interes ulagača, raspisati natječaj o prodaji tvrtke uz uvjet da novi ulagač zadrži postojeća radna mjesta.

Prateće djelatnosti brodogradilišta u privatizaciju možda već i ove godine

• Što čeka brodogradnju?
- Prošla je vlada 2002. donijela program restrukturiranja i odobrila sredstva za sanaciju brodogradilišta. Osobno nisam zadovoljan rezultatima ni u restrukturiranju niti u sanaciji brodogradilišta.
Jedino hrvatsko brodogradilište koje posluje na zadovoljavajući način je pulski Uljanik. Zato se za to brodogradilište i može reći da je jedino u ovom trenutku spremno za privatizaciju, koju Nadzorni odbor i Uprava Uljanika pripremaju za ovu godinu. To, međutim, ne znači nužno i da će privatizacija Uljanika završiti u ovoj godini.
Ostala brodogradilišta - 3. maj, Kraljevica, Brodotrogir i Brodosplit - nisu još u toj situaciji, pa će se u narednih mjesec, mjesec i pol, izraditi snimka stanja u njima. Nakon toga, za Vladu ćemo pripremiti materijal, koji će sadržavati daljnje mjere restrukturiranja škverova, ali i konkretne korake u njihovoj privatizaciji, što od nas traži i EU. Moguće je, primjerice, da se već ove godine pokrene privatizacija pratećih djelatnosti u tim brodogradilištima.

• Kada ćete u Bruxelles poslati odgovore na pitanja o brodogradnji koja vam je krajem prošle godine uputila Europska komisija?
- Odgovori se pripremaju i za otprilike mjesec dana bit će poslani u Bruxelles.

• Što ćete sa slučajevima poput Viktora Lenca?
- Ovo ministarstvo niti je nadležno niti se želi baviti analizom poteza ranijih vlasti. Ako je tu bilo nekih kriminalnih poteza, za njihovo rješavanje postoje nadležne institucije. Ono čime se želimo baviti je budućnost, posebice osposobljavanje hrvatskoga gospodarstva za ulazak zemlje u EU.

Adriano Milovan