PROF. DR. RAJKO OSTOJIĆ, POTPREDSJEDNIK SABORSKOG ODBORA ZA ZDRAVSTVO, O STANJU U ZDRAVSTVU, LOŠOJ REFORMI, BOLNICAMA, GAFOVIMA MINISTRA MILINOVIĆA...
Sa dr. Rajkom Ostojićem, saborskim zastupnikom SDP-a, profesorom na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, razgovarali smo u KBC-u Rebro, nakon što su tri studentice kod njega položile ispit (interna). Profesor ih je upozoravao da ih po izlasku s fakulteta očekuje stvarni život i rad s pacijentima gdje će se oslanjati same na sebe, svoje znanje i vještine. Iako su dobile visoke ocjene (dvije četvorke i peticu), na izlasku su rekle kako je profesor strog i da su imale tremu.
Profesore, kako je biti bolestan u Hrvatskoj?
- Biti bolestan u Hrvatskoj je, kao i svugdje u svijetu, teško. I zato mi smeta što, kada govorimo o reformi zdravstva, govorimo o financijama, a najmanje govorimo o građanima. U posljednjih pet-šest godina bilo je nekoliko reformskih i pseudoreformskih pokušaja s cijelim nizom kontradiktornosti, polovičnih rješenja i dilema, a posljedica je bilo prebacivanje sve više i više tereta na naše građane. Možda je najbolji odgovor na vaše pitanje pogled na najnovije liste čekanja: prema službenim podacima Ministarstva zdravstva i Zavoda za javno zdravstvo, za magnetsku rezonancu čeka se u prosjeku 196 dana, za "magnet" trbuha 147 dana, i tako dalje. Liste čekanja su zrcala organiziranosti ili neorganiziranosti sustava. Kod nas su one očito zabrinjavajuće.
Hrvatskoj su dovoljne četiri regije, plus Zagreb
- Mislim da je, kad je riječ o zdravstvu, realno imati četiri regije, plus grad Zagreb. Te regije moraju imati svoje kliničke bolničke centre i pokrivati 90 posto zdravstvenih potreba stanovništva pojedine regije. Usput, smatram da je KBC Osijek značajno napredovao posljednjih godina, poglavito u transplantacijskoj medicini i kardiokirurgiji. Imali bismo, dakle, četiri velika regionalna klinička centra, plus Zagreb. Inače, sve hrvatske bolnice moraju imati četiri osnovne djelatnosti: internu, kirurgiju, ginekologiju i pedijatriju. Mi sada, nažalost, imamo bolnica koje su se ponajprije zbog političkih razloga uzdigle, imaju opremu koja nije iskorištena, pa pozdravljam odluku ministra Milinovića da se, napokon, napravi registar opreme. Bit će vrlo zanimljivo analizirati taj registar. Imamo uska grla, značajne liste čekanja, a na drugoj strani neumjereno se razbacivalo, ali i dandanas se razbacuje. Upravo će nam regionalni preustroj pokazati koji nam kadrovi nedostaju i iduća vlada će se morati prihvatiti rješavanja regionalnog ustroja zemlje.
Ministar kaže da želi centar izvrsnosti - pa zašto onda radi suprotno? U startu je pomiješao jabuke i kruške, a sad je dodao i naranče |
Ministrove pogreške
U Ministarstvu zdravstva bi Vam odgovorili da svugdje postoje liste čekanja...?
- Svugdje postoje liste čekanja, ali pametna i uređena administracija svakodnevno ih kontrolira on line, vodeći računa da svaka bolest ima vrijeme koje može čekati, a sve poslije toga značajno povećava mortalitet, morbiditet i invaliditet. Mi u Hrvatskoj imamo odlične liječnike, izvrsne medicinske sestre i primalje, te izvanredne stomatologe, ali nas ima malo na ukupan broj stanovnika. Nema gore stvari liječniku nego kad dođe u situaciju da zajedno s pacijentom čeka dva-tri mjeseca na rezultat pretraga! Nerijetko naši liječnici i sestre ispaštaju probleme sustava. A osnovni i ključni problem je rascjepkanost i dezintegriranost. Nažalost, aktualni ministar je u posljednjoj reformi krenuo od krova, a ne od temelja. A tako se kuća ne može sagraditi.
U kom segmentu zdravstva vlada najveća rascjepkanost i na koji biste ste je Vi način riješili?
- Dezintegriranost sustava je glavna prepreka u uspostavljanju racionalnog sustava. To znači da nema primjerene povezanosti među različitim stupnjevima zdravstvene zaštite - ni vertikalne (od doktora opće prakse preko županijskih do kliničkih bolnica), ali ni horizontalne povezanosti među bolnicama. U takvom sustavu ne postoji ni jasan koncept trajne zaštite, tako da je svaki pacijent prepušten lutanju od jednog do drugog liječnika bez ikakvog uspostavljenog sustava komunikacije među njima. S druge strane, svaki liječnik obavlja svoj posao u potpunoj izolaciji - potpuno sam s pacijentom, a sa sve više i više papira i birokracije. Upravo stoga se u cijelom nizu bolnica događa da svaki odjel radi svoje dijagnostičke pretrage, bez obzira na to što je to već učinjeno na kraju zgrade iste bolnice. Opetovano naglašavam da imamo izvrsne ljudske resurse i odličnu medicinsku struku, ali sam zdravstveni sustav je loš i neorganiziran. I cijeli je niz parametara koji mi daju za pravo. U svemu ovome, dobro je da ključni pokazatelji ipak ukazuju na relativno dobro stanje zdravlja hrvatskih građana.
Sad bismo trebali reći - hvala Bogu!
- Da. Međutim, naše je stanovništvo, nažalost, u procesu starenja, pa je udio starijih od 65 godina dosegao više od 17 posto stanovništva, a, nažalost, udio osoba mlađih od 14 godina u ukupnom stanovništvu pao je na 15,5 posto. Očekivano trajanje života za žene je 80 godina, a za muškarce 73 godine. A prije sto godina, žena je imala šansu živjeti - 42 godine!? Mi smo, dakle, tijekom stotinjak godina za dvostruko produžili životni vijek. Nepovoljno je, međutim, što naši građani tijekom života mogu očekivati da će biti bolesni čak godinu dana dulje od građana zemalja EU. I to treba što žurnije popraviti.
Regionalizacija
Vratimo se najnovijoj zdravstvenoj reformi. Što se želi postići ovim povezivanjem bolnica? Ispostavilo se da ministar Darko Milinović povezuje i bolnice koje nisu u vlasništvu države?
- Mislim da je ministar trebao uzeti u obzir cjelokupnu mrežu hrvatskih zdravstvenih ustanova - dakle, sve 74 bolnice, bez obzira na njihovu veličinu, lokaciju i (ne)iskazivanje kapaciteta, a ne da samo mrežu bolnica grada Zagreba, kao da je ministar za Zagreb, a ne za cijelu Hrvatsku. Njegov argument je na prvi pogled O.K., zato što Zagreb godišnje troši četiri milijarde kuna na bolnice. Međutim, isto toliko milijardi kuna se troši i na bolnice izvan Zagreba, pa se istom logikom ministar treba žurno pozabaviti i ostalim bolnicama u Hrvatskoj. Samo i jedino tako se radi mreža bolnica. Inače, smatram da bolnice ne treba zatvarati, ali ih treba značajno restrukturirati. Naime, većina njih sagrađena je prije sto i više godina. U posljednjih 70 godina samo su tri bolnice izgrađene od temelja do krova - KB Dubrava u Zagrebu, te bolnice u Kninu i Zaboku. Zagrebačke bolnice su na vrlo trusnom položaju i realno je pitanje bi li izdržale potrese. A kad je riječ o spajanju, pitanje je treba li spajati baš sve i pod svaku cijenu? Zašto, primjerice, bolnicu "Vuk Vrhovac", koja je svjetski brend, spajati s drugom bolnicom? Ministar kaže da želi centar izvrsnosti - pa zašto onda radi suprotno? I da se vratim na vaše pitanje: tko su osnivači hrvatskih bolnica? Osnivač i vlasnik kliničkih bolnica je država, a osnivač i vlasnik županijskih bolnica su županije i grad Zagreb. Dakle, u startu je pomiješao jabuke i kruške. I, ne samo to - namjerava "spojiti" i Školu narodnog zdravlja "Andrija Štampar" čiji je vlasnik Medicinski fakultet!? Zaključno, u košaru jabuka i krušaka, dodao je i naranče!
Hoće li takav način "reformiranja" bolnica donijeti ikakvu uštedu?
- Predmnijevana ušteda je 318 milijuna kuna. Ali od tih 318 milijuna samo će se destak milijuna napraviti ove godine, jer se već u prezentaciji spajanja vidjelo da su napravljene pogreške. Primjerice, računalo se kao da će svi ravnatelji otići iz sustava bolnica, a ispostavilo se da, naravno, neće. Oni će se vratiti na specijalističke plaće koje su tek nešto manje od ravnateljskih, pa se neće uštedjeti očekivanih 15 nego sedam milijuna kuna.
Svođenje računa
Ispada po starom, da je najgore štedjeti na pogrešnom mjestu?
- Slažem se s vama. Evo, ispostavilo se da je samo tiskanje zdravstvene knjižice za djecu od rođenja do 18-e godine života stajalo dva milijuna kuna, a nemate gdje s podacima! Mi, dakle, u zdravstvenom sustavu imamo dovoljno kuna, ali nam one cure na sve strane. Cure nam u neorganiziranosti, u dupliciranju pretraga - primjerice, 20 posto nalaza radioloških pretraga uopće se ne podigne! Projekti tipa te zdravstvene knjižice, koji se nikad nisu iskoristili, brojni su... Zato mislim da je došlo vrijeme podvlačenja crte i svođenja računa.
Vesna KLJAJIĆ |
