Ministar pravosuđa Ivan Šimonović još je do kraja ljeta na toj dužnosti, a onda pakira kovčege i putuje u New York, gdje će biti pomoćnik za ljudska prava glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Ban Ki-moona. U razgovoru za Vjesnik Šimonović se osvrnuo na svoj dosadašnji rad u Ministarstvu, očekivanja u pogledu zatvaranja poglavlja 23. o pravosuđu, te kontroverze koje je izazvao njegov skori odlazak u UN.

• Prošli tjedan bili ste u New Yorku. Možete li nešto preciznije reći o tome što će biti vaš konkretan posao kao pomoćnika glavnog tajnika UN-a za ljudska prava? Kad biste mogli preuzeti taj posao i do kada ostajete na dužnosti ministra pravosuđa?
- Bit ću direktor Ureda visoke povjerenice za ljudska prava u New Yorku. Ured visoke povjerenice je u Ženevi s petstotinjak djelatnika, a drugih pet stotina je u različitim misijama širom svijeta. Kako je New York sjedište UN-a i središte političkog odlučivanja, Opća skupština Ujedinjenih naroda u prosincu je odlučila ojačati Ured u New Yorku. Podizanje direktorske funkcije na rang pomoćnika glavnog tajnika omogućava da se u rad najviših organa tajništva i ostalih tijela UN-a snažnije unese perspektiva ljudskih prava. U UN-u sam dužnost trebao preuzeti u drugoj polovici lipnja ili početkom srpnja. Glavni tajnik je prihvatio da još neko vrijeme ostanem u Hrvatskoj i pokušam pomoći u otvaranju poglavlja 23. i planiranju potrebnih aktivnosti za njegovo zatvaranje. Ostat ću do kraja ljetnog zasjedanja Sabora kad će trebati imenovati i potvrditi novog ministra.

• Kako komentirate neke objekcije da napuštate Ministarstvo u vrlo osjetljivom trenutku za Hrvatsku kad se očekuje otvaranje poglavlja 23. o pravosuđu. Neki tvrde da odlazite zbog svoje vlastite koristi i iz karijerističkih razloga. Navodno ćete na novoj dužnosti u UN-u primati mjesečnu plaću od oko 25.000 dolara.
- Mislim da je u devetnaest mjeseci moga mandata Ministarstvo, ali i pravosuđe općenito znatno napredovalo. Provedene su strateške institucionalne promjene u reformi pravosuđa, međutim bit će još dosta posla da se dosljedno primijene u praksi. Naravno da ću biti puno mirniji ako poglavlje 23. bude otvoreno prije nego što odem.
Ne znam točno kolika će mi biti plaća, bit će dobra, ali ne baš tako dobra. U svakom slučaju, novac mi nije prvenstveni motiv za angažman u UN-u. Uostalom, deset sam godina besplatno zastupao Hrvatsku pri Međunarodnom sudu pravde. Da sam primao uobičajenu naknadu za zastupanje pred tim sudom, zaradio bih više nego u UN-u. Plaće u međunarodnim organizacijama općenito su dobre, a kroz sudjelovanje vlastitih državljana u njima jača i ugled i međunarodni položaj pojedine zemlje. Trenutno nema dovoljno Hrvata na utjecajnim mjestima u međunarodnim organizacijama i mislim da bi se time trebalo sustavnije baviti. Nova šansa za to bit će članstvo u EU i nove mogućnosti koje ono otvara.

• Kako trenutno stoje pregovori o poglavlju 23.? Glavni tužitelj Haaškog suda Serge Brammertz uskoro dolazi u Hrvatsku. Hoće li dobiti nove informacije o tzv. topničkim dnevnicima i koliko sve to utječe na uspješnost otvaranja spornog poglavlja?
- U utorak će biti jasnije gdje smo s Brammertzom. Europska komisija proučila je hrvatsko pregovaračko stajalište i izradila nacrt svojeg. Odluka o otvaranju poglavlja sada je u potpunosti na državama članicama Unije. Velika većina njih sklona je otvaranju, ali neke se još kolebaju . One koje se kolebaju, kolebaju se upravo zbog dosadašnjih tužiteljevih izvješća. Nadležna hrvatska tijela redovito su izvještavala tužiteljstvo o tome što su poduzela da se ispuni nalog sudskog vijeća - da se dostave traženi dokumenti, a ako ih nema da se objasni jesu li oni ikada postojali, a ako jesu, tko ih je uništio ili uzeo.

• Jeste li i dalje optimist da će do vašeg odlaska u UN biti otvoreno, pa i zatvoreno poglavlje 23.?
- Otvoreno - da, ali zatvoreno ne. Poglavlje 23. zatvorit će se tek kad budu zatvorena sva ostala poglavlja. Nadam se da će to biti do kraja godine. Ali, zato se nadam da će poglavlje biti otvoreno u lipnju, dok sam još ovdje.

• Imate dosta iskustva u radu u UN-u. Što će vam od toga najviše koristiti u budućem poslu? Hoće li vam u tome pomoći i ratno iskustvo?
- U UN-u sam proveo šest godina, ali najvažnije iskustvo je predsjedanje Gospodarskim i socijalnim vijećem. Predsjednik tog vijeća koordinira rad glavnih UN-ovih agencija, fondova i programa. U tom svojstvu tražio sam kompromisna rješenja prihvatljiva za široki krug država članica, te predstavljao Gospodarsko i socijalno vijeće u radu drugih organa UN-a, uključujući Vijeće sigurnosti. I ratno iskustvo bit će mi vrlo korisno. Ono sve kroz što je Hrvatska prošla - osamostaljenje, rat i tranzicija - pomaže mi da lakše razumijem probleme koji su inače svojstveni zemljama u razvoju. S druge strane, Hrvatska je na rubu Europske unije, tako da se nadam da svojim iskustvima mogu biti most između dva svijeta: zemalja u razvoju i razvijenih. Posebno će biti važno iskustvo u postkonfliktnoj izgradnji mira, te jačanju demokratskih institucija i pravne države.

• Na novom poslu ne možete izravno pomagati Hrvatskoj, a možete li zaobilazno?
- Pomoćnik glavnog tajnika za ljudska prava u New Yorku vrlo je vidljivo mjesto. Dio ugleda, ako ga netko uspije steći, prenosi se i na državu iz koje dolazi. Mislim da je povezivanje uz napore za zaštitu i unaprjeđenje ljudskih prava za svaku državu i njezin međunarodni ugled itekako korisno.

• Koliko ste osobno utjecali na to da vas na mjestu ministra pravosuđa treba naslijediti Dražen Bošnjaković, aktualni državni tajnik?
- Odluku o novom ministru pravosuđa donosi premijerka, a potvrđuje Sabor. Državni tajnik Bošnjaković odlično je obavljao svoj posao i u tijeku je svih glavnih projekata vezanih uz reformu pravosuđa. Na njezin upit, premijerku sam pošteno i objektivno izvijestio o njegovim profesionalnim kvalitetama. Ali, odluka je uvijek premijerkina.

• Je li se moglo učiniti više u oduzimanju imovine nezakonito stečene korupcijom i organiziranim kriminalom? Nakon godinu i pol od zakonskog reguliranja pljenidbe imovine stečene najtežim kaznenim djelima iz članka 82. KZ-a, postoji samo jedna presuda, i to nepravomoćna. Još nije regulirano ni raspolaganje i upravljanje tom imovinom. Nije li nas u tome pretekla Srbija, koja je već oduzela imovinsku korist za ta kaznena djela u vrijednosti 100 milijuna eura?
- Otvoreno je puno velikih postupaka, posebice za uskočka kaznena djela u kojima je privremenim mjerama osiguranja »zamrznuta» imovina okrivljenika. Očekujem da će nakon okončanja postupaka biti i prilično spektakularnih zapljena, jer je tek pravomoćna osuđujuća presuda temelj za trajno oduzimanje te imovine koja potom ulazi u državni proračun. Što se upravljanja tom imovinom tiče, u lipnju šaljemo u proceduru Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem.

• Nedavno ste rekli da pravosuđe treba depolitizirati. Možete li razjasniti u kojem smislu smatrate da je pravosuđe politizirano?
- Pa, još do jučer ministar je samostalno birao predsjednike sudova, a Sabor imenovao članove Državnog sudbenog vijeća. Što je to nego utjecaj politike na pravosuđe? Zakone smo promijenili, ali te promjene tek trebaju zaživjeti. Svakom tko je u jednom trenutku na vlasti, čini se privlačnim imati utjecaj na pravosuđe. Ali to onda nije ni podjela vlasti, ni pravna država.
Koje poslove što ih u Ministarstvu treba obaviti u kraćem roku ostavljate svom nasljedniku?
- Svakako će prioritet biti ispunjavanje mjerila za zatvaranje poglavlja 23. To sigurno neće biti lako, ali ne očekujem ni nikakvih većih iznenađenja. Ono što smo unijeli u zakone, naprosto treba primijeniti u praksi.

Prevladavajuće je mišljenje da s užarene fotelje odlazite na znatno lagodniji posao. Kako to komentirate?
- Ako je nekom doista stalo do ljudskih prava, onda je radni dan pomoćnika glavnog tajnika u New Yorku uvijek prekratak. Uz to, velik je i teret odgovornosti. Lagodan posao? Ne, ali vrlo izazovan. Uvijek će biti nezadovoljnih nevladinih udruga, uvrijeđenih vlada i UN-ovih dužnosnika osjetljivih kad se dira u njihov djelokrug. Ali, ako se boriš da se u konkretne odluke u UN-u u New Yorku jače uključi perspektiva ljudskih prava, to je nezaobilazna cijena. Može se dosta toga korisnog napraviti, ali i puno toga propustiti napraviti ili pogriješiti.

Biljana Bašić