STJEPAN MESIĆ, PREDSJEDNIK REPUBLIKE

Zašto u prijetnjama spominju Đinđića? Đinđića su uklonili mafijaški krugovi povezani s miloševićevskošešeljevskim snagama. A sjećate se tko je mene napao nakon što sam svjedočio protiv Miloševića pred Haaškim tribunalom? Napali su me srpski radikali i napali su me hrvatski radikali. Sad i srpski i hrvatski radikali likuju zbog ubojstva Đinđića. Uvijek sam tvrdio da mafija, i politička i kriminalna, surađuje na čitavom ovom prostoru. Oni ne samo da toleriraju jedni druge, oni i pomažu jedni drugima

Gospodine Mesiću, jedan od šefova sinjske HVIDRAe u srijedu je poželio "doručak s Đinđićem" vama, predsjedniku Vlade i Josipu Manoliću. U četvrtak ujutro u Bibinju se dogodila teška nesreća zbog braniteljske blokade ceste. Dok razgovaramo, traje blokada još nekih prometnica u zemlji. Doživljavate li sve to ozbiljnim?
Greška je ako se prijetnje ne uzimaju ozbiljno, jer ovo nije prijetnja koja je nastala na mah, nije se tom čovjeku nešto omaklo. To je prijetnja koja je pročitana i još su neki, dakle, sudjelovali u tome. To je organizirani pristup. Birao se način da to bude što upečatljivije. To je poruka o ubojstvu. Lako se sad ispričavati... Treba vidjeti tko je sve sudjelovao u toj prijetnji: ovaj koji je pročitao prijetnju, sigurno nije sam.

Možete li naslutiti tko je sve sudjelovao u tome?
Očito je to onaj krug koji je i do sada radikalno nastupao protiv institucija hrvatske države, iako se uporno izjašnjavaju da su se borili za hrvatsku državu. Zašto Đinđića spominju? Gledajte, Đinđića su uklonili mafijaški krugovi povezani s miloševićevskošešeljevskim snagama...
 

... koje su bile duboko ukorijenjene u vojnim, policijskim i obavještajnim strukturama...
Sjećate li se tko me je napao nakon što sam svjedočio protiv Miloševića pred Haaškim tribunalom? Napali su me srpski radikali i napali su me hrvatski radikali. Sad i srpski i hrvatski radikali likuju zbog ubojstva Đinđića. Uvijek sam tvrdio da mafija, i politička i kriminalna, surađuje na čitavom ovom prostoru. Oni ne samo da toleriraju jedni druge, oni i pomažu jedni drugima. Vidite, zanimljivo je da nikad nije bilo nikakvog protesta zbog toga što je Hrvatska u jeku rata prodavala naftu Srbiji preko Fikreta Abdića.

Mislite li i vi, kao neki ovdašnji političari, da se u Hrvatskoj ne može dogoditi ono što se u Beogradu dogodilo prije dva tjedna?
Želio bih vjerovati da je sigurnost u Hrvatskoj daleko bolja nego u Srbiji, ali ova poruka iz Sinja dokazuje da do ekscesnih situacija može doći. Ako gradonačelnik može doći u vojni objekt u jednom gradu i reći da njemu ovakva vojska ne treba, onda se pitam za koju se on državu borio, za koju vojsku se borio, za koje institucije se borio... Sigurno je da onaj koji je stavljao balvane u Kninu nije želio dobro Hrvatskoj. No, kome želi dobro ovaj koji je na cestu postavio bor i gotovo je čovjek poginuo? Kome on želi dobro!? I koji je smisao toga? To je, među ostalim, i poruka turistima da ne dolaze u Hrvatsku.

Jesu li vas iznenadile reakcije na presudu generalu Norcu i ostatku "gospićke skupine"?
Pretpostavljao sam da će reagirati oni koji ne priznaju institucije ove države. Nikoga ne optužujem da je učinio ovo ili ono, neka to utvrđuje sud, ali je činjenica da su u Gospiću pobijeni ljudi. To nisu bili zarobljeni četnici, ti su ljudi izvedeni iz svojih stanova i pobijeni su. A oni su htjeli živjeti u Hrvatskoj.

Kako bi se, po vašem mišljenju, policija trebala postaviti prema najavama i pokušajima blokiranja cesta?
Naša poruka svijetu mora biti: Hrvatska je sigurna zemlja, u Hrvatskoj vladaju zakoni, u Hrvatskoj ne vladaju volje klanova ili volje grupa. Zakon kaže da ceste i mostovi moraju biti prohodni i policija to mora osigurati.

Da se još malo vratimo usporedbi sa Srbijom. Mislite li da trenutno u nekim državnim institucijama recimo, u policiji i vojsci postoje grupe koje "nisu zadovoljne" aktualnom vlašću i koje bi u određenom trenutku mogle pokušati nešto po uzoru na Beograd?
Ne znam dokle te nezadovoljne grupe mogu ići, teško mi je to reći, ali sigurno je da ima grupa koje nisu zadovoljne. Neke od tih grupa nisu čak zadovoljne ni antifašističkim opredjeljenjem Hrvatske...

Ne mislite li da je njihovo "nezadovoljstvo" motivirano, ipak, nekim konkretnijim stvarima?
Privilegije su u pitanju. Pritom te grupe imaju i svoje političke sekundante.
 

Kako tumačite nedavnu odluku Vojnostegovnog suda da se, zbog zastare, odustane od postupka protiv osmorice ljudi okrivljenih za zloupotrebe ovlasti u HDZovoj špijunskoj akciji "Kameleon"?
To je dokaz da Hrvatska od svog nastanka nije uvijek bila pravna država. Ako jedan predmet može ući u zastaru i da nitko za to ne odgovara, onda to znači da pravna država ne funkcionira. Ako sudac može pet godina držati izradu presude u svojoj ladici i nakon toga ostati sudac, onda je pitanje funkcionira li ta država kao pravna država. Očito da ne funkcionira. Ali ako konstatiramo da nismo bili pravna država, moramo utvrditi i tko je kriv što je to tako. Tko je kriv da jedan predmet ode u zastaru? Ako je to sudac, ne može više biti sudac.

Vidite li volju da se to promijeni?
Mislim da volja postoji, ali nedovoljno snažna da stvari pokrene brže. Volja postoji, ali kad treba ići u realizaciju, imamo puno toga što nas zaustavlja.
 

Na primjer, što?
To je međusobno nezamjeranje, pokušaj da se stvari same od sebe rješavaju. A stvari se same od sebe nikad neće riješiti.

Kad smo već kod toga, zašto već godinu dana nisu imenovani šefovi važnih obavještajnih službi?
Mogu vas obavijestiti da će u roku od samo nekoliko dana taj problem biti riješen.

Bit će potvrđeni vaši kandidati Franjo Turek u POAi i Damir Lončarić u OAi?
Mislim da to nije toliko bitno. Bitno je da se problem riješi i da poslove u tim osjetljivim službama ne rade oni koji imaju priključke na razne političke stranke, nego da to budu čisti profesionalci. Tako će i biti.

Zašto je trebalo toliko dugo da se to riješi?
To je drugo pitanje. To je pitanje odnosa snaga, stranačkih odnosa. Puno toga je utjecalo na prolongiranje donošenja jednog normalnog rješenja.

Kako komentirate dosadašnji tok rata u Iraku?
Uvjeravanja su bila da će taj rat vrlo brzo biti riješen i da će Irak biti impresioniran tom velikom vatrenom moći. I ja sam polazio od toga da je diktatura kristalizirana i da će udarac u taj kristal diktaturu rasprsnuti na tisuće komada. Nisam, međutim, polazio od činjenice da dugotrajne diktature za sebe vežu velike strukture, da mnoge vežu uz vlast: vežu ih financijski i interesno; prijateljski i rodbinski. Puno je onih koji imaju koristi od diktature. I jasno da je sve to trebalo uzeti u obzir prije ulaska u ratnu kampanju. I dalje se nadam da će rat završiti što prije i da će biti što manje ljudskih žrtava, te da će se što prije, pod okriljem Ujedinjenih naroda, krenuti u obnovu Iraka.

Ne mislite li da je autoritet Ujedinjenih naroda u ovom trenutku na vrlo niskim granama?
Donošenje odluka u Ujedinjenim narodima nije savršeno, ali zasad nema boljeg modela. Mislim da bi bilo tragično za ovaj svijet kad bi Ujedinjeni narodi nestali. Vjerujem da će iz ovoga rata koji traje na kraju svi izvući pouke i vjerujem da se nove akcije neće poduzimati izvan Ujedinjenih naroda.

Hrvatska je vlast u jednom trenutku bila prilično sklona američkoj operaciji u Iraku, a zatim se taj stav dosta promijenio. Što je po vašem mišljenju uvjetovalo promjenu Vladina držanja?
Ne bih baš bio sasvim kategoričan da su se stavovi previše razlikovali. Imali smo potpis na Vilniuskom sporazumu, gdje se također poziva na Ujedinjene narode. U tom smislu Hrvatska je, dakle, imala konzistentnu politiku. Netko je pritom izraženije nastupao, netko manje izraženo.

Kako onda tumačite da se upravo na vas sručila lavina uglavnom, desničarskih kritika zbog stava o američkom ratu protiv Iraka koji ste izrekli u obraćanju naciji?
Znate da ja imam dosta političkih protivnika. Oni nisu od danas, oni nisu od izbora 2000., oni su od moje pojave u hrvatskom političkom prostoru. I što god ja napravio, oni će biti protiv. Neću ih nabrajati, jer onda bi ih samo promovirao. Čitajte novine, pa ćete vidjeti. Da ja kažem, "ovo je sada dan", oni će opet prigovarati da sam se trebao izjasniti je li bliže jutro ili je bliža sredina dana ili će uskoro večer. Oni samo izvršavaju svoje zadatke, a zadatke im daju oni koji su ih prije plaćali. I sad misle da će opet doći vrijeme kad će netko preuzeti ponovno plaćanje. Hrvatska će, misle oni, ponovno biti izolirana, Hrvatska će ponovno biti lovište i tko se nije naplatio u vrijeme dok nije bilo lovostaja, da će se sad naplatiti. Samo moramo biti žestoki, misle oni, moramo žestoko napadati nosioce vlasti.
Ne prigovaram im zato što žele vlast, to je njihovo legitimno pravo. Ali nemaju pravo lagati, nemaju pravo izmišljati, nemaju pravo varati hrvatsku javnost. I nemaju pravo blokirati ceste.
 

Ivica ĐIKIĆ