RADIMIR ČAČIĆ, MINISTAR JAVNIH RADOVA, OBNOVE I GRADITELJSTVA, GOVORI O VELIKIM USPJESIMA OVE VLASTI KOJE NITKO NE PRIMJEĆUJE, TE OBRAZLAŽE POSLOVNE ODNOSE SVOJIH TVRTKI S MINISTARSTVOM KOJEM JE NA ČELU

Zamislite vi ovu novinarsku konstrukciju: kažu da Čačić nije postupio po zakonu, jer nije prijavio sukob interesa Etičkoj komisiji, a već u sljedećoj rečenici kažu da Etička komisija nije ni osnovana. Ma, dajte me prestanite zajebavati i dajte prestanite praviti idiota od mene! Neka izvole formirati Etičku komisiju, gdje će se morati prijaviti sukob interesa, i ja ću istoga časa to prijaviti, te snositi sve posljedice tog čina. Tražim da se uspostave pravila igre i ako ta pravila budu kazala da ja ne mogu biti ministar, ja neću biti ministar, premda ću misliti da smo idioti što smo tako odlučili

Smatrate li, gospodine Čačiću, da je autocesta Zagreb-Split jedini projekt kojim se ova vlast može pohvaliti i s kojim može izići pred birače?
To je sigurno najvažniji projekt, i to ne samo ove vlasti. Riječ je, jednostavno, o neponovljivu projektu. No, to nije jedini dobar posao ove Vlade: imamo čitav niz izuzetno snažnih, radikalnih, agresivnih i uspješnih projekata koje gotovo nitko ne prepoznaje, jer ih Vlada ne prezentira na pravi način.

Koji su to uspješni Vladini poslovi za koje, kako kažete, javnost ne zna?
Stanogradnja je jedan od tih velikih uspješnih projekata, a pritom ne mislim samo na poticanu stanogradnju. Ne može se, naime, slučajno dogoditi da se u roku od dvije godine udvostruči broj izgrađenih stanova: riječ je o tome da se u stanogradnji dogodila strateška i sistemska promjena. Utjecaj POSa na ovaj rast jest oko 40 posto, odnosno od 10 tisuća novih dozvola za stanove oko četiri tisuće otpada na državno poticanu stanogradnju.
 

Samo primjećujem da ste spomenuli dva projekta za koja ste direktno vezani. Vi, dakle, mislite da je glavni problem u tome što građani nisu upoznati sa spektakularnim uspjesima vlasti?
Djelomično su upoznati, djelomično nisu. Siguran sam da se javnosti ne daje cjelovita slika o onome što se radi i o onome što se postiže. Ministar financija, recimo, iza sebe ima spektar rezultata kojim se danas može podičiti malo koji ministar financija u Evropi...

Zašto mi to ne osjećamo?
Ma, osjećate, osjećate... Vi to, naravno, osjećate, ali je sad druga stvar koliko ste toga svjesni ili nesvjesni. Pazite, od 180 tisuća ljudi koji su radili u blokiranim tvrtkama dakle, nisu primali plaće mi smo došli do 40 tisuća takvih: zar mislite da tih 140 tisuća ljudi nisu osjetili da primaju plaće? Vjerujte mi da su osjetili. Osim toga, godinu dana traje snažan, gotovo dramatičan, pad nezaposlenosti, a jučer se na užem kabinetu Vlade službeno pojavio zahtjev za uvozom radne snage, jer mi nemamo radne snage za autoceste i graditeljstvo. Nemamo! Možemo se lagati, ali mi te radne snage nemamo! I ta priča o 350 tisuća nezaposlenih... Ma, kaj god! Od te cifre realno je nezaposlenih, recimo, pola.

I mi sad razgovaramo u Švicarskoj i teče nam med i mlijeko...
Nismo u Švicarskoj, nego u zemlji u kojoj su stvari u velikoj mjeri izokrenute.

Što je izokrenuto?
Nije istina da se ne događaju pozitivni pomaci. Nije istina da se ne odvijaju procesi, koji se možda još uvijek najbolje i ne vide, i nije istina da se stvari ne pomiču i ne idu na bolje. Autocesta se samo dobro vidi, ali javnosti treba na suvisao i jednostavan način prezentirati što se još radi i što je još napravljeno. Dakle, treba puštati slikice, podatke...

Na principu po kojemu vi reklamirate autocestu?
Da, otprilike po tom principu.

Ali kome to koristi?
To ide u korist građanima ove zemlje. Obavještavanje javnosti o onome što se radi i što je napravljeno u interesu je samih građana. Ova zemlja u ovom trenutku ima najveći porast bruto proizvoda u Evropi, ali to ovdje nitko ne priznaje. A pritom imamo takvu inflaciju kakvu imamo, pritom imamo porast deviznih rezervi, imamo udvostručenje štednih depozita, imamo udvostručenje kreditnih plasmana i privredi i građanima, imamo smanjenje kamatnih stopa za trećinu... Mi smo danas zemlja koja može mahati snažnom financijskom podrškom.

Guverner Narodne banke dr. Željko Rohatinski u svom posljednjem intervjuu tvrdi nešto sasvim suprotno?
On je gotovo potpuno u pravu, ali to je drugi dio priče.

Dobro, ali taj drugi dio priče nije odvojiv od ovoga o čemu vi pričate?
Naravno da je neodvojiv, ali ja govorim o pozitivnim aspektima stranog kapitala u Hrvatskoj. Strani kapital nosi i negativne aspekte, ali to je druga priča. I za razliku od nekih drugih u Vladi, nisam u koliziji s onim što misli i govori dr. Rohatinski.

Je li vama ovo logično: vi od poreznih obveznika uzimate novac za reklamiranje projekta koji financiraju porezni obveznici, a pritom se reklamiranje tih uspjeha odvija na televiziji koja ubire redovnu pretplatu od istih poreznih obveznika?
U normalnim uvjetima to nije logično, jer za tim nema potrebe. No, u iskrivljenim uvjetima to nije nelogično. Mi ovdje imamo invalidni sustav, sustav nereda, anarhije, nesposobnosti, skandala, žutila... Uz politiku, samo su još dvije stvari skandalozne u ovoj zemlji: to je razina poduzetništva i medija. Nijedna od te tri stvari nije imala tlo iz kojega će izrasti, a ništa se ne događa od danas do sutra ujutro.

Što zamjerate medijima?
U medijima je situacija, naravno, najgora. Postoji dio ljudi koji prepoznaju da idemo na bolje i oni hoće bolje, hoće vidjeti optimizam, hoće vidjeti u medijima ono što prepoznaju u realnom životu, a u realnom životu prepoznaju i osjećaju pozitivne pomake.

Gdje žive ti vaši ljudi o kojima stalno govorite?
Susrećem ih širom ove zemlje, druge ljude gotovo da i ne srećem. Trebate sa mnom obići projekte na kojima sam angažiran, pa ćete vidjeti atmosferu koja vlada, vidjet ćete zadovoljstvo, optimizam, radni zanos... Uostalom, indeks zadovoljstva naših građana u posljednjih šest mjeseci stalno raste.

Slažete li se, međutim, da od 3. siječnja 2000. stalno opada podrška ovoj Vladi i ovoj koalicijskoj vlasti?
Slažem se, ali mislim da bi Vlada koja ima ovako dobre rezultate, trebala uživati veću podršku javnosti. A valja kazati da je upravo Vlada glavni krivac što se naši uspjesi ne primjećuju u javnosti.

Vlada, dakle, treba novac poreznih obveznika ulagati u reklamiranje Vladinih uspjeha?
Reklamiranje je jedan segment, jer ne možete reklamirati nešto što ne postoji. No, prezentacija je vrlo važna, to je nesumnjivo. Ne može biti da ljudi u anketama s većinom od 70 posto ispitanika tvrde kako se danas teže dolazi do kredita nego 1999. godine. Ma, koja lažljiva budala to može tvrditi!? Ne možemo 70 posto ljudi nazvati lažljivim budalama i oni nisu lažljive budale, ali njihov je dojam takav.

Ali dojam nije baš nevažna stvar u politici.
Jedna od najvažnijih, svakako. Naš je posao da govorimo o onome što radimo, da to na suvisao način obrazlažemo, da ispravljamo iskrivljenu medijsku sliku o ovoj vlasti. Sve drugo je neozbiljno i neodgovorno.

U posljednje vrijeme intenzivirani su negativni napisi o vama i o kako mnogo tvrde nemoralnim i nespojivim poslovnim odnosima vaših privatnih tvrtki i vašeg ministarstva. Kako tumačite te napise?
Prema vrlo relevantnom IRIjevu istraživanju, ja sam bio uvjerljivo najpopularniji ministar, s nekih 35 posto podrške, a sljedeći je bio, čini mi se, Picula, s upola manje. To su vrlo snažne poruke svima, a vrlo su jasne i reakcije na tu poruku. Eliminacija favorita na Eurosongu ne događa se na finalnoj večeri, nego u kvalifikacijama, a neki misle da su kvalifikacije počele. I jesu.

A tko vas to želi eliminirati?
Svi koji su s nama u političkoj utakmici.

Uključujući i vaše koalicijske partnere?
Apsolutno! To je, uostalom, normalno. Samo je pitanje kakve se metode koriste.

Stoji li iza napada na vas SDP?
Vjerojatno iza toga stoje i neki ljudi iz SDPa. Takve su moje informacije. Javljaju mi ljudi tko je što tražio, tko je kome što sugerirao, u kojem trenutku je nešto sugerirano... Ovo je mala zemlja. Suština je, naravno, u onih 35 posto podrške koju uživam, a od toga dvije trećine čine žene i bivši glasači ove vlasti.

Osjećate li se imalo neugodno zbog činjenice da vaše privatne tvrtke ubiru milijunske svote poslujući s ministarstvom koje vi vodite?
Coning je do 2000. godine, kad je ministar bio Jure Radić, radio 70 milijuna kuna prometa s ovim ministarstvom, a nakon toga nije radio ništa. Congama je do 2000. radila oko 6 milijuna kuna, a od 2000. ostvarila je promet od 58 milijuna kuna. To su tvrtke iz iste grupacije i jednostavnim zbrajanjem lako se može utvrditi da mi sad s ovim ministarstvom radimo značajno manje nego u vrijeme HDZa. Novinare to ne zanima, jer novinare zanima da lažu.

Ali zašto vaše tvrtke moraju ostvarivati i jednu kunu profita od poslovanja s državnom institucijom kojoj ste vi sad na čelu?
Da raščistimo jednu stvar: ta grupacija ima oko petsto ljudi i radili su s hrvatskom državom prije 30 godina, prije 20 godina, prije 10 godina, rade i sad, a radit će i sutra. Zar oni trebaju pocrkavati zbog toga što sam ja ministar!? Njihovo je ustavno i ljudsko pravo da rade, a pitanje je samo pod kojim uvjetima rade. Sve se radi po javnome natječaju, s time da ja nisam uključen u odlučivanje o bilo kojem javnom natječaju. Svjedočimo ovdje jadnom licemjerju, jer 60 posto svih kapitalnih investicija u Hrvatskoj financira država. Ne možete tražiti od tvrtki koje se bave kapitalnim investicijama da se ubiju zbog toga.

Dobro, ali zar vi u životu baš morate biti ministar?
Pobrkali smo ovce, novce, spaceshuttle, šljive... Tu se radi o namjernom i sustavnom opstruiranju čistoće modela koji treba postaviti. Već tri godine postoji zakonski tekst koji govori o sukobu interesa i nitko ga ne donosi. Zar dva saborska zastupnika HNSa mogu blokirati izglasavanje tog zakona? Blokiraju ga oni kojima odgovara ova vrsta prljavština i svinjarija...

Koja vrsta?
Pa, to da se sposobnim ljudima, direktnim lažima, uvaljuju prljavštine. Druga skupina onih koji blokiraju donošenje tog zakona jesu ljudi koji se koriste sukobom interesa. I jedni i drugi moraju u parlamentu imati dovoljno snage za blokiranje. HNS nema tu snagu. Zamislite vi ovu konstrukciju novinara Jutarnjeg lista: on kaže da Čačić nije postupio po zakonu, jer nije prijavio sukob interesa Etičkoj komisiji, a već u sljedećoj rečenici kaže da Etička komisija nije ni osnovana. Ma, dajte me prestanite zajebavati i dajte prestanite praviti idiota od mene! Dakle, neka izvole formirati Etičku komisiju, gdje će se morati prijaviti sukob interesa, i ja ću istoga časa to prijaviti, te snositi sve posljedice tog čina. Meni je u interesu da to prijavim, a u interesu je i ljudi koji rade u mojim tvrtkama da se to što prije riješi. Oni su preživjeli sve HDZove svinjarije s blokadama računa i minimalcima, a sad bi još trebali i ne raditi. Ma, molim vas! Tražim da se uspostave pravila igre i ako ta pravila budu kazala da ja ne mogu biti ministar, ja neću biti ministar, premda ću misliti da smo idioti što smo tako odlučili.

Zašto idioti?
Zato što ne postoji suvisla zemlja u kojoj se uspješne ljude, po definiciji, eliminira iz izvršne vlasti. Ali mi i na to imamo pravo. Naše je ljudsko pravo da budemo idioti.

I po vama je u cijeloj toj priči sve moralno?
Apsolutno! Ne kažem, međutim, da je zakonski okvir dobar. Zapravo, okvir ne postoji.
 

Ivica ĐIKIĆ