savjest INTERVJUI

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?intervju=1808  https://twitter.com/savjest_com?intervju=1808  https://www.youtube.com/user/savjestcom?intervju=1808  http://savjest.com/savjest_rss.php?intervju=1808

Ladislav  Bognar

../intervjui/intervjui.php?osoba=6459&ladislav-bognar

Bognar Ladislav
Datum:
12.07.2003
Slika autor/izvor:
 Objavljeno na:
 
Objavi na:

Share on Google+

 

 

LADISLAV BOGNAR, DONEDAVNI SDP-ov OSJEČKO-BARANJSKI ŽUPAN I PROFESOR NA PEDAGOŠKOM FAKULTETU, GOVORI O STRAHOVLADI BRANIMIRA GLAVAŠA U RATNOM OSIJEKU, TE O PRLJAVIM ULOGAMA ZLATKA KRAMARIĆA I MATE ARLOVIĆA

Zaprepastilo me je o kakvim se tu brojkama radi. Tu se radi, zapravo, o jednom velikom pokolju civila. Službeni policij-ski podaci govore o više od stotinu ubijenih. Ovdje je tokom 1991. svakog drugog dana u zrak letjela jedna kuća. Znate li vi što je to? U ovom gradu ljudi nisu ginuli samo od srpskih granata, nego su i oni koji su htjeli braniti svoj grad - i koji su ga, uostalom, branili - odvođeni, likvidirani, ruše-ne su im kuće... I, ponavljam, nije riječ samo o Srbima, ne-go i o svima ostalima. Da vam pravo kažem, ne znam jesu li strašnije granate ili teror Glavaševih bandi


- Gospodine Bognar, je li se u ovih sedam dana - koliko ima da ste javno izišli s optužbama na račun Branimira Glavaša vezanim uz likvidaciju Mate Šabića Šabana u Osijeku godine 1992. - nešto bitno promijenilo u vašem životu?
- Ništa se bitno nije promijenilo, nisam imao nikakvih prijetnji, ništa... Istina je jedino da mi se posljednjih dana obraća dosta građana i daju mi podršku, a neki od njih žele i svjedočiti o događajima u ratnome Osijeku. Očito da je Branimir Glavaš tema koja tišti ovaj grad...


- Osijek je o toj temi - Glavašu i njegovim ratnim aktivnostima - u proteklih deset godina manje-više šutio. Zašto?
- Teško je reći da se baš šutjelo. Moram kazati da vi novinari niste šutjeli: ovih su mi dana prijatelji donijeli hrpu tekstova u kojima je puno toga napisano. Zaprepastilo me je o kakvim se tu brojkama radi. Tu se radi, zapravo, o jednom velikom pokolju civila. Službeni policijski podaci govore o više od stotinu ubijenih. Ovdje je tokom 1991. svakog drugog dana u zrak letjela jedna kuća. Znate li vi što je to?


 

Branimir Glavaš je već na samom početku rata imao nekoliko svojih organiziranih grupa koje su više bile bande nego vojska i koje su se bavile kriminalom. Osijek je, dakle, bio izložen i srpskoj agresiji i teroru organiziranih Glavaševih bandi koje su maltretirale civile, normalne građane, intelektualce...


S Glavašem sam se, sjećam se, sreo jednom u Virovitici, na sastanku kojemu sam prisustvovao kao zapovjednik obrane Sla-tine. Tada mi je rekao nešto kao "kakve vi to zarobljenike tamo imate, to se odmah strijelja...". Mi smo doista imali zarobljenike koji su bili ranjeni i bili smo ih spremili u bolnicu


Građani Osijeka našli su se u užasno teškoj situaciji: bili su izloženi agresiji izvana i iznutra, te nikad nisu mogli znati s koje će ih strane zadesiti nesreća. Nedavno mi je svoju priču došao ispričati čovjek, Srbin, kojemu je jedan sin poginuo u Hrvatskoj vojsci, drugi je do kraja rata bio branitelj, a njemu su, ipak, u Osijeku srušili kuću. Srušili su mu je samo zato što je Srbin


Glavaš priča da mu nisam htio potpisati lojalnost, ali pri-tom mora znati da njemu, Šeksu i sličnima nikad u životu ne bih potpisao nikakvu lojalnost, jer sam odmah vidio da ti ljudi nisu baš svoji i da će napraviti veliko zlo


Glavaš i njegovi doveli su Kramarića, koji nije bio u HDZ-u, na mjesto gradonačelnika, a poslije je postalo jasno i zašto su ga doveli: oni su, naime, imali praksu da uzimaju ljude koje su - kako je Glavaš govorio - "imali u ladici". O Kramariću su u ladici imali da je bio cinkaroš svojih susjeda i prijatelja i tako su ga držali pod kontrolom

- Ubijani su, uglavnom, srpski civili?
- To su, uglavnom, bili Srbi, to je istina... No, bilo je i puno ljudi iz miješanih brakova, a nije manjkalo ni ubijenih Hrvata, pa čak i hrvatskih branitelja. Postoje, uostalom, i hrvatski branitelji koji svjedoče o tome. Sigurno je, dakle, da je postojala srpska agresija i prilično je izvjesno da bi se agresija dogodila da je ovdje bila i neka pitomija vlast, no to ne opravdava zločine koje su činili neki ljudi što su ovdje slučajno došli na vlast. Oni su sebi uzeli pravo da budu zakon i da likvidiraju ljude po vlastitom odabiru i volji. Mi Osječani dobro se sjećamo da su po dolasku HDZ-a na vlast počela miniranja kuća, počela je pucnjava po gradu, počeo se sijati strah, Srbi su odmah otpuštani s posla... Ljudi su bili zbunjeni.


- Je li među ljudima u koje i vi spadate - dakle, osječkim intelektualcima - bilo otpora onome što se počelo zbivati u gradu?
- Bili smo zbunjeni i nismo reagirali... To vam je kao iz one poznate pjesme o tome kako nastaje fašizam: gledate kako odvode ljude i šutite, a kad, na koncu, dođu po vas, više nema tko govoriti. Mi ljudi ponekad smo skloni praviti se kao da nas se neke stvari ne tiču i kao da nisu naša briga... Ljudi sami sebi pronalaze opravdanja da im bude čista savjest, počnu kružiti priče da su oni koje se odvodi valjda i nešto krivi čim ih se odvodi... Što se mene tiče, nije baš da sam sasvim šutio, ali moj se glas očito nije daleko čuo.


- Je li vas u to vrijeme, a radi se o 1991. i 1992. godini, bilo strah živjeti u Osijeku?
- Ne znam... Strah vas je kad vam po gradu padaju granate i puca se na sve strane. Mene je bilo strah za kćer i obitelj, jer smo čitav rat proveli u Osijeku. To naglašavam zato što me Branimir Glavaš stalno nešto povezuje s JNA: nemam nikakve veze s JNA, osim što sam - kao i veliki broj hrvatskih građana - služio vojni rok u JNA i bio rezervni oficir. Čin majora dobio sam redovnim unaprjeđivanjem u vrijeme kad je Glavaš bio sekretar Narodne obrane u Osijeku i još uvijek slao naše mladiće u JNA. Glavašu se, međutim, stalno priviđaju nekakvi KOS-ovi, premda nikad u životu nisam imao nika-kve veze ni s kakvim obavještajnim radom. Moja specijalnost u vojsci bio je tzv. IPD - Informativno-psihološka djelatnost, što je, inače, blisko mom znanstvenom usmjerenju kojim se bavim čitav život. Glavaš priča da mu nisam htio potpisati lojalnost, ali pritom mora znati da njemu, Šeksu i sličnima nikad u životu ne bih potpisao nikakvu lojalnost, jer sam odmah vidio da ti ljudi nisu baš svoji i da će napraviti veliko zlo.


- Kad ste se priključili Hrvatskoj vojsci?
- Dobrovoljno sam se priključio u rujnu 1991. i odmah sam prihvatio da idem u Slatinu organizirati tamošnju obranu. Tamo sam boravio do početka prosinca 1991. i uspjeli smo uspostaviti 136. brigadu, te konsolidirati obranu na tom pod-ručju. Početkom prosinca general Karl Gorinšek povukao me je u zapovjedništvo Operativne zone Osijek, te smo Ivica Vrkić i ja osnovali IPD u Operativnoj zoni. Poslije je Vrkić otišao i ja sam postao Gorinšekov pomoćnik za IPD. Ovo navodim tek da se zna gdje sam bio u ratu i što sam radio.


- Jeste li u to vrijeme, na bilo koji način kontaktirali, s Glavašem?
- Imao sam s njim nekoliko sporadičnih susreta... Sreli smo se, sjećam se, jednom u Virovitici, na sastanku kojemu sam prisustvovao kao zapovjednik obrane Slatine. Tada mi je re-kao nešto kao "kakve vi to zarobljenike tamo imate, to se odmah strijelja...". Mi smo doista imali zarobljenike koji su bili ranjeni i bili smo ih spremili u bolnicu.


- Kakvi su tada odnosi vladali u Osijeku, tko je upravljao gradom i obranom grada?
- Šeks i Glavaš upravljali su tim Kriznim štabom i vladalo je prilično rasulo u svakom pogledu. Tuđman je, međutim, shvatio da će s takvom organizacijom izgubiti rat, a već su počela padati i neka okolna sela: shvatio je da ovdje mora poslati školovane vojnike, ako želi da se nešto napravi. Ta-ko je ovdje došao general Gorinšek i krenuo je skupljati stručne ljude za zapovjedništvo Operativne zone. Glavaš, da bi bio miran, postavljen je na mjesto zapovjednika obrane grada, mjesto koje ustvari - formalno-vojno gledano - nije imalo neku težinu, jer smo mi iz Operativne zone imali di-rektno zapovijedanje jedinicama na terenu. No, Glavaš je u gradu razvijao neke aktivnosti koje su često bile u suprot-nosti s onime što je poduzimao general Gorinšek.


- Što je, zapravo, Glavaš konkretno radio na toj poziciji?
- On je nama slao nekakva dnevna pismena izvješća... Ali ono što je bio problem jest činjenica da je on već na samom početku rata imao nekoliko svojih organiziranih grupa koje su više bile bande nego vojska i koje su se bavile, ponajprije, kriminalom. Vjenceslav Bill, koji je neko vrijeme bio pripadnikom jedne od tih grupa, svjedočio je upravo o tome. Osijek je, dakle, bio izložen i srpskoj agresiji i teroru organiziranih Glavaševih bandi koje su maltretirale civile, normalne građane, intelektualce... Naime, sve one koji se njima nisu sviđali ili su - u velikom broju slučajeva - imali dobru kuću i pristojno imanje. Osijek je u to vrijeme zaista bio grad kriminala.


- Je li Glavaš bio organizator tog kriminala?
- Rat, naravno, nije situacija u kojoj se sve može nadzirati, no u Osijeku se znalo da Glavaš stoji iza mnogih događa-ja i da su te kriminalne grupe opsluživale upravo njegovu volju i njegove planove. Znalo se da je Glavaš na čelu paralelne zapovjedne linije koja se nije obazirala na ono što je radio general Gorinšek i njegova ekipa u zapovjedništvu Operativne zone. Građani Osijeka našli su se u užasno teškoj situaciji: bili su izloženi agresiji izvana i iznutra, te nikad nisu mogli znati s koje će ih strane zadesiti nesreća. Nedavno mi je svoju priču došao ispričati čovjek, Srbin, kojemu je jedan sin poginuo u Hrvatskoj vojsci, drugi je do kraja rata bio branitelj, a njemu su, ipak, u Osijeku srušili kuću. Srušili su mu je samo zato što je Srbin. Zar to ni-su užasne stvari? U ovom gradu ljudi nisu ginuli samo od srpskih granata, nego su i oni koji su htjeli braniti svoj grad - i koji su ga, uostalom, branili - odvođeni, likvidirani, rušene su im kuće... I, ponavljam, nije riječ samo o Srbima, nego i o svima ostalima. Da vam pravo kažem, ne znam jesu li strašnije granate ili teror Glavaševih bandi.


- Ta sprega između politike i kriminala u Osijeku - sprega oličena u Branimiru Glavašu - nastavila je, međutim, funkcionirati i poslije rata. Kako?
- Glavaš je formirao strukture pravne države, što - nažalost - i danas uredno funkcioniraju, koje ne štite obične građane i zakone, nego štite kriminal i kriminalce. To je još uvijek prisutno zato što su te strukture popunjene Glavaševim poslušnicima ili onima koji ga se boje ili, pak, onima koji su kupljeni. HDZ više nema vlast, ali državni organi ovdje i dalje marljivo štite Branimira Glavaša.


- Na primjer?
- Dok sam bio župan, imali smo ovdje jednu veliku kriminalnu aferu sa županijskom firmom Slobodna zona Osijek. Željko Mandić, HDZ-ovac i bivši direktor Slobodne zone, sklapao je, primjerice, ugovore koji su predstavljali direktne višemili-junske gubitke za tvrtku i mi smo ga odlučili smijeniti. No-vopostavljena uprava podnijela je, usto, protiv njega kazne-nu prijavu zbog sklapanja štetnog ugovora, ali i Mandić je podnio prijavu protiv nas zato što smo ga smijenili, a on, kao, nije ništa kriv. Obje su prijave stigle u Državno odvjetništvo u Osijeku, no naša je prijava stavljena u ladi-cu, dok je mene - malo prije vas - posjetio policajac koji me je ispitivao zbog Mandićeve prijave. Nema druge nego zak-ljučiti da se u Državnom odvjetništvu predmeti selekcionira-ju prema nahođenju lokalnoga HDZ-a i Branimira Glavaša.


- Donedavno ste bili osječko-baranjski župan, a i član ste stranke (SDP) koja čini vladajuću koaliciju u ovoj županiji i u ovoj državi. Čini mi se prilično apsurdnim da upravo vi govorite o tome kako su državne strukture i dalje prožete HDZ-ovim kadrovima.
- Da, mogao bih se složiti s vama. Te se strukture nisu pro-mijenile, među ostalim, zato što je Glavaš ovdje sebi uspio izgraditi imidž nekakvog heroja. Postoji fama da je Glavaš obranio Osijek, a sasvim je sigurno da taj čovjek nije puno pridonio obrani ovoga grada. Ja znam tko je branio Osijek, a znam i to da je Glavaš cijelo vrijeme bio u podrumu, s tim da je iz podruma izlazio kad se trebalo slikati za televizi-ju. I, naravno, poslije svega je dobio čin generala.


- Bi li Glavaš uspio tako zagospodariti Osijekom da mu nije bilo nesebične asistencije gradonačelnika Zlatka Kramarića?
- Glavaš i njegovi doveli su Kramarića, koji nije bio u HDZ-u, na mjesto gradonačelnika, a poslije je postalo jasno i zašto su ga doveli: oni su, naime, imali praksu da uzimaju ljude koje su - kako je Glavaš govorio - "imali u ladici". O Kramariću su u ladici imali da je bio cinkaroš svojih susjeda i prijatelja i tako su ga držali pod kontrolom. Kad se malo bio oteo, pustili su to u javnost i meni su pričali da je Kramarić tada plakao kao malo dijete. Unatoč tome, on je uspijevao graditi imidž nekakvog demokrate i evropskog čovjeka što, zapravo, nikad nije bio. Kramarić je uvijek bio uz Glavaša, a to se pokazalo i nedavno kad su zajednički rastu-rali ovdašnju vladajuću koaliciju i rušili mene s mjesta župana. Pored toga, Kramarić je vrlo često blokirao micanje s vodećih mjesta u gradu nekih kompromitiranih Glavaševih ljudi.


- Nakon što ste prošloga tjedna optužili Glavaša, smjesta se javio i Kramarić koji se javno upitao zašto ste o tome šutjeli proteklih desetak godina?
- To pitanje o šutnji može se postaviti jedino Kramariću. A da stvar po njega bude još gora, ja nisam šutio, s tim da je - kao što sam prije rekao - upitno koliko se moj glas mogao čuti, jer nisam bio javna osoba. Ja nisam bio u poziciji da svakodnevno držim press konferencije kao što je on činio. Poslije demobilizacije, radio sam u Zavodu za školstvo, pa sam tamo dobio otkaz. Onda su mi na Pedagoškom fakultetu, gdje sad radim, četiri godine rješavali natječajnu prijavu, iako sam bio doktor znanosti i imao sve uvjete da budem sveučilišni profesor. Tako mi je bilo možda i zato što nisam šutio: obraćao sam se novinama, bio aktivan u mirovnim organizacijama, radio na pomirenju ljudi na ovom prostoru... A Zlatko Kramarić gradonačelnik je kojemu je, na pravdi boga, pobijeno stotinjak građana, a da on o tome ni slova nije kazao.


- Ne čini li vam se da ni vaša stranka nije baš imuna na one koji su bliži Vladimiru Šeksu i Branimiru Glavašu negoli vama?
- Sigurno je da Mato Arlović, recimo, u posljednje vrijeme odrađuje neke poslove za Šeksa i Glavaša. Kad je bila ova kriza u županiji, Arlović je stao na njihovu stranu, premda su svi stručni ljudi kazali da su oni koji su izazvali krizu prekršili sve moguće zakone i propise. Arlović je ovdje odigrao jednu vrlo ružnu ulogu, a po Osijeku se šapuće da i njega "imaju u ladici". Pa mora odrađivati za njih. To bi dijelom mogao biti odgovor i na ono vaše pitanje o tome zaš-to su državne strukture u Osijeku i dalje premrežene Glavaševim ljudima.

OD PRIJETNJI DO UBOJSTAVA


- Pozivajući se na iskaz Vjenceslava Billa, nekadašnjeg pripadnika tzv. Prištapske bojne, optužili ste Glavaša za organizaciju ubojstva Mate Šabića Šabana, zapovjednika obrane Juga II. Zašto su, po vama, usred rata ubijani ljudi koji su branili Osijek?
- Mislim da tu nema pravila. Dovoljno je bilo nekome se zamjeriti i - gotovi ste. Sjećam se da su i nama u zapovjedniš-tvu Operativne zone stizale prijetnje. Prvu prijetnju dobio je Ivica Vrkić i prijetnja je bila vezana za Matu Šabića Šabana: kružila je priča da će Šabić svoju jedinicu kolektivno učlaniti u HNS, a Vrkić je tada bio šef HNS-a u Slavoniji. Budući da smo Vrkić i ja sjedili u istoj sobi u zapovjedništvu, znam za tu prijetnju i znam da je Šabić kontaktirao s Vrkićem. Prijetnja Vrkiću glasila je: "Sad si ti na redu". On je to vrlo ozbiljno shvatio i otišao je Gorinšeku koji ga je razriješio dužnosti i mene postavio na mjesto šefa IPD-a. Vrkić je ubrzo otišao u Zagreb. Drugu prijetnju prenio je, čini mi se, Mirko Grošelj, bivši šef SIS-a u Osijeku, koji je Gorinšeku kazao da Glavaš planira dignuti u zrak zgradu zapovjedništva Operativne zone. Gorinšek je to ozbiljno shvatio i bio je pojačao mjere osiguranja, no ništa se, nasreću, nije dogodilo.


- Osim likvidacije Mate Šabića, jeste li znali o još nekim sličnim ubojstvima?
- Naravno da se tu radi o velikom broju ljudi, ali nije moje da istražujem ubojstva. Sve je počelo Glavaševom izjavom u Glasu Slavonije gdje kaže da sam ja ubio Matu Šabića Šabana, što je totalno suluda optužba. Vjenceslav Bill napisao je pismo u kojemu tvrdi da je Glavaš od njega tražio da ubije Šabana, no Glas Slavonije nije htio objaviti to pismo. Zatim je Bill meni proslijedio pismo i ja sam s njim odlučio izići u javnost, te ga uputiti policiji, Državnom odvjetništvu i nevladinim organizacijama. To je cijela priča.


- Jeste li pitali svog nekadašnjeg kolegu iz IPD-a Ivicu Vrkića, sad prvog čovjeka Glasa Slavonije, zašto je odbio ob-javiti Billovo pismo?
- Ne, nisam ga zvao. Vrkić je pristao služiti HDZ-u i on se o svemu savjetuje s Glavašem.


Ivica ĐIKIĆ

       
       


 

..

/intervjui/intervju.php?intervju=3111&strajk-je-legitiman-ali-ponuda-vlade-je-korektna

Dubravka Šuica , dosad zastupnica u Europskom parlamentu, prije toga i u Hrvatskom saboru, a nekada gradonačelnica Dubrovnika, od sutra ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3112&ministrica-divjak-reagirala-je-iskreno-zbog-reforme-hns-cvrsto-stoji-uz-nju

S HNS-ovim potpredsjednikom Vlade i ministrom graditeljstva  Predragom Štromarom  razgovarali smo u tjednu kada je njegovo Ministarstvo napokon dalo zeleno ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3110&kako-bi-izgledalo-da-je-netko-1965-rekao-kako-rat-jos-nije-gotov

Nestaje optimizam da će ekonomski razvoj sam po sebi pridonijeti efikasnosti institucija. A naše društvo se podijelilo u slojeve sve ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3113&zelim-placu-od-minimalno-70-000-kuna-i-s-obitelji-bih-zivio-na-pantovcaku

Predsjednički kandidat Mislav Kolakušić otkrio je Damiri Gregoret, između ostalog, zašto ljude u DIP-u smatra bjednicima   Predsjednički kandidat  Mislav ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3105&na-nama-je-da-iskoristimo-ovaj-trenutak-i-okupimo-sve-na-ljevici-protiv-hdz-a

Nekada su uređaji trajali po 30 godina, a danas se kvare čim im istekne jamstvo. Neke su zemlje to zakonom ...
29.05.2019
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


02.06.1971  Pavlović Siniša
02.06.1969  Zmaić Ankica
02.06.1965  Arapović Franjo
02.06.1965  Simić Marčelino
02.06.1964  Vujčić Boris
02.06.1963  Krstinić-Gušćić Rosanda
02.06.1962  Matić Predrag
02.06.1962  Turudić Ivan
02.06.1960  Begović Josip