DAMIR KAJIN, POTPREDSJEDNIK IDS-a, O SUKOBU STRANAČKOG ŠEFA S MEDIJIMA I PREDIZBORNOM KOALIRANJU SA SDP-om

Osobno ne stojim iza oglasa protiv Glasa Istre, niti sam znao da će se na takav način komunicirati s javnošću, ali simptomatično je da su se odmah nakon što je oglas naručen javili Cetinski s Radio Rovinja i Šaina s Radio Pule, koji su vlasnici i urednici na radiostanicama te u isto vrijeme kandidati političkih stranaka na izborima, što je nedopustiva i u Hrvatskoj jedinstvena pozicija. A jako dobro znate kako su se u proteklih deset godina dodjeljivale radijske koncesije, čime se u Istri stvorio medijski monopol usmjeren protiv IDS-a

Gospodine Kajin, u posljednje vrijeme spominju vas kao nositelja zajedničke liste IDS-a i SDP-a u 8. izbornoj jedinici na predstojećim parlamentarnim izborima?
Da budem iskren, sa mnom o mjestu nositelja nitko nije razgovarao, niti mi ga je nudio. Ako ipak budem nositelj, znam da ću biti izvrgnut žestokoj kampanji. Uostalom, bio sam uvjeren da ću biti izabran za predsjednika Županijske skupštine, pa se to ipak nije dogodilo. Daleko važnije pitanje od toga tko će biti nositelj liste, jest kakav će biti zajednički program.

Poznato je da su odnosi između SDP-a i IDS-a u prethodnom razdoblju često bili vrlo zategnuti. Uostalom, upravo ste zbog SDP-a napustili vladajuću koaliciju. Nećete li novim koaliranjem izgubiti na vjerodostojnosti?
Unatoč svemu, ocijenili smo da smo u određenim pitanjima ipak najbliži. Morali smo zaboraviti na neke razlike među nama, pa i na neke konflikte koje smo imali bilo u slučaju Istarske banke, izlaska iz Vlade, kao i prodaje najuspješnijeg turističkog poduzeća, Anite iz Vrsara, za samo 173 milijuna kuna ili činjenice da je SDP u gotovo svim jedinicama na lokalnoj razini išao kontra IDS-a, pa čak i stvarajući, za SDP, vrlo čudne crvenocrne koalicije, poput one u Puli... Pitanja poput nositelja liste ili naziva koalicije potpuno su irelevantna. Ali nije i nikako ne može biti irelevantno što će se dogoditi s radnicima Viktora Lenca, kao što nismo mogli biti ravnodušni prema sudbini Riječke i Istarske banke.
 

Prvi pulski SDPovac Livio Bolković zbog malverzacija oko prodaje nekretnina u Istri ne želi biti s IDS-ovcima na zajedničkoj listi. Pulski je SDP čak organizirao potpisivanje peticije za referendum o županijskom i Vladinom projektu Brijunirivijera, koji je jedan od glavnih predizbornih aduta koalicije SDP-a i IDS-a?
Niti će IDS određivati koga će SDP staviti na listu, niti će biti obratno. Toliko međusobnog povjerenja moramo imati. Da budem iskren, ne čude me tolike Bolkovićeve eskapade, posebno stoga što ga nikada nije zasmetalo što je SDP bio u koaliciji s ljudima krajnje desne političke provenijencije. Projekt Brijunirivijera mora postati koncept za sve ostale slične projekte u Hrvatskoj. Svi koji u državi imaju određenu težinu od predsjednika države, do Vlade i saborskog Odbora stali su iza njega. Zaboravilo se da je IDS uspio osporiti uknjižbu nad 1000 hektara tzv. turističkog zemljišta u Istri. Oni koji su time bili pogođeni, pokušavaju uzvratiti i stvaraju hajku na IDS. Indikativne su izjave Krešimira Starčevića iz HFP-a, koji je kazao da će tamo gdje se vode sudski postupci, poput onoga u kojem grad Vrsar ima spor s Tvornicom duhana Rovinj oko zemljišta, sudovi odlučiti o budućnosti tog područja, a time i naših gradova. Veliki koncerni s puno kapitala imaju ambiciju zagospodariti Istrom. Uvjeravam vas da će poduzeća koja imaju monopol, a do kojeg se ne može doći bez pomoći države, sutra pokušati ovladati politikom na nacionalnoj razini. Nama se otvoreno upućuju poruke i direktno se od vijećnika IDS-a, koji imaju bilo kakav odnos s nekim poduzećima, traži da javne interese podrede interesima koncerna.

Tko je vršio pritisak i na koga?
Ne znam ima li potrebe to posebno apostrofirati. Mogu ispričati nešto što sam osobno doživio: drugi čovjek najvećeg istarskog koncerna kazao mi je potpuno jasno i otvoreno da taj koncern od vijećnika traži da zastupaju interese koncerna. Odgovorio sam mu da će se IDS tome oštro suprotstavljati.

Međutim, uz IDS-ovce se posljednjih tjedana veže niz afera, koje se događaju godinama, ali su tek nedavno "prešle Učku", a njihov protagonist je Ivan Jakovčić: od nelegalne izgradnje i prodaje vinskog podruma u selu Svetom Jurju, do privatnog rata s vodstvom Glasa Istre koje svim načinima pokušava srušiti...
Držim da je istina bitno drugačija od ovoga što ste kazali. Birači u Istri su toga više nego svjesni. Ne vjerujem da Jakovčić vodi privatni rat protiv Glasa Istre, niti Glas Istre vodi rat protiv njega. Glas Istre ima jaku i moćnu poziciju u Istri, neusporedivo jaču od bilo koje političke stranke.

Ali pozicija političara i novinara nikako se ne može uspoređivati?
Činjenica je da je atmosfera loša i da zbog toga stradavaju investicije. Odjednom je sve postalo upitno, što u Istri do sada nije bio slučaj. Ne želim nikome pridavati mesijansku ulogu, pa ni IDS-u, ali sigurno je da bi bez IDS-a neke prilike na istarskim prostorima bile bitno drukčije. Ne očekujem da Glas Istre pomaže IDS-u, niti imam pravo na to, ali očekujem da pomaže županiji i gradovima.

Upravo zbog toga se nesklonost medija nikako ne smije rješavati političkim pritiscima i novcem građana, što je Jakovčić pokušao učiniti plaćajući županijskim novcem oglase protiv Glasa Istre. Za vrijeme HDZ-ove vlasti takva se praksa žestoko kritizirala upravo iz redova IDS-a.
Osobno ne stojim iza oglasa, niti sam znao da će se na takav način komunicirati s javnošću, ali je simptomatično da su se odmah nakon što je oglas naručen javili Cetinski s Radio Rovinja i Šaina s Radio Pule, koji su vlasnici i urednici na radiostanicama te u isto vrijeme kandidati političkih stranaka na izborima, što je nedopustiva i u Hrvatskoj jedinstvena pozicija. A jako dobro znate kako su se u proteklih deset godina dodjeljivale radijske koncesije, čime se u Istri stvorio medijski monopol usmjeren protiv IDS-a.

Ivan Jakovčić nije usamljen slučaj. Bivši IDS-ov župan Stevo Žufić okoristio se prodajom zemljišta kraj Barbarige.
Zalažem se za to da se intervencijom državnih vlasti, bilo revizije, bilo suda, konačno riješi taj slučaj oko kojeg se vežu silna podmetanja. Mislim da je ta prodaja bila nepotrebna. Da je bila politički štetna, u to uopće ne treba sumnjati. Ali o toj kupoprodaji i za to što govorim mogu staviti ruku u vatru Jakovčić zna koliko i ja, dakle ništa!

Nisam ni rekao da je prodavao Ivan Jakovčić, nego tijela lokalne uprave gdje je na vlasti IDS. U ovom slučaju radi se o općini Vodnjan, ali slično je bilo i u Grožnjanu, Ližnjanu...
Sva tijela lokalne vlasti su autonomna. Ja nisam rekao da sam bio za prodaju. Možda je trebalo pričekati povoljniji trenutak. Zašto su se čelnici općine Vodnjan na to odlučili, o tome treba pitati njih. Ali tu sigurno nije bilo nikakve financijske koristi. Bivša načelnica općine sada posuđuje novac od prijatelja i rodbine kako bi mogla voditi sudske postupke. To je otprilike njihova pozicija.

Kako komentirate potez Dina Debeljuha, koji je nakon odlaska na mjesto veleposlanika u Indiju pokušao zadržati mandat vijećnika u Županijskoj skupštini. Slično je učinio i bivši IDSovac u pulskom Gradskom vijeću Boris Šuran, sadašnji tajnik hrvatskog veleposlanstva u Indiji.
IDS u Županijskoj skupštini od 41 mandata ima 28 mandata. Jedan glas više ili manje tu ništa ne mijenja, ali radi parlamentarne kulture očekujem da će Dino Debeljuh vratiti mandat. Držim da je stavljanje mandata u mirovanje, a tako indirektno i zadržavanje, bila njegova nesmotrenost i previd. Nema nikakva razloga da Debeljuh zadrži vijećničko mjesto. S druge strane, ako je on napravio previd, ne vjerujem da je bio previd kod Šurana. Čini mi se da je on postupio svjesno, ali i diplomatski neprofesionalno, želeći dodatno otežati opozicijsku poziciju IDS-a u Puli, jer bi se nakon njegova odlaska većina u Puli mogla vrlo lako promijeniti. Jakovčiću se imputiralo da je on odredio da Šuran ode u Indiju kako bi IDS došao na vlast, a istina je da je on za takvu akviziciju Ministarstva vanjskih poslova, iza koje je najviše stajao Dino Debeljuh, saznao iz medija.
 

Goran BORKOVIĆ