ANTUN VUJIĆ, MINISTAR KULTURE NA ODLASKU, REZIMIRA SVOJ ČETVEROGODIŠNJI MANDAT

Imao sam dosta uspjeha s povećanjem budžeta za kulturu, kao i s poreznim zakonom. Ali, još uvijek će se lakše naći 400 milijuna kuna za dogradnju Dinamova stadiona nego za novu operu, koja nije skuplja. Pa, molim vas, Interliber je imao više posjetitelja nego Dinamo u prvenstvu... Još uvijek se misli da će onaj tko napravi najviše za svoj nogometni klub, biti najpopularniji u selu

Prije nekoliko mjeseci vaše se ministarstvo uselilo u netom restaurirano secesijsko zdanje u Runjaninovoj, a sad već morate van... Očekujete li da HDZ prihvati još neku svijetlu tekovinu vaše kulturne politike osim ove obnovljene zgrade?
Naravno da očekujem. Predajemo im kulturu u bitno boljem stanju nego što smo je od njih preuzeli. A preuzeli smo je, vi se toga dobro sjećate, kao potencijalno izolacionističku, bar onu koja je bila podržavana od Ministarstva kulture. Rekonstruirali smo je značenjski i što se publike tiče, npr. na velikim festivalima. Da ne govorim o broju knjižnica, tiskanih knjiga i kulturnoj produkciji općenito.
Svakako treba očuvati, a nisam siguran hoće li HDZ-u to uspjeti, pluralizam kulturnih orijentacija, kao prvo načelo odlučivanja u kulturi, i metode, te transparentnost odlučivanja koje smo zasnovali. Mislim na kulturna vijeća, koja danas imaju prvu, a najčešće i zadnju riječ o nekom izboru za financiranje. Osnivanje je tih stručnih vijeća vrlo bitan iskorak, jer u njima sjede ljudi različitih orijentacija. Želim HDZ-u da prihvati vijeća kao nukleus za buduće fondove, kako bi kulturu udaljili od političkog arbitriranja.

Nadate li se vi zaista da će HDZ očuvati pluralizam kulturnih orijentacija, načelo

stručnosti u odlukama o financiranju kulture i transparentnost u javnom radu?
Moram se nadati, moram pozitivno razmišljati. Kad je riječ o kulturnim vijećima, oni su i sami glasali za taj zakon, pa će ga se valjda i držati. A ako me pitate osjećam li nespokojstvo, odgovor je također potvrdan. Nadam se da HDZ neće iskoristiti neke dječje bolesti, neke slabosti i loše trenutke, koje ima i taj projekt, da bi ga ukinuo i odbacio.

Što možete reći o svojim greškama i propustima, s distance od nekoliko dana nakon izbornog poraza SDP-a i koalicije?
Moje greške proizlazile su iz nedjelotvornosti kompletnog sustava, državne i lokalne uprave. Neke stvari koje su tražile suglasnost više strana tako nisu mogle biti realizirane. Bilo je i ponečeg što smo kao ministarstvo sami mogli bolje napraviti. U dobroj smo namjeri išli u neke decentralizacije koje se nisu pokazale najsretnijim rješenjima. Intendant splitskog kazališta postavljen je preglasavanjem u Gradskom vijeću, i ne kažem to samo zato što država daje novac.

Politikantstvo je time samo spušteno na nižu razinu.
Tako je, na lokalnu razinu, umjesto državne. Hoću reći da, ako bih nešto drukčije danas učinio, to bi vjerojatno bilo to. Kulturnim vijećima trebalo bi dati više ingerencije i na tom području. Ne mora ministar biti glavni, ali struka mora.

Dječje bolesti vijeća dogodile su se otprilike na polovini vašeg mandata, no krizu otada niste riješili, čini mi se zbog neodlučnosti, koja se dade projicirati na čitavu ovu vlast...
I na čitavo društvo, dodao bih. Iskorak je ipak napravljen, i to jako važan iskorak. Smisao je u pluralizmu različitih stratuma, kako bi se mogao naći konsenzus oko ključnih pitanja. Preko kulturnih vijeća odjednom se stotinjak ljudi iz struke našlo u poziciji da odlučuje o raspodjeli novca, a ne samo da ga mole. A to što se društvo ne sastoji od anđela... Bolji model ne vidim. Osim prosvijećenog apsolutizma, kad bi apsolutizam kao prosvijećen bio održiv dulje od pola godine.

Pluralizam vaše kulturne politike koji spominjete, često je s razlogom bio kritiziran kao politika sveprihvaćanja. Kao da ste htjeli udovoljiti svima; sjećate se jednog od takvih slučajeva, s alibifinanciranjem Hrvatskog slova?
Uvažio sam pomalo oportunistički stav vijeća koje je odlučivalo, budući da je Hrvatsko slovo ipak imalo nekakav kvantum kulture, a radilo se o relativno malom novčanom iznosu. Ali, tada sam upozorio da je kultura i u Feralu prilično značajno zastupljena, a vi feralovci ipak ne dobivate novac od države za svoje novine. Eto, nisam htio odbaciti mišljenje vijeća, a i ono je bilo asimetrično, pa još oko Vijenca i Zareza. Moglo bi se i o njima nešto gorko reći...

Pa recite.
Ukratko, imamo dva lista, a mogli bismo imati jedan pravi. Primjerice, gospoda iz Vijenca nisu se udostojala da poprate vjerojatno najznačajniji kulturni događaj tog tipa u svijetu, kad se u Opatiji okupilo 130 delegacija iz cijelog svijeta, kad se razgovaralo o kulturnoj politici, o čemu su izvještavali najpoznatiji svjetski listovi, ali ne i list koji sebe smatra najvažnijim kulturnim tjednikom u Hrvatskoj.

Napravili ste pomak u kulturnoj politici, koja više nije onako tradicionalistička i nestručna kakva je bila HDZ-ova. No, kad govorim o vašoj popustljivosti i neodlučnosti, mislim i na podršku oblicima tzv. manifestacijske kulture...
Znam, i tu se očito razlikujemo u mišljenjima. Moram reći da vrlo cijenim vaš stav, i da se o mnogo čemu slažem s vama i s Feralom uopće. To je slučaj i sa znatnim dijelom kritike u drugim novinama. Međutim, a govorim iz iskustva i ne eksperimentiram, držim da zemlje imaju uvijek nešto od tipa revijalne, "izvozne" kulture, mjesta na kojima se kulturni stvaraoci susreću jedni s drugima i gdje se iznose godišnje produkcije. Dubrovnik i Pula su karakteristični takvi slučajevi u nas, i vjerujem da sam imao pravo. Dubrovački festival je izašao iz krize, a Pula opet podsjeća na najsjajnija vremena... s time da se ne dovode ni vojska ni policija ni đaci iz škola, a ljudi svejedno na projekcijama u grozdovima vise po arkadama Arene.
Da nisam ministar kulture, možda bih razmišljao drukčije, ali kad morate odgovarati i za ono što predstavlja matično kulturno kretanje, pa ako je i manifestativno, onda vam se mijenjaju gledanja. Reći ću još nešto: četiri festivala dubrovački, splitski, pulski i motovunski imaju zajedno godišnje više posjetitelja nego cijela Prva hrvatska nogometna liga gledatelja. A to je nešto što još mnogi u hrvatskoj politici nisu shvatili...

To bih se ja vama mogao požaliti, a ne vi meni. Vi ste ipak političar na vlasti.
Znam, i ja se borim za takvo gledanje. Imao sam dosta uspjeha s povećanjem budžeta za kulturu, kao i oko poreznih zakona. Ali, još uvijek će se lakše naći 400 milijuna kuna za dogradnju Dinamova stadiona nego za novu operu, koja nije skuplja. Pa, molim vas, Interliber je imao više posjetitelja nego Dinamo gledatelja u prvenstvu... Još uvijek se misli da će onaj tko napravi najviše za svoj nogometni klub, biti najpopularniji u selu, a potpuno se promijenila glavnina publike, došlo je do smjene generacija i kulturnog obrasca.
Imao sam raznih muka, recimo s Linićem, kad se on bunio s pravom, rekao bih zbog nedovoljne iskorištenosti ljudi koji rade u riječkome HNK, i govorio da, sve dok je tako, nije siguran treba li im uopće slati ikakve dotacije... Rekao sam mu da je to potrebno, ako ni zbog čega drugog, onda zato da kad ovi njegovi idu pregovarati u London o kupnji broda, nemaju kompleks što nisu gledali "Labuđe jezero", a oni drugi jesu.

Zamjeralo vam se da se prema privatnim medijima odnosite pokroviteljski, a prema javnima politikantski...
Ne slažem se, ova vlast se prema medijima nije ponašala politikantski. Ostaje problem unutarnje ovisnosti medija, toga da su javni mediji poput HTV-a javni po statusu, a privatni kad se dijeli kolač javnosti, na grupe i interese...

Da, ali država još posjeduje dnevnik Vjesnik, i već četiri godine ne želi prodati Slobodnu Dalmaciju, a nacionalne TV-koncesije dobivaju se tako teško da se uopće ne dobivaju.
Mogu se dobiti, prvo smo trebali prodati Treći program HTV-a. A regulatorna tijela koja u nas odlučuju o tome, manje su vezana za državu nego slična od Portugala do Rusije.

Da, ali je valjda od Portugala do Rusije lakše otvoriti novi TV-program. A kako objašnjavate pitanje Vjesnika?
Ima i drugih slučajeva gdje država nešto tako pomaže, što ne znači da i uređuje. Zauzeli smo stav da državi treba jedan takav list, jer je već desetljećima priznata vrijednost.

I tržišno nepriznata. Da se privatizira, možda bi bio bolji.
Imam izvještaje da se po broju kila novina u povratu remitende utvrđuje veliki manjak na štetu Vjesnika, koji nije iskazan u prodaji. A kulturnu rubriku Vjesnika, premda me nisu milovali, smatram najboljom u Hrvatskoj. U politici također, nikad svjesno nisu išli na skandal.

Ali su ga svejedno proizvodili, u političkoj i kulturnoj rubrici... Ako vlast nije željela imati medijskog i distribucijskog monopolista na tržištu, kao što ste mi rekli, zašto nije ravnotežu uspostavila prodajom Slobodne Dalmacije?
Iskreno ću reći, u to vrijeme se nisam time dovoljno bavio. Mogu samo zajedno s vama žaliti što to nije riješeno na dobar način. Ali, obavili smo mnogo u medijskoj legislativi, iako smo prema nekima po slobodama plasirani ispod Istočnog Timora. S druge strane, mediji su ovdje prvi put osjetili da se ne moraju bojati nikoga. Tu izdvajam Feral, on je nešto posebno. Ali, ostali su se najprije bojali Partije, onda "jedinstva naroda u obrani svoje domovine", i onih koji su predstavljali to "jedinstvo naroda". Nakon toga su prva medijska meta demokracije, jasno, postali demokratori sami.

Nisu valjda mediji krivi što ste izgubili izbore?
Pa, u najmanju se ruku nismo najbolje mogli predstaviti u onome što smo dobro učinili. A bilo je naših grešaka, naravno, ali više u provođenju odluka negoli u samim odlukama.

Nije riješen nijedan slučaj privatizacijske pljačke koji bi otkrio njezino političko zaleđe.
Nije. To je velika greška. Ali, dobro znate da za to nije kriva samo izvršna vlast. I što smo sve poduzimali, a na kraju je gospodin sudac Gredelj podigao tužbu protiv Vlade i ministara. Plaće smo podizali sucima, pa nismo ostvarili efekt. Ja ne znam kakvim metodama, osim revolucionarnih, riješiti to stanje. Premijer je također priznao da tu nismo bili uspješni. Čuvali smo dignitet i legalitet vlasti, a nije se dovoljno stiskalo tamo gdje se možda moglo.

Što će nakon ovoga biti s SDP-om, a što s vama?
Čeka nas ozbiljan razgovor, nismo zadovoljni stanjem. Zato smo odgovorni mi u vodstvu, jer smo se proteklih godina bavili državnim poslovima, a zapostavili smo stranačke. I na terenu smo dobili ne baš najsretniju situaciju.

Imate li vi ambiciju doći na čelo SDP-a?
Nemam. Moje osobne ambicije svode se na dio koji bi mi bio najbolji, da se posvetim enciklopedijskom projektu koji već godinu dana stoji, a prvi put bi mogao donijeti i neka sredstva, i na ovaj politički dio, a tu mi najviše odgovara mjesto predsjednika Savjeta SDP-a, koji je također pasiviziran. Kao saborski zastupnik opće se politike opet moram iznova prisjetiti, u smislu samog bavljenja njom i u svjetlu neke izraženije socijaldemokratske profilacije, no svakako ću se intenzivno baviti pitanjima kulturne politike. Žao mi je, na odlasku, što nećemo ostvariti neke vrlo važne međunarodne kulturne projekte i suradnje koje smo započeli. Plašim se što će se s time dogoditi pod HDZ-om.

Kad već spominjete socijaldemokratsku profilaciju, što mislite o novcu koji je SDP dao Severini, pa i o angažmanu Cro Copa, s obzirom na onu vašu kritiku svih onih koji misle da je najvažnije u vlastitom selu napraviti nešto za klub?
Nisam doslovno nimalo sudjelovao u profiliranju naše promidžbe, to su radili određeni eksperti. Oni su vjerojatno imali namjeru ciljati više skupina birača, pa su uzeli i Severinu i Let3 i Bareta. Pa su oni onda svi zajedno nastupali za SDP. Ne znam što bih mislio o svemu tome. Nemojte mi više tako teška pitanja postavljati (smijeh)...
 

Igor LASIĆ