S predsjednikom Hrvatske udruge poslodavaca Damirom Kuštrakom razgovarali smo o Vladinom Programu gospodarskog oporavka i provedbi njime predviđenih mjera kako bi se Hrvatska izvukla iz gospodarske krize i osnažila gospodarstvo. Kuštrak se osvrnuo i na neka od gorućih pitanja domaćeg gospodarstva poput nelikvidnosti i nedovoljnog broja stranih i domaćih investicija, a prokomentirao je i najave sindikalnih središnjica da će prestati sudjelovati u radu Gospodarsko-socijalnog vijeća i upozorio na problem sindikalne reprezentativnosti.

• Program gospodarskog oporavka dobio je brojne pohvale kao najhrabriji i najcjelovitiji dokument koji je neka hrvatska vlada predložila u posljednje vrijeme, tim više što se ne odnosi samo na gospodarstvo u užem smislu. Jesu li Programom dovoljno obuhvaćeni prijedlozi koje HUP daje već godinama?
- U Programu ima jako puno mjera koje smo mi predlagali zadnjih nekoliko godina. Taj plan je, rekao bih, donesen u zadnji čas, a rokovi provedbe njegovih mjera su kratkoročni, srednjoročni i dugoročni. Najvažnije je započeti s cijelom tom pričom, a važan dio ostavljen je i sljedećoj vladi. Namjere su dobre, ali ipak bih radije razgovarao o implementaciji. Prvi val će, kako je planirano, uslijediti do kraja lipnja, što je svakako pozitivan pomak.
 

• Jedna od mjera koju je HUP predlagao je i promjena stopa poreza na dohodak. Jeste li zadovoljni predloženim izmjenama?
- To nije velik pomak, ali je u svakom slučaju dobar smjer.

• Jedna od zamjerki je međutim da se izmjenama poreza na dohodak privilegiraju oni s najvišim primanjima jer će im se ona oporezivati sa 40 umjesto 45 posto. Što kažete na zahtjeve da se na najviše plaće uvede viša stopa, od 50 posto?
- To je prvorazredno licemjerje jer plaće sasvim sigurno nisu izvor bogatstva, pa ni one visoke. Osim toga, to je napad na obrazovane ljude jer samo oni koji imaju neki intelektualni kapital mogu eventualno računati na visoke plaće, a ima čitav niz dohodaka koji se uopće ne oporezuju.

• Dakle, proračun ne bi puno zaradio ako bi se najviše plaće više oporezivale?
- Ne bi, a osim toga, to bi bio velik doprinos rastu sive ekonomije. Pa tko će pametan plaćati tako visoki porez kad pritom imate cijeli niz drugih mehanizama za plaćanje poreza, da dajete ili triput manje ili ništa.

• Po Vašem mišljenju, je li najgori dio krize prošao?
- Kriza se neće posebno puno produbljivati, ali mi moramo početi razgovarati kako ponovo postići rast. Ono što je veliki problem to je da dosadašnji modeli rasta više ne mogu biti dominantni, a to su privatna i državna potrošnja. Ključni izvor rasta trebale bi biti investicije koje će osigurati proizvode i usluge što se mogu izvoziti.

• Često upozoravate na antipoduzetničku i antiinvesticijsku klimu u Hrvatskoj. Gdje mislite da toga ima najviše?
- Toga ima svuda, a najbolje se vidi po tome što, ako pogledate unatrag, mi zapravo nemamo greenfield investicija. To znači da se domaći i strani investitori vrlo teško odlučuju na nove proizvodnje ili nove projekte iz jednostavnog razloga što je količina barijera na koje nailaze apsolutno prevelika. No, u ovom Programu ima nekih pokušaja da se to malo olakša.
Puno toga treba promijeniti, a uz to moramo shvatiti da je Hrvatska jedna od 200 zemalja u svijetu u koje investitori mogu ulagati.

• U kojim područjima ima prostora za najviše investicija?
- Sasvim sigurno prostora ima u energetici, turizmu i u raznim oblicima transporta s obzirom na geostrateški položaj Hrvatske.

• Prema Programu, HUP bi trebao objaviti popis tvrtki s najvećih dugovima. Može li to udruga napraviti i je li na to spremna?
- HUP to ne može napraviti jer nema nikakve preduvjete za to, ali ima agencija koje to mogu raditi. Imate godišnji registar financijskih izvješća i iz njega se sve lijepo vidi.

• Radi rješenja problema nelikvidnosti, iz HUP-a su se čuli prijedlozi o prebijanju dugova između države i poduzetnika, dok drugi misle da je to loš primjer zbog budućih dugova. Je li to službeni HUP-ov prijedlog?
- To je dio naših članova predložio kao rješenje. Ja mislim da se dugovi mogu riješiti jedino novcem i ničim drugim jer prebijanje je mehanizam kojim bi se dugovi iz jedne točke preselili na drugu. Uvijek dosad kad se rješavao problem nelikvidnosti, to se radilo tako da je prvo država poplaćala svoje dugove pa su onda i svi drugi platili svoje. Najbolji primjer je početak 2000. Treba biti vrlo jasan i reći da glavni generator nelikvidnosti nije država sama po sebi u smislu proračuna, nego prvenstveno javna poduzeća, ali ne samo ona na državnoj razini nego i na lokalnoj.

• Kako komentirate odluke sindikalnih predstavnika o napuštanju GSV-a?
- Ako ćemo biti formalni, oni formalno nisu napustili GSV jer da jesu, onda su trebali prema našem Pravilniku obavijestiti sve socijalne partnere. Oni dakle privremeno ne dolaze na sjednice GSV-a jer žele raspraviti s premijerkom razne teme. Smisao je GSV-a da je to savjetodavno tijelo, a ne tijelo koje odlučuje i partneri se dijele na one koji žele u nečemu sudjelovati i one koji ne žele. Oni koji to ne žele, moraju onda obrazložiti koja je alternativa.

• Jedan od razloga nezadovoljstva sindikata je i taj što Vlada navodno favorizira poslodavce u odnosu na njih, primjerice kad je u pitanju Zakon o radu.
- Taj zakon je jedan od najrigidnijih u Europi koji postoji i ne vidim nijednu točku gdje je Vlada izišla poslodavcima u prilog. Porezi su se povećali, neporezni nameti se nisu smanjili, u radnom zakonodavstvu nije se ništa dogodilo što bi išlo na štetu radnika. Prema tome, to je besmislica. Ovaj slučaj izmjene članka ZOR-a o kolektivnim ugovorima nema veze s HUP-om. To je pitanje koje Vlada hoće riješiti zbog svojih problema s kolektivnim ugovorima, a mi smatramo da se dogovorom sa sindikatima trebaju postići određene promjene ZOR-a. Problem je što je dio sindikalnih središnjica na to spreman a dio nije, i dok se oni ne dogovore, tu se ne može ništa u dijalogu nažalost riješiti. Problem je reprezentativnost sindikata, ali ne samo na razini GSV-a nego i u poduzećima. Imate mnogo poduzeća sa po sedam sindikata, što je samo po sebi apsurdno i generira velike probleme u socijalnom dijalogu.

Marijan Lipovac