Uvjerljivo najbogatiji predsjednički kandidat, predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević, ulaskom u utrku za Pantovčak izazvao je golemu pozornost medija.

Premda bi on radije raspravljao o ekonomskoj budućnosti zemlje i ulozi predsjednika u kreiranju te budućnosti, njegova osobna imovina, način na koji ju je stekao i izvori iz kojih namjerava financirati kampanju zasad su u središtu javnog interesa. U razgovoru za Business.hr, osim o imovini, Vidošević objašnjava što će do kraja raditi u kampanji te što bi radio kada bi postao predjednik.

Vlada uvjerenje da već sada ne oskudijevate u novcu za kampanju. Jeste li zadovoljni odazivom donatora?

- To je kriva percepcija. Stvorio se dojam da će iza mene stati krupni kapital, što ne odgovara istini. Uvjeren sam u to da će iza mene najprije stati srednji sloj hrvatskoga gospodarstva i da će njima biti važno ono što progovaram o devijacijama na tržištu koje njih muče. Bit će mi, naravno, drago ako i krupniji kapital prepozna u meni nekoga tko im nudi širi prostor rada i razvoja. Imam dosta problema. Upravo mi je prikupljanje sredstava u kampanji pokazalo dubinu krize u Hrvatskoj. Tvrtkama je sve teže sudjelovati u kampanjama, ali osim tog objektivnog problema postoji i strah. Ljude je strah da se ne zamjere ostalim kandidatima, a nemaju novca da ga doniraju svim ili većini kandidata.

Jeste li razmišljali o Obaminu modelu prikupljanja malih donacija od velikog broja birača?

- Bila je i ta ideja, ali nisam siguran kako bi poziv za donacije protumačili građani s obzirom na to da je moja imovina pod velikim povećalom javnosti. Meni bi značile takve donacije koje ne moraju biti veće od jedne kune, ali pokazuju podršku ljudi i njihovu vjeru. Pred kraj kampanje nije isključeno ni da se odlučimo za Obamin model njezina financiranja.

Jeste li, unatoč teškoćama s donacijama, angažirali agenciju Krešimira Macana i koliko vas stoje njegove usluge?

- Ta je informacija pogrešno objavljena u medijima. On i njegova agencija dugo rade za Kraš i njegov je zadatak trenutačno zaštititi Kraš od eventualnih negativnih implikacija moje kampanje na tu tvrtku. On nije uključen u moju kampanju.

Procjena je da bi ukupna kampanja mogla stajati do 5 milijuna kuna. Odnosno, uspijemo li sve pokriti tim novcem, to će značiti da smo odradili racionalnu i efikasnu kampanju. Na cijenu će utjecati i način na koji će javna televizija sudjelovati u kampanji, odnosno kako će se plaćati minutaža za nastupe.

Kad ćete objaviti sva imena donatora?

- Kad bude gotova kampanja i završen revizijski izvještaj.

Znači, kad vas birači već izaberu ili ne izaberu?

- Ranije ne mogu, ali sve će do kraja biti objavljeno – tko, kada i koliko je donirao.

Kakvu vrstu kampanje ste isplanirali?

- Neće biti velikih skupova jer bi to poskupilo kampanju s obzirom na to da ulazimo u zimu, a mislim i da su ljudi umorni od govora na velikim skupovima. Pokušat ću do kraja godine imati što više manjih, specijaliziranih skupova na kojima ću pokušati govoriti o gospodarskim temama i tumačiti zašto su važne uloga i ovlasti predsjednika.

Zbunio me vaš slogan – jamac ekonomske stabilnosti – nije li to lažno obećanje biračima kada znate da predsjednik nema nikakve operativne ovlasti u gospodarstvu, što se jasno vidjelo sada kod kriznog poreza kada nije mogao spriječiti njegovo donošenje?

- Iskreno vjerujem da ću biti predsjednik i svu svoju snagu ću upotrijebiti da se stvori neraskidivi trokut koji će se sastojati od Ureda predsjednika, Vlade i Hrvatske narodne banke. Ako to uspijem stvoriti i promovirati, mi imamo velike šanse uspjeti. Preduvjet je po strani ostaviti taštinu te dobiti podršku i ostalih institicija za taj konstruktivan dijalog i osmišljavanje najboljeg puta razvoja.

Tko će vam biti savjetnici ako postanete predsjednik?

- Nikad nisam promijenio tajnicu i vozača u sredini u koju sam dolazio, a puno sam poslova mijenjao. Neki ljudi po prirodi stvari odu, ali ja nisam taj koji bi radio revolucionarne promjene prije nego što sagledam situaciju. Ne vjerujem da je svijet počeo sa mnom, niti da će sa mnom završiti. S vremenom će biti promjena i novih ljudi, ali nitko od Mesićevih savjetnika ne treba odmah pakirati kofer u slučaju moje pobjede. Većina ih ima svoju karijeru i viziju budućnosti, ali nisam osoba koja odmah mijenja ljude.

Što vam je još Mesić rekao osim da bi bilo dobro da vas se češće u javnosti viđa zajedno?

- Zapravo je smisao njegovih riječi bio usmjeren na to da bi trebalo biti više skupova poput susreta hrvatskih i armenskih gospodarstvenika te da bismo trebali jačati gospodarsku diplomaciju. Predsjednik Mesić je na tom planu napravio puno i tu se ne smije posustati. Potrebu jačanja gospodarske diplomacije dodatno će potencirati ova ekonomska kriza. Treba snažnije pritisnuti ostale segmente vlasti da budu potpora projektu plasmana hrvatskih proizvoda i usluga na inozemna tržišta. To je bio povod predsjednikovih riječi.

Bez obzira na dobre želje, politika je uvijek kadrovirala u diplomaciji. Zašto bi se išta promijenilo kad je sustav postavljen tako da je nužan politički dogovor predsjednika i premijera o svakom pojedinom imenovanju? Ovlasti će, istina, ostati iste, ali uvjeti su se promijenili. Dok smo godišnje iz EU raznim kanalima dobivali 7 milijardi eura tako da ih nismo zarađivali nego smo prodavali ono što su naši roditelji stekli, gospodarska aktivnost diplomacije nije bila u fokusu. Sad toga više nema i moramo biti efikasni tako da, među ostalim, i diplomaciju stavimo u funkciju gospodarstva. Neću imati ništa protiv toga da Vlada dođe s prijedlogom kadrova, ali uvjeren sam da u budućnosti treba ostati samo nekoliko politički postavljenih hrvatskih veleposlanstava u svijetu. To treba biti u nama susjednim zemljama i glavnim gradovima svjetskih velesila, gdje doista moramo biti prisutni. No, najveći dio diplomatskih predstavništava mora biti fokusiran na gospodarski aspekt. Neodvojivi dio toga je obavještajni sustav jer business inteligence mora biti sastavni dio toga sustava.

Je li vam HGK rezervna pozicija u slučaju neuspjeha u predsjedničkoj utrci?

- Ne, nisam otišao jer je to moj posao. Meni HGK ne treba za medijsku prisutnost jer sam sadašnju aktivnost sveo samo na prije preuzete obveze na međunarodnom planu i akciju ‘Kupujmo hrvatsko’, koja se organizira već 12 godina u istim gradovima i koju su svih tih godina političari koristili i bili prisutni na njoj. To nije moja privatna akcija nego nacionalna i pozvao sam zato sve predsjedničke kandidate da sudjeluju u njoj i podrže je. Neću zloupotrebljavati HGK.

Kada ćete onda fizički izmjestiti svoju kampanju iz prostora HGK?

- Već funkcionira stožer u Gundulićevoj 63 i sve što je relevantno događa se tamo. Više ni Kraš ni Komora nisu opterećeni mojim aktivnostima kao predjedničkog kandidata. Onog trenutka kad kampanja službeno počne, potpuno ću prekinuti sve aktivnosti povezane s Krašom i Komorom.

Vaš protukandidat Hebrang smatra da je HGK parazitska institucija koja ubire harač od poduzetnika, a ne nudi mnogo. Zašto ste protiv dobrovoljnog članstva poduzetnika u Komori?

- U svijetu doista postoje dva modela komorskog sustava, privatnopravni i javnopravni. Mi imamo ovaj drugi i ja se zauzimam da taj model ostane kako pojedine grupe ne bi došle u priliku postaviti privatne interese ispred općeg.

Mislite li da se to događa u Hrvatskoj udruzi poslodavaca?

- HUP, uz dužan respekt, još uvijek nema reprezentativnost. Činjenica je da im je to problem i da na tome moraju raditi. Usporedbe HUP-a i Komore su česte, ali pogrešne. HUP je kao i sindikat interesna zajednica socijalnih partnera u kojoj članstvo ne može biti obvezno, a HGK zastupa poduzeća i ostvaruje opće društvene interese. U Hrvatskoj je to dobar model jer je ona potpuno otvorila tržište i u mnogim sektorima dominira strani kapital. Stoga je dobro imati HGK kao organizaciju koja pomiruje različite interese pojedinih sektora. Osim toga, kad ne bi bilo HGK, javne funkcije koje obavljamo odvijale bi se preko Vladinih agencija koje bismo onda plaćali iz proračuna, što bi bilo krajnje nepravedno jer bi to plaćali i ljudi koji nemaju baš nikakve veze s gospodarstvom.

Biste li podržali poduzetničku stranku na izborima i mislite li da biste imali njihovu podršku?

- Možda to i nije loša ideja u smislu da će tradicionalne stranke sklone populizmu i namirivanju interesnih skupina u društvu dobiti signal da poduzetnički mentalitet snažnije postave u svojim redovima. Pojava takve ideje je, međutim, više znak slabosti djelovanja tradicionalnih stranaka nego snage tog koncepta. To nije najsretnije rješenje. Prirodnije je da sindikati i poslodavci djeluju kroz svoje organizacije nego da ulaze u političku arenu.

Bi li vam pomogla ili naštetila podrška HSS-a i HSLSa s obzirom na to da su te stranke dio trenutačno iznimno nepopularne koalicijske vlade?

- Mogli bi mi pomoći jer kao nezavisan kandidat nemam stranačku infrastrukturu koja je značajnija od same deklarativne podrške, koja također puno znači.

Oporba zaziva prijevremene izbore. Što vi mislite o tome?

- Poštujem njihovu želju da u ovom trenutku i u ovoj situaciji žele preuzeti odgovornost i doći na vlast. Međutim, mislim da najprije trebamo provesti predsjedničke izbore i dobiti jedno čvrsto uporište vlasti kako bi sustav bio stabilan.

Forsiranje prodaje u krizi ravno je zločinu

Spomenuli ste otvorenost hrvatskog tržišta i dominaciju stranog kapitala u nekim sektorima. Kako gledate na započeti proces privatizacije brodogradilišta?

- Opasno je što se nekredibilni ljudi pojavljuju u privatizaciji hrvatske brodogradnje koja je još uvijek jedini globalni hrvatski proizvod, s nizom mana. Nitko od njih nema snagu održati industrijsku aktivnost u brodogradilištima, što je nužno jer nam je industrijska proizvodnja ispod razine iz 1989. godine. Brodogradnja sada opterećuje zemlju sustavom poticaja, izdanim garancijama i Hrvatska je gotovo talac toga stanja. Međutim, kada ne bismo imali brodogradnju, srušio bi se cijeli sustav iza nje, proizvodni i obrazovni. Ne smije se dopustiti prodaja u trenutku kada nema međunarodne potražnje. Nisam bio protivnik privatizacije, ali žestoko sam se i neuspješno borio da prihodi privatizacije umjesto u razvoj odlaze u potrošnju. U uvjetima krize forsirati prodaju brodogradilišta ravno je zločinu. Čak i pod cijenu penala iz EU ne smijemo to napraviti.