RADIMIR ČAČIĆ, BIVŠI MINISTAR ZA JAVNE RADOVE, OBNOVU I GRADITELJSTVO O KAŠNJENJU RADOVA NA AUTOCESTI SPLIT-ZAGREB I O NAVODNIM NEPRAVILNOSTIMA U NJEGOVU MANDATU

Postoji linija odgovornosti: kriva je nesposobna Vlada koja ne zna raditi svoj posao; nesporna je krivica resornog ministra koji bi dao ostavku da ima imalo odgovornosti prema javnosti. A iza njega je predsjednik Uprave HAC-a. Nemojte zaboraviti da je to poduzeće u stopostotnom državnom vlasništvu. Vlada se izblamirala, a da apsurd bude veći istovremeno je za 25 posto podigla cestarinu osobnim automobilima, pretpostavljajući da će to u euforiji otvaranja proći nezapaženo

- Prema posljednjim izjavama vašeg nasljednika ministra Božidara Kalmete, čini se da dionica Mala Kapela-Gospić na auto-cesti Zagreb-Split ipak neće biti otvorena sredinom srpnja kako se najavljivalo prije desetak dana kada je prvi put došlo do odgađanja. Štoviše, Kalmeta je - očito opečen prethodnim iskustvom - kazao da nije poznato kada će ta dionica biti gotova.
- Završavanje auto-ceste sve više postaje nalik projektu otkrivanja cjepiva protiv AIDS-a ili raka pa se ne zna kad će bit gotovo, ali znamo da njegova izrada traje. Ta izjava zapravo nije vrijedna komentara. Sama činjenica da u ovoj Vladi postoje ljudi koji su spremni reći ono što je kazao Kalmeta, dovoljno govori o njihovom profilu i profilu takve Vlade. Nije riječ o otkrivanju kamena mudrosti, nego završetku konkretnog tehničkog projekta: zna se koliko treba armature, koliko treba radnih sati, asfalta... Za svaki tehnički projekt točno u sat može se reći kad će biti gotov, a ministar izjavljuje da ne zna kad će se završiti projekt koji je i tako pred okončanjem.

- Kako je onda moguće da HDZ-ova Vlada ne može točno odrediti rokove?
- Radi se o društvu koje nije naučeno na bilo kakvu transparentnu djelatnost koja ima glavu i rep i u kojoj postoji struka i organizacija, te gdje vlada odgovornost. To je politikantsko društvo koje razmišlja na način - bit će kad bude, ako uopće bude. Naravno, nisu oni jedini, niti je to osobina samo HDZ-a. Prije bih rekao da je u pitanju narodni običaj u našoj politici i izvršnoj vlasti. Mislio sam da smo te običaje prekinuli. Zato sam za svaki projekt, kad sam došao u Vladu, davao potpuno mjerljive i konkretne kriterije. To je razlika između politikanata koji glume političare i odgovornih i ozbiljnih ljudi. Bez obzira, radilo se o auto-cestama, drugim infrastrukturnim objektima ili uopće o projektima izvršne vlasti, uvijek je nužno zadati točke na kojima te javnost može provjeravati. Pod uvjetom da uopće imaš pristojan odnos prema javnosti. Ako nemaš, ponašaš se kao Kalmeta.

Pad morala

- U Vladi su se pravdali lošim vremenom. Spominjali su 75 kišnih dana koji su onemogućili završetak auto-ceste. Što kažete na te argumente?
- Objektivno govoreći, bilo je vremenskih poremećaja. Međutim, osnovni problem je što ti ljudi ništa ne razumiju i misle da se sve može napraviti samo po sebi, jer je, misle oni, i Čačić tako radio. U njihovim smo očima svi isti, dakle nesposobni. Oni jednostavno nisu vjerovali svojim očima i ušima da auto-cesta neće biti gotova. Nakon ovog što se dogodilo, najbolje što su imali i što je držalo organizaciju je nestalo: radni moral je pao, entuzijazam je nestao, predsjednik Uprave HAC-a Stanko Kovač je smijenjen, voditelj ličke dionice Stanislav Šute podnio je ostavku i više nema stručnog potencijala.

- Tko je kriv zbog kašnjenja? Direktor HAC-a Stanko Kovač preuzeo je dio odgovornosti, a vi ste po metodi zapovjedne odgovornosti ciljali na Kalmetu, tražeći da odstupi s mjesta ministra?
- Naravno, postoji linija odgovornosti: kriva je nesposobna Vlada koja ne zna raditi svoj posao; nesporna je krivica resornog ministra koji bi dao ostavku da ima imalo odgovornosti prema javnosti. A iza njega je predsjednik Uprave HAC-a. Nemojte zaboraviti da je to poduzeće u stopostotnom državnom vlasništvu i da on nije bio u poziciji da se javno suprotstavlja Vladi premda mu je bilo jasno da će baš on na kraju odgovarati i da neće moći opravdati činjenicu da se Vlada četiri mjeseca bavila razmatranjem donošenja odluke o ugovaranju poslova koji se potom u iduća četiri mjeseca neće stići napraviti.

- Mislite na kašnjenje potpisivanja ugovora s Bechtelom o ubrzanju izgradnje?
- Da. Stvar s Bechtelom od početka stoji prilično čudno. Pretprošla Vlada, dakle HDZ-ova, ugovorila je posao s Bechtelom po principu "u četiri oka", odnosno "ispod žita", a da se nije znala ni trasa, a kamoli projekt ili troškovnik. Iako ništa nije bilo poznato, ugovoren je i rok završetka do 2006. godine. Također, ugovorom je Bechtelu obećano da će imati pravo raditi auto-cestu Zagreb-Sisak. Zato se Vlada, čiji sam bio član, našla u škripcu kada je dogovorila dovršetak auto-ceste Zagreb-Split do 2005. godine. Kako je Bechtel u ruci imao ugovor koji im je osiguravao petsto tisuća dolara fiksnih troškova mjesečno, odgovaralo im je, i još uvijek im odgovara, da taj posao traje što duže. Naravno, nisu odustali od te cifre, od dvanaest milijuna dolara za dvije godine, jer je to njihovo pravo. Uz to, tražili su i pojačanje mehanizacije i ljudi, što je značio dodatni financijski napor za Vladu. Nakon mukotrpnog natezanja, uspjeli smo dogovoriti rok završetka, ali smo bili prisiljeni prihvatiti naknadu od dodatnih osam milijuna dolara pod uvjetom da odustanu od dionice Zagreb-Sisak. Krajem mandata prošla Vlada postigla je takav sporazum. Sporazum, a ne ugovor. To je, međutim, premijera Sanadera potaklo da me preko svog malog cirkusanta Slavena Letice napadne da sam ja potpisao taj ugovor iako je to po samoj proceduri nemoguće. Taj posao mora napraviti HAC, dok Vlada donosi odluku. Mi jednostavno nismo stigli potpisati ugovor, jer više nismo bili na vlasti. Osobno sam obavijestio Kalmetu o Vladinoj odluci. Također sam ga upozorio na odredbu da hrvatska država nema više nikakvih obaveza prema Bechtelu, ali uz njihov dodatak: ako Hrvatska hoće da Bechtel gradi Zagreb-Sisak, mora se držati prvobitnog ugovora. Na prvi pogled, riječ je o suludoj klauzuli ugovora koja ne mora ništa značiti. Osim, ako neki snažni lobi u novoj HDZ-ovoj Vladi ne uspije isposlovati situaciju da se opet direktno, bez natječaja, dogovori posao s Bechtelom što bi nesumnjivo pojačalo bankarska konta onih koji bi to izlobirali. Zasad nemamo pouzdanih podataka da je ponovno prevladala politika ugovaranja s Bechtelom "ispod žita", ali smo s razlogom oprezni jer već sada ima direktnih ugovora koliko hoćete, ali ne takvih razmjera.

Bez natječaja

- O kakvim ugovorima je riječ?
- Prvo što je HDZ napravio kad je došao na vlast bilo je potpisivanje direktnih ugovora u vrijednosti od nekoliko stotina milijuna kuna. Već na prvoj sjednici Vlade posvećenoj toj tematici, odobrili su više takvih ugovora nego što je bivša Račanova Vlada imala za cijelog mandata. I nikom ništa! Sve bez javnih natječaja. Zapravo se vraćaju na staro, jer kad sam došao u Ministarstvo javnih radova nisam našao nijedan kilometar auto-ceste napravljen preko javnog natječaja.

- Možete li biti konkretniji?
- Ne mogu ništa govoriti sa sigurnošću, ali se naveliko spominje da bi dionicu Dugopolje-Bisko trebao raditi Bechtel. Da budem ciničan, vjerojatno zato što je bio uspješan na ličkoj dionici kad su i najteži tuneli bili završeni, ali Bechtelov dio nije.

- Što je bilo sa spornim ugovorom s Bechtelom o ubrzanju izgradnje ličke trase?
- Vlada je u razmišljanju potrošila četiri mjeseca, da bi 1. travnja potvrdila sve ono što je već bilo odlučeno. Bechtel naravno nije žurio jer ima ugovor do 2006. godine. Uostalom, zašto bi žurio kad im novac redovno dolazi. Tek nakon Vladine odluke, Bechtel je angažirao sve kapacitete, ali nije želio potpisati ugovor o plaćanju penala zbog kašnjenja. Obećali su da će napraviti sve što mogu da završe, ali da neće odgovarati ako u tome ne uspiju. Zadnjih dana je trebalo ugraditi deset tisuća tona asfalta dnevno, što je više od svih postojećih kapaciteta u državi. Oni su zaista sve pokušali, ali jednostavno nije išlo. Vlada se izblamirala, a da apsurd bude veći istovremeno je za 25 posto podigla cestarinu osobnim automobilima, pretpostavljajući da će to u euforiji otvaranja proći nezapaženo.

- Zašto se tako panično žuri s dovršetkom auto-ceste? Jesu li politički bodovi koji se dobivaju njenim otvaranjem vrijedni gubitka na kvaliteti same ceste?
- Otkad su Feničani izmislili novac, stvar je postala lako mjerljiva. Auto-cesta košta određenu svotu novca. Da bi se novac vratio, ljudi se moraju po njoj voziti, a najviše automobila ima preko ljeta. Zato ćemo u predstojećoj sezoni zbog nesposobnosti HDZ-ove Vlade direktno ili indirektno izgubiti par desetaka milijuna dolara i, budite sigurni, za to neće nitko odgovarati.

Bez propusta

- Što je s kvalitetom? Kalmeta vam je zamjerio da je zbog forsiranja rokova za vrijeme prošle vlasti, sanacija dionice Zagreb-Varaždin koštala 15,5 milijuna kuna?
- Na dvjesto milijuna dolara, koliko je koštala ta dionica, ne bih rekao da je riječ o nekoj velikoj grešci. U svakom poslu imate do tri posto gubitaka. Ovdje je bila riječ o odronu na čvoru prema Varaždinskim Toplicama. Utvrdilo se da projektom nije bila predviđena mogućnost klizišta. Je li riječ o propustu Instituta za građevinarstvo koji je bio nadzor ili ispitivača trase, teško je reći. Ne bih se usudio nikoga izravno prozvati, ali izvođači i rok izvedbe nisu krivi, jer nije bilo projekta koji bi upozorio na mogućnost klizanja zemlje. Tako da zaštita ne bi bila izvedena ni da se gradilo do 3003. Međutim, ima puno propusta koji su posljedica aljkavog rada izvođača i projektanata. Ima ih i bit će ih, jer je to projekt težak dvanaest milijardi kuna, ali moje iskustvo govori da je takvih grešaka puno manje kad se projekt vodi u jednom dahu kao što smo ga mi radili.

- Je li se opasno voziti novom auto-cestom? Na nekoliko mjesta su iskočili šahtovi zato što je izvođač četiri puta smanjio njihovu težinu?
- To se naravno ne smije događati. Riječ je o očiglednom propustu izvođača i nadzora. Izgleda da se pokušalo štedjeti na materijalu. Ali taj slučaj ne govori ništa o kvaliteti naših auto-cesta jer su one, po svim kriterijima, izvanredne i zadovoljavaju sve norme.

- Ministar Božidar Kalmeta vas je optužio da ga napadate po metodi: napad je najbolja obrana, jer se bojite nalaza državne revizije po kojem ste za vrijeme svog mandata potrošili 800 milijuna kuna više nego što je bilo predviđeno i to većim dijelom za račun svojih tvrtki?
- Kalmeta je očito iz te metode nešto naučio. Nisam ga napadao, što ste i sami vidjeli.

Svakodnevne gluposti

- Nakon što je imenovan ministrom djelovali ste kao prijatelji.
- Smatrao sam da je on jedan od normalnijih i sposobnijih ljudi u Vladi, ali je u ovom slučaju potpuno zakazao, iako mu je u tome snažno pomogao i premijer. To je činjenica. Pljuvanje po drugima neće prikriti vlastitu nesposobnost. Takvi su napadi, kad dolaze iz HDZ-a, u pravilu usmjereni osobno. Ovih dana sam čuo jednu novost od Ive Sanadera da sam bio nesposoban ministar. To je čak i od njega novost, jer me je donedavno hvalio. Do sada sam čuo svašta o sebi, ali prvi put čujem da sam nesposoban.

- A onih 800 milijuna kuna?
- To je samo jedna od notornih gluposti koje slušam svakodnevno. U pitanju je projekt poticane stanogradnje kojeg plaćaju građani, a ne država. Ako je napravljeno i ugovoreno puno više, to može biti samo plus za državu. Takvu razinu blesavoće već sam komentirao u Saboru kada su me optužili da sam potrošio milijardu i pol kuna. Riječ je o dvadeset i dva posto poreza s koliko država sufinancira POS i koji se vraća državi odmah nakon što počne gradnja. Država, dakle, svoj ulog naplaćuje iza trideset dana i to je sva šteta koju trpi. Ti ljudi svjesno lupetaju i obmanjuju javnost. HDZ već tradicionalno laže na takav način.

- Kalmeta je spominjao i 3,3 milijuna kuna troškova koji su za vašeg mandata isplaćeni odvjetnicima i konzultantskim tvrtkama za provedbu javnih natječaja, iako su ti poslovi dogovoreni izravnom nagodbom? Upravo ste se vi kao ministar zaklinjali kako će se poslovi dobivati javnim natječajima, a ne nagodbama.
- Da još jednom konstatiram: nije na ministru koji direktno raspolaže s nekoliko milijardi kuna, a s nekoliko desetaka milijardi indirektno, da razmatra takva pitanja. Ministar mora realizirati projekte poput auto-ceste Zagreb-Split i ako u tome ne uspije - mora podnijeti ostavku. Ovo je pitanje za činovnike koji moraju raditi svoj posao. Oni su bili tamo prije mene i ostali su nakon što sam otišao. Ako je bilo tko odgovoran, mora snositi odgovornost. Ali sumnjam u to, jer je riječ o izuzetno kvalitetnim ljudima. Kad bih se zabrinjavao zbog svakog napada HDZ-a, gdje bih stigao. Navikao sam na napade još iz vremena komunizma, a uostalom, mentalitet je sličan, a ljudi su često isti.
 

Goran BORKOVIĆ