Bez znanja i školovanih mladih ljudi nijedna država, pa ni Hrvatska, ne može računati na ravnopravan položaj u svijetu razvijenih. Stoga je vrlo važno naš obrazovni sustav prilagoditi onome u Europskoj uniji, čiji dio želimo postati. O tome smo razgovarali s ministrom znanosti, obrazovanja i športa Draganom Primorcem.

• Hrvatska je pred velikim reformama, a one iz Vašega resora vjerojatno su najvažnije. Jesmo li uopće spremi za takve promjene?
- Reforme i promjene koje provodi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa strateške su i ključne. Glede ulaganja, godinama je sektor obrazovanja bio na margini. Najjednostavnije je bilo uzeti obrazovanju i znanosti, jer se posljedice nisu mogle osjetiti odmah. No, štete koje su tako nastajale dugoročne su i teško popravljive.

• Jesu li reforme baš nužne?
- Reforme i poboljšanja obrazovnog sustava u cijeloj vertikali koje Hrvatsku prilagođuju europskim i svjetskim obrazovnim i znanstvenim standardima ne samo da su nužne nego su i preduvjet za brojne druge reforme koje se tek trebaju dogoditi u Republici Hrvatskoj. Hrvatska može gospodarski biti konkurentna samo ako obrazuje ljude koji su sposobni razumjeti i prihvatiti nove tehnologije i gospodarske trendove.
 

• Imamo li uopće drugog izbora?
- Osobno sam se uvjerio, a mogu slobodno kazati i brojni drugi, da drugog puta nema. Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja od 2005. do 2010. godine, od predškolskoga odgoja pa do doktorskoga studija, prošao je većinu tijela koja se bave sustavom obrazovanja i znanosti, uključujući i Nacionalno vijeće za konkurentnost, prije nego što ga je usvojila Vlada. Bez izgrađivanja društva temeljena na znanju i stvaranja vlastitoga know-howa male države poput Hrvatske nemaju gotovo nikakvu šansu gospodarskoga razvoja. Hrvatska ne razvija velike nove tehnologije i tehnologijske procese, privredni su resursi ograničeni i jedino u čemu možemo konkurirati svijetu jest znanje.
Nemamo vremena za čekanje. To se posebno odnosi na implementaciju novih znanja u gospodarstvu. Smjer kojim Hrvatska ide glede obrazovnoga sustava definitivno će joj dati prepoznatljivost i trajnu vrijednost. Tradicionalni sustav obrazovanja u Hrvatskoj dobra je osnova za promjene, za čiju provedbu postoji velik entuzijazam. O vrijednostima obrazovanja nikada se nije toliko raspravljalo, ali i poduzimalo, kao u posljednjih nekoliko godina.

• Što nas čeka ako ne uhvatimo korak sa svijetom?
- Uspoređujete li Hrvatsku s bilo kojom drugom državom, uspoređujete njezinu konkurentnost u obrazovanju, gospodarstvu, novim tehnologijama, razvojnim strategijama i slično. Uz temeljne društvene i političke stabilnosti nekog sustava, to su kriteriji prema kojima se ocjenjuje funkcionira li neki sustav. Hrvatska je godinama živjela zatvoreno. Nije imala usporedivost fakulteta, sveučilišta i škola s razvijenim zemljama. Postojali su uvijek briljantni pojedinci, ali ne i cjelovit sustav koji bi se skrbio i nagrađivao najbolje.
Sustav vanjskoga vrednovanja obrazovanja gotovo nije postojao. Uveli smo ga tek u posljednjih godinu i pol, a uz to smo razvijali jasne ciljeve i ishode obrazovanja, kao i obrazovne standarde. Naš je cilj stalni sustav jamstva kvalitete obrazovanja. U svim tim procesima slijedimo put EU, ali i pozitivna iskustva drugih država poput SAD-a, Japana, Indije ili pak Izraela. Zato Bolonjski proces ima mnogo veću snagu od one koja je vidljiva na prvi pogled. Od 1. listopada 2005. svi hrvatski studijski programi, strukturom i sadržajima, postaju usporedivi sa srodnim programima u EU. Osim toga, Bolonjski proces uvodi primjereno radno opterećenje studenta i stavlja ga u središte interesa visokoškolskoga sustava. Naš je konačni cilj u cijelosti autonomno i integrirano sveučilište koje će samostalno i odgovorno upravljati dodijeljenim sredstvima. Usklađivanje programa našim je sveučilištima omogućilo suradnju sa srodnim europskim obrazovnim institucijama te otvorilo put za međunarodnu mobilnost studenata.

• Ne strahujete da bi prve generacije mogle biti svojevrsna žrtva?
- Bolonjski je proces zajednički projekt 45 europskih i paneuropskih zemalja u čije je promišljanje uključeno nekoliko tisuća stručnjaka. Nije, dakle, posrijedi hrvatski eksperiment nego obveza. Riječ je o desetogodišnjem razvojnom projektu koji zahtijeva kontinuirano preispitivanje i prilagodbu nacionalnim potrebama. Vjerujem da će studenti biti zadovoljni činjenicom što im reforma omogućuje efikasnije studiranje i programe usklađene s europskima.
Pitanje, međutim, može biti usmjereno prema Hrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu za osnovnu školu. On je cjelovit pristup obrazovnom procesu i uključuje ciljeve odgoja i obrazovanja, odgojno-obrazovne sadržaje, prijedloge metoda poučavanja, očekivane ishode učenja i poučavanja te nastavno okružje. Ove godine u 50 posto škola eksperimentalno uvodimo HNOS, a od školske godine 2006./2007., nakon izmjena zakona, i u sve osnovne škole u RH.

• Smije li se eksperimentirati s učenicima?
- U izradi HNOS-a sudjelovalo je gotovo 300 stručnjaka, a njegovu evaluaciju radilo još njih oko 150. Među njima je bilo akademika, sveučilišnih profesora, pedagoga, metodičara, psihologa i ostalih. Osobito je važno što je prvi put nastavnik praktičar uključen u njegovu izradu. Ovih dana posebni edukatori poučavaju nastavnike koji će u osnovnoj školi provoditi HNOS, kroz koji dalje slijedimo pozitivne temelje duge tradicije hrvatskog školstva, ali koji je napravio i velike redukcije glede nepotrebnih znanja, obogatio novim znanstvenim spoznajama, ubacio više individualnog rada i kreativnosti. Prvi put u Hrvatskoj radimo na integriranom ili sintetskom znanju, koje se isprepleće kroz predmete kako bi dijete dobivalo cjelovito znanje. Cilj nam je da usvojena znanja postanu trajna te da budu osnova za cjeloživotno učenje.

• Neki strahuju da ćemo dobiti školovane mlade ljude spremnije za tržište, ali s manje znanja?
- Iz navedenoga možete najbolje vidjeti koliko ima istine u toj tvrdnji. Već 2007. prva će generacija učenika završavati osnovnu školu s poznavanjem dvaju jezika. Cilj nam je da svi učenici budu informatički pismeni i osposobljeni za cjeloživotno obrazovanje. Model koji se primjenjuje u HNOS-u nije nov, sličan koriste i Nijemci. Ipak, HNOS ima svoje prepoznatljivosti vezane uz hrvatske specifičnosti.

• Je li točno da su upravo srednje škole crna rupa jer se tu zapravo ništa ne mijenja?
- U saborsku proceduru upravo idu izmjene zakona glede uvođenja državne mature, a osnovana je i Agencija za strukovno obrazovanje te Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Stvoreni su uvjeti za početak kvalitetnih promjena u srednjem školstvu. Moram reći da su i moji prethodnici stvarali određene preduvjete kako bismo danas mogli provoditi promjene koje navodim.

• Imate li uopće dovoljno stručnjaka za taj posao? Neki kažu da nam trenutačno nedostaje oko 1000 stručnjaka?
- Glede osnovnog obrazovanja, nikada dosad toliko stručnjaka nije bilo uključeno u promjene koje uvodimo. To je velika pobjeda struke, ali i prikaz hrvatskoga jedinstva kad je riječ o strateškim interesima nacije. Cijela je akademska zajednica na nogama već nekoliko godina, od samog početka implementacije Bolonjskog procesa. Riječ je o prvome velikom pospremanju hrvatskih sveučilišta nakon 1945. godine. Prvi je put napravljen pravi uvid u stanje kadra, opreme itd.
Ministarstvo je u protekle dvije godine osiguralo sredstva za zapošljavanje 700 znanstvenih novaka na visokim učilištima i znanstvenim institucijama. Osigurana su i sredstva za zapošljavanje 400 nastavnika na visokim učilištima, kao potpora provođenju Bolonjskog procesa. Zaposlili smo određen broj znanstvenika, među kojima ima i povratnika, koji će raditi na razvoju ciljanih temeljnih znanosti, ali i primijenjenih znanosti.

• Što je sa zakonom o sportu?
- U rujnu, nakon brojnih dorada, ide u saborsku proceduru.

• Što je tu revolucionarno?
- Primjerice, osnivanje sportskih dioničarskih društava kojima bi se riješio status klubova, nagomilani dugovi, gdje bi se lokalna zajednica uključila više i odgovornije. Predviđa se donošenje nacionalnog programa sporta, definira se školski i sveučilišni sport, rješava pitanje menadžera, uređuje se sport djece i mladeži, rješavaju status, prava i obveze kategoriziranih sportaša, uređuje zdravstvena zaštita, kao i financiranje.

• Anarhiju stavljate pod kontrolu?
- Sport će nakon ovoga zakona biti puno zdraviji i postoji velik entuzijazam na terenu za njegovim što skorijim donošenjem.

• Hoćete li se rasteretiti plaćanja i uzdržavanja velikih klubova?
- Cijela filozofija ide u tom pravcu, ali i u smjeru odgovornosti onih koji su zaduženi za vođenje kluba. Ako za njega postoji interes, klub mogu kupiti institucije ili pojedinci koji za to imaju novca, kao drugdje u svijetu. Postaje sastavni dio konkurentne igre. Naravno, prije toga, kao i u svakom drugom poslu, treba jasno definirati nacionalne interese koji nisu na prodaju.

• I klubovi idu na tržište?
- Definitivno. S druge strane želimo omasoviti sport te postići sustavnu skrb i financiranje pomlatka. Vratit ćemo dignitet školskom i sveučilišnom sportu, te omogućiti najboljima razvijanje u klubovima. Odlična suradnja s HOO-om jamstvo je uspjeha.

• Reformskih briga imate preko glave, a ponovno Vas uvlače u jednu aferu, onu bolnice Sveti Duh. Što ste i kome skrivili?
- Ljudi koji se bave političkim igrama i smicalicama morat će naučiti da u političkom životu Hrvatske postoje čisti ljudi na koje ne mogu utjecati bez obzira na cijenu. Istina je jedino mjerilo vrijednosti i ne treba joj dugo da iziđe na vidjelo. Bogu hvala, i u Hrvatskoj postupno, ali sigurno, moral, rad i poštenje postaju vrijednosti koje dobivaju zasluženo mjesto.
Darko Đuretek