Galić: HDZ mora naći jače argumente za moju smjenu

Mirko Galić

Galić Mirko

Datum:

24.12.2005

Slika autor/izvor:

Objavljeno na:

Jutarnji.hr

Objavi na:

S glavnim ravnateljem HRT-a Mirkom Galićem razgovarali smo nakon što je završena dosad najžešća saborska rasprava o radu kuće kojoj je na čelu, a tijekom koje je iz redova HDZ-a u jednom trenutku čak pozvan i da odstupi sa svoje funkcije.

Zastupnici HDZ-a su, uz ispomoć pravaša i pojedinih neovisnih zastupnika, tijekom dva dana rasprave žestoko kritizirali program HRT-a kao neobjektivan, pristran i anacionalan, kritizirali su financijske pokazatelje i iznosili podatke o navodnim nezakonitostima u poslovanju HRT-a. Ponajviše se, ipak, napadalo ovotjednu Latinicu o Tuđmanovoj ostavštini, o kojoj se govorilo i u kontekstu samoubojstva branitelja Ivana Bukovca. Zbog ozbiljnih prijetnji smrću, urednika emisije Denisa Latina ovih dana čuva policija.

Sabor je u četvrtak, očekivano, odbio i financijsko i programsko izvješće HRT-a, uz napomenu da je Vijeće HRT-a propustilo raspravljati o neistinitom, jednostranom i neobjektivnom plasiranju informacija u informativnim emisijama HRT-a, dok je ravnateljstvu, pak, poručeno da njihov izvještaj ukazuje na to da je poslovanje HRT-a nezakonito. Štoviše, Ministarstvo financija je zaduženo da ispita niz navodnih nepravilnosti u radu HRT-a.

"Mogao sam dati ostavku, ali onda bih vjerojatno pomogao ispunjenju onih želja i djela za koje mislim da ovoj kući ne bi koristili. Nakon petogodišnjeg rada HRT je pokrila gotovo sve gubitke i uložila 600 milijuna kuna u razvoj"

Galić je, svemu tome unatoč, odlučio ostati na čelu Hrvatske televizije.

• Kako vi definirate ovo što se proteklih nekoliko dana događalo u Saboru? SDP govori o hajci, predsjednik Mesić spominje riječ čistka, HND tvrdi da je to najgori oblik stranačkog pritiska na javnu televiziju u posljednjih deset godina, OESS izražava zabrinutost...

- Sabor, i kao vlasnik i kao najviše zakonodavno tijelo u zemlji, ima legitimnu funkciju nadzora nad poslovanjem HRT-a. On je osnivač HRT-a i on je, u ime države, HRT-ov vlasnik. Volio bih jedino da se taj nadzor nije odvijao na način na koji je to učinjeno: u podijeljenoj sabornici i uz ovoliko napada, koji su ponekad bili usmjereni protiv pojedinaca. Sabor mora zadržati svoju nadzornu funkciju, ali ovaj je nadzor bio politički i bilo je previše miješanja u uređivanje programa, što nije posao Sabora.

Sabor može promijeniti Zakon o HRT-u, može čak smijeniti i sve čelne ljude, ali ne može se ići logikom ‘mi dajemo negativno mišljenje i, premda vas nemamo prava smijeniti, svejedno trebate otići’. Kao prvo, to bi negativno mišljenje trebalo biti utemeljeno. Zatim zadužene institucije, kao što su Programsko vijeće i Ravnateljstvo, moraju same odlučiti hoće li prihvatiti tu vrstu presude. Sve je moguće, ali ne treba žuriti, jer žurba redovito pokazuje da postoji određeni plan.

• Vi očekujete da će vas HDZ-ova vlast smijeniti?

- Zašto? I zašto ne?

• Na koji način?

- To nije nemoguće, kao što se piše. Ali moraju dati jače argumente Programskom vijeću za moju smjenu od onih koje su dosad dali. Ili, pak, mogu promijeniti Zakon o HRT-u, pa ne moraju davati nikakve argumente.

• Koja je, po vašem mišljenju, bila uloga predsjednika HDZ-a i premijera Ive Sanadera u saborskoj raspravi?

- Ja to stvarno ne znam, morate pitati njega.

• Sanader je jučer govorio o tome da je, uz slobodu, potrebna i odgovornost medija?

- I ja se, načelno, o tome uvijek slažem. Sloboda bez odgovornosti uvijek stvara probleme, kao što bi ‘odgovornost’ bez slobode stvarala još veće probleme.

• U četvrtak vam je iz Ministarstva financija stiglo rješenje o naplati PDV-a na RTV pristojbu za šest mjeseci 2002. godine, u iznosu od oko 70 milijuna kuna. Je li to udar na HRT?

- To je, svakako, opasno za HRT. U Zakonu o HRT-u 2001. godine učinilo se sve da se stvori pravna podloga da dotadašnja pretplata u pravnom smislu postane izuzeta od poreza na dodanu vrijednost. Zato, terminološki, pretplata i jest postala pristojba, a njezina je pravna definicija promijenjena tako da to više nije porez na uslugu, nego taksa na posjedovanje aparata. Dakle, neka vrsta javnog davanja. Sve pravne analize najviših stručnjaka za poreze koje smo angažirali govore da HRT nije dužan plaćati PDV na pristojbu. Ministarstvu financija dali smo vrlo uvjerljivo objašnjenje, a otamo smo, pak, dobili rješenje da za šest mjeseci 2002. godine moramo platiti PDV na pristojbu. I to nije samo 70 milijuna za tih šest mjeseci, nego bi se taj iznos trebao još pomnožiti s osam ili devet, budemo li morali plaćati PDV retrogradno, i za ostala polugodišnja obračunska razdoblja. Naplata tog iznosa značila bi, jednostavno rečeno, bankrot ove kuće.

• Što bi se, po tom scenariju, dogodilo HRT-u?

- Država bi morala preuzeti financiranje HRT-a, a ako preuzima financiranje, onda preuzima i upravljanje. Tako bi i cijela sudbina ove kuće, koja se dosad izborila za neoviznu političku poziciju, bila dovedena u pitanje jer bi postala financijski ovisna.

• Je li takav razvoj događaja realan?

-Nije mi lako u to povjerovati više o tome znaju ljudi koji su u vlasti, odnosno HDZ. Ja nemam uvida u njihove planove, ali mislim da bi, ostane li Vlada pri odluci o naplati ovakvog poreza, došlo do udara na HRT s vrlo teškim posljedicama. Vjerujem da će i Ministarstvo financija, bar za prvo vrijeme, odgoditi primjenu te odluke dok HRT pravnim sredstvima, sporom pred Upravnim sudom, ne dokaže tezu da pristojba ne podliježe oporezivanju.

• Andrija Hebrang vam je u četvrtak poručio da bi časni ljudi iz činjenice da im je Sabor odbio izvješće ‘izvukli određene poučke’. Koji ste vi poučak izvukli posljednjih dana?

- Smatram se časnim čovjekom, ali ne mislim izlačiti pouke koje mi se sugeriraju.

• A to su?

- Svakom je jasno da se išlo na to da se poslije jednog poteza u Saboru isprovocira drugi potez na Prisavlju. Dakle, da se najprije odbije Izvješće Programskog vijeća kako bi onda Vijeće moralo abdicirati; Da se odbije Izvješće o poslovanju HRT-a kako bi poslovodstvo abdiciralo. Kad bi zaista postojali argumenti da je naš program većinom neobjektivan, pristran i neistinit, a poslovanje nezakonito, što je jedan od zaključaka Sabora, razumije se da bi i Vijeće i svi ljudi koji o njemu ovise, pa dakle i ja, morali otići. Jedno je reći da imamo i priloga koji nisu uravnoteženi, cjeloviti i dovoljno pluralni. Sami to kažemo i sami ćemo uvijek priznati da to postoji. Ali, je li to tendencija, je li to politika i je li to većina? Ja tvrdim da nije. Ako me netko uvjeri u suprotno, ja ću prvi odstupiti. Ali, neka o tome prosudi i naša javnost, ne samo 150 ili 70 ljudi u Saboru.

• Kako javnost o tome može prosuditi?

- Naša je gledanost i dalje najveća u zemlji. Dakle, ljudi vjeruju HRT-u. Na sljedećim izborima građani imaju mogućnost zastupnike birati i na temelju tv slika iz Sabora. Vidjeli ste i sami da je na posljednjim snimkama iz Sabora pola dvorane bilo prazno, a pola puno. Teško je stvarati javnu televiziju ako nema konsenzusa glavnih političkih stranaka o tome što želimo s njom učiniti. Ona svakako ne može pripadati ni SDP-u ni HDZ-u.

Kada bi se realizirala ideja o uvođenju PDV-a televiziji, tada bi ova kuća bankrotirala

• Tijekom rasprave učestalo su se spominjali nepoštovanje uspomene na Domovinski rat i branitelje, a ‘Latinici’ je na teret stavljeno čak i samoubojstvo branitelja Ivana Bukovca. Jeste li imali dojam da vladajući na taj način žele skrenuti pozornost s Gotovinina uhićenja?

- Tema o braniteljima i Domovinskom ratu mora biti shvaćena i tretirana s punom ozbiljnošću i pažnjom. Napravit ćemo analizu koliko je Domovinski rat doista zastupljen, govori li se o njemu kvalitetno i na pravi način. No, getoizacija te teme, na način da se njoj posveti samo jedna emisija, bila bi najgora reakcija na izrečene kritike. Kako se i za što Domovinski rat upotrebljavao u diskusijama, teško mi je reći i ne znam što je tko mislio kad je o tome govorio.

• Kako ne znate? Pa sjedili ste tamo kad se o tome pričalo?

- Jesam sjedio, ali nisam mogao proniknuti u unutrašnje namjere ljudi koji su to govorili.

• Ipak ste vi iskusan novinar. Da izvještavate iz Pariza, možda biste lakše pristali analizirati nam što se događalo?

- Zaista je teže biti prorok u svojoj zemlji. I lakše je biti izvjestitelj iz tuđe zemlje, jer ste tamo lišeni nekih obzira koje svi mi ovdje imamo.

• Kako ste i zašto odlučili da nećete dati ostavku? Ostavka može biti i protestni čin, čin prosvjeda protiv upućenih kritika.

- Mogao sam iz tih razloga dati ostavku, ali onda bih vjerojatno pomogao ispunjenju onih želja i planova za koje mislim da ovoj kući ne bi koristili. Ja imam mandat o kojem odlučuje ili Programsko vijeće ili ja sam. Nakon petogodišnjeg rada u kojem sam od kuće koja je imala 260 milijuna kuna gubitaka stvorio kuću koja je pokrila gotovo sve gubitke, uložila gotovo 600 milijuna kuna u modernizaciju, izgradila digitalni tehnološki sustav koji služi kao jedan od modela eurovizijskim zemljama i, napokon, podigao razinu povjerenja u HRT. Zašto bih ja odlazio kao da sam loš i neupješan direktor? Vara se svatko tko misli da mi je bilo ugodno ili da sam bio sretan ona dva dana u sudnici. Pardon, u sabornici. Kome je do toga da takve stvari proživljava? Ali, ja imam i neki moralan odnos i prema HRT-u i prema novinarskoj profesiji općenito.

• Upućene su vam vrlo oštre kritike na račun financijskih pokazatelja HRT-a. Među ostalim, i da Izvješće Ravnateljstva HRT-a ukazuje na nezakonito poslovanje, da je zabrinjavajuć pad prihoda od vlastitih aktivnosti, da je pala zarada od marketinga, da su povećani rashodi za osoblje... Pokazuje li to da je vaš rad loš?

- Brojke se, na žalost, mogu koristiti kako kome odgovara, mogu potkrijepiti jednu ili drugu tezu. Nas se, recimo, optužuje za pad marketinga. Pa HTV je izgubio jedan program! S tri programa HTV je imao 400 milijuna kuna prihoda od marketinga; gubitkom jednog programa mogli smo izgubiti trećinu marketinga. Mogli smo izgubiti i više jer je taj program prešao konkurenciji, koja živi isključivo od marketinga. A mi smo s dva programa postigli 92 posto prihoda koje smo postizali s tri programa. Kako nam možete uzeti jedan program, dati ga konkurenciji i onda nas optuživati za pad prihoda od marketinga?

• Ali, prema podacima ste zaista ostvarili dobit manju od planirane, a i rashodi su porasli više nego što je bilo u planu, zar ne?

- Troškovi su nam porasli jer konkurencija podiže cijenu rada. Da nismo podigli plaće nekim ljudima, ostali bismo bez njih. Konkurencija podiže cijenu televizijskog proizvoda svuda i u svemu: sva sportska, filmska, serijska prava, sve usluge... cijene svega rastu. Imali smo izbor: zadržati konzervativni pristup, ne mijenjati ništa pa da nas konkurencija pregazi ili pokušati se prilagoditi, pojačati svoje mjesto na tržištu i oduprijeti se. HTV je ostao premoćno prva televizija na tržištu unatoč konkurenciji divova kao što su RTL i CME. Tko nas za to može optuživati? A što se tiče pada dobiti: jesmo li mi profitablino trgovačko društvo kojem je jedini kriterij uspješnosti konačan rezultat ili smo javna ustanova kojoj je najvažnija kvaliteta programa, gledanost, utjecaj i kojoj konačni rezultat može biti važan utoliko što ne smije poslovati negativno. A to, pet godina zaredom, nije naš slučaj.

• Sabor je zadužio Ministarstvo financija da na HRT-u ispita niz navodnih nepravilnosti: od neplaćenih poreza i doprinosa, preko protuzakonito stečene koristi većom minutažom reklama od propisane, do visina primanja na HRT-u i upotrebe vlastitih sredstava i kadrova za snimanje programa vanjske produkcije.

- Neka Ministarstvo financija slobodno još jednom pošalje svoje ljude. I nama je u interesu da ispitaju naše poslovanje, jer i mi želimo da poslovanje bude čisto. Nijednu financijsku odluku ili ugovor nisam potpisao bez prethodne suglasnosti, odnosno parafa pravne službe i revizije. Svaka naša odluka podliježe internoj reviziji, koja je i formirana u moje vrijeme. Naše financijsko poslovanje i godišnje podliježe reviziji neovisne financijske vanjske revizije. Kod nas, u najmanju ruku, ne postoji namjera ili metoda nezakonitosti. A ako su se negdje dogodile određene pogreške, one nisu plod politike. Svi dosadašnji nalazi revizije pokazuju da određenih problema i propusta ima, ali i da postoji stalan uspon u pogledu poštovanja zakonitosti i propisa ove države.

• Zašto uporno odbijate govoriti o iznosima tzv. posebnih ugovora s HRT-ovim zvijezdama?

- Zato što je, kao prvo, dio naše politike da u borbi s konkurencijom sačuvamo ono što smatrao najkvalitetnijim kadrovima. Drugo, zato što moramo uživati pravo da neke naše odluke ne budu dostupne konkurentima.

• Ali, one moraju biti dostupne javnosti.

- Zašto to mislite?

• Zato što primate novac od pretplate.

- Primamo i od marketinga. Mogu vam kazati, ne spominjući određena imena, da je riječ o samo desetak ugovora i da su u samo dva ugovora plaće veće od plaće glavnog ravnatelja. A moja je 20-ak tisuća plus minuli rad. I te su plaće znatno manje od plaća koje uživaju zvijezde drugih televizija. Reći ću i da je plaća ravnatelja Televizije i Radija oko 17 tisuća, da je plaća glavnih urednika oko 16,5 tisuća, da novinar i komentator ima oko 11 tisuća kuna... To mogu reći. Ali, kako da vam kažemo koliko smo platili ‘Gospodara prstenova’ ili ‘Harryja Pottera’? Pa za te se filmove natječu i konkurentske kuće, ne samo mi!

• Ali, vi niste u istoj poziciji kao vaša komercijalna konkurencija?

- Svi smo, na koncu, u istoj državi. Državne institucije će doći i utvrditi jesmo li radili nezakonito. Ako je naša dosadašnja odluka o čuvanju poslovne tajne bila nezakonita, poštovat ćemo takvo mišljenje. Dotad, onima koji su to zatražili pisanim putem poslat ćemo podatke i vidjet će da tu nema nikakvih skandaloznih brojki.

• Smatrate li da je zbog postojeće podjele na desne i lijeve novinare i urednike na HRT-u još uvijek, 2005. godine, osujećena svaka rasprava o nečijoj profesionalnosti?

- Lijevo i desno opredjeljenje u poslu novinara i urednika ne bi se smjelo primjećivati, ali kod nas se još vidi. I to nije dobro, jer ruši sliku neovisnosti o politici i vlasti, koju ova kuća mora sačuvati. Ali ta podjela govori i o tome odakle dolazimo. Najprije smo imali razdoblje komunizma, koje je bilo u znaku jednog mišljenja, zatim desetogodišnje razdoblje HDZ-ove vlasti, koje nije bilo obilježeno prevelikom brigom za slobodu medija i kada se medijima upravljalo ne samo za vrijeme, nego i poslije rata. Ni sada još nemamo čistu demokratsku situaciju. Opterećeni smo prošlošću i ta je podjela razumljiva, premda nije legitimna.

• Koliko te podjele sprječavaju normalan rad te kuće? Imena novinara i urednika, uvjetno rečeno, jedne strane ovih se dana prozivaju u Saboru i njihov se rad secira. I predstavnici, uvjetno rečeno, druge strane su nezadovoljni pa pišu inicijative za javnu televiziju. Zbog svađa između novinara zove se policija...

- Mi koji ovdje dulje radimo, već smo navikli da se svaki naš problem u javnosti uvećava i ta nam prenaglašena briga sigurno ne pomaže. Jedan banalan incident na HTV-u, kakvih svagdje ima, odjednom postaje fizički obračun, jedno malo nezadovoljstvo postaje skandal, jedna mala incijativa, i to ne baš najjačih ljudi iz kuće, postaje pokret! I prozivanja imena pojedinaca s HTV-a u saborskoj raspravi govore o tome da demokratska svijest u nas još nije dovoljno razvijena. U inozemstvu, gdje sam dugo živio, potpuno je nezamislivo da nacionalni parlament na ovaj način raspravlja o javnoj televiziji. Nadzor nad poslovanjem, dakako, mora postojati, ali ovakva rasprava o sadržaju i uređivanju programa može kod novinara stvoriti kalkulantske situacije. Novinar ne smije početi razmišljati što mu se isplati objaviti, što mu je sigurnije za karijeru, jer smo u tom slučaju jednom nogom na terenu neslobode. S takvim se vanjskim prisitcima unutarnji mehanizmi kao što je autocenzura samo pojačavaju. Ja bih bio najsretniji kad bi postojala tijela koja bi stalno nadzirala i program i poslovanje HRT-a, a kad bi Sabor, kroz svoje odbore, potvrđivao nalaze tih institucija.

Što se tiče podjele među novinarima, treba pričekati da i novinari i novinarstvo podignu razinu kompetentnosti i svijesti o vlastitoj ulozi.

• Kako će čekanje u tome pomoći?

- Vrijeme liječi sve rane, zacjeljuje ožiljke koje nosimo. Siguran sam da će sutra, s ulaskom RH u EU, jačati dalje demokratska svijest u svim segmentima društva, pa i u medijima. S vremenom će novinari morati postati svjesni pune odgovornosti za funkcioniranje demokratskog društva, a ne samo za svoju slobodu (što je, inače, također bitno za demokraciju).

• Koga bi ova vlast radije vidjela na vašem mjestu?

- Ne znam, o tome ne razmišljam.

Žao mi je što se Latin mora štititi od prijetnji

• Vijeće HRT-a je u četvrtak zaključilo da su u spornoj ‘Latinici’ prekršena programska načela i zakonske obveze. Kakve ćete mjere protiv Latina poduzeti?

- Vidjeli ste da je Programsko vijeće inicijativu utvrđivanja odgovornosti uputilo ne samo meni nego i programskim ljudima, i oni se najprije moraju očitovati. Čekam njihove prijedloge. Nisam čovjek koji je u ovih pet-šest godina sudjelovao u stvaranju nekog “velikog reda” tako da se ugroze slobode, pa ni ovaj put sigurno neću učiniti ništa što bi ugrozilo slobodu govora i slobodu novinarstva. Kad bismo poslije slučaja Latin bili restriktivni prema njemu ili prema slobodi novinarskog rada općenito, napravili bismo pogrešnu stvar. Mnogi koji sada napadaju Latina, zaboravljaju njegove zasluge: on je izvještavao s ratišta, otvarao teme o kojima su drugi šutjeli, dobitnik je velikih međunarodnih i domaćih nagrada. No, kad se određena sklonost provokacijama kombinira s površnim pristupom, nastane rezultat u kojem je najveća žrtva sam Latin. Ne čini mi se sporno: je li profesionalno pogriješio? Jest! Treba li prebrisati sve dobro što je dosad napravio.

• I vi ste se u Saboru složili s kritikama Latinove emisije, rekli ste da je bila tendenciozna, uvredljiva, neprofesionalna... Kao da mu vi niste nadređeni, odnosno, kao da ta emisija nema veze s vama?

- Jesam nadređen, i nisam neodgovoran, pa ni za to. Ali, meni zakon ne daje pravo intervenirati u sadržaj programa. Njegove emisije pregledavaju urednici, pa i odvjetnički ured. Na HRT-u je veliki problem to što se funkciju urednika obezvrijedilo, što su oni predstavljeni kao cenzori i zaštitnici nečega vanjskog, nasuprot novinarima i voditeljima, koji su, pak, zaštitnici javnosti i slobode. Uređivanje je pomaganje da neki prilog ili emisija imaju točne činjenice, uravnotežene stavove, da imaju zastupljene različite strane. I mi moramo rehabilitirati taj institut uređivanja jer naši urednici bježe od odgovornosti u strahu da će biti prikazani kao cenzori ili “talibani”.

Govoreći o ‘Mračniku’, Hebrang govori o sebi

• Vaše posljednje obraćanje Saboru bilo je gotovo pomirljivo. Odlučili ste da nećete ići u frontalni sukob?

- Zato bih išao u frontalni sukob sa svojim vlasnikom i osnivačem, s institucijom koja je najviši izraz demokratskog legitimiteta? I koja institucija u državi - uz predsjednika Republike - ima veći demokratski legitimitet od Sabora? Ja ne želim sukob sa Saborom. Uostalom, zašto ne bih bio pomirljiv, bez obzira na kritike zastupnika? Neke su stvarno bile neutemeljene, neki navodi neobjektivni, ali ne mogu i nikada i neću osporiti pravo Sabora da raspravlja o HRT-u, nadzire njegov rad i poslovanje.

• Pa ne reagirate kad vam Hebrang, primjerice, skreše u brk da bi se središnja informativna emisija, Dnevnik, trebala zapravo zvati ‘Mračnik’? Ili kad nabroji metode iskrivljavanja informacija na HTV-u?

- Mislite li vi da bih na to trebao odgovarati? Pa nije Hebrang ništa rekao o meni i o HTV-u, mislim da je više rekao o sebi i o nekoj televiziji koja ne postoji. Možete reći da HTV sve krivotvori ako i sami krivotvorite; da HTV prešućuje ako i sami prešućujete neke pozitivne rezultate HTV-a... Svatko govori za sebe, ali i o sebi. Ni sebe ne izuzimam od toga. Neka drugi sude o nama.

Piše: Orlanda Obad