Jedan od onih koji su digli svoj glas u aferi s psima kojima su na Veterinarskom fakultetu lomljene noge je i saborski zastupnik HDZ-a Andrija Hebrang. U razgovoru za Vjesnik govori o cijelom slučaju, ističući potrebu mijenjanja našeg zakonodavstva s tim u vezi.

• Krije li se iza afere s biglovima novac, ljudska glupost ili nekakva znanstvena znatiželja?
- Krije se, prije svega, potpuna bezosjećajnost za životinje kombinirana s gramzivošću za novcem po bilo koju cijenu. Iako su naši zakoni, u usporedbi s onima EU-ovima, neusporedivo nedorađeniji i blaži, oni ipak određuju cijeli niz postupaka čiji je cilj ne mučiti i ne žrtvovati životinju uzalud. A ovdje se žrtva životinje, nažalost, dogodila uzalud.

• Znači li to da je zakon zaobiđen?
- Zaobiđen je u nekoliko odredbi. No, prije bih govorio o potrebi za tim eksperimentom.

• Je li tako nešto bilo potrebno?
- Apsolutno nije!

• Ali, neki razmišljaju da, ako je nešto u korist liječenja čovjeka, sve je dopušteno. Je li baš tako?
- U članku 28. naš Zakon o dobrobiti životinja kaže da se pokusi na životinjama mogu dopustiti samo ako se svrha istraživanja ne može postići drugim dopuštenim znanstvenim metodama.
 

• A može li se u ovom slučaju?
- Može. Naime, preparat koji se ispituje služi za poboljšavanje i ubrzavanje zaraštavanja prijeloma kostiju. Takav preparat već je ispitan u nekoliko bioloških pokusa. Ako se već mora davati psima, može se davati onima koji su doživjeli prijelom noge u prometnoj nesreći.

• Kako?
- Napravi se ugovor s Veterinarskim fakultetom da će svi psi koji u sljedećoj godini dođu s frakturom kosti ekstremiteta dobiti taj preparat. Naravno, uz suglasnost vlasnika psa.

• Koja bi to bila brojka?
- Godišnje bi se, bez ikakva problema, moglo skupiti 200 pasa nad kojima bi se proveo pokus. A ne da mu se zbog pokusa lome noge. Osim toga, pokus s ovim preparatom već je napravljen na životinjama. Napravljen je, s jednom varijantom toga preparata, već i na ljudima. Prema tome, nije bilo nužno ponoviti pretkliničku fazu ispitivanja, i to baš na psima. Gospodin Vukičević u intervjuu Vjesniku pokazuje da uopće ne razlikuje psa od kokoši. Naime, za ljubitelje životinja svaka životinja jest životinja. Ali kod izbora žrtve moramo ipak gledati da izaberemo žrtvu koja će to manje teško podnijeti. A pas je, za razliku od većine drugih eksperimentalnih životinja, stoljećima vezan uz čovjeka. On je socijaliziran, razvio je visok stupanj inteligencije. Mučiti takvu životinju ili onu koja to nema, sasvim je različito.

• A to je slučaj s ovim psima?
- Biglovi koji su unesrećeni su petomjesečni psi. Stručnjaci kažu da petomjesečni psi, bez obzira što su živjeli u laboratorijskim uvjetima, zbog naslijeđa kroz stotine godina u toj dobi već znaju oko četrdesetak postupaka koje primjenjuju za normalan život s čovjekom. I sada, uspoređivati to sa životinjama koje se uzgajaju za hranu, za preživljavanje čovjeka, je neetično.

• Mislite li na usporedbu uživanja u restoranima u janjetini do pet kilograma?
- Da. Gospodin Vukičević u intervjuu kaže da bi se samo vegetarijanci smjeli baviti zaštitom životinja. To pokazuje da on ne razlikuje psa od životinje za ljudsku ishranu. Pitao bih ga: ako vam je to svejedno, zašto onda, dragi kolega, jedete pileći batak, a ne but jednoga psa?
 

• A je li točno da sve to i nije od danas, iako je tek sada izbilo u javnost i da nas neki tretiraju kao banana-državu u kojoj je kao sve dopušteno?
- Apsolutno. Ovakav eksperiment, pod ovakvim uvjetima, ne bi smjeli izvesti ni u jednoj civiliziranoj državi svijeta. Mnoge farmaceutske tvrtke, u nastojanju da dođu do što veće zarade, ne biraju sredstva. Pa kad ne mogu za ovakav eksperiment žrtvovati psa u svojoj zemlji, onda nađu državu u kojoj je to moguće zbog nezrelog zakonodavstva. I zbog nezrelih ljudi koji rade ovakve eksperimente. I onda im za velik novac podmetnu takav eksperiment koji se onda za njih provede. To je definitivno slučaj s nizom eksperimenata u Hrvatskoj, a ovaj je prototip.

• Zašto?
- Zato jer je u njemu prekršeno cjelokupno zakonodavstvo. Koje je labavo, ali ipak postoji. Pa tako npr. taj eksperiment nema dozvolu Ministarstva znanosti, nema suglasnost dekana Veterinarskog fakulteta, nema suglasnost dekana Medicinskog fakulteta, u čijim prostorijama se nalazi vlasnik tih pasa. Vlasnik pasa je udruga i ona uvozi pse za eksperiment u znanstvene svrhe, što je nedopustivo i neprimjereno znanstvenom radu. Kad sve to zbrojite, pitate se kako je moguće da sve to tako ide.

• Možda je odgovor u gramzivosti koju ste spomenuli?
- Ta gramzivost dijelom je financijska, a dijelom i znanstvena. Postoje znanstvenici koji ne prezaju ni pred čim da bi ostvarili svoj znanstveni cilj ili da bi ostvarili uvjete svog znanstvenog napredovanja.

• Je li to trend ili su to iznimke?
- Sva sreća, to su iznimke. Imamo bioetičko povjerenstvo na razini države koje se brine upravo o tome da pokusi koji se moraju provoditi, dijelom u pretkliničkim fazama ispitivanja lijeka nad životinjama, a u kliničkim na ljudima, budu apsolutno na najvišoj civiliziranoj razini. Nažalost, i tu imamo paradoks da je do prije godinu i pol predsjednik tog povjerenstva bio upravo gospodin Vukičević. Kad sam ga, kao tadašnji ministar, smijenio, proglasivši njegovu poziciju sukobom interesa jer se upravo on bavi znanstvenim istraživanjima, a treba biti etička barijera za te pokuse, onda su me napali da sam ga smijenio jer je drukčije političke orijentacije. Međutim, tu nije riječ o drukčijoj političkoj, nego o humanoj orijentaciji.

• Ljudi uvijek sumnjaju da se u takvim aferama netko financijski »omasti«? Je li to moguće?
- Ne mogu to tvrditi, jer nemam dokaza, ali se to ne može niti isključiti. Naime, u ovakvim uvjetima u kojima je rađen eksperiment on je neusporedivo jeftiniji nego da se to radilo negdje vani. Pa se postavlja pitanje nije li netko tu razliku stavio u džep? Dokaza nemamo, ali sumnje ostaju.

• Kako je u susjednim državama?
- Jako strogo. Naš zakon ima svega tridesetak članaka i rješava tek deset posto problema. Austrijski ima nekoliko desetaka stranica i nekoliko stotina članaka i usklađen je s onim što će EU morati imati za tri do pet godina. Svatko tko hoće biti član EU-a morat će prihvatiti takav zakon. Kad-tad. U Austriji je zabranjen cirkus u kojem je ukroćena ili dresirana divlja životinja. Zabranjen je tamo i umjetni uzgoj životinja za dobivanje krzna. U Austriji je zabranjeno ubijanje životinje koja je pri svijesti. Govorim o ubijanju zbog prehrane. I mnogo toga drugog.

• Kolika je kazna za one koji to prekrše?
- Do 15 tisuća eura.

• A kod nas?
- Kazne se kreću od 500 kuna, a najveća je 5000 kuna.

• A kolika je za ovaj slučaj?
- Najveća - 5000 kuna. Zamislite koliko je stimulativna ta kazna za nekoga, iako ne tvrdim da je to u ovom slučaju koji to radi za neku bogatu farmaceutsku kuću?

• Hoće i se mijenjati naš Zakon o dobrobiti životinja?
- Ovo je poticaj za to.
Darko Đuretek